Povežite se sa nama

INTERVJU

MEHMED HALILOVIĆ, MEDIJSKI EKSPERT IZ SARAJEVA: Strah je političarima opet najjače oružje

Objavljeno prije

na

MONITOR: BiH se ovih dana našla u centru javnosti i izvan našeg regiona zbog ubistva dvojice policajaca u Sarajevu. Kako je vlast reagovala na taj zločin?
HALILOVIĆ: Da, ovo je bio vrlo tragičan događaj iako nije prvi: nakon uspostavljanja mira ubijena su dvojica policijskih oficira u Istočnom Sarajevu, potom glavni istražitelj koji je vodio istragu o te dvije likvidacije, te zamjenik ministra MUP-a u Federaciji BiH Jozo Leutar. Nijedno od tih ubistava nije sankcionirano. Zato su se i ova posljednja mogla očekivati. Naime, politički i društveni ambijent u poslijeratnoj BiH pogoduje kriminalu protiv kojeg se ne bore na adekvatan način ni političke vlasti, ni pravosudni sistem. Naprotiv, ako ne većina onda najmanje dio vlasti i dio policijskog i pravosudnog sistema su povezani s kriminalnim miljeom, bilo da su i sami saučesnici ili ga servisiraju. Zato je i njihova reakcija u povodu ubistva dvojice policajaca prvo bila „šokiranost” (jer su „iznenađeni” tom brutalnošću) i na prvi pogled vrlo oštra kad su shvatili da kriminal nema granica. Bojim se ipak da vlasti i sistem nemaju pravi odgovor ni ovog puta i da će se sve završiti na hapšenjima sitnih kriminalaca i u eventualnim sudskim procesima bez kraja i osude.

MONITOR: Iz Vijeća roditelja učenika osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo zatražili su od političara da odmah preduzme mjere za sprječavanje svih oblika ugrožavanja sigurnosti građana. Šta očekujete od tog apela?
HALILOVIĆ: Nisu reagirali samo u Kantonu Sarajevo… Toga je bilo i ranije. Najsvježije su reakcije javnosti u Banjoj Luci i u Sarajevu, koje i danas traju, povodom nerazjašnjenih ubistava dvojice mladića (David Dragičević i Dženan Memić) iza kojih, po svemu sudeći, stoje akteri iz političkih i policijskih struktura. I u slučaju ubistva dvojice policajaca u Sarajevu značajnija je reakcija javnosti, konkretno u Sarajevu, nego reakcija vlasti. U ova tri posljednja slučaja (odvojena ubistva mladića i brutalna egzekucija policajaca) utješno je jedino što su empatiju prema žrtvama pokazali građani u svim dijelovima BiH bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost i što su prvi put u svim kantonima i entitetima prihvatili i obilježili dan žalost onda kad su sahranjeni ubijeni policajci.

MONITOR: Šta će biti sa Bosnom i Hercegovinom nakon još jednih ,,razočaravajućih izbora”?
HALILOVIĆ: Vjerovatno se neće dogoditi ništa što već nije viđeno… Političari iz vladajućih nacionalnih partija ponovno su iskoristili svoje najjače „oružje” – strah kojim uspješno manipuliraju još od ranih devedesetih godina. Uz to, imaju i neupitnu podršku regionalnih centara (Beograd, Zagreb i Ankara). I mada su osvojili najviše glasova – nisu apsolutni pobjednici i dobili su manje mandata nego ikada ranije. Sačuvaće vlast iako bi im mogla iskliznuti. Problem je, međutim, u tome što je građanska i liberalna opozicija razjedinjena, iako ima šansu da bar na kantonalnom nivou preuzme vlast. Ako opozicija u tome uspije i napravi funkcionalnu vlast bar u dva do tri kantona i postigne dobar rezultat, to bi mogla biti dobra vijest za sve i označiti početak kraja nacionalnih partija. U tom slučaju ovi izbori ne bi bili sasvim razočaravajući.

MONITOR: Da li su u pravu analitičari koji tvrde da je aplikacija BiH iz februara 2016. godine za članstvo u EU ponovo gurnuta u briselske ladice?
HALILOVIĆ: Vjerovatno. Ali, treba kazati da ni ta aplikacija nije bila iskrena, kao ni odgovor EU. Podnosilac aplikacija u to vrijeme je bio predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji, kao i njegov HDZ i politički establišment u Zagrebu, stalno ponavljaju da su „Hrvati u BiH nositelji evropskih vrijednosti” i glavni pokretači na tom putu. Nisu ni „nositelji”, ni „pokretači”, nažalost, kao ni politički lideri druge dvije nacije.

Zapravo, liderima nacionalnih partija ni ne odgovara otvaranje procesa euro-atlantskih integracija (NATO i pregovori o EU), jer to je u suprotnosti s njihovim ličnim statusima i povezanošću s kriminalom. Dragan Čović je već prošao dva krivična postupka, jednom čak bio i osuđen u Sudu BiH na pet godina da bi na kraju, nakon žalbe, Sud BiH odlučio da nije nadležan i da taj slučaj treba preuzeti sarajevsko kantonalno tužilaštvo i sud. U međuvremenu bitna sudska dokumentacija je „izgubljena” tokom prevoza iz Tužilaštva BiH do Kantonalnog tužilaštva Sarajevo (na udaljenosti jedva tri kilometra) i Čović je oslobođen zbog „nedostatka dokaza”?! Ni Milorad Dodik nije u boljem položaju, jer su i protiv njega otvorene najmanje dvije krivične istrage koje su, takođe, na volšeban način zatvorene. Bakir Izetbegović nema ta iskustva, ali ne znači da i sam ne bi došao u takvu poziciju ako i u BiH prevlada vladavina prava.

Na kraju, da budem jasan do kraja, ni građani u BiH nisu u jednakom položaju. Dio Srba ima državljanstvo Srbije, iako mu ono ne donosi neke naročite privilegije (zasad), dok svi Hrvati imaju hrvatsku putovnicu i sve privilegije građana EU (procentualno blizu 95 posto). Jedino Bošnjaci nemaju te pogodnosti i objektivno su najviše zainteresovani za EU. Ali to ne znači da i njihovi lideri dijele istovjetne ambicije. To što se u njih zaklinju naravno, nije dovoljno.

MONITOR: Pripadnici MUP-a Republike Srpske su prije tri godine sa policijom Kantona Sarajevo pretresli prostorije portala Klix.ba, u Sarajevu. Povod je bio audio snimak o tome da premijerka RS, navodno, govori o kupovini poslanika u entitetskom parlamentu kako bi obezbijedila većinu za formiranje vlasti. Kako Vi kao bivši glavni urednik Oslobođenja i ombudsman za medije Federacije BiH to komentarišete?
HALILOVIĆ: To je očito bio direktni udar na slobodu medija. Iza tog upada dvije policije bila je odluka Općinskog suda u Sarajevu koji je odobrio takvu vrstu pretrage nakon što je ovaj najčitaniji portal objavio video zapis o političkoj trgovini (afera je dobila ime „dva papka”). Pozitivno je u svemu što su u tom času većina novinara i medija u BiH stali u odbranu medijskih sloboda i izvršili pritisak nakon čega je povučena odluka Općinskog suda. I ja sam bio učesnik u tim protestima i takođe javno istupao u medijima jer je bilo važno ne ostaviti ih usamljenim kad vlast vrši pritisak i pogotovo u slučaju razotkrivanja političkih podvala i prevara.

MONITOR: Kako kao medijski stručnjak ocjenjujete medijsku scenu u BiH. Koliko se poštuju profesionalni standardi, koliko su mediji slobodni, ima li cenzure…
HALILOVIĆ: Nesumnjivo je da je u posljednjih pet do deset godina došlo do osjetnog pogoršanja političke klime u zemlji i do povećanja političkih tenzija ključnih političkih aktera i da se veliki dio tih političkih sukoba prelama i preko leđa novinara i medija. Naime, najviše napada na novinare i medije dolazi upravo iz kruga državnih i entitetskih vlasti (od predsjednika vlada, ministara, poslanika i dužnosnika političkih partija), koje bi, po definiciji, u demokratskom društvu (u koje se i oni, očito lažno, zaklinju), morale da osiguraju uslove za nesmetan rad novinara i medija.

Vlasti u BiH, međutim, nisu dio rješenja već su objektivno dio problema. Iz tog kruga dolaze najozbiljniji napadi na medije, čak otvoreni bojkot medija i medijskih institucija (na direktnom su udaru jednom bili javni servis BiH – BHT1, drugi put Regulatorna agencija za komunikacije, ili pojedini mediji kao što je slučaj sa vrlo popularnom TV kućom iz Bijeljine!), takođe pokušaji discipliniranja novinara (sudski procesi), a da se i ne govori o ličnim uvredama i prijetnjama s pozicija vlasti. Neki od tih lidera, kao što je Dodik, ne ustručavaju se da novinaru poruče da će ga „udaviti”, drugome poželi da mu „srce stane i skoči krvni pritisak”…

Takva politička klima je, naravno, ohrabrila ljude iz kriminalnog i mafijaškog miljea, koji se ne ustručavaju i direktnijih fizičkih prijetnji, uključujući i anonimne prijetnje smrću. Najmanje dvojica novinara su prošle i pretprošle godine morali tražiti privremeno utočište izvan BiH zbog vrlo ozbiljnih prijetnji, dok je jedan od novinara nedavno pretučen u centru Banjaluke.

Šta i ko može ojačati slobodu medija? Odgovor je koliko jasan i jednostavan, toliko i nerealan u sadašnjim okolnostima. Dakle, samo radikalna promjena na političkoj, ekonomskoj i, zašto ne reći, na medijskoj sceni (previše je medija koji se dodvoravaju vlastima i kriminalcima) može biti osnova za slobodne i odgovorne medije. Ma koliko to danas izgledalo daleko od nas, vrijedi se i sada boriti za takav cilj. To većina novinara i dio medija čini i zato u ovoj „balkanskoj krčmi” nije ugašeno svjetlo.

Politički uplivi Beograda, Zagreba i Turske

MONITOR: Evropska unija najavila je paket poteza, uz slanje jasne poruke vrhu Srbije i Hrvatske, da se podalje maknu od Bosne i Hercegovine. Zašto EU tako reaguje?
HALILOVIĆ: Kad su u pitanju Srbija i Hrvatska, onda je jasno da oni nisu napustili ratne planove o vlastitom proširenju na račun BiH. Ali više ne ratnim sredstvima, jer je to nemoguće, već na drugi način. Ne govori Dodik slučajno da je „BiH nemoguća država” i Vučić da „BiH može opstati isključivo na temelju slova Dejtona”. U isto vrijeme Hrvati traže ispunjavanje „duha Dejtona”.

Uz to, i Beograd i Zagreb to čine i zbog vlastite i međunarodne javnosti. Vlasti u Hrvatskoj podržavaju radikalne zahtjeve HDZ u Hercegovini, jer im oni uzvraćaju svojim glasovima na izborima u Hrvatskoj i ujedno time zadovoljavaju apetite sopstvenih radikala u HDZ Hrvatske. Na sličan način to čini i predsjednik Srbije Vučić: dodvorava se radikalima u Srbiji, šalje lažne signale Srbima u Republici Srpskoj i usput „balansira” (trguje!) između Rusije, s jedne strane, i USA i Evropske unije, s druge. BiH je u njegovim planovima moneta za potkusurivanje u političkoj trgovini oko Kosova.

Turska je u ovim političkim uplivima u BiH najmanje prisutna i ima najmanju ulogu, iako nije zanemariv vapaj koji prema njoj iskazuje najveća bošnjačka partija (SDA) i dio Bošnjaka. Ali, Turska je ujedno važna politička karta u rukama srpskih i hrvatskih nacionalista da bi Bošnjake optuživali za „radikalni islamizam” i za „pokušaj stvaranja islamske države u Evropi”.

Uslova za rat nema

MONITOR: Mnogi su u regionu, a i u EU, zabrinuti da je zbog aktuelnih političkih tenzija na Balkanu moguće izbijanje novog rata…
HALILOVIĆ: Uslova za rat jednostavno nema, iako ima i ratobornih pojedinaca i grupacija na terenu koji bi rado da „konačno raščiste račune”. Rat može biti uvezen izvana, kao što su i ratovi devedesetih godina, ali ovog puta u kontekstu mnogo širih međunarodnih procesa. Nadam se da svijet neće poći tim putem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo