Samiti Svjetskog ekonomskog foruma svakog januara u švajcarskom odmaralištu Davosu proteklih 47. godina bili su najveća po kvadratnom metru koncentracija bogatstva i uticaja u svijetu. Procjenjuje se da je oko 3.000 gostiju Davosa od 23. do 26. januara posjedovalo bogatstvo od blizu jednog biliona dolara.
Otkako je 2008. izbila globalna finansijska kriza, na samitima u Davosu su industrijalci, milijarderi, poslodavci i donosioci političkih odluka svijeta razmenjivali misli o siromaštvu i nejednakosti. Ove godine manje, jer je svjetska privreda stala na noge. No, trebalo je, jer sve ukazuje da problem nejednakosti postaje sve gori.
Uoči otvaranja foruma, organizacija Oksfam objavila je izvještaj u kojem se navodi da je imovina najbogatijih ljudi na svijetu tokom 2017. godine ponovo porasla – sada samo jedan odsto svjetskog stanovništva posjeduje 82 odsto ukupnog bogatstva. ,,Bogatstvo milijardera raste šest puta brže od plata običnih ljudi”, saopštio je Oksfam.
Bogati su se bogatili i kada je rast svjetske ekonomije usporio. Bogatstvo milijardera je u prosjeku raslo po stopi od 13 odsto godišnje u periodu od 2006. do 2015, a samo prošle godine njihovo bogatstvo je uvećano za vrtoglavih 762 milijarde dolara. Oksfam procjenjuje da je to dovoljno da se riješi problem ekstremnog siromaštva u svijetu ne jednom, nego čak sedam puta.
Najbogatiji 0,1 odsto svjetskog stanovništva su od 1980. uvećali svoje bogatstvo isto koliko i najsiromašnija polovina stanovnika, navodi se u Izvještaju o svjetskoj nejednakosti koji je objavio francuski ekonomista Tomas Pikety.
U izvještaju švajcarske banke Credi Suis stoji da je u vrijeme izbijanja globalne ekonomske krize 2008. godine jedan odsto najbogatijih posjedovalo 42,5 procenata svjetskog bogatstva, a ono je u 2017. uvećano na 50,1 odsto. Takođe, 42 najbogatije osobe posjeduju imovinu koju ima i siromašnija polovina čovječanstva od 3,7 milijardi ljudi.
Ruski portal Gazeta piše kako je ukupno bogatstvo dolarskih milijardera od 2010. godine povećano za 13 odsto. Njiihovo bogatstvo je poraslo šest puta brže od plata običnih radnika i zaposlenih širom svijeta.
Razloge za veliku nejednakost u raspodjeli bogatstva Oksfam vidi u uticaju kompanija na politiku, eroziji radničkih prava i izbjegavanju plaćanja poreza. „Ovdje sam (u Davosu) kako bih rekla velikim kompanijama i političarima da takav jaz nije prirodan, da su ga uzrokovali njihovi potezi i njihove politike i da ga upravo oni mogu zaustaviti”, izjavila je izvršna direktorka Oksfama Vini Bjanima.
Profesor na Gradskom univerzitetu Njujorka Branko Milanović, kao uzroke navodi monopolski i monopsonski (monopol velikog kupca nad znatnim dijelom tržišta) kompanija bogataša, njihove ucjene državne uprave da bi izbjegli plaćanje poreza, zabrane organizovanja radnika u firmama kapitalista, njihov cinizam da koriste državnu hitnu pomoć za prevoz radnika koji se onesvijeste od vrućine (zbog štednje na troškovima klimatizacije), primoravanje zaposlenih da koriste socijalnu pomoć ili borbu moćnika za poreske stope od 0 do 12 odsto (najvidljivije u nastojanjima političara u SAD, od predsjednika Donalda Trampa do Mita Romnija).
Istraživanja pokazuju da trend bržeg bogaćenja bogatih u odnosu na siromašne ne zavisi od prirode političke strukture i životnog standarda država. U demokratijama i diktaturama, republikama i monarhijama, u državama u kojima se vodi rat i kod onih koje vjekovima ne znaju za ratove, svejedno postoji rastući jaz između onih koji imaju i nemaju.
Trojica najbogatijih ljudi u SAD — Bil Gejts, Džef Bezos i Voren Bafet — zajedno raspolažu imetkom većim od ušteđevine čak 160 miliona Amerikanaca, pokazuje najnovija studija. Ta tri milijardera zajedno imaju ukupno 248,5 milijardi dolara, što premašuje zbirnu vrijednost imovine oko 63 miliona američkih domaćinstava, zaključeno je u studiji Bonana Milijardera 2017.
Ukupno bogatstvo 25 ruskih milijardera za 11 mjeseci 2017. poraslo je za 21,6 milijardi dolara, objavila je američka medijska kuća Blumberg. Prema posljednjim podacima, najbogatiji ruski milijarder je Aleksej Moradšov, akcionar Severstali i njegov imetak procjenjuje se na 19,2 milijarde dolara, za 2,32 milijarde više nego krajem 2016.
„Toliko novca koncentrisanog u tako malo ruku dok se veliki broj ljudi muči — to nije samo loša ekonomija, već i moralna kriza”, ističe se u studiji Američkog Instituta za političke studije čiji su koautori Džoš Hoksi i Čak Kolins.
Inače, 400 najbogatijih ljudi u SAD, kada se saberu vrijednosti njihovih imetaka, zajedno posjeduju bogatstvo od 2,68 biliona dolara, što je više od ukupnog domaćeg proizvoda (BDP) Velike Britanije, Francuske ili Indije, navodi se u pomenutoj studiji.
Poreska smanjenja za koja se nedavno izborio predsjednik Tramp vjerovatno će još više proširiti jaz. Ocjenjuje se da će 80 odsto smanjenja poreza ići na ruku samo najbogatijima, odnosno jednom procentu domaćinstava.
„Oporezujući naša najbogatija domaćinstva, mogli bismo da dođemo do značajnih prihoda i onda uložimo te fondove u razvoj mogućnosti za stvaranje bogatstva”, zaključuje se u studiji.
Milanović, ranije glavni ekonomista Svjetske banke, se zalaže za usvajanje politika predloženih u zvaničnom dijelu programa ovogodišnjeg samita u Davosu: povećanje poreza za jedan odsto najbogatijih i velika nasljedstva; obezbjeđivanje pristojnih nadnica; smanjenje razlika u dohotku između direktora i radnika; veće ulaganje u državno školstvo; olakšan pristup finansijskim sredstvima za srednju i radničku klasu; ujednačavanje oporezivanja kapitala i rada; suzbijanje korupcije u javnim nabavkama i privatizacijama. Ali i da se vlasnici kapitala odreknu usluga povremeno i privremeno angažovane radne snage.
Nažalost, primećuje Milanović: ,,Sprovode se politike koje imaju upravo suprotno dejstvo: Trump je, kao što je obećavao ili prijetio, izdejstvovao istorijsko smanjenje poreza za bogate, dok francuski predsednik Emanuel Makron podliježe čarima poznog tačerizma. Ništa dobro se ne događa ni u ekonomijama u razvoju (jedini važan izuzetak je kampanja za suzbijanje korupcije u Narodnoj Republici Kini).”
,,Bizarno je to što povratak na industrijske odnose i poreske politike s početka 19. vijeka predvode ljudi kojima su usta puna jednakosti, poštovanja prava, participacije i transparentnosti”, zaključio je Milanović.
Globalna nejednakost učvrstila se na visokom nivou prethodnih godina, ali povećanje tog jaza nije bilo isto u svim djelovima svijeta. ,,Činjenica da se rast nejednakosti znatno razlikuje među regionima sugeriše da su važne politike i institucije: rast nejednakosti se ne može posmatrati kao mehanička, deterministička posljedica globalizacije”, ocjenjuje se u Piketijevom izveštaju.
Jedan odsto najbogatijih Evropljana ima manji udio u prihodima nego najsiromašnija polovina stanovnika tog kontinenta.
Autori izvještaja navode da je jedan od ciljeva studije da se natjeraju vlade da budu transparentije kada su u pitanju finansijski podaci. ,,Ekonomska nejednakost je raširena i donekle neizbježna. Vjerujemo, ipak, da ako se nejednakost pravilno ne nadgleda i ako se na to ne odgovori, može dovesti do raznovrsnih političkih, ekonomskih i socijalnih katastrofa”, ocijenili su autori izveštaja.
U izvještaju se dodaje da je premiještanje javnog bogatstva u privatni sektor ostavilo vlade bez sredstava za ulaganje u obrazovanje, zdravlje i druge mjere koje pomažu da se smanji nejednakost.
Prošle godine broj milijardera je povećan najviše u istorij. Postavlja se pitanje šta to Davos može da donese?
Kada se od 2010. do danas, pogledaju teme zasjedanja, gdje je u fokusu bila nejednakost u svijetu, reklo bi se da su se džabe sastajali. Rešenje za probleme nisu našli. Cinici bi postavili pitanje: Da li je Davos, mjesto gdje će najbogatiji tražiti formulu kako da to i ostanu, ili po mogućstvu postanu još bogatiji. Ili, da li je tamo svjetska elita iznova utvrđivala gradivo — kako spasiti svijet od bijede, a da oni budu još bogatiji.
Tramp i protekcionizam
Nekoliko dana prije dolaska u Davos Donald Tramp je uveo visoke carine na uvoz veš-mašina i solarnih ploča, želeći da podstakne domaće proizvođače, ostajući vjeran mjerama protekcionizma, pa čak i na uštrb poznate firme iz Južne Koreje, velikog američkog saveznika. Dan pred njegov dolazak, u Davosu su govornici zasuli Trampa optužbama zbog protekcionističkih mjera, jer slobodno tržište nema alternative ako svijet misli da ide naprijed. Godina prestrojavanja dolaskom Trampa na vlast, koja je protekcionističkim mjerama donijela oporavak američkoj privredi, 2,4 miliona novih radnih mjesta i nezaposlenost na najnižem nivou, za predsjednika SAD je očigledno bila dovoljan adut da se sam protiv svih pojavi u Davosu. Da kaže kako neće raditi na štetu Amerike i pokaže da zemlja na čijem je čelu i dalje može što hoće. „Kada SAD bilježe rast, rastu i druge zemlje svijeta. Prosperitet SAD stvorio je bezbroj radnih mjesta širom svijeta, dok su kreativnost i inovacije u SAD dovele do značajnih otkrića koja svuda pomažu ljudima da žive bolje i zdravije živote”, rekao je Tramp. Takođe, nije propustio da u govoru žestoko kritikuje medije. „Prije nego što sam postao političar nisam bio ni svjestan koliko opaki, zlobni i lažljivi mogu da budu mediji”, rekao je Tramp, nakon čega se čulo glasno negodovanje iz publike, a pojedini su ga i izviždali. Okupljeni novinari kažu da tako nešto u Davosu još nisu doživjeli, prenio je Gardijan.
Pomaci
Neke uspjehe u borbi sa siromaštvom, jednim od glavnih zvanično proglašenih zadataka rada Organizacije ujedinjenih nacija, čovječanstvo ipak ima. Ispod granice ekstremnog siromaštva 1990. godine je živjelo 1,85 milijardi ljudi ili 35 odsto svjetske populacije. Prema podacima za 2013. godinu, broj ljudi koji žive u krajnjem siromaštvu je već spao na 767 miliona ljudi. No, to je i dalje više od 10 odsto svjetske populacije. Od 1981. je NR Kina podigla 728 miliona ljudi iz siromaštva kako ga definiše Svetska banka. Vijetnam je izbavio iz siromaštva preko 30 miliona žitelja. Za to vrijeme je u ostatku svijeta, kojim dominira model razvoja koji zagovara MMF oko 120 miliona ljudi prešlo iznad granice siromaštva. Povremeno dio problema siromaštva rješavaju velike humanitarne akcije – među najbogatijim ljudima na planeti gotovo svi se u većoj ili manjoj mjeri bave pomaganjem siromašnima. Problem nezaposlenosti nigdje nije u potpunosti riješen, a stopa nataliteta u svijetu, iako mnogo manja nego u prvoj polovini 20. vijeka, nastavlja da raste, konkurencija za radna mjesta je velika. To omogućava vlasnicima kompanija da diktiraju svoje uslove i u isplaćivanju zarada.
Milan BOŠKOVIĆ
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice