Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETOZAR RADONJIĆ, AGRONOM IZ PODGORICE: Poljioprivredno zemljište je najveće bogatstvo Crne Gore

Objavljeno prije

na

Nije tačno da Crna Gora nema obradivog zemljišta.Samo na osnovu nedavno zaključenih ugovora biće investirano oko 9.2 miliona eura i pokrenuće se proizvodnja maslinovog ulja, ljekovitog bilja, povrća… Ti podaci, koji su se čuli u srijedu prilikom zasijedanja crnogorskog parlamenta, uz podatak da je 16. oktobar bio Svjetski dan zdrave hrane, bili su nam povod za razgovor o tim temama sa agronomom i vlasnikom podgoričke firme Agrovita Svetozarom Radonjićem.

„Crna Gora je agrarna država. Ona je zemlja sa najviše poljoprivrednih površina po glavi stanovnika u Evropi, ali i zemlja sa najviše neobrađenih površina po glavi stanovnika i zemlja sa najviše uvoza po glavi stanovnika u Evropi.Sve to treba da iskoristimo kao veliku prednost. Imamo izuzetne šanse da uz adekvatnu agrarnu politiku i adekvatna sistemska rješenja obezbijedimo kvalitetnu hranu za naše stanovništvo i turiste i da u značajnoj mjeri zamijenimo uvoz i to uvoz izuzetno nekvalitetne hrane. Hrana koju uvozimo je, nažalost, lošeg kvaliteta i nije istog kvaliteta kao u zemljama iz kojihje uvozimo”, kaže Radonjić.

MONITOR: Može li Crna Gora da proizvodi zdravu hranu?
RADONJIĆ: Pošto smo zemlja sa izuzetno velikom tradicijom u proizvodnji vrhunske hrane, ako imamo izuzetnu klimu, obilje vode, ako smo zemlja sa najmanje korišćenih pesticida i vještačkih đubriva u Evropi, onda ne postoji razlog da se ne okrenemo sami sebi i proizvodimo zdravu hranu za nas, za naše potomstvo, naše turiste i naše goste. Naša istraživanja pokazuju da 80 odsto proizvoda koje turisti nose iz Crne Gore su hrana i piće. Kad se govori o poljoprivredi dugo se uglavnom mislilo samo na pšenicu, a pšenično bijelo brašno se sve manje koristi, jer je gluten iz pšenice postao vrlo štetan za zdravlje.Bez glutena su kukuruz, heljda, proso i pirinač. Na osnovu toga smo uradili i projekat doručak za đake po standardima hrane iz okruženja.. Danas nam se djeca u školama izuzetno nezdravo hrane. Mnogo je glutena, trans masti, kuhinjske soli i bijelog šećera.

MONITOR: Nekad je u Crnoj Gori kukuruz bezmalo bio glavna hrana…
RADONJIĆ:U kotorskom arhivu se nalazi podatak da se kukuruz pojavio na tržištu 1531. godine, a poznato je da je Kolumbo donio kukuruz u Evropu 1500. godine, ali se ne zna da se kukuruz prvi put sijao u Evropi u Crnoj Gori. Pjesnik Dragan Radulović napisao je: Mirisaće kuća svaka toplom dušom kačamaka. Kačamak je nekad bio glavna hrana Crnogoraca, a danas je najvažnija hrana bez glutena.

MONITOR: Je li poljoprivredno zemljište veliko bogatstvo Crne Gore?
RADONJIĆ: Tvrdim da je najveće bogatstvo Crne Gore poljoprivredno zemljište. Radim na projektu „Mogućnost proizvodnje i plasmana zdrave hrane u Crnoj Gori” od 1990. godine. Ovim projektom otkrili smo ogromno bogatstvo potencijala crnogorske poljoprivrede, veliki značaj smo dali „izvozu” hrane na domaće tržište. Naši domaćini moraju biti na tržištu, moraju znati da nije dobro ono što hvale njihovi prijatelji, političari, stranci i novinari… Vrijedno je samo ono što tržište kaže da je vrijedno, odnosno ono što je brend.Crna Gora može biti konkurentna na evropskom tržistu sa zdravom hranom.

MONITOR: Krajem septembra u Tivtu je održana konferencija o nacionalnom brendiranju. Proces brendiranja je od velikog značaja za sve države koje žele da izgrade konkurentski identitet.Šta tu može da ponudi Crna Gora?
RADONJIĆ: Definicija brenda je vrijednost proizvoda u svijesti potrošača. Brendovi u Crnoj Gori su skorup, sir, jardum, njeguška pršuta, njeguški sir, ovčja stelja, banjanski krompir, bjelopavlićki bijeli kukuruz, brašno, maslina žutica iz Bara, maslinovo ulje iz Bara, crmničko vino, ceklinska loza.Ali, kod nas se sve veže za državu, za politiku, a naši brendovi su uglavnom vezani za usko područje. Veliki brendovi su nam u oblasti ljekovitog i začinskog bilja i proizvodi kao što su baze za hladne čajeve, začini i likeri i rakija travarica. Za njih postoji veliko interesovanje u Kini, Rusiji i SAD.Nijedna agrarna politika nije stvorena bez temelja i ona ne može biti posljedica neke svijesti iz nekog kabineta.

MONITOR: Vi ste svojevremeno rekli da je te temelje udario kralj Nikola?
RADONJIĆ:Kralj Nikola je neprevaziđeni crnogorski agronom, strasno se borio da od Crne Gore kao vojnog logora napravi agrarnu državu. Svaka stopa zemlje u Crnoj Gori u tom periodu je bila obrađena. Interesantno je da je sada svaka stopa zemalja u Evropi obrađena, osim u jednoj – Crnoj Gori! Kada su kralja Nikolu pitali Bjelopavlići zašto nije bogat kao drugi evropski carevi i kad će on biti bogat kao oni, odgovorio je: „Kad Crnogorci budu ratari ko što su bili ratnici!”.

I Ivan Crnojevićje takođe imao agrarnu politiku. Njegova agrarna politika se odnosila na izvoz pšenice i vina Mletačkoj Republici. Pšenica se zvala arnautika. Ona se kod nas zove krupnik, spasili smo je i sije se u Pljevljima. Sada je to jedina pšenica koja se može konzumirati bez opasnosti od celijaklije.

MONITOR: Crna Gora je bila poznata i po izvozu voća i povrća…
RADONJIĆ:Bio sam dugo direktor kooperacije u Agrokombinatu 13. jul i proizvodili smo za sto posto potreba Crne Gore voće i povrće. Hrvatski turizam se nije mogao zamisliti bez povrća iz Malesije i Zete. Sa našim povrćem smo stizali do Beča. Sada je u Crnoj Gori obrnuta situacija. Uvozimo 60 odsto povrća. U mnogim sektorima imamo izvanredne šanse da izvozimo proizvode u malim serijama. To su sušeno voće, sirevi, skorup, vina. Izuzetne su nam šanse za izvoz takozvanih manastirskih travarica. Ipak, najveće šanse su nam takozvani izvoz na „domaće tržište” – izvoz preko turizma. Ministarstvo poljoprivrede mora da stvori uslove za to. U Crnoj Gori ne postoje adekvatne institucije za razvoj poljoprivrede, a veliki je nedostatak što nemamo zadruge i zadružni savez. Čitava evropska proizvodnja se koncentriše kroz zadruge ili kooperative. I u Srbiji je izuzetno razvijeno zadrugarstvo.

MONITOR: Često se upozorava da Crna Gora uvozi genetski modifikovanu hranu…
RADONJIĆ:Moramo spasiti Crnu Goru od genetski modifikovane hrane. Ako ona uđe to će biti veliki krah u proizvodnji. Moramo se složno oduprijeti apetitima tajkuna. Kao kandidat za ulazak u Evropsku uniju moramo voditi računa o tome da ne smijemo proizvoditi genetski modifikovanu hranu. Da li u Crnoj Gori imamo genetski modifikovanu hranu teško je pravno dokazati, ali je imamo. Naročito pažnju treba obratiti na pšenicu, paradajz i svinjsko meso.

Nemamo adekvatnu agrarnu politiku

MONITOR: Ima li Crna Gora savremenu agrarnu politiku?
RADONJIĆ: Crna Gora nema adekvatnu agrarnu politiku. Agrarna politika mora da ide odozdo. Nema evropskog zakona koji nas upozorava da nemamo agrarnu politiku. Naprotiv. Procjenjujem da će nam najveća barijera prilikom pristupanja Evropskoj Uniji biti baš agrarna politika. Ne možemo nikog ubijediti da smo zavisna država i da moramo uvoziti toliko hrane i primati toliku socijalnu pomoć, a da imamo toliko neobrađenih površina i nezaposlenih. Ali, mi nemamo stručnjaka za to.

Da bi tu prepreku premostili formirali smo Institut za proizvodnju zdrave hrane čiji je osnovni zadatak savjetodavna funkcija. U njemu sarađuju eminentni stručnjaci raznih profila. Sugerišem našim proizvođačima hrane, koji su obučeni za proizvodnju hranu,da moraju biti domaćini, da moraju da vode računa o svom zemljištu i smanjenju troškova.

Pošto nemamo adekvatnu agrarnu politiku nemamo ni adekvatno razvijenu proizvodnju. Dobro osmišljena proizvodnja hrane donosi izuzetnu zaradu proizvođačima (domaćinima), benefite državi, turizmu i drugim djelatnostima. Velika nam je biznis barijera nedostatak stručnjaka, menadžera, vizionara. Takođe,velika biznis barijera nam je neobrazovanost potrošača. Naši najneobrazovaniji potrošači hrane su ljudi sa visokim obrazovanjem, jer se više cijeni hrana koja se uvozi nego domaća.

Anarhija u botaničkoj bašti

MONITOR: Prije četvrt vijeka Crna Gora je bila u evropskom vrhu po izvozu ljekovitog bilja. A danas?
RADONJIĆ: Iako se hvalimo da je Crna Gora botanička bašta Evrope na tržištu ljekovitog bilja vlada prava anarhija. Prva plantaža ljekovitog bilja u Evropi bila je u Crnoj Gori 1903. godine i na njoj su Francuzi plantažirali buhač.Crna Gora je bila veliki izvoznik začinskog bilja u Ameriku.Prodaja proizvoda od ljekovitog bilja datira još od 14. vijeka. Crna Gora je od izvoza žalfije u SADnekad zarađivala 15 miliona dolara godišnje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo