Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN CVIJANOVIĆ, NVO KRUG ŽIVOTA: Zakon o umrežavanju je rak rana zdravstva

Objavljeno prije

5 godina

na

cvijanovic

MONITOR: Nedavna anketa koju je sproveo Sindikat doktora medicine pokazala je da ljekari smatraju da postoji sistemske korupcije i za nju optužuju insitiucije – Ministarstvo zdravlja, Fond za zdravstvo, menadžmente ustanova… Vaše udruženje odavno govori o tome.
CVIJANOVIĆ: Sistemska korupcija je, nažalost, prepoznata od Kruga života još 2013. godine kada je donesen Zakon o umrežavanju privatnih zdravstvenih ustanova. Upozoravali smo, godinama, na sve zloupotrebe koje mogu proisteći iz tog zakona. Uvažavajući KCCG kao jedinu ustanovu tercijarnog tipa koja može da uradi specijalističke preglede i privatne zdravstvene ustanove (PZU) koje se time bave, podržali smo ideju da PZU uključe u rad i na taj način se rastereti KC. Međutim, na samom startu videći nemogućnost da se to iskontroliše na pravi način, što se i pokazalo kao istinito, bili smo protiv toga da se taj zakon na silu provuče, bez prethodne analize zdravstvenog sistema, i bez preciziranja koji su to specijalistički pregledi, a ne da se rade svi. Ispalo je da je taj zakon omogućio da se svi specijalistički pregledi manje-više prebace u PZU.

MONITOR: Što imamo sada u praksi?
CVIJANOVIĆ: Uzimajući u obzir da je veliki broj lekara, koji su zaposleni u KCCG, angažovan i u PZU, pretpostavili smo da će doći do sukoba interesa. Sve se to obistinilo. Čak su i bivši ministri zdravlja govorili o tome da postoje fantomski redovi u KC, da se veliki broj pacijenata nepregledanih od tih istih lekara upućuje u PZU. Istraživanjima od 2013. naovamo došli smo do nekih frapantnih podataka i to iz nekih oblasti koje su manje praćene od javnosti. Tako su, na primer, u lečenju steriliteta i vantelesne oplodnje, četiri privatne klinike koje se bave ovim samo za 2017. do oktobra mjeseca prihodovale od strane Fonda zdravstva negde oko 480.000 eura. S druge strane imamo bolnicu na Cetinju koja ima ovo odjeljenje koje je 2008. ušlo u tu priču veoma uspešno, na čelu s načelnicom dr Tanjom Mokrenko i imala zapažene rezultate. Nakon donošenja ovog zakona to odelenje je svedeno na sekundarni deo sistema, i za 2017. su od Fonda dobili četiri puta manje novca od privatnih klinika. Ovo je samo jedan segment i u drugim oblastima i specijalističkim liječenjima veliki broj pacijenata se upućuje u PZU.

MONITOR: Postoji i odjeljenje u Kliničkom centru koji se bavi vantjelesnom oplodnjom.
CVIJANOVIĆ: Odelenje u KC za lečenje steriliteta i vantelesnu oplodnju, postoji aktom o sistematizaciji i ima svoga načelnika odelenja. Prema podacima koje smo dobili iz KC oni su do sada imali nula pacijenata. Nijedan pacijent nije tamo ,,lečen”. Na naše pitanje iz KC su odgovorili da je to ambulantnog tipa. Međutim, daljim našim praćenjem smo se uverili da čak ni kao ambulantno, to odeljenje ne radi. Niste mogli da zakažete pregled na tom odeljenju. Znači postoji samo na papiru i načelnik prima određenu svotu novca za tu funkciju.

MONITOR: Je li sve to jedan od razloga što i pored dugih najava u Podgorici još nema Opšte bolnice?
CVIJANOVIĆ: Prosto je neverovatno da grad koji sada ima oko 250.000 stanovnika nema opštu bolnicu. Svi su upućuju na KCCG. Sve ostale opštine manje-više imaju opšte bolnice, koje pacijentima mogu da pruže usluge koje su karakteristične za ustanove sekundarnog tipa. Zakon o umrežavanju, koji predstavlja izvorište većine problema, omogućio je pojedinim PZU da prihodujući sredstva iz Fonda zdravstva, budžeta Crne Gore, postaju ustanove ozbiljnijeg tipa – svojevrasne polikinike. One na taj način svojim radom, uzimanjem kadrova iz javnog zdravstva, kvalitetom, plediraju sebe kao opšte bolnice. To polje finansiranja lečenja pacijenata je neuređeno, nije kao na Zapadu. Prinuđeni smo da doplaćujemo lečenje u PZU, pa one imaju sve više posla uz dodatno slivanje novca iz budžeta. Zalažemo se da se to uredi na pravi način, da se ovaj sistem poboljša ili da se uradi totalna reforma. Ponavljam, Zakon o umrežavanju je rak rana koja se sistemski ne leči. Tražili smo da se uvede stroža kontrola, povlačenjem ili dovođenjem tog zakona njegovoj primarnoj svrsi, a to je da se rastereti KC. Sada to funkcioniše samo na zadovoljstvo PZU.

MONITOR: Ljekari su nezadovoljni platama, odnosom, sve više ih odlazi iz javnog zdravstva, česte su žalbe i da su ljekari u Domovima zdravlja svedeni na administrativne radnike. Kakav je Vaš stav o tome?
CVIJANOVIĆ: Svi delimo istu sudbinu kada je u pitanju ekonomska situacija u Crnoj Gori. Uz dužno poštovanje lekarskoj struci, njihovoj profesiji u kojoj oni ne završavaju školovanje nakon završetka fakulteta nego to traje tokom čitavog radnog veka, plate jesu male, ali s obzirom na trenutnu situaciju i ne mogu da budu veće. Tu i oni trebaju da realnije sagledaju stvari. Na kraju pacijenti i građani nisu krivi za njihove male plate, nije čak ni Ministarstvo zdravlja, već se zna ko nas je doveo u ovakvu ekonomsku situaciju poslednjih 30 godina.

Sama institucija izabranog lekara, u domovima zdravlja kao temelju zdravstvenog sistema, dovela je do toga da su lekari opšte prakse svedeni na neku vrstu administrativnih radnika. Tako da ni oni sami nemaju motiva da rade više od onog što se od njih zahteva, a to je da odeš kod njih, da se javiš, da dobiješ uput… To je nedopustivo jer se radi o ljudima koji su završili fakultete, nadograđivali znanje u oblasti opšte medicine, među njima je dosta i specijalista za koje nema mesta u bolnicama… Naša ideja je bila da se umjesto institucija izabranog lekara uvede institucija porodičnog lekara, koja je kao dobro rešenje prepoznata na Zapadu. Taj lekar prati čitavu porodicu i to ima više benefita, između ostalog dobar deo obolenja su naslednog karaktera i takav lekar bi imao uvid u medicinske kartone i prateći porodicu mogao da odreaguje na pravi način kada je u pitanju neko teže oboljenje. Svakako smatramo da instituciju izabranog lekara, kako ona sada funkcioniše, treba ukinuti i da se tim doktorima da mnogo više prostora u njihovom radu. Da napomenem da ima oko 500 lekara u domovima zdravlja, to je veliki resurs a oni su svedeni samo na jedan deo, a to je administracija i sve ih to čini nezainteresovanim za rad.

MONITOR: Pacijenti se često obraćaju vašoj organizaciji. Kakva su iskustva?
CVIJANOVIĆ: Nažalost, nama se uglavnom javljaju pacijenti koji su imali neku ekstremnu situaciju, ili njihovi članovi porodice. Unazad tri godine sve više ljudi je spremno da javno i otvoreno govori, ranije se o tome nije pričalo, što iz straha, što jer nije postojalo interesovanja u društvu za te probleme. Najveći problem, po našem iskustvu, je jedan nerad od strane tužilaštva, prije svega, ali i sudova. Naši pravosudni organi su poprilično nezainteresovani za ove probleme. Danas sam dobio podatak da je u poslednih 10 godina pokrenut 21 krivični postupak protiv lekara za nesavesno lečenje ili za korupciju. Smatramo da je to izuzetno mali broj postupaka. To je neka vrsta opstrukcije i otvorena zaštita jedne struke. Kada bi na boljem nivou bila ta pravna odgovornost, mnoge stvari bi se drugačije radile. Očigledan je primer bjelopoljski slučaj iz 2015. koji je dospio u javnost i određeni broj lekara je procesuiran. Tada su se poklopile kockice – vrhovni državni tužilac je došao na čelo tužilaštva, roditelji te djece su bili uporni i hrabri, a i cieli slučaj je uzburkao javnost, i sve to je moralo dovesti do nekih rezultata. Svi slučajevi pre toga, i slučajevi nakon toga, nisu dobili takvu vrstu publiciteta, pa ni odgovarajuće pravno zadovoljenje.

MONITOR: Jesu li institucije makar malo napredovale što se tiče otvorenosti za saradnju?
CVIJANOVIĆ: Suština je da se odnos institucije ne menja, i dalje iz institucija imamo velike opstrukcije. Na primer iz KCCG-a na sijaset naših inicijativa ne daju nikakav odgovor. Oglušuju se čak i o Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, reagovali smo i kod Agencije, pa čak ni ona ne odgovara. To sve govori da je to jedan uvezani sistem koji štiti korupciju na najvišem nivou. Problem je što se tako problemi ne rešavaju. Ministarstvo zdravlja je već 2008. znalo u kakvom stanju je bjelopoljska bolnica, da su tada reagovali i da je javnost to znala, možda sedam godina kasnije ne bi bilo smrtnog ishoda. Ne reaguje se preventivno. Prljavština se drži ispod tepiha, dok ne počne da zaudara, onda će se naći žrtveno jagnje koje će da podnese posledice, a problem je daleko veći.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo