Povežite se sa nama

MONITORING

DEPONIJA OPASNOG OTPADA U PODGORICI: Vladini radioaktivni planovi

Objavljeno prije

na

Vlada je prošle nedjelje prihvatila Ugovor o kreditu od 50 miliona eura kojim će finansirati projekat Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenja u Crnoj Gori. Uz izuzeta mišljenja četiri ministra, tri iz SDP-a i jednog iz DPS-a, usvojena je Informacija o rezultatima pregovora sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj za taj projekat, i prihvaćen je Ugovor o kreditu.

Projekat koji Vlada već nekoliko godina realizuje u saradnji sa Svjetskom bankom predviđa da se saniraju crne ekološke tačke u KAP-u, Brodogradilištu u Bijeloj, Deponiji pepela i flotaciono jalovište Gradac u Pljevljima.

Na posljednjoj sjednici Vlada je odlučila i da lokacija za izgradnju nacionalnog postrojenja za odlaganje i tretman opasnog otpada bude prostor u fabričkom krugu Kombinata aluminijuma.

U Zakonu o upravljanju opasnim otpadom data je klasifikacija: ,,Opasni otpad sadrži elemente ili jedinjenja koja imaju jedno ili više od sljedećih opasnih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, korozivnost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost…”.

Zvuči nevjerovatno da je pored višedecenijskog zagađivanja Zetske ravnice i Podgorice Kombinatom aluminijuma, sada Vlada odlučila da na toj lokaciji instalira novu ekološku bombu. Kao da KAP-ov bazen crvenog mulja nije bio dovoljan, u Zeti se planira i postrojenje za preradu otpadnih voda, otpadnog mulja, spalionica, a evo sada i nacionalna deponija za opasni otpad.

,,Opasan uticaj ove deponije može biti i na vodoizvorištu južno i jugozapadno od KAP-a, jer se ova lokacija nalazi pored rijeka Morače i Cijevne, i samog vodoizvorišta Boljesestre, sa kojeg se vodom snabdijeva Crnogorsko primorje. U srcu Zete gdje želimo proizvoditi zdravi hranu”, kaže za Monitor Slavko Vukčević iz Socijalističke narodne partije.

Pored ove opasnosti Vukčević navodi da se Vlada zadužuje 17,2 miliona da bi gradila najjeftiniju varijantu deponije opasnog i otrovnog otpada. ,,Bez izolacije, bez obezbjeđivanja dna deponije, uz veliki rizik u smislu kvaliteta, bez rješenja za ocjedne vode i sa rokom eksploatacije od 30 godina. Poznato je i da sa ove lokacije sjeverni i južni vjetar podjednako šteti i Zeti i Podgorici”, kaže Vukčević.

Na pitanje Monitora upućeno Agenciji za zaštitu životne sredine – Da li je vršena procjena rizika od buduće deponije za stanovništvo i životnu sredinu Zetske ravnice i Podgorice, direktor Agencije Ervin Spahić je odgovorio: ,,Istraživanje sa ciljem utvrđivanja pogodne lokacije za uspostavljanje postrojenja za odlaganje opasnog otpada sproveo je konzorcijum kompanija Ecorem i Hydroplan, uz poštovanje neophodnih zakonskih procedura, kao i procedura Svjetske banke”. Iz Agencije napominju da je urađena i Studija o procjeni uticaja nacionalnog postrojenja za odlaganje opasnog otpada na životnu sredinu i društvo (ESIA). Studiju, kao i organizovanje javnih rasprava koje su održane u aprilu i julu 2012, sprovela je kompanija COWI iz Danske.

U Vladinoj informaciji o ovom projektu piše da je sa Joint venture ECOREM – Belgija i Hidroplan – Hrvatska, 4. novembra 2011. potpisan ugovor koji je podrazumijevao izradu Studije za izbor lokacije za nacionalno postrojenje za opasan otpad. Vrijednost ugovora bila je preko 225 hiljada eura. Na osnovu izvještaja prepoznate su dvije lokacije za izgradnju nacionalnog postrojenja za opasan otpad: deponija Željezare Nikšić i KAP-ova deponija čvrstog otpada. Ugovor sa firmom COWI iz Danske potpisan je 18. januara 2012. godine, a plaćen je više od 86 hiljada.

Zbog činjenice da u izboru lokacija za deponiju opasnog otpada nijesu konsultovani domaći stručnjaci, reagovali su Zeleni Crne Gore. Ova organizacija koja okuplja niz stručnjaka iz ove oblasti zaštite životne sredine – bivših ministara, pomoćnika ministara, direktora Ekotoksikološkog zavoda: Branka Lukovca, Vukića Pulevića, Anu Mišurović, Miodraga Gomilanovića… navodi da je Zetska ravnica najveća riznica – podzemni rezervoar pitke vode, te da je to i najplodniji poljoprivredni prostor Crne Gore. Zato kažu da je deponija za opasni otpad na lokaciji KAP-a najgore moguće rješenje.

,,Deponija bi donijela novu kontaminaciju već kontaminiranog područja. Dileme su – koji je to otpad, koje količine, koje agresivnosti? Da li je to otpad iz svijeta? Teško ćete naći nekog stručnjaka iz Crne Gore ko bi to podržao. A niko iz Crne Gore nije bio uključen u izradu tih studija. Teško bi ljudi iz struke mogli zastupati nešto za što se otpočetka vidi da je pogrešno”, kaže za Monitor Rako Nikčević, predsjednik Zelenih Crne Gore.

Iako je Vlada prostor KAP-a odredila za deponiju, direktor Agencije Ervin Spahić, koja je zadužena da realizuje projekat Upravljanje industrijskim otpadom u okviru koga je predviđena i izgradnja deponije, za naš list kaže da se prijedlog da se nacionalna deponija izgradi na lokaciji KAP-a tretira kao alternativno rješenje, te da lokacija za nacionalnu deponiju može biti određena i na drugom mjestu.

Kao lokacije za deponiju opasnog otpada bile su razmatrane i Željezara u Nikšiću i lokacija zatvorenog površinskog kopa Šumane u Pljevljima. Lokacija u Pljevljima je otpala bez valjane argumentacije a u Vladinom izvještaju o ovom projektu navodi se da deponija Željezara ne ispunjava uslove Međunarodne banke za obnovu i razvoj jer se nalazi u privatnom vlasništvu.

Zar u Dajbabama nije ista situacija? Odnedavno je i KAP prešao u vlasništvo Uniproma Veselina Pejovića, a bazen crvenog mulja je kupila tivatska kompanije Politropus Alternativa Ukrajinca Romana Denkoviča. Kako će vlada sa KAP-om ispuniti standarde Međunarodne banke za obnovu i razvoj? Da li će se opet zadužiti da kupi dio imovine koju je nedavno prodala ili se nikšićka i tivatska firma iz nekog, nama još uvijek nepoznatog razloga, tretiraju kao državne?

Paralelno, postoji priča prema kojoj je seoba planova o deponiji iz Nikšića u Podgoricu uslovljena pritiscima iz turske kompanije Toščelik koja je aktuelni vlasnik Željezare.

,,Podržavamo namjeru Vlade da riješi ovaj ekološki problem. S druge strane, smatramo da lokacija za nacionalnu deponiju otpada nije birana na ozbiljan i stručno utemeljen način”, kaže za Monitor Nataša Kovačević iz Green Homa.

Iz ove organizacije napominju da se samo odlagalište kod KAP-a sa bazenima crvenog mulja nalazi na 150 metara od rijeke Morače, koja odnosi 60% voda ključnom slatkovodnom biodiverzitetskom području Balkana, Skadarskom jezeru koje je zimovalište za veliki broj ptica, te zaštićeno najvišim stepenom zaštite kao nacionalni park i RAMSAR područje. Pored toga, za više od polovine primorskih opština se planira snadbijevanje pitkom vodom iz jezera.

Kako još nije riješeno oticanje ocjednih voda, u kojima ima fluorida, cijanida, teških metala, bunari nizvodno od KAP-a zatvoreni su već godinama. A ukoliko se ne izoluju, zagađenja će se putem podzemnih voda proširiti do bunara uzvodno od KAP-a, koji se koriste za navodnjavanje, kažu u Green Homu, navodeći kako su količine opasnog otpada KAP-a procijenjene na 325,000 m3 na površini od 11 hektara. Procijenjeno je da se može ukloniti i bezbjedno deponovati 225,000 m3 otpada, pri čemu će oko 100,000 m3 otpada ostati kao zaostala kontaminacija. Ova, najosnovnija, sanacija mogla bi koštati Crnu Goru više od 100 miliona eura! Jednom, kada neko smogne snage da uđe u taj posao.

,,Ubijeđeni smo da je lokaciju trebalo daleko pažljivije i stručno utemeljenije analizirati, a zatim i ozbiljno razmotriti opciju izvoza opasnog i industrijskog otpada, te napraviti razvojne strategije koje umanjuju a ne povećavaju količine opasnog i radioaktivnog otpada. Građani Crne Gore očigledno nisu ti koji proizvode industrijski otpad, i ne trebaju dodatna zaduživanja u vidu javnog duga, zbog postrojenja koje će koristiti budući investitori”, kaže Kovačević.

I za izvoz otpada treba izdvojiti ozbiljan novac. ,,Predviđen je izvoz grita sa lokacije Jadransko Brodogradilište Bijela, na neku od deponija u zemljama EU. Ukupan iznos neophodan za sanaciju grita, koji se tretira kao opasan otpad, prema procjenama kompanije CDM iz Njemačke, koja je radila istraživanja, jeste 7,8 miliona eura”, kaže Ervin Spahić.

Crnogorskim Zakonom o upravljanju otpadom predviđeno je da zagađivač plaća: ,,Proizvođač otpada snosi troškove upravljanja otpadom i preventivnog djelovanja i troškove sanacionih mjera zbog negativnih uticaja na životnu sredinu i zdravlje ljudi”. U praksi Vladi je lakše da zaduži građane, uzme kredit od Svjetske banke, i tako rastereti i onako dažbinama opterećene investitore.

Kako se sve procjene o ovim i sličnim projektima rade uz stručnu i finansijsku pomoć iz inostranstva, mnogi sumnjaju da bi buduća nacionalna deponija mogla da postane internacionalna. Krajem prošle godine svjetski mediji su javljali da Albanija treba da bude lokacija za uništavanje hemijskog vojnog oružja iz Sirije. Zbog toga se u Tirani sredinom novembra protestovalo. Zbog sumnji da se u Albaniji skladišti opasan otpad bogatih evropskih kompanija, nova Vlada u Tirani je – čim je stupila na dužnost – zabranila uvoz opasnog otpada.

Na pitanje Monitora da li bi nakon izgradnje nacionalne deponije u njoj mogao da se odlaže opasni otpad iz inostranstva i pod kojim uslovima, Spahić je odgovorio: ,,Član 80, trenutno važećeg Zakona o upravljanju otpadom (Sl. list CG, br. 64/11) predviđa da je u Crnoj Gori zabranjen uvoz opasnog otpada”. To bi trebalo da odagna brige, da nijesmo vidjeli koliko se poštuje odredba ovog zakona po kojoj bi zagađivači morali da plate i saniraju ono što unerede.

Nataša Kovačević upozorava da dosadašnja strateška dokumenta nijesu uključila opasni i radioaktivni otpad iz naftnih istraživanja podmorja, koji će se stvoriti tokom procesa istraživanja i kasnije tokom moguće eksploatacije. Da investitore ne zaboli glava, do tada će biti gotova deponija kraj Podgorice, na račun građana.

,,Ako to prođe, krivi smo svi koliko nas ima, institucionalno, individualno i ukupno”, kaže Rako Nikčević. Ne bi nam bio prvu put.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike

 

 

Vlada je u srijedu predstavila prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu. To je urađeno uz, već tradicionalno, kršenje Zakona u budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji nalaže da se taj dokument parlamentu preda do 15. novembra.

Očigledno, zvaničnici izvršne vlasti nijesu ništa naučili iz prošlogodišnje lekcije. I tada je prijedlog budžeta zakasnio u Skupštinu, da bi tamo ostao zarobljen/neusvojen sve do februara ove godine, zbog sukoba poslanika vlasti i opozicije (afera Ustavni sud). Zato smo godinu počeli uz tzv. privremeno finansiranje, kasnilo je i usvajanje agrobudžeta…

Kašnjenje sa pripremom i predajom budžeta jeste problem, ali nije jedini. Ni najveći.

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike.

Ignorišu se čak i novousvojeni zakoni koji državi stvaraju dodatnu obavezu na strani rashoda. Tako je predloženim budžetom zaobiđen ljetos usvojeni Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je, tokom 2026. godine, predviđena isplata novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima kompanija iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj.

U predloženom budžetu taj novac nije planiran, odnosno, opredijeljen. A skorašnje procjene govore da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. Iz Vlade, izgleda, računaju da je dovoljno to što su se sada sjetili da je problematični Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa njima, i da oni još ne znaju koliko novca moraju da obezbijede i kome treba da ga daju, kako bi ispunili obavezu koju im je parlamentarna većina zadala na prijedlog Demokrata. Tanak alibi. Moguće je taj „propust“ ispraviti u parlamentu, samo što toliki novac nije lako utrpati u budžet a da se ne osjeti. Rastom planiranog deficita ili dodatnim rezovima na strani nekih drugih, već planiranih, izdataka.

Zaboravljenih troškova ima još. Neki su identifikovani, drugi nijesu. I možda neće ni biti dok ne dođu na naplatu. Vlada je u srijedu parlamentu, za njegove službe javnosti, predočila dokument od skoro 3.700 stranica tabela i teksta. Sve to treba pročitati, uporediti i analizirati. Ili prihvatiti tako kako je, pa se poslije čuditi i žaliti.

Na prvi pogled, predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja kontinuitet sa aktuelnim. Pripremljen je po modelu traženja najmanjeg zajedničkog sadržalaca između lijepih želja, realnih potreba i sve sumornije ekonomske stvarnosti. Uz olakšavajući okolnost da naredne godine Crna Gora ima obavezu da vrati „samo“ 384 miliona duga. To je značajno manje od ovogodišnjih 820 miliona ili 1,2 milijarde eura koje za plaćanje (vraćanje duga) dospijevaju 2027. godine.

Vlada planira da će država naredne godine prihodovati 278 miliona više nego ove godine (3,164 naspram 2,886 milijardi). I rashodi će, dogodine, biti veći za istih 278 miliona (3,084 milijarde ove a 3,362 naredne godine). Već pogađate, isti su i projektovani deficiti u ovoj i narednoj godini – 278 miliona. Biće da je sve to slučajno.

Samo što dogodine za kamate na državne pozajmice treba platiti pet miliona više (165 u odnosu na ovogodišnjih 160 miliona). Dva su razloga za to, a vlast ne voli da priča ni o jednom od njih.  Iznos javnog duga raste iz godine u godinu.  Uporedo, da bi vratila dugove koji dospijevaju, Vlada se zadužuje uz kamate koje su veće od ugovorenih na kredite koji se vraćaju. To je usud država koje žive na kredit.

Ukoliko parlamentarna većina vladin prijedlog prihvati bez značajnijih intervencija, troškovi tekućeg budžeta (plate, redovni rashodi za funckionisanje i održavanje sistema) biće za sto miliona veći od ovogodišnjih. Za približno isti iznos (100 miliona) porašće i izdvajanja za budžet državnih fondova u 2026. godini (Fond PiO i Fond zdravstvenog osiguranja). Kapitalni budžet, u koji država uz nove projekte uračuna i dobar dio troškove održavanja postojeće infrastrukture, biće uvećan za 25 miliona. Na papiru.

Ministar finansija Novica Vuković uložio je popriličan trud da objasni kako za Vladin prijedlog budžeta ne važi pravilo čitaj kako je napisano. Posebno u dijelu koji se odnosi na mogućnost vladinih zaduženja u narednoj godini. „Sredstva koja su nepohodna kada govorimo o dugu i zaduženju za 2026. godinu su 710 miliona i molim vas da tako javnost informišemo“, insistirao je. „Druga kategorija su infrastrukturni projekti i obezbjeđivanje sredstava za vraćanje dugova… Samo da ne sabiramo i informišemo javnost da je zaduženje 3,5 milijardi – jer to ulazi u zonu dezinformacije.“

Vukoviću je zasmetalo što su neki novinari prezentovani budžet čitali dalje od tabela prihoda i rashoda na njegovom početku. Pa su vidjeli da se u pripremljenim tabelama pominje zaduženje manje od 500 miliona (uz 200 miliona navodno postojećeg depozita), dok se u tekstualnom dijelu dokumenta od parlamenta traži saglasnost da se Vlada može zadužiti ukupno blizu 3,5 milijardi: uz novac potreban za normalno funkcionisanje države u narednoj godini, još milijardu „za refinansiranje duga i stvaranje fiskalne rezerve u 2027.“  i blizu dvije milijarde „za kapitalne i programske projekte“. Pa nam sada objašnjavaju da se sve to neće realizovati naredne godine. Nego oni tako, za svaki slučaj, žele imati otvorene opcije.

„Nikad veći kapitalni budžet“, pohvalili su se iz Ministarstva finansija. I nastavili da se hvale čak i kada je obznanjeno da je kapitalni budžet za 2019. bio veći. Da zanemarimo što se finansijski najznačajnije stavke iz ovogodišnjeg budžeta prenose u narednu godinu, bez bilo kakvih dešavanja na terenu. Tako se ovogodišnjih 100 miliona namijenjenih za radove na dionici autoputa Mateševo – Andrijevica prenosi u narednu godinu, u manjem iznosu (65 milion). Zapadna zaobilaznica oko Podgorice (dionica Smokovac – Rogami) takođe. Slična je priča sa Opštom bolnicom u Pljevljima, Univerzitetsko-kliničkim centrom u Podgorici, uz pregršt škola i vrtića s kraja na kraj Crne Gore na kojima se, godinama, radi samo kada treba nakititi kapitalni budžet. Pa naredne godine opet.

„Mi ćemo 2026. godine, u isto vrijeme, graditi više od deset dionica auto puteva“, obećavao je premijer Milojko Spajić početkom mandata. „Ljudi, zamislite kakvo će gradilište Crna Gora da bude 2026. Ja se sav naježim samo razmišljajući o tome…“. Situacija je takva da je, još uvijek, neizvjestan i početak one (Mateševo – Andrijevica) čiju je gradnju Spajić najavljivao za septembar prošle godine. A brojevi govore da ćemo mi tek imati razloga da se ježimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CIN-CG: NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalističke parole navijača Hrvatske osuđene su u cijelom regionu. Crnogorski navijači na fašističke povike odgovorili antiratnom porukom i sportskom kulturom

 

 

,,Ustaše, četnici, zajedno ste bježali”, odgovor je navijača fudbalske reprezentacije Crne Gore na nacionalističko i fašističko skandiranje hrvatskih navijača ,,Ubij Srbina”, ,,Za dom spremni”, ,,Ustaški se barjak vije”, ,,Ko ne skače taj je pravoslavac”…

Utakmica između Crne Gore i Hrvatske, koja je proglašena duelom visokog rizika, počela je u najboljem navijačkom redu – pozdravljena je hrvatska himna, a aplauz je dobio fudbalski maestro Luka Modrić.

Navijačima Hrvatske, kojih je u Podgorici bilo preko 500, skandiranje nije bilo dovoljno, pa su članovi navijačke grupe Torcida, Nogometnog kluba Hajduk iz Splita, razvili transparent – ,,Iz Dubrovnika čuju se vici, p*šite nam **rac četnici. Oprosta nema“. To je odgovor na transparent ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, koji su navijači Crne Gore razvili tokom septembarskog meča ove dvije reprezentacije u Zagrebu.

Navijači Crne Gore su na prvom fudbalskom meču u istoriji sa Hrvatskom ponovili antiratnu poruku koja se čula na Cetinju u februaru 1992. u jeku napada na Dubrovnik. Transparent je propraćen aplauzom publike na Maksimiru, a skrenuo je pažnju i regionalne javnosti da je moguće drugačije navijanje i podrška svojoj reprezenataciji.

Nakon meča koji je završen 3:2 za Hrvatsku i koji nije imao rezultatski značaj, jer se Hrvatska već plasirala na Svjetsko prvenstvo a Crna Gora nije, selektor reprezentacije Hrvatske Zlatko Dalić zahvalio se svima u Crnoj Gori na gostoprimstvu. ,,Ostalo ne želim da komentarišem”, poručio je.

,,Nisam ni shvatio da je aplauz upućen meni. Naježio sam se – nevjerovatan osjećaj”, izjavio je najbolji fudbaler hrvatske reprezentacije Luka Modrić čije je pojavljivanje na stadionu propraćeno aplauzom.

Dobru atmosferu i pohvale na igru naše reprezentacije,uspio je da pokvari selektor Crne Gore Mirko Vučinić  mizoginim objašnjenjem poraza: ,,Sve je bilo fenomenalno, ali na kraju su slavili Hrvati. To je isto kao kad izlaziš sa nekom ženom deset večeri zaredom, plaćaš večeru, a na kraju je voziš kući kao taksista. Dakle, moramo da budemo konkretni”.

Ombudsman RTCG zatražio je pokretanje disciplinskog postupka protiv komentatora Nebojše Šofranca zbog načina na koji je tokom prenosa utakmice komentarisao incidente na tribinama. Smatra da je Šofranac relativizovao događaj, jer nije jasno osudio ekstremističke ispade, a nakon meča izjavio da je atmosfera bila korektna.

U hrvatskim medijima navijanje njihovih navijača ocijenjeno je krajnje negativno, uz naglašavanje da su u Podgorici bili dočekani izuzetno korektno. Nova TV je skandiranje nazvala ,,sramotnim”.

,,A ti naši nevježe ne znaju da su upravo ti Crnogorci najveće žrtve četnika, koji im negiraju naciju, državu i postojanje, a oni su u jeku najvećeg rata i napada na Dubrovnik imali hrabrosti okupiti se i s Cetinja javno poručili: ‘Sa Lovćena vila kliče oprosti nam, Dubrovniče’… Jednom riječju razočaranje. I s pravom su zapjevali ‘Ustaše i četnici, zajedno ste bježali’, jer su i ovog puta ustaše učinili uslugu četnicima”, napisao je novinar Vlado Verušić u Jutarnjem listu.

,,Kad sami nemamo volje ni snage obračunati se s vlastitim demonima, uvijek se nađe netko drugi tko će to učiniti. Pa makar to bili i oni od kojih to najmanje očekujemo, kao što su to ovaj put učinili Crnogorci”, piše Slobodna Dalmacija u tekstu pod naslovom ,,Ne pamti se kad je netko Hrvatima održao takvu lekciju iz povijesti”.

Tabloidi u Srbiji iskoristili su divljanje hrvatskih navijača da pojačaju svoj narativ prema Crnoj Gori, pa su optužili da na nacionalističko skandiranje nije reagovala policija, mediji, niti država. Na domaćem terenu priču je preuzeo Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), koji u svojoj kolumni tvrdi da je navijače umirivao jedino oficijelni spiker: ,,Nikad nisam bio ponosniji nego sinoć, ustaše u sred Podgorice pozivaju na ubistvo 33 odsto Srba u Crnoj Gori, a državni vrh mudro ćuti zbog evropskih integracija”.

Realnost je ipak drugačija.,,Navijanje” su osudili mnogi iz vlasti i opozicije. ,,Ovakvi incidenti nas opominju da pogrešne ideologije u regionu nikada ne miruju te da javni prostor moramo aktivno i odlučno štititi od neprimjerenih poruka netrpeljivosti koje šalju neodgovorni pojedinci”, poručio je premijer Milojko Spajić. Istakao je da je ,,ponosan na naše navijače koji su aplauzom pozdravili hrvatsku himnu i reprezentativce”, naglasivši da je takav gest najbolji primjer vrijednosti koje Crna Gora želi da njeguje.

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović izjavio je: ,,Koliko su navijači Crne Gore sinoć zaslužili poštovanje, jednako kao igrači oba tima na terenu, toliko je ponašanje hrvatskih navijača bilo sramotno i za svaku osudu”.

Uz pridruživanje osude navijačkog šovinističkog divljanja, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su skrenuli pažnju na selektivnu reakciju vlasti: ,,Osudili su ponašanje hrvatskih navijača, ali su prešutjeli napad na vozilo hrvatskih navijača dan ranije. Dosljedna osuda nasilja i govora mržnje je ključ za zdrav društveni ambijent”.

Hrvatski državljani napadnuti su u nedjelju uveče u mjestu Ugnji, na magistralnom putu Cetinje-Budva. Za sada nepoznate osobe su im prepriječile put i na kombiju polomile stakla i retrovizor. Iz policije su saopštili da se građani Hrvatske, koji su putovali kombijem splitskih registarskih oznaka, nijesu kretali organizovano niti kao navijačka grupa, već individualno. Policija još uvijek traga za napadačima, a sa događajem je upoznato Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i u toku je prikupljanje obavještenja od lica, izuzimanje video nadzora i preduzimanje svih mjera i radnji na rasvjetljavanju događaja.

Gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković posjetio je u nedjelju uveče, u prostorijama cetinjske policije građane Hrvatske koji su napadnuti, ponudio im svaku vrstu pomoći i izrazio podršku. Ubrzo je organizovana i akcija prikupljanja sredstava za popravku vozila napadnutih hrvatskih navijača. Napad su osudile brojne nevladine organizacije.

Par dana prije utakmice, hrvatski mediji su izvještavali da je crnogorska policija spriječila dolazak beogradskih navijačkih grupa Crvene zvezde – „delije” i Partizana – „grobari”, koje su imale namjeru da se sukobe sa hrvatskim navijačima. ,,Crnogorska policija je jako dobro pripremljena, spriječili su dolazak ‘grobara’ i ‘delija’ koji su htjeli napraviti sačekušu. To je na vrijeme zaustavljeno”, saopštio je reporter hrvatske Nove TV.

Crnogorski državljanin Miloš Lukovac (37), koji se u bezbjednosnim službama vodi kao operativno interesantno lice i osoba bliska režimu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uhapšen je u nedjelju veče u Podgorici kada su istražitelji dobili operativna saznanja da je iz Beograda stigao u Podgoricu kako bi izazvao incident na utakmici. Lukovca, koji je MMA borac, opozicioni mediji u Srbiji nazivaju „Vučićev batinaš sa tribina”, jer je tokom meča Srbija – Engleska bio predvodnik napada na druge navijače Srbije koji su skandirali „Ko ne skače, taj je ćaci” i „Pumpaj”. Kako je saopšteno iz Uprave policije, policijski službenici su Lukovca u nedjelju oko 23 sata u Podgorici locirali i kontrolisali njegov automobil „audi”, beogradskih registarskih oznaka, kojim je upravljao dok su se sa njim nalazile tri osobe. Uhapšen je zbog vožnje pod dejstvom kokaina.

U sklopu ove akcije uhapšen je i državljanin Srbije N.T. (22) za kojeg je utvrđeno da nema prijavljen boravak na teritoriji Crne Gore. ,,Nakon sprovođenja odgovarajućeg postupka lice će biti udaljeno sa teritorije Crne Gore”, saopštili su iz policije.

Nakon završetka utakmice koju je policija označila visokorizičnom, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović javno je izrazio zahvalnost
svim policijskim službenicima, starješinama i rukovodiocima, kolegama iz  ANB-a, kao i  direktoru hrvatske policije Nikoli Milini i njegovim kolegama iz Republike Hrvatske sa kojima je crnogorska policija bila u neposrednoj komunikaciji u cilju pružanju podrške i razmjene informacija.

Da je incidenata bilo i nakon utakmice javlja hrvatski Index, pozivajući se na navijačku stranicu hooligans.cz. ,,Najozbiljniji incident dogodio se prilikom povratka navijača kući. Na cesti pri izlasku iz Podgorice, skupina nepoznatih napadača postavila je zasjedu i kamenjem zasula kolonu automobila u kojoj su se nalazili hrvatski navijači. Kada su putnici izašli iz svojih vozila, napadači su se razbježali u obližnju šumu. Zasad nema službenih informacija o mogućim ozljedama ili materijalnoj šteti”, piše index.hr.

I dok pojedini hrvatski mediji apeluju na Nogometni savez Hrvatske da uputi izvinjenje kolegama iz Crne Gore, čeka se reakcija krovne organizacije FIFA. Ona je zbog prethodnog meča između Crne Gore i Hrvatske na kojem su se takođe čuli povici ,,Ubij Srbina” kaznila Hrvatski savez sa 30.000 franaka.

Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, 2023. godine, nakon utakmice između Crne Gore i Srbije u Podgorici, UEFA je zbog šovinističkih ispada navijača, kaznila Fudbalski savez Srbije sa 50.000 eura, a Crne Gore sa 20.000.

Dešavanja na stadionima znaju biti znakovita. Sukob navijača, fudbalera i policije na utakmici DinamoCrvena zvezda u Zagrebu 1990. simbolično je označio kraj Jugoslavije. „Rat je počeo na Maksimiru“, kaže naslov jednog dokumentarnog filma. Nakon toga, sprega tajne policije, kriminala i huligana u sportu postala je uobičajena za ostvarivanje političkih ciljeva.

Za razliku od navijača najvećih klubova u Crnoj Gori koji, poput svojih istomišljenika iz regiona, tokom navijanja koriste nacionalističke i šovinističke provokacije, navijači reprezentacije pokazuju otklon od ove negativne ,,tradicije”.

Prošli su dug put, od 2019. godine kada je Fudbalski savez Crne Gore zbog rasizma kažnjen nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”, do nedavnog Oprosti nam Dubrovniče i Ustaše, četnici, zajedno ste bježali.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DISCIPLINOVANJE POLITIČKIH DISIDENATA U SPC-U: Patrijarh i sinod kao ruka države 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić, izazvao je bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve koji se usude podržati studente, ili se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a

 

Dok Srbiju potresaju protesti više od godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu (kada je stradalo 16 osoba i još niko nije odgovarao) sve veći broj eminentnih ličnosti staje na stranu studenata i borbe za pravdu. Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić je izazvao bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve (SPC) koji se usude podržati studente, ili, u najmanju ruku, se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a.

Sinod SPC-a (crkvena vlada) formirao je 7. oktobra Posebnu komisiju koja treba da ocijeni kako vladika Justin Stefanović vodi Eparhiju žičku sa sjedištem u Kraljevu. Navodno postoje optužbe da na “upitan način” upravlja svojom jurisdikcijom. Vučićevski Srpski telegraf tvrdi da se „protiv Justina pobunila bratija manastira Studenica — koju je pokušao da komercijalizuje”.  Navodno je manastirski konak nuđen za iznajmljivanje kao hotel na svjetskim booking platformama. Vučićevci tvrde da Justin „sprovodi teror nad monasima”, vodi „biznis sa manastirskim vinom”, „mulja sa zemljištem na Kopaoniku”….

Sinod je obavezao Komisiju da posjeti vladiku 23. oktobra iako je on tražio odgađanje posjeta za 3. novembar zbog “ličnih obaveza” i odsustva više saradnika. Mitropolit Justin je u objavljenom pismu Sinodu tražio uvid u “izveštaj komisije Patrijaršijskog Upravnog odbora iz jula ove godine a koji se odnosi na kontrole od 25. marta do 9. maja ove godine u Eparhiji”. Julski izvještaj pominje “krajnje zabrinjavajući sadržaj” o stanju u Eparhiji. Za postojanje izvještaja Justin  je saznao iz odluke o dolasku Posebne komisije da izvrši “dodatni pregled”.

Interesantan je i sastav Posebne komisije. Rukovodilac je mitropolit bački Irinej Bulović, jedna od udarnih “duhovnih” pesnica vučićevskog režima, i uzdanica Kremlja i KGB Moskovske patrijaršije. Bulović je poznat i po biznisu koji je daleko veći od onog koji se zamjera Justinu. Bulović je poznat i kao duhovni otac sadašnjeg srbijanskog patrijarha i pisac raznih “patriotskih saopštenja” na zvaničnom sajtu SPC-a. Tokom zadnjeg boravka u Moskvi Irinej je sa patrijarhom „informisao“ ruskog diktatora Vladimira Putina da se u Srbiji dešava „obojena revolucija“.

U komisiji je i vučićevski profašistički episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić koji je u utorak od policije dobio rješenje suda o privremenom oduzimanju spomenika zločincu i naci-kvislinškom komandantu Pavlu Đurišiću. Spomenik je iz Gornjeg Zaostra ljetos prvo prebačen u lokalnu crkvu, pa onda prenešen u manastir Đurđevi stupovi kod Berana. Policija za sada nije uspjela pronaći spomenik koji je Metodije, koji Đurišića gotovo smatra za svetosavskog sveca, očigledno sakrio. Metodije je ljetos odlikovao srbijanskog gospodara ordenom Svetog Georgija Pobjedonosca prvog reda. Dodijelio je i zahvalnice najzagriženijim funkcionerima vučićevskih partija u Crnoj Gori. Tokom lokalnih izbora u Beranama Metodije je javno pozivao da se glasa kandidatkinja braće Vučić za gradonačelnicu.

U Komisiji je  crkvenom biznisu veoma sklon i materijalno situiran protojerej-stavrofor Velibor Džomić. On je ranije služio u Crnogorsko – primorskoj mitropoliji pod vladikom Amfilohijem. Tokom boravka u Podgorici razvio je prisne odnose sa ljudima iz podzemlja ili tzv. kontroverznim biznismenima. Često je navođeno da je redovno u društvu kriminalno – obavještajnog miljea pri vrhu Đukanovićevog režima. U DPS režimskim medijima je dugo stajala zabrana kritike djelovanja i prenošenja skandaloznih izjava Dzomića pod izgovorom da “on je sada na našoj strani”.

Iako je formalni razlog za istragu i dolazak komisije Justinovo upravljanje eparhijom,  očigledno je da je glavni razlog istrage njegova  podrška građanima i studentima, kao i osuda režimske represije nad srpskim narodom posljednjih godina.  Justin je u februaru bio potpisnik pisma koje su šestorica SPC episkopa uputila patrijarhu Porfiriju Periću. U pismu, koje je potpisao i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović, osuđene su pljuvačke izjave kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih botova i portala koji su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Kao jedini episkop od šestorice koji ima sjedište u Srbiji, ubrzo je počeo dobijati patrijaršijske inspekcije iz Beograda dok su ga kvazicrkveni portali počeli napadati, kao i Joanikija, i tražiti njegovo pokajanje i povlačenje potpisa ako ne želi smjenjivanje. U julu se episkop Justin oglasio nakon policijske represije nad studentima i ostalim demonstrantima tokom protesta u Valjevu i drugim gradovima njegove eparhije. Rekao je “moć nije data radi nasilja… zloupotreba sile ne može doneti mir” i da su “hapšenja i prebijanja rane o kojima govorimo” javno. Krajem oktobra Justin je u manastiru Studenica ugostio i studente Državnog univerziteta u Novom Pazaru i dao im prenoćište na putu za Novi Sad gdje je obilježena godišnjica pada nadstrešnice. Ugošćavanje studenata muslimanske vjeroispovjesti i služenje iftar večere istima je izazvalo bijes nacionalista i kriminalaca i vjerovatno ubrzalo istragu protiv njega. Za sada se Patrijaršija još nije oglašavala za zaključcima i odlukama. U međuvremenu su studenti episkopu Justinu poslali podršku i zahvalnost što je uz njih.

Nisu samo članovi Posebne komisije politički aktivni u borbi za “srpski (krimo) svet”. Nedavno se predsjedniku Jakovu Milatoviću javno obratio Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije preko eparhijskog portala reagujući na navodno obrazloženje povodom posthumnog odlikovanja mitropolita Amfilohija u Podgorici. Fotije je poručio Milatoviću da je pročitao predsjednikovo obraćanje i da “čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem”. Fotije tvrdi da je Milatović rekao da je Amfilohije samo Crnogorac i da ništa nije činio 2006. godine da spriječi odvajanje Crne Gore. Fotije dalje kaže i da je Milatović izjavio da je Amfilohije litije pokrenuo 2019/20. “da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio”. Fotije je na kraju zaključio da je Milatovićev stav o litijama “čista laž”. Sve bi se ovo i moglo shvatiti kao političko polemiziranje da je išta od ovoga Milatović stvarno rekao. Tekst Milatovića koji je dostupan online i u video obliku ne sadrži ni jednu tvrdnju Fotija koju on pripisuje Milatoviću. Milatović nigdje nije izjavio da se Amfilohije izjašnjavao kao Crnogorac, ni da su litije organizovane da se potvrdi samostalnost zemlje i udaljavanje od Srbije. Ovakvo “čudom se čudim” saopštenje koje je napisano na “čistoj laži” kako sam autor reče pripisujući je Milatoviću, nije ni malo pobudilo Sinod da se pozabavi javnim blamiranjem vlastitih episkopa. Valja se podsjetiti i da se Bulovićev Sinod ranije  oglašavao oko svega i svačega. Episkopu pakračko – slavonskom Jovanu Čulibrku zabranio da dovodi u sumnju komunističko – udbašku brojku o navodnih 700 hiljada žrtava logora Jasenovac koju je vrh SPC prihvatio kao nebesku informaciju. Izgleda da Fotijeve javne izmišljotinje i pripisivanje istih drugom može proći Bulovićevu cenzuru bez problema.

S druge strane, paroh barski Jovan Plamenac je još aprila 2023. javno opisao dešavanja u Sinodu i Patrijaršiji. Plamenac je napisao da je srbijanski vladar (koji po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja) „na sjednici (arhijerejskoga) sabora, iz svoje tašne izvadio kompromitujući materijal, koji mu je pripremila BIA (Bezbedonosno informativna agencija) i rekao episkopima ponaosob: ovo si radio, ovđe si snimljen”. Plamenac je rekao da je to razlog ćutanja episkopata SPC-a na francusko-njemački sporazum o Kosovu i da se “u narodu raspaljuju sumnje i priče da je patrijarh ucijenjen”. Plamenac je nedavno dobio zabranu SPC-a da nastupi na javnom skupu u Beogradu o vantjelesnoj oplodnji.

Ostaje da se vidi kako će se dalje ponašati crnogorski mitropolit Joanikije, koji za sada principijelno ćuti na dešavanja u Srbiji nakon što je potpisao pismo šest episkopa u februaru ove godine. Njemu se takođe može desiti da mu Bulović (sa Markom Parezanovićem) pošalje Posebnu komisiju.

Sinod i Arhijerejski sabor (uz mig Andrićevog venca) lako mogu i ukinuti Mitropoliju crnogorsku ako im se hoće i bez pitanja ikoga u Crnoj Gori.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo