Povežite se sa nama

INTERVJU

MEHMED HALILOVIĆ, MEDIJSKI EKSPERT IZ SARAJEVA: Strah je političarima opet najjače oružje

Objavljeno prije

na

MONITOR: BiH se ovih dana našla u centru javnosti i izvan našeg regiona zbog ubistva dvojice policajaca u Sarajevu. Kako je vlast reagovala na taj zločin?
HALILOVIĆ: Da, ovo je bio vrlo tragičan događaj iako nije prvi: nakon uspostavljanja mira ubijena su dvojica policijskih oficira u Istočnom Sarajevu, potom glavni istražitelj koji je vodio istragu o te dvije likvidacije, te zamjenik ministra MUP-a u Federaciji BiH Jozo Leutar. Nijedno od tih ubistava nije sankcionirano. Zato su se i ova posljednja mogla očekivati. Naime, politički i društveni ambijent u poslijeratnoj BiH pogoduje kriminalu protiv kojeg se ne bore na adekvatan način ni političke vlasti, ni pravosudni sistem. Naprotiv, ako ne većina onda najmanje dio vlasti i dio policijskog i pravosudnog sistema su povezani s kriminalnim miljeom, bilo da su i sami saučesnici ili ga servisiraju. Zato je i njihova reakcija u povodu ubistva dvojice policajaca prvo bila „šokiranost” (jer su „iznenađeni” tom brutalnošću) i na prvi pogled vrlo oštra kad su shvatili da kriminal nema granica. Bojim se ipak da vlasti i sistem nemaju pravi odgovor ni ovog puta i da će se sve završiti na hapšenjima sitnih kriminalaca i u eventualnim sudskim procesima bez kraja i osude.

MONITOR: Iz Vijeća roditelja učenika osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo zatražili su od političara da odmah preduzme mjere za sprječavanje svih oblika ugrožavanja sigurnosti građana. Šta očekujete od tog apela?
HALILOVIĆ: Nisu reagirali samo u Kantonu Sarajevo… Toga je bilo i ranije. Najsvježije su reakcije javnosti u Banjoj Luci i u Sarajevu, koje i danas traju, povodom nerazjašnjenih ubistava dvojice mladića (David Dragičević i Dženan Memić) iza kojih, po svemu sudeći, stoje akteri iz političkih i policijskih struktura. I u slučaju ubistva dvojice policajaca u Sarajevu značajnija je reakcija javnosti, konkretno u Sarajevu, nego reakcija vlasti. U ova tri posljednja slučaja (odvojena ubistva mladića i brutalna egzekucija policajaca) utješno je jedino što su empatiju prema žrtvama pokazali građani u svim dijelovima BiH bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost i što su prvi put u svim kantonima i entitetima prihvatili i obilježili dan žalost onda kad su sahranjeni ubijeni policajci.

MONITOR: Šta će biti sa Bosnom i Hercegovinom nakon još jednih ,,razočaravajućih izbora”?
HALILOVIĆ: Vjerovatno se neće dogoditi ništa što već nije viđeno… Političari iz vladajućih nacionalnih partija ponovno su iskoristili svoje najjače „oružje” – strah kojim uspješno manipuliraju još od ranih devedesetih godina. Uz to, imaju i neupitnu podršku regionalnih centara (Beograd, Zagreb i Ankara). I mada su osvojili najviše glasova – nisu apsolutni pobjednici i dobili su manje mandata nego ikada ranije. Sačuvaće vlast iako bi im mogla iskliznuti. Problem je, međutim, u tome što je građanska i liberalna opozicija razjedinjena, iako ima šansu da bar na kantonalnom nivou preuzme vlast. Ako opozicija u tome uspije i napravi funkcionalnu vlast bar u dva do tri kantona i postigne dobar rezultat, to bi mogla biti dobra vijest za sve i označiti početak kraja nacionalnih partija. U tom slučaju ovi izbori ne bi bili sasvim razočaravajući.

MONITOR: Da li su u pravu analitičari koji tvrde da je aplikacija BiH iz februara 2016. godine za članstvo u EU ponovo gurnuta u briselske ladice?
HALILOVIĆ: Vjerovatno. Ali, treba kazati da ni ta aplikacija nije bila iskrena, kao ni odgovor EU. Podnosilac aplikacija u to vrijeme je bio predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji, kao i njegov HDZ i politički establišment u Zagrebu, stalno ponavljaju da su „Hrvati u BiH nositelji evropskih vrijednosti” i glavni pokretači na tom putu. Nisu ni „nositelji”, ni „pokretači”, nažalost, kao ni politički lideri druge dvije nacije.

Zapravo, liderima nacionalnih partija ni ne odgovara otvaranje procesa euro-atlantskih integracija (NATO i pregovori o EU), jer to je u suprotnosti s njihovim ličnim statusima i povezanošću s kriminalom. Dragan Čović je već prošao dva krivična postupka, jednom čak bio i osuđen u Sudu BiH na pet godina da bi na kraju, nakon žalbe, Sud BiH odlučio da nije nadležan i da taj slučaj treba preuzeti sarajevsko kantonalno tužilaštvo i sud. U međuvremenu bitna sudska dokumentacija je „izgubljena” tokom prevoza iz Tužilaštva BiH do Kantonalnog tužilaštva Sarajevo (na udaljenosti jedva tri kilometra) i Čović je oslobođen zbog „nedostatka dokaza”?! Ni Milorad Dodik nije u boljem položaju, jer su i protiv njega otvorene najmanje dvije krivične istrage koje su, takođe, na volšeban način zatvorene. Bakir Izetbegović nema ta iskustva, ali ne znači da i sam ne bi došao u takvu poziciju ako i u BiH prevlada vladavina prava.

Na kraju, da budem jasan do kraja, ni građani u BiH nisu u jednakom položaju. Dio Srba ima državljanstvo Srbije, iako mu ono ne donosi neke naročite privilegije (zasad), dok svi Hrvati imaju hrvatsku putovnicu i sve privilegije građana EU (procentualno blizu 95 posto). Jedino Bošnjaci nemaju te pogodnosti i objektivno su najviše zainteresovani za EU. Ali to ne znači da i njihovi lideri dijele istovjetne ambicije. To što se u njih zaklinju naravno, nije dovoljno.

MONITOR: Pripadnici MUP-a Republike Srpske su prije tri godine sa policijom Kantona Sarajevo pretresli prostorije portala Klix.ba, u Sarajevu. Povod je bio audio snimak o tome da premijerka RS, navodno, govori o kupovini poslanika u entitetskom parlamentu kako bi obezbijedila većinu za formiranje vlasti. Kako Vi kao bivši glavni urednik Oslobođenja i ombudsman za medije Federacije BiH to komentarišete?
HALILOVIĆ: To je očito bio direktni udar na slobodu medija. Iza tog upada dvije policije bila je odluka Općinskog suda u Sarajevu koji je odobrio takvu vrstu pretrage nakon što je ovaj najčitaniji portal objavio video zapis o političkoj trgovini (afera je dobila ime „dva papka”). Pozitivno je u svemu što su u tom času većina novinara i medija u BiH stali u odbranu medijskih sloboda i izvršili pritisak nakon čega je povučena odluka Općinskog suda. I ja sam bio učesnik u tim protestima i takođe javno istupao u medijima jer je bilo važno ne ostaviti ih usamljenim kad vlast vrši pritisak i pogotovo u slučaju razotkrivanja političkih podvala i prevara.

MONITOR: Kako kao medijski stručnjak ocjenjujete medijsku scenu u BiH. Koliko se poštuju profesionalni standardi, koliko su mediji slobodni, ima li cenzure…
HALILOVIĆ: Nesumnjivo je da je u posljednjih pet do deset godina došlo do osjetnog pogoršanja političke klime u zemlji i do povećanja političkih tenzija ključnih političkih aktera i da se veliki dio tih političkih sukoba prelama i preko leđa novinara i medija. Naime, najviše napada na novinare i medije dolazi upravo iz kruga državnih i entitetskih vlasti (od predsjednika vlada, ministara, poslanika i dužnosnika političkih partija), koje bi, po definiciji, u demokratskom društvu (u koje se i oni, očito lažno, zaklinju), morale da osiguraju uslove za nesmetan rad novinara i medija.

Vlasti u BiH, međutim, nisu dio rješenja već su objektivno dio problema. Iz tog kruga dolaze najozbiljniji napadi na medije, čak otvoreni bojkot medija i medijskih institucija (na direktnom su udaru jednom bili javni servis BiH – BHT1, drugi put Regulatorna agencija za komunikacije, ili pojedini mediji kao što je slučaj sa vrlo popularnom TV kućom iz Bijeljine!), takođe pokušaji discipliniranja novinara (sudski procesi), a da se i ne govori o ličnim uvredama i prijetnjama s pozicija vlasti. Neki od tih lidera, kao što je Dodik, ne ustručavaju se da novinaru poruče da će ga „udaviti”, drugome poželi da mu „srce stane i skoči krvni pritisak”…

Takva politička klima je, naravno, ohrabrila ljude iz kriminalnog i mafijaškog miljea, koji se ne ustručavaju i direktnijih fizičkih prijetnji, uključujući i anonimne prijetnje smrću. Najmanje dvojica novinara su prošle i pretprošle godine morali tražiti privremeno utočište izvan BiH zbog vrlo ozbiljnih prijetnji, dok je jedan od novinara nedavno pretučen u centru Banjaluke.

Šta i ko može ojačati slobodu medija? Odgovor je koliko jasan i jednostavan, toliko i nerealan u sadašnjim okolnostima. Dakle, samo radikalna promjena na političkoj, ekonomskoj i, zašto ne reći, na medijskoj sceni (previše je medija koji se dodvoravaju vlastima i kriminalcima) može biti osnova za slobodne i odgovorne medije. Ma koliko to danas izgledalo daleko od nas, vrijedi se i sada boriti za takav cilj. To većina novinara i dio medija čini i zato u ovoj „balkanskoj krčmi” nije ugašeno svjetlo.

Politički uplivi Beograda, Zagreba i Turske

MONITOR: Evropska unija najavila je paket poteza, uz slanje jasne poruke vrhu Srbije i Hrvatske, da se podalje maknu od Bosne i Hercegovine. Zašto EU tako reaguje?
HALILOVIĆ: Kad su u pitanju Srbija i Hrvatska, onda je jasno da oni nisu napustili ratne planove o vlastitom proširenju na račun BiH. Ali više ne ratnim sredstvima, jer je to nemoguće, već na drugi način. Ne govori Dodik slučajno da je „BiH nemoguća država” i Vučić da „BiH može opstati isključivo na temelju slova Dejtona”. U isto vrijeme Hrvati traže ispunjavanje „duha Dejtona”.

Uz to, i Beograd i Zagreb to čine i zbog vlastite i međunarodne javnosti. Vlasti u Hrvatskoj podržavaju radikalne zahtjeve HDZ u Hercegovini, jer im oni uzvraćaju svojim glasovima na izborima u Hrvatskoj i ujedno time zadovoljavaju apetite sopstvenih radikala u HDZ Hrvatske. Na sličan način to čini i predsjednik Srbije Vučić: dodvorava se radikalima u Srbiji, šalje lažne signale Srbima u Republici Srpskoj i usput „balansira” (trguje!) između Rusije, s jedne strane, i USA i Evropske unije, s druge. BiH je u njegovim planovima moneta za potkusurivanje u političkoj trgovini oko Kosova.

Turska je u ovim političkim uplivima u BiH najmanje prisutna i ima najmanju ulogu, iako nije zanemariv vapaj koji prema njoj iskazuje najveća bošnjačka partija (SDA) i dio Bošnjaka. Ali, Turska je ujedno važna politička karta u rukama srpskih i hrvatskih nacionalista da bi Bošnjake optuživali za „radikalni islamizam” i za „pokušaj stvaranja islamske države u Evropi”.

Uslova za rat nema

MONITOR: Mnogi su u regionu, a i u EU, zabrinuti da je zbog aktuelnih političkih tenzija na Balkanu moguće izbijanje novog rata…
HALILOVIĆ: Uslova za rat jednostavno nema, iako ima i ratobornih pojedinaca i grupacija na terenu koji bi rado da „konačno raščiste račune”. Rat može biti uvezen izvana, kao što su i ratovi devedesetih godina, ali ovog puta u kontekstu mnogo širih međunarodnih procesa. Nadam se da svijet neće poći tim putem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo