Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN CVIJANOVIĆ, NVO KRUG ŽIVOTA: Zakon o umrežavanju je rak rana zdravstva

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavna anketa koju je sproveo Sindikat doktora medicine pokazala je da ljekari smatraju da postoji sistemske korupcije i za nju optužuju insitiucije – Ministarstvo zdravlja, Fond za zdravstvo, menadžmente ustanova… Vaše udruženje odavno govori o tome.
CVIJANOVIĆ: Sistemska korupcija je, nažalost, prepoznata od Kruga života još 2013. godine kada je donesen Zakon o umrežavanju privatnih zdravstvenih ustanova. Upozoravali smo, godinama, na sve zloupotrebe koje mogu proisteći iz tog zakona. Uvažavajući KCCG kao jedinu ustanovu tercijarnog tipa koja može da uradi specijalističke preglede i privatne zdravstvene ustanove (PZU) koje se time bave, podržali smo ideju da PZU uključe u rad i na taj način se rastereti KC. Međutim, na samom startu videći nemogućnost da se to iskontroliše na pravi način, što se i pokazalo kao istinito, bili smo protiv toga da se taj zakon na silu provuče, bez prethodne analize zdravstvenog sistema, i bez preciziranja koji su to specijalistički pregledi, a ne da se rade svi. Ispalo je da je taj zakon omogućio da se svi specijalistički pregledi manje-više prebace u PZU.

MONITOR: Što imamo sada u praksi?
CVIJANOVIĆ: Uzimajući u obzir da je veliki broj lekara, koji su zaposleni u KCCG, angažovan i u PZU, pretpostavili smo da će doći do sukoba interesa. Sve se to obistinilo. Čak su i bivši ministri zdravlja govorili o tome da postoje fantomski redovi u KC, da se veliki broj pacijenata nepregledanih od tih istih lekara upućuje u PZU. Istraživanjima od 2013. naovamo došli smo do nekih frapantnih podataka i to iz nekih oblasti koje su manje praćene od javnosti. Tako su, na primer, u lečenju steriliteta i vantelesne oplodnje, četiri privatne klinike koje se bave ovim samo za 2017. do oktobra mjeseca prihodovale od strane Fonda zdravstva negde oko 480.000 eura. S druge strane imamo bolnicu na Cetinju koja ima ovo odjeljenje koje je 2008. ušlo u tu priču veoma uspešno, na čelu s načelnicom dr Tanjom Mokrenko i imala zapažene rezultate. Nakon donošenja ovog zakona to odelenje je svedeno na sekundarni deo sistema, i za 2017. su od Fonda dobili četiri puta manje novca od privatnih klinika. Ovo je samo jedan segment i u drugim oblastima i specijalističkim liječenjima veliki broj pacijenata se upućuje u PZU.

MONITOR: Postoji i odjeljenje u Kliničkom centru koji se bavi vantjelesnom oplodnjom.
CVIJANOVIĆ: Odelenje u KC za lečenje steriliteta i vantelesnu oplodnju, postoji aktom o sistematizaciji i ima svoga načelnika odelenja. Prema podacima koje smo dobili iz KC oni su do sada imali nula pacijenata. Nijedan pacijent nije tamo ,,lečen”. Na naše pitanje iz KC su odgovorili da je to ambulantnog tipa. Međutim, daljim našim praćenjem smo se uverili da čak ni kao ambulantno, to odeljenje ne radi. Niste mogli da zakažete pregled na tom odeljenju. Znači postoji samo na papiru i načelnik prima određenu svotu novca za tu funkciju.

MONITOR: Je li sve to jedan od razloga što i pored dugih najava u Podgorici još nema Opšte bolnice?
CVIJANOVIĆ: Prosto je neverovatno da grad koji sada ima oko 250.000 stanovnika nema opštu bolnicu. Svi su upućuju na KCCG. Sve ostale opštine manje-više imaju opšte bolnice, koje pacijentima mogu da pruže usluge koje su karakteristične za ustanove sekundarnog tipa. Zakon o umrežavanju, koji predstavlja izvorište većine problema, omogućio je pojedinim PZU da prihodujući sredstva iz Fonda zdravstva, budžeta Crne Gore, postaju ustanove ozbiljnijeg tipa – svojevrasne polikinike. One na taj način svojim radom, uzimanjem kadrova iz javnog zdravstva, kvalitetom, plediraju sebe kao opšte bolnice. To polje finansiranja lečenja pacijenata je neuređeno, nije kao na Zapadu. Prinuđeni smo da doplaćujemo lečenje u PZU, pa one imaju sve više posla uz dodatno slivanje novca iz budžeta. Zalažemo se da se to uredi na pravi način, da se ovaj sistem poboljša ili da se uradi totalna reforma. Ponavljam, Zakon o umrežavanju je rak rana koja se sistemski ne leči. Tražili smo da se uvede stroža kontrola, povlačenjem ili dovođenjem tog zakona njegovoj primarnoj svrsi, a to je da se rastereti KC. Sada to funkcioniše samo na zadovoljstvo PZU.

MONITOR: Ljekari su nezadovoljni platama, odnosom, sve više ih odlazi iz javnog zdravstva, česte su žalbe i da su ljekari u Domovima zdravlja svedeni na administrativne radnike. Kakav je Vaš stav o tome?
CVIJANOVIĆ: Svi delimo istu sudbinu kada je u pitanju ekonomska situacija u Crnoj Gori. Uz dužno poštovanje lekarskoj struci, njihovoj profesiji u kojoj oni ne završavaju školovanje nakon završetka fakulteta nego to traje tokom čitavog radnog veka, plate jesu male, ali s obzirom na trenutnu situaciju i ne mogu da budu veće. Tu i oni trebaju da realnije sagledaju stvari. Na kraju pacijenti i građani nisu krivi za njihove male plate, nije čak ni Ministarstvo zdravlja, već se zna ko nas je doveo u ovakvu ekonomsku situaciju poslednjih 30 godina.

Sama institucija izabranog lekara, u domovima zdravlja kao temelju zdravstvenog sistema, dovela je do toga da su lekari opšte prakse svedeni na neku vrstu administrativnih radnika. Tako da ni oni sami nemaju motiva da rade više od onog što se od njih zahteva, a to je da odeš kod njih, da se javiš, da dobiješ uput… To je nedopustivo jer se radi o ljudima koji su završili fakultete, nadograđivali znanje u oblasti opšte medicine, među njima je dosta i specijalista za koje nema mesta u bolnicama… Naša ideja je bila da se umjesto institucija izabranog lekara uvede institucija porodičnog lekara, koja je kao dobro rešenje prepoznata na Zapadu. Taj lekar prati čitavu porodicu i to ima više benefita, između ostalog dobar deo obolenja su naslednog karaktera i takav lekar bi imao uvid u medicinske kartone i prateći porodicu mogao da odreaguje na pravi način kada je u pitanju neko teže oboljenje. Svakako smatramo da instituciju izabranog lekara, kako ona sada funkcioniše, treba ukinuti i da se tim doktorima da mnogo više prostora u njihovom radu. Da napomenem da ima oko 500 lekara u domovima zdravlja, to je veliki resurs a oni su svedeni samo na jedan deo, a to je administracija i sve ih to čini nezainteresovanim za rad.

MONITOR: Pacijenti se često obraćaju vašoj organizaciji. Kakva su iskustva?
CVIJANOVIĆ: Nažalost, nama se uglavnom javljaju pacijenti koji su imali neku ekstremnu situaciju, ili njihovi članovi porodice. Unazad tri godine sve više ljudi je spremno da javno i otvoreno govori, ranije se o tome nije pričalo, što iz straha, što jer nije postojalo interesovanja u društvu za te probleme. Najveći problem, po našem iskustvu, je jedan nerad od strane tužilaštva, prije svega, ali i sudova. Naši pravosudni organi su poprilično nezainteresovani za ove probleme. Danas sam dobio podatak da je u poslednih 10 godina pokrenut 21 krivični postupak protiv lekara za nesavesno lečenje ili za korupciju. Smatramo da je to izuzetno mali broj postupaka. To je neka vrsta opstrukcije i otvorena zaštita jedne struke. Kada bi na boljem nivou bila ta pravna odgovornost, mnoge stvari bi se drugačije radile. Očigledan je primer bjelopoljski slučaj iz 2015. koji je dospio u javnost i određeni broj lekara je procesuiran. Tada su se poklopile kockice – vrhovni državni tužilac je došao na čelo tužilaštva, roditelji te djece su bili uporni i hrabri, a i cieli slučaj je uzburkao javnost, i sve to je moralo dovesti do nekih rezultata. Svi slučajevi pre toga, i slučajevi nakon toga, nisu dobili takvu vrstu publiciteta, pa ni odgovarajuće pravno zadovoljenje.

MONITOR: Jesu li institucije makar malo napredovale što se tiče otvorenosti za saradnju?
CVIJANOVIĆ: Suština je da se odnos institucije ne menja, i dalje iz institucija imamo velike opstrukcije. Na primer iz KCCG-a na sijaset naših inicijativa ne daju nikakav odgovor. Oglušuju se čak i o Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, reagovali smo i kod Agencije, pa čak ni ona ne odgovara. To sve govori da je to jedan uvezani sistem koji štiti korupciju na najvišem nivou. Problem je što se tako problemi ne rešavaju. Ministarstvo zdravlja je već 2008. znalo u kakvom stanju je bjelopoljska bolnica, da su tada reagovali i da je javnost to znala, možda sedam godina kasnije ne bi bilo smrtnog ishoda. Ne reaguje se preventivno. Prljavština se drži ispod tepiha, dok ne počne da zaudara, onda će se naći žrtveno jagnje koje će da podnese posledice, a problem je daleko veći.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo