Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETOZAR JOVIĆEVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR: Đukanović ostaje vrhovni arbitar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta se u Crnoj Gori može promijeniti nakon odlaska Mila Đukanovića sa premijerskog mjesta?

JOVIĆEVIĆ: Promijeniće se prilično toga u formalnom smislu. Promijeniće se nešto u maniru, u smanjenju višegodišnje autoritarnosti, vjerovatno i u poštovanju oprečnih mišljenja i komunikaciji sa neistomišljenicima, ali veliko je pitanje hoće li se nešto suštinski promijeniti. Činjenica da je novi premijer svoju karijeru sticao u toj vlasti kao i ono najbitnije – nije došlo do suštinske demokratske promjene vlasti, znači da će te promjene biti vrlo relativne. Čini mi se da je ovo samo djelimično otvaranje vrata i puštanje svjetlosti unutra, a ne stvarno otvaranje novih procesa i novog načina političkog ponašanja. Sve to će biti strogo dozirano i kontrolisano tako da će promjene biti daleko od onih kakve bi bile da je došlo do demokratske smjene vlasti.

Razlika u odnosu na Đukanovićevu vlast biće i zato što je struktura ličnosti sadašnjeg premijera drugačija od prethodnog, a ličnost premijera daje pečat svakoj vladi, ali i zato što su okolnosti, i domaće i međunarodne, drugačije. Zato se danas, htjeli ne htjeli, mora drugačije vladati.

MONITOR: Da li će Đukanović kao lider vladajuće stranke imati odlučujuću riječ o političkim, ekonomskim i drugim pitanjima?
JOVIĆEVIĆ: Predsjednik najjače i stranke koja bira vladu mora, objektivno govoreći, imati određenu vrstu uticaja na politiku te vlade. U našim okolnostima, s obzirom na njegovu ličnu poziciju u toj partiji, to će vjerovatno biti iznad uobičajenog u demokratskim zemljama. Uvjeren sam da će se on držati po strani problema dnevne politike, ali će vjerovatno sebi rezervisati poziciju onoga koji nadgleda i kontroliše situaciju u globalu. Zadržaće poziciju vrhovnog arbitra za sva krupnija pitanja, a pogotovo ona oko kojih može biti različitih pristupa i sporova unutar partije. Vjerovatno će tu poziciju držati do narednih izbora i nastojati da dobije te izbore kako bi obezbijedio kontinuitet vlasti svoje partije i osigurao interese oligarhijskog sloja koji se oko njega formirao, ali obezbijedio i sopstvenu odstupnicu.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o formiranju koncentracione vlade sa mandatom da pripremi prve demokratske parlamentarne izbore?
JOVIĆEVIĆ: Kada bi bilo političke volje, to bi bilo najbolje rješenje Ali, s obzirom na to je DPS veoma jak i da vođstvo SDP-a za to nema spremnosti, to ostaje samo poželjno rješenje.

MONITOR: Da li je hapšenje budvanskog rukovodstva pouzdan znak da vlast počinje obračun sa organizovanim kriminalom?
JOVIĆEVIĆ: Prerano je reći da je to pouzdan znak za bitnu promjenu odnosa režima prema tom najznačajnijem problemu društva za koji je vlast do juče tvrdila da kod nas nije izraženiji nego u okruženju. Meni se činilo da tvrdnjom da imamo dobre zakone vlast hoće da kaže da i kod nas, kao i drugdje, pada kiša ali da i mi imamo kišobrane. Ako imate kišobran, tj. ako imate zakon – onda treba kišobran raširiti, odnosno primijeniti zakon i zaštititi i pojedinca i društvo. Budva je metafora bezakonja. To je vidljivo golim okom i nije od juče. Nije čudo što je tamo počelo iako ima i mnogo većih problema i većih zloupotreba u vlasti od Zavale. Odnekud se moralo početi.

Volio bih da se počelo popisom znane i neznane imovine koju su stekli oni koji su u posljednjih desetak godina bili članovi Vlade ili su bili na važnim funkcijama i to uporediti sa njihovim regularnim primanjima. Uz to, moglo se analizirati makar pet najvećih privatizacija ili pet preduzeća u društvenom vlasništvu, od kojih su mnoga nestala, i vidjeti kako su neki u takvim okolnostima u tim preduzećima profitirali za kratko vrijeme. To bi sa stanovišta interesa društva bilo najbolje. Bila bi to jedna vrsta autopsije vlasti. Slika bi bila porazna.

Ne vjerujem da će to ova vlast učiniti. Nijedna vlast neće da izvrši autoseciranje. Bojim se da je ovo što se dešava u Budvi samo demonstriranje navodne spremnosti ovog društva da ispuni nedvosmislene zahtjeve Evropske unije o suočavanju sa kriminalom i korupcijom. Odabran je jedan primjer, možda će ih biti još, ali to će biti strogo kontrolisan proces u kome glavni akteri neće biti dotaknuti, jer bi to moglo izazvati vrlo velike poremećaje unutar vlasti. Sastav Vlade je takav da će ljudi zaduženi za te procese to raditi na strogo dozirani način, da se ne izađe iz kolosijeka, iako taj proces nije lako kontrolisati.

MONITOR: Da li je poslije ovog slučaja i nekih istupa čelnika DPS-a moguć rascjep u toj stranci?
JOVIĆEVIĆ: Pravo je čudo da odavno u DPS-u nije došlo do rascjepa. Međutim, interes očuvanja vlasti i benefita koji ima svaki pojedinac učesnik u toj vlasti je vezivno tkivo koje drži na okupu taj šaroliki konglomerat. Čini mi se da poslije slučaja Budva čak dolazi, bar privremeno, do određene homogenizacije DPS-a, jer se gotovo svako s razlogom plaši za sopstvenu poziciju. To će, ako dođe do procesuiranja značajnijih ličnosti iz te partije, biti vrlo brzo ozbiljno poremećeno. Sukobi će postati vidljiviji, a možda će se sve umiriti i vratiti na prvobitno stanje. Vrh vlasti će nastojati da sve bude strogo kontrolisano, da se radi koliko se mora i ne zadre ni u dubinu ni u širinu.

MONITOR: Da li će nova vlada moći da ispuni sedam preciznih zahtjeva EU?
JOVIĆEVIĆ: Iako bih volio da se prevarim, mislim da je to nemoguće. Za ovih dvadesetak godina nagomilalo se isuviše taloga u društvu. I pored upozorenja mnogih pojedinaca, nevladinih organizacija i opozicionih stranaka da je isuviše opasno odgađati suočavanja sa tim deformacijama ništa nije preduzimano. Za šest-sedam mjeseci, nije lako napraviti nešto značajno. Utoliko prije što su mnogi dokazi nestali i zamagljeni Vjerujem da će, opet na strogo doziran način, biti procesuiran poneki gradonačelnik, koji je svojim ponašanjem iskočio iz kolosijeka ili se isuviše osilio ili osamostalio. Tako će njihova moć biti svedena na mnogo niži nivo, a to će biti prikazano kao borba protiv korupcije i kriminala. Uvjeren sam da će se to uskoro dešavati i da će dio tog aranžmana biti procesuiranje i pojedinih čelnika u javnim preduzećima kako bi se stvorila slika da se, eto, sada društvo suočava sa krupnim zvjerkama. Možda će Evropska komisija sa tim biti zadovoljna, ali sumnjam da će tim biti zadovoljan veći broj naših građana.

Jedna od krupnih stvari koju će biti teško izbjeći, a vrlo je bolna, je suočavanje sa aferama krijumčarenja droge. Taj je problem dobio međunarodne dimenzije. Odavno se iz diplomatskih krugova upozoravalo da su neki ljudi sa ovih prostora umiješani u te prljave poslove i da imaju veze sa zemljama iz južnoameričkog regiona. Teško će se moći izbjeći ispunjavanje uslova Evropske unije i rasvjetljavanje uloge naših državljana u tim međunarodnim aferama. To može dovesti do značajnih lomova koje sada ne možemo ni naslutiti.

SPC – posljednja kopča iz 1918.

MONITOR: Uklanjanje metalne crkve sa Rumije i Amfilohijeve kletve sada su bezmalo najveći državni problem. Kako će se ovo pitanje reflektovati na političke prilike u Crnoj Gori?
JOVIĆEVIĆ: Objekat na Rumiji nije primarno vjerski objekat. To je objekat kojim su Amfilohije, vojni i ostali krugovi demonstrirali moć u Crnoj Gori. To je tipičan primjer kako bi vlast – da je adekvatno procesuirala bespravno podizanje objekata u čitavoj Crnoj Gori, bez problema mogla i taj ukloniti.

Kada se govori o poziciji SPC u Crnoj Gori mora biti jasno da to pitanje nije samo vjersko pitanje. To je prije svega državno pitanje i nijesu u pravu oni koji govore da o tome treba da odlučuju isključivo vjernici. To je prvenstveno pitanje državnog statusa, jer je u pravoslavlju poznato da ako imate državu imate i svoju crkvu. Teško kao građanin mogu da prihvatim da je Crna Gora samostalna u pravom smislu riječi ako vjerskim objektima, koji su suštinski dio naše istorije i sinonim trajanja državne ideje, upravlja crkva druge države. Bez obzira na to koliko smo sa Srbijom bliski to je teško prihvatiti. Čak i da SPC ima blagonaklon stav prema crnogorskom nacionalnom i državnom pitanju. A, niti ga je kad imala, niti će ga imati. Dakle, to je ona posljednja, ali vrlo jaka kopča koja sadašnju državnu poziciju Crne Gore još drži za ono što se zbivalo 1918. i 1920. godine. Raskidanje te kopče je državno pitanje i zato ga treba rješavati na civilizovan način, bez prekrupnih riječi koje se često čuju i sa crnogorske strane. To treba uraditi dostojanstveno, u skladu sa međunarodnim pravom. Vlasništvo nad crkvenim objektima takođe treba riješiti na pravno valjan način. To je mnogo važnije nego hoćemo li procesuirati Amfilohija za kletve. Mnogo je bitnije da Crna Gora kao država vrati vlasništvo nad tim objektima koji su od suštinske važnosti sa stanovišta njenog istorijskog trajanja nego da izglasa rezoluciju o poništenju dekreta kralja Aleksandra iz 1920. godine, kao što je mnogo važnije da smo obnovili državnost nego da smo donijeli rezoluciju o poništavanju odluka Podgoričke skupštine. Bitnije je faktičko stanje nego dekor.

Bojim se da iza onog što radi SPC stoji doktrina koja Srpsku crkvu, ali i neke druge crkve, prati još od Svetog Save – da duhovno osvajanje terena prethodi faktičkom osvajanju teritorija. U krugovima Srpske pravoslavne crkve vidim žal za teritorijama.

Nesposobnost Univerziteta

MONITOR: Kako kao dugogodišnji profesor Univerziteta Crne Gore objašnjavate činjenicu da višemjesečna afera na Pravnom fakultetu, u čijem je centru dekan Ranko Mujović, umjesto raspleta dobija nove nastavke?
JOVIĆEVIĆ: Slučaj na Pravnom fakultetu ugrožava nastavni, naučno-istraživački i svaki drugi proces, krnji ugled tog fakulteta i Univerziteta pokazuje nespremnost i nesposobnost Univeziteta da se suoči sa problemima kako to dolikuje visokoškolskoj instituciji. Često gajimo uvjerenje da Univerzitet mora da se uključi u rješavanje mnogo krupnijih društvenih problema, ali kako to očekivati kada ni svoje probleme, minorne u odnosu na ove društvene, ne može da riješi. Organi Univerziteta pokazali su nespremnost da efikasno i adekvatno reaguju. Da budem iskren, uvijek je na Univerzitetu vlast imala miljenike ili štićenike koji su zastupali njene interese.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast

 

MONITOR:  Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?

VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a  nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.

Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.

Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi,  možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.

Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali  gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.

MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?

VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.

Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i  koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.

MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?

VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi  nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.

Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?

MONITOR:    Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha –  od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?

VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.

Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.

Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.

MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?

VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima  Vlade.

Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.

Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.

MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?

VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.

MONITOR:  Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?

VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su  pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.

MONITOR:  Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?

VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.

Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.

Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.

Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, DOCENTKINJA NA FPN-U I NARODNA POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Afere u Srbiji  teško da mogu biti okidač radikalnih promjena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Jovanjica je sigurno već uticala na promjene odnosa moći unutar SNS, u kartel partiji gdje se stalno dešavaju borbe za moć koje javnost samo nazire a nema prilike da transparentno isprati

 

MONITOR: Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, kaže da još nije donijeta odluka vladajuće većine o raspisivanju izbora. Koalicioni partner vladajuće SNS, SPS i Ivica Dačić, smatraju da ne bi trebalo ići na one izbore koji bi bili vanredni. Dačić je bio skeptičan i u vezi ulaska SPS u najavljivani Pokret za državu. Da li je koalicija sa Naprednjacima postala rizična za „večiti“ SPS i lično Dačića?

ĐORĐEVIĆ: Koalicija sa naprednjacima sve vreme umanjuje podršku SPS, jer im SNS preotima biračko telo, i bilo je jasno da je na prošlim izborima SPS činjenicu da nije imao svog predsedničkog kandidata naplatio proruskom strategijom za parlamentarne izbore koja je razbesnela Vučića. Narodni pokret za državu je najavljen ubrzo nakon konstituisanja parlamenta sa namerom da u sebe usisa SPS kao i da sve one koji ostanu po strani proglasi levim ili desnim ekstremistima. Međutim, ta Vučićeva inicijativa je za sada doživela fijasko jer pokret nije napravljen i to verovatno baš zbog nećkanja SPS-a. Pitanje je da li je Vučić od ove ideje odustao jer ovog pokreta za izbore nema, pa bi ta činjenica možda i bila znak da ih neće uskoro ni biti. Međutim, on je fleksibilan i ima više spremnih strategija što mu pozicija onoga koji je privatizovao medijski prostor i javne resurse omogućava.

MONITOR: Zdravko Ponoš, predsjednik stranke Srbija centar, tvrdi da se Vučić boji izbora, ali socijalne mere koje je nedavno Vučić predstavio-oročene su na decembar kada je i posljednji mogući datum održavanja izbora ove godine. Šta Vučić „šteluje“ prije nego što će donijeti odluku?

ĐORĐEVIĆ: Vučić s vremena na vreme pokušava da osigura svoje biračko telo, kako one najsiromašnije čiji egzistencijalni strah namiruje jeftinijim parizerom, tako i srednju klasu zamrzavanjem kamata na stambene kredite u narednih 15 meseci. No, podsetila bih i da je doneta odluka o davanju 10 000 dinara majkama dece do 16 godina neposredno nakon dva masakra u školi Ribnikar i selima Malom Orašju i Duboni, kada su verovatno fokus grupe Vučiću pokazale da se majke ne osećaju bezbedno da pošalju svoju decu u školu, te je ovo pokušaj da se i njihov strah amortizuje novcem. Ovo je svakako priprema za izbore ali održavanje na vlasti je i jedina politika ove vlasti već više od decenije. No, kod Vučića se uvek radi i o držanju svojih partijskih aktivista poslušnim odnosno u pripravnosti kako se ne bi opustili i osećali sigurnim u svojim pozicijama.

MONITOR: U opoziciji se stalno govori o ujedinjavanju. Dolazi, međutim, do dinamike usitnjavanja-ukrupljavanja. Ostaju i pozivi za jednu kolonu opozicije, kao i oni da bi učesnici protesta Srbija protiv nasilja trebalo da formiraju čvrst proevropski blok. Da li je i mogućnost vraćanja cenzusa na pet procenata podstakla predloge za približavanje?

ĐORĐEVIĆ: Nije prijatna ta dinamika usitnjavanja-ukrupljavanja jer stvara nepoverenje kod građana koje se preliva čak i na nas u Zeleno-levom frontu koji u toj dinamici direktno ne učestvujemo, već strpljivo gradimo svoju političku organizaciju i stalno rastemo. Naš predlog iz dokumenta Put do pobede bio je formiranje izbornih platformi i predizbornih saveza zasnovanih na programsko-ideološkoj bliskosti i/ili potencijalnom sinergijskom efektu saradnje različitih organizacija opozicije. To je dovoljno širok princip da može da prihvati više kolona ukoliko se ne može postići smisleni dogovor ili sinergijski efekat po birače, jer je besmisleno ujedinjavanje koje odbija građane. Ako postoji podozrivost između političkih organizacija o tome da li uopšte jedna drugu doživljavaju kao opozicione, ne mogu biti na istoj listi. Usaglašavanje oko sporazuma o tome kako smeniti režim i držanjem reči o postignutim principima može biti dokaz koliko je ko spreman da radi ka postizanju tog cilja.

Vraćanja cenzusa na 5 posto  zahteva koaliranje, ali je impuls za ukrupnjavanjem ovoga puta više diktiran saradnjom proevropskih partija u parlamentu i pri organizaciji protesta Srbija protiv nasilja.

MONITOR: Nerealno je bilo očekivati da će vlast pristati na ispunjavanje uslova protesta protiv nasilja. Ipak protesti se nisu ugasili, a opozicija je počela sa opstrukcijom rada Skupštine Srbije što ju je dovelo u situaciju da ne može da raspravlja o prijedlogu Zakona o rebalansu budžeta. Onemogućavanje rada Anketnog odbora o okolnostima pod kojima su se desila dva masovna ubistva čini se da je opoziciji najviše naškodio. Djeluje da se nekako olako pristalo na to?

ĐORĐEVIĆ: Rad Anketnog odbora je ciljano onemogućen jer je predstavnicima režima bilo jasno da što se duže priča o masakrima i propustima sistema pre i posle tragičnih događaja, to rasplamsava proteste i slabi njihovu poziciju. Roditelji su brutalno zloupotrebljeni obmanama o tome kakvu bi štetu mogao da napravi Anketni odbor. Nije bilo prilike da se ikome objasni šta Anketni odbor ne može biti, no i pored toga bilo je apsolutno moguće angažovati stručnjake koji bi vodili računa da Anketni odbor ne zadire u pitanja kojima se bave tužilaštvo i sudstvo. Ne bih rekla da je opozicija olako pristala na to, ali je uhvaćena u zamci odnosno faktički je ucenjena da ne pokušava alternativno održavanje sednica Anketnog odbora bez kvoruma kako to ne bi izgledalo kao udar na roditelje. Takođe, takav Anketni odbor ne bi imao službenu podršku i ne bi mogao da izradi sadržajni izveštaj od pomoći za davanje preporuka kako da kao društvo odgovorimo na činjenicu da je sistem zakazao. Režim je sve nas sa predumišljajem sprečio da zajedničkim naporima popravimo taj sistem koji je zakazao.

MONITOR: Srbiju potresa afera „Jovanjica“ koja ovih dana stiže do kulminacije izjavom inspektora Slobodana Milenkovića da mu preti fizička likvidacija. Ovome je prethodila smena njega i inspektora Dušana Mitića sa visokih funkcija u MUP-u. Može li ova afera uticati na radikalne promjene odnosa moći u Srbiji?

ĐORĐEVIĆ: Afera Jovanjica postoji već gotovo četiri godine i sa svakim novim otkrićem raspetljavamo kriminalno-političku hobotnicu i razmere osionosti svih na vlasti koji su umešani u ovaj slučaj. Ona je sigurno već uticala na promene odnosa moći unutar SNS, u kartel partiji gde se stalno dešavaju borbe za moć koje javnost samo nazire, a nema prilike da transparentno isprati dok joj se mažu oči nekim drugim skretanjima sa aktuelnih afera. Afera već ima toliko da su zasigurno do sada morale imati efekte mobilizacije ljudi za promene ali, nažalost,  mnogi građani Srbije nemaju prilike da uopšte išta čuju o tim aferama i dok je tako, čini mi se da će one same po sebi teško biti okidač radikalnih promena. Ono što građani znaju je kako žive i pre će se pobuniti zbog pitanja šta ova vlast radi da bi oni živeli bolje, odnosno da li možda baš zbog ove vlasti oni žive gore nego što bi mogli. Tu mislim na siromaštvo, nejednakost i egzistencijalnu brigu zbog inflacije koja je treća u Evropi, ali i osećaj nebezbednosti u školama i sveopšteg nasilja u javnom prostoru koji je ophrvao sve roditelje u zemlji.

MONITOR: Predsjednik Evropskog savjeta, Šarl Mišel, kazao je da bi zemlje Zapadnog Balkana trebalo primiti u EU do 2030-e. Sa time se  nije složila Evropska komisija. Po Vašim saznanjima, šta Evropski zeleni misle o tome?

ĐORĐEVIĆ: Postoji institucionalni rivalitet Evropskog saveta i Evropske komisije pa se čini da je ovo mišljenje Šarla Mišela jedna pokazna vežba kako to može da izgleda kada se ne komunicira institucionalnim kanalima u skladu sa dogovorenim strategijama, zbog čega su Evropski zeleni za sada ostali uzdržani. Očekujemo uskoro raspravu oko novog izveštaja o proširenju ,kao vidu jedne opšte strategije o proširenju kada će, verujem, Evropski zeleni biti vrlo jasni. Do sada su oni bili zagovornici proširenja i to kao širenja prostora demokratije i slobode – dakle, uz insistiranje na fundamentalnim standardima poštovanja ljudskih prava i vladavine prava za zemlje kandidate, a ne puko geopolitičko prestrojavanje po cenu negovanja autoritaraca na vlasti kakvog imamo mi u Srbiji.

 

Pobjeda u Beogradu bi bila izuzetno značajna

MONITOR: Najneizvjesnije je da li će biti vanrednih izbora za Beograd. Koliko bi pobjeda opozicije u Beogradu bila motor za dalje promjene i uticala na promjene u drugim gradovima i opštinama?

ĐORĐEVIĆ: Mi u Zeleno-levom frontu verujemo da pobeda dolazi odozdo. Zbog toga bi pobeda opozicije u Beogradu bila od izuzetnog značaja, i to ne zato što su Beograđani bitniji od ostatka zemlje, kako neki nepošteno komentarišu insistiranje na beogradskim izborima, već zato što je ta pobeda izvesna i zato što bi bila ohrabrenje za one čija je borba na lokalu van Beograda mnogo teža. To bi ohrabrenje izazvalo lavinu pobeda i u nizu drugih lokalnih samouprava, a nova gradska vlast u Beogradu bi im bila važan saveznik. Tačno je da se mnoge ključne stvari ne mogu rešiti na lokalu jer je Srbija izuzetno centralizovana, ali je to korak ka oslobađanju ljudi i decentralizaciji moći. Što više ljudi širom Srbije mora da bude deo te promene i učestvuje u lokalnoj vlasti da bi se dala potpora borbi na republičkom nivou.

 

Zapadni lideri ne znaju kako da spriječe preigravanje Vučića i Kurtija

MONITOR: Nastavlja se tzv. dijalog Kosova i Srbije. Kosovo je već pod nekim vidom sankcija EU, a uticajni krugovi u parlamentima Ujedinjenog kraljevstva i EU traže i pooštravanje odnosa prema Srbij. Da li su sujeta i strpljenje zapadnih lidera previše pogođeni kosovsko-srpskim političkim preigravanjem?

ĐORĐEVIĆ: Umesto da se rešavaju brojni životni problemi ljudi koji na Kosovu žive, stvaraju se novi problemi poput izbora održanih u četiri opštine na severu Kosova i sada pregovaranja oko toga kako da do novih izbora dođe ,odnosno da se Srbi vrate u institucije. U međuvremenu, Srbi se iseljavaju sve više, a i inače retkim povratnicima na Kosovu se spaljuju kuće dok se Kurti hvali kosovskom demokratijom. Bojim se da zapadni lideri ni sami ne znaju šta kredibilno mogu da ponude kao štap i šargarepu kako bi sprečili to preigravanje, kako Vučića tako sada možda još i više Kurtija, u situaciji u kojoj pitanje Kosova nije jedino pa ni najvažnije za njih. Sporovi o tome koji akter treba da bude sankcionisan, presecaju i same spoljnopolitičke odbore ovih zemalja i govore o jednom previranju oko toga kako zadržati Srbiju u svojoj geopolitičkoj orbiti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Podjela plijena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednje tri godine smo vidjeli da su partije nove pozicije  iskopirale način vladanja DPS-a, od političkog zapošljavanja i pokušaja uticaja na rad sudske vlasti, pa sve do odnosa prema kritičarima vlasti. Nastavak takvog ponašanja Crnu Goru neminovno vodi u novu fazu apatije koja je bila i više nego imanentna periodu vladavine DPS-a

 

MONITOR: Kako ocjenjujete pregovore oko nove Vlade?

MILOVAC: Pregovori su očekivano komplikovani, imajući u vidu heterogenost političkih partija koje nakon izbora žele da budu dio nove izvršne vlasti. Posebno je uočljivo da se više ni ne pokušava kreirati privid zalaganja za javni interes i realne potrebe građana, te da ključne tačke sporenja među partijama predstavljaju funkcije u budućoj vladi i takozvano kadriranje ,,po dubini”.

Posljednje tri godine su umnogome pokazale kakva je demokratska kondicija nekadašnjih opozicionih partija. Gotovo sve su bile neuspješne u odbacivanju modela ponašanja koji je proteklih decenija bio imanentan DPS-u i njegovim satelitima. To se sada najjasnije uočava tokom pregovora za sastav buduće vlade, gdje je partijski interes daleko ispred javnog interesa da konačno dobijemo kvalitetnu izvršnu vlast koja će moći da ponovo pokrene ključne reforme i odmrzne proces evropskih integracija.

Smatram da pred mandatarom Milojkom Spajićem stoji veoma komplikovan zadatak i da će konačno rješenje morati da predstavlja kompromis između onoga što su bili početni principi za formiranje vlade i potrebe da je konačno dobijemo i krenemo dalje. Da li će to dalje značiti napredak ili dalje nazadovanje, zavisiće od političke snage i mudrosti budućeg premijera da tako raznoliku skupinu drži pod nekom vrstom kontrole.

Sasvim je izvjesno da će novu vladu, osim PES-a, činiti partije čiji kadrovi su u protekle tri godine već imali prilike da pokažu ,,po dubini i širini”, da politički zapošljavaju i koriste privilegiju obavljanja javne funkcije za ostvarivanje ličnih i partijskih interesa. U razmjeni argumenata između PES a i koalicije Za Budućnost Crne Gore, saznali smo i da je mandatar bivšem DF-u nudio ,,do 40 odsto pozicija po dubini”, pokazajući do koje mjere se priča o takozvanoj meritokratiji u pregovorima može svesti na isprazno predizborno obećanje.

To, nažalost, pokazuje da stvarna reforma crnogorskog društva neće zaista početi dok, osim promjena na vlasti, ne budemo imali i promjene u svijesti onih koji pretenduju da budu nosioci tih reformi. Za sada ne vidim političku partiju koja ima tu količinu intergiteta i vizije.

MONITOR:  Koja je glavna karakteristika post DPS perioda?

MILOVAC: U mnogim oblastima prethodne tri godine predstavljaju vrijeme koje su građani izgubili čekajući da Crna Gora odlučnije krene naprijed i otrese se bremena koji opterećuju tri decenije DPS vladavine. Iako je bilo očekivati da proces tranzicije Crne Gore od zarobljene države ka društvu slobodnih građana bude mukotrpan i spor, smatram da su u posljednje tri godine propuštene mnoge šanse da ovu zemlju odlučnije pokrenemo naprijed.

Ono što jeste definitivno karakteristika takozvanog postdps perioda jeste podjela ,,plijena” koji je nakon tri decenije uzet iz ruku DPS-a. Iako je nesporno da je promjena došla na izborima i da su građani sada daleko slobodniji da se bore za svoja prava nego što je to bilo ranije, stvarni pobjednici nisu oni, već partije koje ovaj tranzicioni period koriste kako bi ,,nadoknadile propušteno” dok su bile u opozionim klupama.

Nažalost, gotovo sve političke partije su dolazak na vlast prepoznale kao šansu da dalje unaprijede i ojačaju svoju partijski bazu, a ne kao privilegiju da nakon tri decenije DPS terora, Crnu Goru oslobode i ubrzaju proces ključnih reformi.

Takav način uskointeresnog razmišljanja crnogorskih partija je vidljiv na svakom koraku i nivou vlasti, bilo da govorimo o parlamentu, izvršnoj vlasti ili takozvanoj ,,dubini”gdje je partijska knjižica ponovo garant dobijanja posla ili neke privilegije.

Posljednje tri godine smo vidjeli da su partije nove pozicije iskopirale način vladanja DPS-a, od političkog zapošljavanja i pokušaja uticaja na rad sudske vlasti, pa sve do odnosa prema kritičarima vlasti. Nastavak takvog ponašanja Crnu Goru neminovno vodi u novu fazu apatije koja je bila i više nego imanentna u periodu vladavine DPS-a.

MONITOR: MANS je i dalje na udaru kritike od strane vlasti. Vidite li neke pozitivne promjene?

MILOVAC: Nažalost, imali smo prilike da iz prve ruke vidimo koliko je tačna izreka ,,daj mu vlast, pa ćeš vidjeti kakav je čovjek”, i to na primjeru premijera Dritana Abazovića koji je MANS pokušao da predstavi kao navodne zaštitnike organizovanog kriminala i izrazio sumnje u naše motive da se bavimo praćenjem rada njegove vlade.

Ta vrsta ,,paranoje” je karakteristična za dugogodišnje diktatore i autokrate, ali je gospodin Abazović nekako skratio taj put i za svega godinu dana uspio da dozvoli sebi da, u nedostatku odgovora na argumentovanu kritiku, poseže za takvim kontrukcijama i podmetanjima.

Ovo je posebno problematično jer dolazi od vlasti koja je pretendovala da bude sve ono što DPS nije bio u posljednje tri decenije, a pretvorila se u njegovu imitaciju .

Pozitivna stvar je što, sa druge strane, građani mnogo slobodnije u javnost iznose svoje stavove o kvalitetu rada vlade i drugih organa vlasti, uz mnogo manje bojazni nego što je to bio slučaj u prethodnom periodu.

MILOVAC:  Koje su glavne kritike na rad odlazeće Vlade i kakav je vaš sud o radu Vlade u segmentu borbe protiv kriminala i korupcije?

MILOVAC: Ključna kritika jeste nedostatak održivih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovang kriminala, te korišćenje tog procesa za samopromociju i političku valorizaciju. Nakon tri decenije vladavine DPS-a  tokom koje je izgrađen kult lidera i vrhovnog vođe u liku Mila Đukanovića,  sada imamo situaciju, bojim se, da još neki političari pretenduju na takav status, koristeći upravo borbu protiv korupcije kao sredstvo za to.

Jedan od najvidljivijih primjera za to jeste premijer Dritan Abazović, koji uporno pokušava sebe da nametne kao nekakvu ,,ruke pravde”, a svoju partiju kao nezamjenljiv faktor u konačnom obračunu sa mafijom i organizovanim kriminalom. Nažalost, rezultati vlade u toj oblasti su glasniji od svih PR pokušaja premijera Abazovića i njegove partije da nas ubijede da je mafija pobijeđena.

Glavna zamjerka na račun rada vlade je to što je on u mnogim segmentima manje transparentan nego što je bio rad bilo koje od vlada DPS-a iz prethodnog perioda. Mnogi standardi koje smo čak i pod režimom Mila Đukanovića uspjeli da uspostavimo, sada su obesmišljeni (i namjerno i iz neznanja), a kompletan proces otvaranja vlade ka građanima vraćen na početak.

Sve je to praćeno neukusnim PR pokušajima premijera Abazovića i njegovih ministara da kroz takozvane prenose sjednica Vlade Crne Gore pokušaju da zamaskiraju činjenicu da i tri godine nakon pada DPS-a, i dalje imamo praksu da se od građana krije kako se troši novac iz državnog budžeta.

Samo u posljednih godinu dana, Crna Gora je prošla kroz lokalne izbore, dva kruga predsjedničkih i, konačno, vanredne parlamentarne izbore i svi oni su iznova potvrdili da je modus operandi za zloupotrebe državnih fondova ostao isti, samo su promijenjeni akteri takvih zloupotreba.

Vlade Zdravka Krivokapića i Abazovića nisu uradile gotovo ništa kako bi se postavili temelji na kojima bi se mogla graditi održiva borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, jer samo kao takva nam može obezbijediti bolje rezultate u pregovaračkim poglavljima 23 i 24. Za tako nešto su nam potrebna zakonska rješenja, lišena korisnih nejasnoća i prostora za zloupotrebe, ali aktuelnoj vlasti to do sada nije bio prioritet.

Zakoni koji su ključni za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala još uvijek nisu reformisani, kao ni zakonski okvir koji bi kvalitetnije uspostavio kontrolu nad izvršnom i zakonodavnom vlasti. Tako još uvijek nemamo zakon o vladi i skupštini, DPS verzija Zakona o slobodnom pristupu informacijama je i dalje na snazi, nemamo kvalitetna rješanja za oduzimanje nelegalne imovine i nezakonito bogaćenje javnih funkcionera, loš Zakon o sprječavanju korupcije je i dalje izgovor za još gore rezultate u toj oblasti, i slično.

Sve dok ne budemo imali reformu u pomenutim oblastima, teško možemo govoriti o napretku u vladavini prava i oslobađanju crnogorskih institucija.

MONITOR: Što očekujete od nove Vlade?

MILOVAC: Iskreno, nakon svega što smo imali prilike da vidimo u posljednje tri godine, očekivanja su prilično skromna jer očigledno je da će njen sastav biti kompromis mogućeg, a ne najboljeg što Crna Gora trenutno može da ponudi i što je potrebno da bi se pokrenuli sa mrtve tačke.

Naši zahtjevi ka novoj vladi će se u prvom redu odnositi na kreiranje zakonskog okvira koji bi trebao da omogući efikasniju borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala,  otvorenost rada vlade, naročito kada su pitanju javne finansije i posvećenost nastavku procesa evropskih integracija.

To je minimum koji je potrebno realizovati ukoliko zaista želimo da postavimo snažne osnove za dalji razvoj vladavine prava. Osnove koje  neće zavisiti od volje bilo koje partije ili političke volje njenog lidera.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo