Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN BATRIĆEVIĆ, UMJETNIK: Predstavljam svoj život, ne pravim iluziju

Objavljeno prije

na

MONITOR: Na nedavno otvorenoj izložbi “U odaju na meku jataku” u podgoričkoj galeriji „Centar” predstavili ste piksel ilustracije- vaše viđenje raskoši i veličine Osmanskog Carstva.
BATRIĆEVIĆ: Studijski boravak na Bliskom Istoku i azijskom dijelu Turske tokom školske 2013-2014. godine imao je pozitivan uticaj na moje dotadašnje poimanje Orijenta. Jezička barijera u razumijevanju i učenje turskog jezika kao dio obaveznog programa doprinijeli su da sa više pažnje uočim jezičke sličnosti, ali i da ih posmatram i sa kulturološke i na kraju likovne strane.

Iako sam po struci grafički dizajner za ovakvu vrstu projekta bilo je potrebno istražiti istoriju, leksiku, religiju… Zato bih na početku želio da prenesem nešto o turcizmima. Nekoliko podjela turcizama koristio sam zbog lakšeg selektovanja ilustracija. A tu je i Abdulah Škaljić koji je sakupio oko 20 hiljada turcizama u našem jeziku, kojeg rado zovem Murat Vujaklija.

Turcizam je usvojenica u jeziku porijeklom iz turskog jezika koji je uticao na sve jezike prostora na kojem se prostiralo Osmansko Carstvo. Mnogi su turcizmi prihvaćeni u standardnom jeziku. Neki su prisutni samo regionalno, a dosta njih je i potisnuto iz upotrebe.

Postoji nekoliko vrsta podjele turcizama s obzirom na to da je jezik Osmanskog Carstva upravo bio spoj persijskog, arapskog i turskog jezika, kaligrafskog pisma. Prva su turcizmi koji su turske riječi i jednako su u upotrebi u crnogorskom kao i u savremenom turskom jeziku. Primjeri: kreč, kula, lepeza, ortak, kirija, kusur, mušterija, jastuk, jorgan, dušek, bakšiš i mnogi drugi.

U drugu vrstu spadaju turcizmi koji su preko turskog tj. osmanskog jezika ušli na Balkan. Primjeri: peškir, minđuše, kesa, alapača, groš, vez… Zanimljivo je kod ove vrste turcizama da će vas prije razumjeti neko ko živi u Iraku, Iranu i Paksitanu nego Turčin. Upravo zato su u modernom, standardizovanom turskom jeziku ove riječi zamijenjene ili potisnute iz upotrebe.

Treća vrsta turcizama su riječi koje se u crnogorskom jeziku nazivaju arhaizmima. Primjeri: džamija, avlija, pendžer, jatak, kapija, ćuprija, đuvegija, ibrik, đozluk… Poznato je da su ove riječi u turskom jeziku u standardnoj upotrebi, dok su kod nas prisutne kao sinonimi, najviše u književnosti. Četvrta vrsta mogu biti turcizmi koji su preko Balkana našli svoje mjesto u svjetskim jezicima. Primjeri: čaj, pidžama, šah, bridž, jogurt, burek, čorba, limun, kavijar, balkon…

Zanimljivo je pomenuti primjere turcizama u toponimima: Sarajevo, Tuzla, Dorćol, Karaburma, Kalemegdan, Sandžak, Tašmajdan, Palanka,Varoš, Virpazar. I vjetar košava duva kombinacijom dva turcizma.

U savremenom turskom jeziku ima oko stotinu riječi slovenskog porijekla. Ali se često ne koriste jer pojmovi koje ove riječi imenuju nijesu više aktuelni ili su dio vojničkog rječnika. Na primjer: kralj, kraljica, višnje, šapka, četa. Nijedan jezik u krajnjem nije svoj, svaki ima pozajmljenih tuđica iz drugih jezika.

MONITOR: Šta biste nam vi rekli o ovoj izložbi i procesu nastanka radova?
BATRIĆEVIĆ: Pošto je ovo moja prva samostalna izložba, zadovoljan sam što sam uspio prvi put da se predstavim crnogorskoj publici na nesvakidašnji način. Bilo je veoma zanimljivo oživjeti osmansku kulturu preko pikselarta.

Kako sam istraživao turcizme i islamsku kulturu tako su se rađale i ilustracije. Na početku, to su bile ilustracije veličanja Osmanskog Carstva: „Sulejman”, Istanbul”, „Činija”, „Balkon”, a onda pojedinih upotrebnih predmeta kao što su npr: ćilim, krevet, ruža, jorgovan… Inspiracije su takođe i opisi doživljenog, kao što je ilustracija kafane iz grada Samsuna ili Trpeza.

Odabir pojedinačnih tema bio je neselektivan. To je takođe dio procesa, a opet radovi izloženi u galeriji Centar našli su svoje mjesto, jer je galerija veoma interesantna za ovakvo predstavljanje.

MONITOR: Radovi su rađeni po uzoru na kompjuterske igre. Zašto ste baš odabrali pikselart, kad ste se zainteresovali za ovakav vid izražavanja?
BATRIĆEVIĆ: Kroz učenje jezika nametnula se i potreba za poređenjem crnogorskog i turskog mentaliteta, kulturoloških sličnosti i usvojenih navika. Taj proces uvijek je bio opisan ili dodatno pojašnjen ilustracijom. Ilustracije su osnovu imale u pikselizaciji i to po uzoru na kompjuterske igre, prvenstveno platforma Comodore64. Svoj uzor sam dakle imao u piksel umjetnosti. Piksel umjetnost je nastala popularizacijom kompjuterskih igrica. Piksel na engleskom znači element slike. Piksel umjetnici u 21. vijeku su uglavnom grafički dizajneri koji su se usavršili u računarskoj umjetnosti, fokusirani na vizuelne komunikacije i prezentacije. Način ilustrovanja povezan je likovnim pravcem pointilizmom. Upravo zbog pojave hiperrealizma u umjetnosti tako i u kompjuterskoj umjetnosti poznatijeg kao hd fetišizam, piksel art „čuva” istoriju umjetnosti, te je mutirajući pointilizam u savremenom, tehnološkom svijetu.

Povezati islamsku umjetnost, ćilim, mozaik, porculan, arabesku sa pikselom bio je veliki izazov. Digitalizovati islamski kvadrat, turcizam pojasniti preko piksela, napraviti simbiozu jezika preko vizuelnog bio je dio igre, kako edukovati publiku o značaju turcizama za crnogorski jezik.

MONITOR: Zašto baš ovaj naziv izložbe?
BATRIĆEVIĆ: Svaki rad sa izložbe nosi makar jedan turcizam. Naslov “U odaju na meku jataku” je stih sa dva turcizma, preuzet iz narodnih pjesama Balkana Vuka Karadžića. Odaja znači soba, a jatak je krevet.

MONITOR: Šta je sve uticalo na Vaš rad – predio u kojem stvarate, koji sve umjetnici?
BATRIĆEVIĆ: S obzirom na to da živimo u vremenu brzog interneta, inspiraciju pronalazim na putovanjima. Kako sam istraživao turcizme knjiški, tako sam ih pronalazio spontano, u životnim situacijama prilikom stopiranja kroz Tursku. Vjerovatno sam u prethodnom životu bio neki Arap, ili Persijanac, jer mi veoma prija bliskoistočnjačka kultura, klima, more i taj topliji, prgavi, ponekad i tvrdoglavi mediteranski mentalitet.

MONITOR: Studirali ste na Cetinju, a nakon toga u Samsunu. Kako ste nastavili školovanje u tom turskom gradu?
BATRIĆEVIĆ: Prijavio sam se za razmjenu preko Univerziteta Crne Gore za stipendiju turske vlade “Mevlana”, i poslije nešto više od pola godine prošao sam konkurs. Volim da putujem, upoznajem nove ljude i stičem nova poznanstva, tako da je i ovaj odlazak bio veoma zanimljiv. Lako se prilagodim i učim novo. U Tursku sam se zaljubio. To je jedna velika i veoma interesantna zemlja. Prepuna različitosti i prirodnih ljepota.

MONITOR: Umjetnost često proizilazi iz arhetipske potrebe čovjeka za stvaranjem iluzije drugačijeg života. Da li je i za vas ona svojevrsni bijeg ili lijek od svakodnevice?
BATRIĆEVIĆ: Može biti i jedno i drugo. Ali u suštini ja predstavljam svoj život, ne pravim iluziju, već ponosno pokazujem već doživljeno.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo