Povežite se sa nama

MONITORING

DEPONIJA OPASNOG OTPADA U PODGORICI: Vladini radioaktivni planovi

Objavljeno prije

na

Vlada je prošle nedjelje prihvatila Ugovor o kreditu od 50 miliona eura kojim će finansirati projekat Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenja u Crnoj Gori. Uz izuzeta mišljenja četiri ministra, tri iz SDP-a i jednog iz DPS-a, usvojena je Informacija o rezultatima pregovora sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj za taj projekat, i prihvaćen je Ugovor o kreditu.

Projekat koji Vlada već nekoliko godina realizuje u saradnji sa Svjetskom bankom predviđa da se saniraju crne ekološke tačke u KAP-u, Brodogradilištu u Bijeloj, Deponiji pepela i flotaciono jalovište Gradac u Pljevljima.

Na posljednjoj sjednici Vlada je odlučila i da lokacija za izgradnju nacionalnog postrojenja za odlaganje i tretman opasnog otpada bude prostor u fabričkom krugu Kombinata aluminijuma.

U Zakonu o upravljanju opasnim otpadom data je klasifikacija: ,,Opasni otpad sadrži elemente ili jedinjenja koja imaju jedno ili više od sljedećih opasnih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, korozivnost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost…”.

Zvuči nevjerovatno da je pored višedecenijskog zagađivanja Zetske ravnice i Podgorice Kombinatom aluminijuma, sada Vlada odlučila da na toj lokaciji instalira novu ekološku bombu. Kao da KAP-ov bazen crvenog mulja nije bio dovoljan, u Zeti se planira i postrojenje za preradu otpadnih voda, otpadnog mulja, spalionica, a evo sada i nacionalna deponija za opasni otpad.

,,Opasan uticaj ove deponije može biti i na vodoizvorištu južno i jugozapadno od KAP-a, jer se ova lokacija nalazi pored rijeka Morače i Cijevne, i samog vodoizvorišta Boljesestre, sa kojeg se vodom snabdijeva Crnogorsko primorje. U srcu Zete gdje želimo proizvoditi zdravi hranu”, kaže za Monitor Slavko Vukčević iz Socijalističke narodne partije.

Pored ove opasnosti Vukčević navodi da se Vlada zadužuje 17,2 miliona da bi gradila najjeftiniju varijantu deponije opasnog i otrovnog otpada. ,,Bez izolacije, bez obezbjeđivanja dna deponije, uz veliki rizik u smislu kvaliteta, bez rješenja za ocjedne vode i sa rokom eksploatacije od 30 godina. Poznato je i da sa ove lokacije sjeverni i južni vjetar podjednako šteti i Zeti i Podgorici”, kaže Vukčević.

Na pitanje Monitora upućeno Agenciji za zaštitu životne sredine – Da li je vršena procjena rizika od buduće deponije za stanovništvo i životnu sredinu Zetske ravnice i Podgorice, direktor Agencije Ervin Spahić je odgovorio: ,,Istraživanje sa ciljem utvrđivanja pogodne lokacije za uspostavljanje postrojenja za odlaganje opasnog otpada sproveo je konzorcijum kompanija Ecorem i Hydroplan, uz poštovanje neophodnih zakonskih procedura, kao i procedura Svjetske banke”. Iz Agencije napominju da je urađena i Studija o procjeni uticaja nacionalnog postrojenja za odlaganje opasnog otpada na životnu sredinu i društvo (ESIA). Studiju, kao i organizovanje javnih rasprava koje su održane u aprilu i julu 2012, sprovela je kompanija COWI iz Danske.

U Vladinoj informaciji o ovom projektu piše da je sa Joint venture ECOREM – Belgija i Hidroplan – Hrvatska, 4. novembra 2011. potpisan ugovor koji je podrazumijevao izradu Studije za izbor lokacije za nacionalno postrojenje za opasan otpad. Vrijednost ugovora bila je preko 225 hiljada eura. Na osnovu izvještaja prepoznate su dvije lokacije za izgradnju nacionalnog postrojenja za opasan otpad: deponija Željezare Nikšić i KAP-ova deponija čvrstog otpada. Ugovor sa firmom COWI iz Danske potpisan je 18. januara 2012. godine, a plaćen je više od 86 hiljada.

Zbog činjenice da u izboru lokacija za deponiju opasnog otpada nijesu konsultovani domaći stručnjaci, reagovali su Zeleni Crne Gore. Ova organizacija koja okuplja niz stručnjaka iz ove oblasti zaštite životne sredine – bivših ministara, pomoćnika ministara, direktora Ekotoksikološkog zavoda: Branka Lukovca, Vukića Pulevića, Anu Mišurović, Miodraga Gomilanovića… navodi da je Zetska ravnica najveća riznica – podzemni rezervoar pitke vode, te da je to i najplodniji poljoprivredni prostor Crne Gore. Zato kažu da je deponija za opasni otpad na lokaciji KAP-a najgore moguće rješenje.

,,Deponija bi donijela novu kontaminaciju već kontaminiranog područja. Dileme su – koji je to otpad, koje količine, koje agresivnosti? Da li je to otpad iz svijeta? Teško ćete naći nekog stručnjaka iz Crne Gore ko bi to podržao. A niko iz Crne Gore nije bio uključen u izradu tih studija. Teško bi ljudi iz struke mogli zastupati nešto za što se otpočetka vidi da je pogrešno”, kaže za Monitor Rako Nikčević, predsjednik Zelenih Crne Gore.

Iako je Vlada prostor KAP-a odredila za deponiju, direktor Agencije Ervin Spahić, koja je zadužena da realizuje projekat Upravljanje industrijskim otpadom u okviru koga je predviđena i izgradnja deponije, za naš list kaže da se prijedlog da se nacionalna deponija izgradi na lokaciji KAP-a tretira kao alternativno rješenje, te da lokacija za nacionalnu deponiju može biti određena i na drugom mjestu.

Kao lokacije za deponiju opasnog otpada bile su razmatrane i Željezara u Nikšiću i lokacija zatvorenog površinskog kopa Šumane u Pljevljima. Lokacija u Pljevljima je otpala bez valjane argumentacije a u Vladinom izvještaju o ovom projektu navodi se da deponija Željezara ne ispunjava uslove Međunarodne banke za obnovu i razvoj jer se nalazi u privatnom vlasništvu.

Zar u Dajbabama nije ista situacija? Odnedavno je i KAP prešao u vlasništvo Uniproma Veselina Pejovića, a bazen crvenog mulja je kupila tivatska kompanije Politropus Alternativa Ukrajinca Romana Denkoviča. Kako će vlada sa KAP-om ispuniti standarde Međunarodne banke za obnovu i razvoj? Da li će se opet zadužiti da kupi dio imovine koju je nedavno prodala ili se nikšićka i tivatska firma iz nekog, nama još uvijek nepoznatog razloga, tretiraju kao državne?

Paralelno, postoji priča prema kojoj je seoba planova o deponiji iz Nikšića u Podgoricu uslovljena pritiscima iz turske kompanije Toščelik koja je aktuelni vlasnik Željezare.

,,Podržavamo namjeru Vlade da riješi ovaj ekološki problem. S druge strane, smatramo da lokacija za nacionalnu deponiju otpada nije birana na ozbiljan i stručno utemeljen način”, kaže za Monitor Nataša Kovačević iz Green Homa.

Iz ove organizacije napominju da se samo odlagalište kod KAP-a sa bazenima crvenog mulja nalazi na 150 metara od rijeke Morače, koja odnosi 60% voda ključnom slatkovodnom biodiverzitetskom području Balkana, Skadarskom jezeru koje je zimovalište za veliki broj ptica, te zaštićeno najvišim stepenom zaštite kao nacionalni park i RAMSAR područje. Pored toga, za više od polovine primorskih opština se planira snadbijevanje pitkom vodom iz jezera.

Kako još nije riješeno oticanje ocjednih voda, u kojima ima fluorida, cijanida, teških metala, bunari nizvodno od KAP-a zatvoreni su već godinama. A ukoliko se ne izoluju, zagađenja će se putem podzemnih voda proširiti do bunara uzvodno od KAP-a, koji se koriste za navodnjavanje, kažu u Green Homu, navodeći kako su količine opasnog otpada KAP-a procijenjene na 325,000 m3 na površini od 11 hektara. Procijenjeno je da se može ukloniti i bezbjedno deponovati 225,000 m3 otpada, pri čemu će oko 100,000 m3 otpada ostati kao zaostala kontaminacija. Ova, najosnovnija, sanacija mogla bi koštati Crnu Goru više od 100 miliona eura! Jednom, kada neko smogne snage da uđe u taj posao.

,,Ubijeđeni smo da je lokaciju trebalo daleko pažljivije i stručno utemeljenije analizirati, a zatim i ozbiljno razmotriti opciju izvoza opasnog i industrijskog otpada, te napraviti razvojne strategije koje umanjuju a ne povećavaju količine opasnog i radioaktivnog otpada. Građani Crne Gore očigledno nisu ti koji proizvode industrijski otpad, i ne trebaju dodatna zaduživanja u vidu javnog duga, zbog postrojenja koje će koristiti budući investitori”, kaže Kovačević.

I za izvoz otpada treba izdvojiti ozbiljan novac. ,,Predviđen je izvoz grita sa lokacije Jadransko Brodogradilište Bijela, na neku od deponija u zemljama EU. Ukupan iznos neophodan za sanaciju grita, koji se tretira kao opasan otpad, prema procjenama kompanije CDM iz Njemačke, koja je radila istraživanja, jeste 7,8 miliona eura”, kaže Ervin Spahić.

Crnogorskim Zakonom o upravljanju otpadom predviđeno je da zagađivač plaća: ,,Proizvođač otpada snosi troškove upravljanja otpadom i preventivnog djelovanja i troškove sanacionih mjera zbog negativnih uticaja na životnu sredinu i zdravlje ljudi”. U praksi Vladi je lakše da zaduži građane, uzme kredit od Svjetske banke, i tako rastereti i onako dažbinama opterećene investitore.

Kako se sve procjene o ovim i sličnim projektima rade uz stručnu i finansijsku pomoć iz inostranstva, mnogi sumnjaju da bi buduća nacionalna deponija mogla da postane internacionalna. Krajem prošle godine svjetski mediji su javljali da Albanija treba da bude lokacija za uništavanje hemijskog vojnog oružja iz Sirije. Zbog toga se u Tirani sredinom novembra protestovalo. Zbog sumnji da se u Albaniji skladišti opasan otpad bogatih evropskih kompanija, nova Vlada u Tirani je – čim je stupila na dužnost – zabranila uvoz opasnog otpada.

Na pitanje Monitora da li bi nakon izgradnje nacionalne deponije u njoj mogao da se odlaže opasni otpad iz inostranstva i pod kojim uslovima, Spahić je odgovorio: ,,Član 80, trenutno važećeg Zakona o upravljanju otpadom (Sl. list CG, br. 64/11) predviđa da je u Crnoj Gori zabranjen uvoz opasnog otpada”. To bi trebalo da odagna brige, da nijesmo vidjeli koliko se poštuje odredba ovog zakona po kojoj bi zagađivači morali da plate i saniraju ono što unerede.

Nataša Kovačević upozorava da dosadašnja strateška dokumenta nijesu uključila opasni i radioaktivni otpad iz naftnih istraživanja podmorja, koji će se stvoriti tokom procesa istraživanja i kasnije tokom moguće eksploatacije. Da investitore ne zaboli glava, do tada će biti gotova deponija kraj Podgorice, na račun građana.

,,Ako to prođe, krivi smo svi koliko nas ima, institucionalno, individualno i ukupno”, kaže Rako Nikčević. Ne bi nam bio prvu put.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo