Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN BATRIĆEVIĆ, UMJETNIK: Predstavljam svoj život, ne pravim iluziju

Objavljeno prije

na

MONITOR: Na nedavno otvorenoj izložbi “U odaju na meku jataku” u podgoričkoj galeriji „Centar” predstavili ste piksel ilustracije- vaše viđenje raskoši i veličine Osmanskog Carstva.
BATRIĆEVIĆ: Studijski boravak na Bliskom Istoku i azijskom dijelu Turske tokom školske 2013-2014. godine imao je pozitivan uticaj na moje dotadašnje poimanje Orijenta. Jezička barijera u razumijevanju i učenje turskog jezika kao dio obaveznog programa doprinijeli su da sa više pažnje uočim jezičke sličnosti, ali i da ih posmatram i sa kulturološke i na kraju likovne strane.

Iako sam po struci grafički dizajner za ovakvu vrstu projekta bilo je potrebno istražiti istoriju, leksiku, religiju… Zato bih na početku želio da prenesem nešto o turcizmima. Nekoliko podjela turcizama koristio sam zbog lakšeg selektovanja ilustracija. A tu je i Abdulah Škaljić koji je sakupio oko 20 hiljada turcizama u našem jeziku, kojeg rado zovem Murat Vujaklija.

Turcizam je usvojenica u jeziku porijeklom iz turskog jezika koji je uticao na sve jezike prostora na kojem se prostiralo Osmansko Carstvo. Mnogi su turcizmi prihvaćeni u standardnom jeziku. Neki su prisutni samo regionalno, a dosta njih je i potisnuto iz upotrebe.

Postoji nekoliko vrsta podjele turcizama s obzirom na to da je jezik Osmanskog Carstva upravo bio spoj persijskog, arapskog i turskog jezika, kaligrafskog pisma. Prva su turcizmi koji su turske riječi i jednako su u upotrebi u crnogorskom kao i u savremenom turskom jeziku. Primjeri: kreč, kula, lepeza, ortak, kirija, kusur, mušterija, jastuk, jorgan, dušek, bakšiš i mnogi drugi.

U drugu vrstu spadaju turcizmi koji su preko turskog tj. osmanskog jezika ušli na Balkan. Primjeri: peškir, minđuše, kesa, alapača, groš, vez… Zanimljivo je kod ove vrste turcizama da će vas prije razumjeti neko ko živi u Iraku, Iranu i Paksitanu nego Turčin. Upravo zato su u modernom, standardizovanom turskom jeziku ove riječi zamijenjene ili potisnute iz upotrebe.

Treća vrsta turcizama su riječi koje se u crnogorskom jeziku nazivaju arhaizmima. Primjeri: džamija, avlija, pendžer, jatak, kapija, ćuprija, đuvegija, ibrik, đozluk… Poznato je da su ove riječi u turskom jeziku u standardnoj upotrebi, dok su kod nas prisutne kao sinonimi, najviše u književnosti. Četvrta vrsta mogu biti turcizmi koji su preko Balkana našli svoje mjesto u svjetskim jezicima. Primjeri: čaj, pidžama, šah, bridž, jogurt, burek, čorba, limun, kavijar, balkon…

Zanimljivo je pomenuti primjere turcizama u toponimima: Sarajevo, Tuzla, Dorćol, Karaburma, Kalemegdan, Sandžak, Tašmajdan, Palanka,Varoš, Virpazar. I vjetar košava duva kombinacijom dva turcizma.

U savremenom turskom jeziku ima oko stotinu riječi slovenskog porijekla. Ali se često ne koriste jer pojmovi koje ove riječi imenuju nijesu više aktuelni ili su dio vojničkog rječnika. Na primjer: kralj, kraljica, višnje, šapka, četa. Nijedan jezik u krajnjem nije svoj, svaki ima pozajmljenih tuđica iz drugih jezika.

MONITOR: Šta biste nam vi rekli o ovoj izložbi i procesu nastanka radova?
BATRIĆEVIĆ: Pošto je ovo moja prva samostalna izložba, zadovoljan sam što sam uspio prvi put da se predstavim crnogorskoj publici na nesvakidašnji način. Bilo je veoma zanimljivo oživjeti osmansku kulturu preko pikselarta.

Kako sam istraživao turcizme i islamsku kulturu tako su se rađale i ilustracije. Na početku, to su bile ilustracije veličanja Osmanskog Carstva: „Sulejman”, Istanbul”, „Činija”, „Balkon”, a onda pojedinih upotrebnih predmeta kao što su npr: ćilim, krevet, ruža, jorgovan… Inspiracije su takođe i opisi doživljenog, kao što je ilustracija kafane iz grada Samsuna ili Trpeza.

Odabir pojedinačnih tema bio je neselektivan. To je takođe dio procesa, a opet radovi izloženi u galeriji Centar našli su svoje mjesto, jer je galerija veoma interesantna za ovakvo predstavljanje.

MONITOR: Radovi su rađeni po uzoru na kompjuterske igre. Zašto ste baš odabrali pikselart, kad ste se zainteresovali za ovakav vid izražavanja?
BATRIĆEVIĆ: Kroz učenje jezika nametnula se i potreba za poređenjem crnogorskog i turskog mentaliteta, kulturoloških sličnosti i usvojenih navika. Taj proces uvijek je bio opisan ili dodatno pojašnjen ilustracijom. Ilustracije su osnovu imale u pikselizaciji i to po uzoru na kompjuterske igre, prvenstveno platforma Comodore64. Svoj uzor sam dakle imao u piksel umjetnosti. Piksel umjetnost je nastala popularizacijom kompjuterskih igrica. Piksel na engleskom znači element slike. Piksel umjetnici u 21. vijeku su uglavnom grafički dizajneri koji su se usavršili u računarskoj umjetnosti, fokusirani na vizuelne komunikacije i prezentacije. Način ilustrovanja povezan je likovnim pravcem pointilizmom. Upravo zbog pojave hiperrealizma u umjetnosti tako i u kompjuterskoj umjetnosti poznatijeg kao hd fetišizam, piksel art „čuva” istoriju umjetnosti, te je mutirajući pointilizam u savremenom, tehnološkom svijetu.

Povezati islamsku umjetnost, ćilim, mozaik, porculan, arabesku sa pikselom bio je veliki izazov. Digitalizovati islamski kvadrat, turcizam pojasniti preko piksela, napraviti simbiozu jezika preko vizuelnog bio je dio igre, kako edukovati publiku o značaju turcizama za crnogorski jezik.

MONITOR: Zašto baš ovaj naziv izložbe?
BATRIĆEVIĆ: Svaki rad sa izložbe nosi makar jedan turcizam. Naslov “U odaju na meku jataku” je stih sa dva turcizma, preuzet iz narodnih pjesama Balkana Vuka Karadžića. Odaja znači soba, a jatak je krevet.

MONITOR: Šta je sve uticalo na Vaš rad – predio u kojem stvarate, koji sve umjetnici?
BATRIĆEVIĆ: S obzirom na to da živimo u vremenu brzog interneta, inspiraciju pronalazim na putovanjima. Kako sam istraživao turcizme knjiški, tako sam ih pronalazio spontano, u životnim situacijama prilikom stopiranja kroz Tursku. Vjerovatno sam u prethodnom životu bio neki Arap, ili Persijanac, jer mi veoma prija bliskoistočnjačka kultura, klima, more i taj topliji, prgavi, ponekad i tvrdoglavi mediteranski mentalitet.

MONITOR: Studirali ste na Cetinju, a nakon toga u Samsunu. Kako ste nastavili školovanje u tom turskom gradu?
BATRIĆEVIĆ: Prijavio sam se za razmjenu preko Univerziteta Crne Gore za stipendiju turske vlade “Mevlana”, i poslije nešto više od pola godine prošao sam konkurs. Volim da putujem, upoznajem nove ljude i stičem nova poznanstva, tako da je i ovaj odlazak bio veoma zanimljiv. Lako se prilagodim i učim novo. U Tursku sam se zaljubio. To je jedna velika i veoma interesantna zemlja. Prepuna različitosti i prirodnih ljepota.

MONITOR: Umjetnost često proizilazi iz arhetipske potrebe čovjeka za stvaranjem iluzije drugačijeg života. Da li je i za vas ona svojevrsni bijeg ili lijek od svakodnevice?
BATRIĆEVIĆ: Može biti i jedno i drugo. Ali u suštini ja predstavljam svoj život, ne pravim iluziju, već ponosno pokazujem već doživljeno.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo