Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN ANASTASIJEVIĆ, NOVINAR ANALITIČAR NEDJELJNIKA VREME: Srastanje Udbe i kriminalne zajednice

Objavljeno prije

na

Niz događaja u regionu koji nas ponovo povezuju međusobno i sa svijetom, kao afera oko izručivanja Crnoj Gori Veselina Vukotića, ali i rasprava i usvajanje rezolucije na osnovu izvještaja Dika Martija o trgovini ljudskim organima u Parlamentarnoj skupštini SE, otkrili su dužinu sjenki koje prate naše lokalne ali i globalne moćnike. Ko su ljudi koji su stajali iza moćnika SFRJ a koji su i danas ,,korisni” i njihovim nasljednicima u djelovima nekadašnje države, razgovarali smo sa Dejanom Anastasijevićem, novinarem, analitičarem Vremena i američkog Tajma, prvim novinarem koji je svjedočio u procesu protiv Slobodana Miloševića i koji je jedno vrijeme sa porodicom morao da živi van Srbije.

MONITOR: Šta se dešavalo sa službom bezbjednosti SFRJ, koliko su njeni pripadnici još aktivni i međusobno povezani?
ANASTASIJEVIĆ: To je duga, komplikovana i tužna priča. SFRJ nije imala jednu, nego dvanaest službi bezbednosti: jednu saveznu, šest pokrajinskih i dve republičke u okviru MUP-ova, dve vojne službe (obaveštajnu i kontraobaveštajnu), plus Službu za istraživanje dokumentacije pri Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove. Ukratko, taj sistem se raspao po istim onim linijama po kojima se raspala i SFRJ, s tim što je Srbija nasledila lavovski deo, jer su joj osim sopstvene, zapale obe pokrajinske, obe vojne i obe savezne službe. Milošević je pokušao da sve to centralizuje i podvede pod svoju kontrolu, ali s tim je čak i on imao mnogo problema. Na kraju su ga svi izdali: i Stanišić, i Rade Marković, i Krga, i Dimitrijević… Svi su se u poslednji čas stavili „u službu naroda”. Od njih je jedino Rade Marković završio u zatvoru, i to uglavnom zato što nije istinski pripadao toj strukturi, nego uniformisanoj policiji. I Stanišić bi, da nije Haga, bio na slobodi.

Ne verujem u teorije zavere po kojima tajne službe stoje iza svega, ali činjenica je da sve države nastale raspadom Jugoslavije imaju jako loše regulisan i kontrolisan sektor bezbednosti. Političari više zaziru od tajnih službi nego tajne službe od njih, a trebalo bi da bude obrnuto. Nigde na prostoru bivše Jugoslavije nisu otvoreni dosijei, nisu sprovedene temeljne reforme. Službe su se efikasnije prilagodile višepartijskom sistemu nego bilo koji segment društva.

MONITOR:Pominjali ste u Vremenu da je Stane Dolanc koji je 1984. postao savezni sekretar za unutrašnje poslove, radikalizovao ,,borbu protiv neprijateljske emigracije”, inovirajući je regrutovanjem državnih ubica sa kriminalnim dosijeima. Pored Arkana, kao takav se sada pominje i Veselin Vukotić koji je u Španiji bio uhapšen sa hrvatskim pasošem. Hrvatski pasoš je imao i Legija, a i neki noviji kadrovi iz ,,Dolančevog modela” DB. Šta nam to govori?
ANASTASIJEVIĆ: Dolanc je prvi počeo masovnije da angažuje kriminalce za potrebe Udbe, i to još pre 1984: kriminalci su u inostranstvu vršili likvidacije političkih emigranata, a zauzvrat su dobijali imunitet kod kuće. Ipak, znao se neki red, njima nije bilo dozvoljeno da pljačkaju i ubijaju unutar zemlje – samo napolju. Taj kodeks je skršen februara 1990, kad je u beogradskom klubu Nana, Veselin Vukotić ubio Andruju Lakonića. Njemu je Udba pomogla da pobegne u inostranstvo, a štitila ga je i kasnije. Tokom 90-tih je došlo do potpunog srastanja kriminalne i obaveštajne zajednice, ne samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni… To je ono što se zove obaveštajno podzemlje, a to je jako žilava struktura sa kojom se malo ko usuđuje da uđe u koštac.

Negde sam pročitao da je Vukotićev hrvatski pasoš, sa kojim je pre nekoliko godina uhapšen u Španiji, imao serijski broj koji se za samo jednu cifru razlikovao od lažnog pasoša sa kojim je putovao Ante Gotovina. Pa vi vidite.

MONITOR: Spekuliše se da bi saznanja Vukotića mogla biti značajna za proces protiv Stanka Subotića i grupe optužene za šverc cigareta. Da li iz istih razloga crnogorsko pravosuđe želi ovog ,,svjedoka vremena” pod svojim okriljem?
ANASTASIJEVIĆ: Cela priča o Veselinu Vukotiću je fascinantna, i daleko je od toga da bude gotova. Nije isključeno da Vukotić neka svoja saznanja razmenjuje za „dobre usluge”, pa ko da više. Ne bi mu bilo prvi put. Činjenica je da je Crna Gora bila prilično nezainteresovana za izručenje Vukotića dok se on nalazio u Španiji i Belgiji, i da je počela da ga traži tek kad se pojavio u Srbiji. Imam utisak da obe države pletu svoje igre oko Vukotića, i da je lopta prebačena na politički teren.

MONITOR:Advokat Vukotića, Zdenko Tomanović, dao je niz objašnjenja zašto je njegovo izručenje Crnoj Gori nedopušteno,bez obzira na sporazum o ekstradiciji.Vukotić je na brzinu stekao i srpsko državljanstvo, a sporazum o dvojnom državljanstvu ne postoji?
ANASTASIJEVIĆ: Ne znam na osnovu čega je Vukotić ekspresno postao državljanin Srbije, ali otkad su Srbija i Crna Gora potpisale sporazum o međusobnom izručivanju, državljanstvo nije prepreka. Problem je političke prirode, i rezultat je atmosfere izrazitog nepoverenja između Srbije i Crne Gore, koje se izražava na državnom nivou. Kriminalci se u takvoj atmosferi sjajno snalaze, baš kao i žbiri svih vrsta.

MONITOR: Koliko bi najavljeni zakon o dosijeima tajnih službi, doprinio da se slučajevi kao što su ubistva političkih neistomišljenika i političkih emigranata rasvijetle, a time i ,,nasljeđe” tajnih službi SFRJ?
ANASTASIJEVIĆ: Rasvetlila bi se mnoga ubistva, ne samo ona politička, ali i mnoge krađe i zloupotrebe. Taj zakon o otvaranju dosijea već deset godina donose, i nikako da dođe na skupštinski dnevni red. Šta mislite zašto?

MONITOR: U više afera koje opterećuju države nastale od SFRJ, iza leđa kontroverznih lidera, pojavljuju se senke moćnika za koje se kaže da su moćniji od ovih koji izlaze na izbore. U Gardijanu, iza Hašima Tačija na svijetlo izlazi i lik i delo Džavita Haljitija, sa veoma opskurnim opisom. Ima li interesa i snage da se u evropskim centrima raspletu ovi opasni savezi koji su stvorili političko podzemlje?
ANASTASIJEVIĆ: Na Kosovu su iza scene na vlast došli ljudi koji su osamdesetih godina kao „marksisti-lenjinisti” u dubokoj ilegali radili za svoju stvar. Oni već trideset godina žive u dubokoj konspiraciji, povezani su sa svim mogućim belosvetskim službama i kriminalcima, a Haljiti je njihov tipičan predstavnik. On i ljudi kao on nikada ne uzimaju vodeće političke funkcije, već to prepuštaju ambicioznim „mladićima” kao što su Tači i Haradinaj. Ali svi na Kosovu dugo znaju ko su stvarni nosioci vlasti.

U jednoj američkoj depeši koja se nedavno pojavila na Vikiliksu kaže se da je Haljiti, između ostalih, radio i za beogradski DB: on im je dostavljao informacije, a oni su mu, zauzvrat, pomogli da eliminiše neke rivale. Nisam se iznenadio kad sam to pročitao.

MONITOR: Zanimljivo je da su politički lideri, okrivljeni ili javno sumnjičeni da su kršili zakon -Sanader, Đukanović,Tači, veoma vešti u praktikovanju ,,evropeiziranog” političkog žargona. Brzo osvajaju ono što smatraju evropskim ili američkim političkim stilom, iako je suština njihove prakse daleko od ,,evropskih vrijednosti”.
ANASTASIJEVIĆ: Političari koriste retoriku i ideologiju koju najlakše mogu da prodaju biračima. Sad kad je potražnja za nacionalizmom opala, guraju „evropske vrednosti”, mada često nisu svesni o čemu govore. Kakvi su nekad bili komunisti, a zatim nacionalisti, takvi su sad Evropljani. To je politika. A opet, kad vam isti trgovci tri puta prodaju istu kvarnu robu, samo svaki put sa drugom etiketom, možda je vreme da promenite radnju. Kod nas se iz politike teško izlazi, osim biološkim putem.

MONITOR: Saslušavanje u svojstvu osumnjičenog generala Ace Tomića, nekadašnjeg šefa službe bezbjednosti Vojske Srbije i Crne Gore, ponovo postavlja pitanje ozbiljnosti države Srbije u potrazi za Ratkom Mladićem. Šta se u stvari hoće ovim ,,izuzetno uspješnim akcijama” kako je Bruno Vekarić nazvao nedavno pretresanje kuće Darka Mladića?
ANASTASIJEVIĆ: Svaki put kad Glavni tužilac Tribunala treba da dođe u Beograd, izvode se nekakve spektakularne akcije, privođenja, pretresi… I – nikom ništa. Možda pokušavaju da stvore situaciju da se Mladić toliko iznervira izađe i kaže: „Dosta ljudi, ako Boga znate, evo predajem se samo da vas više ne gledam kako se pravite da me tražite.”

Srbija će biti u velikom problemu ako do juna ne nađe bar jednog od dvojice optuženih. Moglo bi se desiti da nam ponovo zamrznu pregovore o kandidaturi, a to bi uništilo šanse vladajuće koalicije na sledećim izborima. Zbog toga mislim da će sada pojačati potragu.

Kad se sve sabere i oduzme, ipak se region kreće napred, kljakavo i kukajući, ali napred. Do pre neku godinu je postojala realna mogućnost da Srbijom zavlada otrovni nacionalizam, u Hrvatskoj su generali spremali udar… Sada su takve stvari nezamislive. Tužno što je toliko vremena izgubljeno i što je toliko ljudi stradalo da bismo se doveli zdravom razumu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Zabrinjava što će Knežević pred nereformisane sudove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“

 

 

MONITOR: Kako komentarišete  ekstradiciju  Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?

MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.

Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.

Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.

MONITOR:  Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?

MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.

Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili  po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da  epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.

Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data  brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.

Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MIHAJLOVIĆ, UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Uslovi rada još daleko od dostojanstvenih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potrebno je uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dostojanstven život i rad zaposlenih u Crnoj Gori

 

MONITOR: U kakvim uslovima radnici u Crnoj Gori dočekuju svoj praznik?

MIHAJLOVIĆ: U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore vjerujemo da uslovi rada u Crnoj Gori još uvijek nijesu na zadovoljavajućem nivou i daleko su od dostojanstvenih, posebno za zaposlene u određenim sektorima i zaposlene koji pripadaju vulnerabilnim grupama. Zanemarljiv broj otvaranja novih radnih mjesta, visoka stopa nezaposlenosti, gotovo 60000 zaposlenih koji pri­maju iznos minimalne zarade i još toliko onih koji primaju između minimalne i prosječne zarade, nepostojanje sistema odgovor­nosti, nepoštovanje prava na ograničeno radno vrijeme, pristup tržištu rada partijski podobnim, a ne kvalifikovanim radnicima, sveprisutna antisindikalna dis­kriminacija, nizak nivo kulture socijalnog dijaloga, porast broja prekarnih ili nesigurnih oblika rada i neznatan broj zaključenih kolektivnih ugovora na svim nivoima, samo su neki od razlo­ga koji potvrđuju naš stav da je potrebno uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dosto­janstven život i rad zapoelsnih u Crnoj Gori.

Kao primjer nedovoljne demokratizacije društva i  pokazatelj stepena radnih i sindikalnih prava može poslužiti činjenica da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

MONITOR: USSCG je reagovala na dosta nejasne navode iz Vlade oko reforme penzionog sistema, ističući da se reforma priprema bez uključivanja socijalnih partnera. Kakav je vaš stav o najavljenim promjenama?

MIHAJLOVIĆ: Stav Unije jasan je – niti jedna reforma na tržištu rada, reforma penzione i ukupne socijalne politike ne može i ne smije biti rezultat jednostranih odluka Vlade,  već isključivo rezultat konsenzusa na nivou socijalnih partnera ali i šireg društvenog konsezusa. Do danas, i pored reagovanja, nemamo bliže informacije o planiranim reformama i sa punim pravom možemo da sumnjamo da će se obaveza uključivanja socijalnih partnera ogledati u formalnom upoznavanju članova Socijalnog savjeta sa već definisanim reformama. Takav pristup bio bi krajnje neprihvatljiv, što je USSCG jasno istakla, posebno u slučaju penzione reforme koja se odnosi na sadašnje i buduće penzionere, sadašnje i buduće zaposlene i kao takva nužno zahtijeva transparentan i pažljiv proces, vrijeme i dijalog.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA: Vrijeme političke infantilizacije je još u zenitu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučić je velemajstor proizvođenja kvazidogađaja i dramatizacija u kojima stvari može preokrenuti samo njegova odluka, donijeta – naravno u posljednji čas

 

MONITOR: Da li je neslaganje naših prodemokratskih stranaka stvar njihove demokratičnosti ili nečeg drugog?

STOJILJKOVIĆ: Tamo gde nema ni savesti ni moralne odgovornosti, niti je moguće stvari dovesti do eventualne krivične, ostaje samo politička odgovornost. Ona se demokratski utvrđuje na izborima koji nose rizik gubitka vlasti. Čude li zato nastojanja da se torpeduje i minimalna, izborna demokratija? Uz  kontrolu  nad  svim  resursima  moći vlasti poput Vučićeve, koriste još dva oprobana sredstva. Prvo, šire svoj front tako što nakon svakih izbora neko ko je ”zanoćio u opoziciji ne odoli da se probudi u klupama vlasti”. Drugo, tako što kombinovanjem izbornih mućki sa datim  delimičnim ustupcima uvek oko izbornog nastupa  podeli opoziciju. Dakle, ne radi se o višku demokratije u opozicionim redovima, jer se vidi da su i ove stranke  spremne da isključuju nedisiplinovane odbore, već o nedovoljnoj moći očuvanja bar strateškog jedinstva u situaciji decenijske neravnopravnosti i posledične frustriranosti. Na kraju, kad se, uz jedinstvo, sklope gubitak podrške spoljnih veto igrača i masovni izlazak nezadovoljnih građana na ulice, ipak dođe do promena.

MONITOR: Oni koji u Srbiji bojkotuju dio ovih izbora, kao glavni argument pominju da su u pregovorima sa vlašću došli do toga da je „imaju u šaci“, a da je izlazak na izbore 2.juna velika greška. Da li je mogućnost izbora na jesen bio samo „golub na grani“, kako komentarišu neki od protivnika bojkota?

STOJILJKOVIĆ: Izborni uslovi su daleko od prihvatljivih ali takvi neće biti ni posle leta. Mali pomak je ipak napravljen ali je plaćena cena podela opozicije. Pri tome, nije lako objasnti da, pod istim uslovima, na neke izbore hoćeš a na druge nećeš. Ostaje nada da će se nešto promenti do krajnog roka za prijavu izbornih lista. Ili bar da se  neće razoriti strateško opoziciono jedinstvo koje se raspada međusobnim sumnjama i optužbama.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo