Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DESET MJESECI NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Porodice tuže policiju

Objavljeno prije

na

Advokat Zdravko Đukanović je ove sedmice u ime porodica žrtava podnio krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv tadašnjeg načelnika cetinjske policije Dalibora Šabana i načelnika CB Podgorica Gorana Jokića

 

Prošlo je 10 mjeseci od tragedije na Cetinju, kada je Vuk Borilović hicima iz lovačke puške ubio deset a ranio šest osoba. Porodice stradalih i dalje čekaju da im nadležni daju odgovor na pitanje –  da li je pomahnitali ubica mogao biti spriječen. To je ujedno jedan od razloga zbog kog su odlučili da angažuju advokata Zdravka Đukanovića, koji je ove sedmice u njihovo ime podnio krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv tadašnjeg načelnika cetinjske policije Dalibora Šabana i načelnika CB Podgorica Gorana Jokića.

Kako je u razgovoru za Monitor kazao advokat Đukanović, krivičnu prijavu podnio je jer, nakon svega što se događalo prije i poslije masakra na Cetinju, smatra da su Šaban i Jokić počinili krivično djelo – „nesavjestan rad u službi“. Đukanović je Monitoru dostavio prijavu, u kojoj se, između ostalog, tvrdi da su Šaban i Jokić znali da Borilović posjeduje oružje kojim je 12.avgusta počinio nezapamćen zločin, ali da mu ga nijesu oduzeli iako su postojali zakonom propisani uslovi.

„U periodu od početka 2021. godine, kada je nadležnom tužilaštvu podijeta krivična prijava protiv Vuka Borilovića radi izvršenja krivičnog dela ‘nasilničko ponašanje’, pa do 12. avgusta 2022. godine kada se desio tragičan zločin čiji izvršilac je bio Vuk Borilović kojom prilikom je imenovani lišio života deset lica, među kojima i dvoje dece, dok je šest lica ranio, u naselju Medovina, na Cetinju…obojica okrivljenih su  u svojstvu službenih lica kršenjem zakona i propisa, te propuštanjem dužnosti nadzora određenog zakonom i internim aktima Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore propustili da Vuku Boriloviću oduzmu oružje i municiju, imajući u vidu da su se stekli svi uslovi predviđeni zakonom da mu oružje i municiju koju je posedovao i za koju je posedovao dozvolu“, piše u prijavi.

Đukanović tvrdi  da je oružje od Borilovića trebalo biti oduzeto po osnovu postupka koji je pokrenut protiv tog lica za izvršenje krivičnog dejla „nasilničko ponašanje“, kao i po osnovu psihofizičke sposobnosti lica za držanje predmetnih oružja i municije. Objašnjava da je nesporna činjenica da Borilović ne bi mogao da izvrši masakr da mu je oduzeto oružje i da su protiv njega preduzete druge mjere u skladu sa zakonom, te sa ovlaščenjima i obavezama osumnjičenih.

„Borilović se liječio u neuropsihijatrijskoj bolnici, a sa čim su okrivljeni bili upoznati, te su očigledno nesavjesno postupali u vršenju službe, iako su bili svjesni ili bili dužni i mogli biti svjesni, da uslijed kršenja propisa i očiglednog nesavjesnog postupanja i propuštanjem nadzora mogu nanijeti štetu, čime su doveli do teške povrede prava drugih lica na taj način što su doveli do nezapamćene tragedije“, piše u prijavi koju je u ime porodica oštećenih podnio advokat Đukanović.

U prijavi se  govori i o postupanju policije na dan tragedije: „Dana 12. avgusta 2022. godine osumnjičeni su tek nakon više od 40 minuta od prijave da Vuk Borilović puca na sugrađane uputili policijske službenike na mjesto izvršenja krivičnog djela, iako su isti bili upoznati, odnosno bili dužni i morali biti svjesni tih okolnosti, a da nisu dali nalog policijskim službenicima za hitno postupanje radi sprječavanja masakra, iako su policijski službenici bili raspoređeni na manje od 100 metara udaljenosti od mjesta tragičnog događaja, u blizini Cetinjskog manastira“.

Đukanović  u obrazloženju svoje prijave posebno napominje činjenicu da se u blizini kuće, u momentu kada se događala tragedija, nalazila jedinica policije koja je čuvala zastave na ogradi Cetinjskog manastira i čija je reakcija neprihvatljiva, neprimjerena i suprotna zakonu.

„Policijski službenici su bili na manje od sto metara od mesta događaja, a po Zakonu i njihovom pravilniku službe, primarna obaveza im je da zaštite živote i preventivno djeluju, a sa kojim činjeničnim stanjem u trenutku navedenog događaja su, nesumnjivo bili upoznati, te su morali odmah da reaguju i spriječe tragediju, umjesto što su sjedeli u kolima i čuvali okačene zastave. Pravila struke nalažu obavezu policijskih službenika da zaštite građane od neposredne opasnosti. Napominjem da je policijskim službenicima trebalo 45 minuta da reaguju i preduzmu potrebne radnje, iako su bili upozoreni na predmetni događaj, a čije nepostupanje je dovelo do nenadoknadive štete, smrti lica, kao i straha i duševnog bola čanovima domaćinstva poginulih u velikom intezitetu koje traje i dan danas“, kaže Đukanović.

Motiv brutalnog zločina u crnogorskoj Prijestonici tog crnog petka, 12. avgusta, kada je Borilović poluautomatskom puškom ubio 10 osoba i šest ranio, a onda i sam ubijen pod još nerazjašnjenim okolnostima, i dalje je misterija.

Krajem decembra prošle godine iz podgoričkog Višeg tužilaštva, zvanično je saopšteno da je prvi metak koji je pogodio Borilovića ispaljen iz policijskog pištolja. Oni su ocijenili da je policajac zakonito i u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima upotrijebio vatreno oružje i nanio smrtonosnu povredu Boriloviću.

Tada su dodali da je tog dana u Borilovića ispaljeno pet metaka.

“Od kojih su sve povrede bile smrtnosne, a za koje povrede je tokom postupka utvrđeno da su zadobijene od ispaljenih projektila, i to prvog iz vatrenog oružja – pištolja koji pripada službeniku Uprave policije, a preostala četiri projektila iz vatrenog oružja – pištolja, koji pripada neidentifikovanom licu. Nakon svestrane analize svih prikupljenih dokaza i podataka, tužilaštvo smatra da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka u odnosu na Borilovića s obzirom na to da je nakon toga to lice i samo lišeno života, niti ima osnova za pokretanje krivičnog postupka u odnosu na policijskog službenika koji je kritičnom prilikom nanio prvu smrtonosnu povredu licu V.B., imajući u vidu da je policijski službenik tom prilikom sredstva prinude upotrijebio zakonito i u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima“, saopšteno je tada iz tužilaštva. Dodali su tada da će u odnosu na nepoznatu osobu koja je nanijela preostale četiri smrtonosne povrede Boriloviću, tužilaštvo formirati predmet protiv nepoznatog učinioca, a sve u cilju identifikacije istog i utvrđivanja njegove krivične odgovornosti.

Nakon deset mjeseci to i dalje utvrđuju. Ostalo se ni ne pominje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo