Povežite se sa nama

Izdvojeno

EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati

Objavljeno prije

na

Političari znaju kome se obraćaju kada obećavaju brda i doline nakon ovonedjeljnih izbora. Onima koji neće pitati gdje će ovdašnji poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana oni najavljuju

 

Ili mi nijesmo svikli na ovakve predizborne kampanje, ili su ključni politički akteri malo pretjerali tek, teško se nositi sa svim prosperitetom i blagostanjem koje nam obećavaju, a ostati vezan za zemlju.

Minimalna zarada porašće sa 450 na 700 eura (preko 50 odsto). Minimalna penzija sa 250 na 450 (80 odsto). Radni dan biće kraći (sedam sati). To u ime Evrope sad obećava njen lider i kandidat za premijera Milojko Spajić.

Ne zaostaje mnogo ni DPS pod komandom Danijela Živkovića. Budu li se oni pitali, nakon što započnu investicioni ciklus težak milijardu eura (odakle, kako, zašto baš milijardu…?) bruto zarade biće uvećane za 50 odsto. Penzije sljedstveno tome (minimalna penzija 350 eura) pa još dvocifren postotak preko.

Može li ljepše? Kad pročitate predizborni program PzP-a vidite da može. Tamo Nebojša Medojević i njegovi „garantuju“ da će „učiniti da Crna Gora bude uspješna zemlja Evropske unije, sa prosječnom platom iznad 1.000  eura, prosječnim penzijama iznad 700 eura, punim angažovanjem radno sposobnih građana i iskorijenjenim siromaštvom”.

Vozićemo se novim i dobrim putevima. Dva autoputa i dvije brze ceste obećava Evropa sad, do 2030. Sa juga na sjever Bar-Boljare. Sa zapada na istok Jadransko jonski autoput. Duž primorja brza cesta od Ulcinja do Herceg Novog i granice sa Hrvatskom. Duž sjevera brza cesta od granice Bosne i Hercegovine, preko Pljevalja do Bijelog Polja. Stare ideje za nova obećanja. Stare su i cijene prema kojima realizacija ova četiri projekta koštaju blizu četiri milijarde. Skoro pa četiri petine prošlogodišnjeg BDP-a, umalo pa dva ovogodišnja budžeta ili onoliko koliko Crna Gora danas duguje domaćim i stranim zajmodavcima. Ne računajući dugove opština i državnih preduzeća.

Po novim cestama vozićemo nove automobile – električne. Njihovu nabavku, obećavaju, subvencioniraće budući predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz koalicije Demokrate-URA Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Pomagaće i nabavku solarnih panela za proizvodnju električne energije. A njih će, makar najsrećniji među nama (ili vlastima najbliži), ugrađivati na krovove novih stanova, kupljenih od države po cijeni troškova izgradnje na besplatnom (državnom) placu. Toliko od URA. Uz najavu da će uvećane plate u javnom sektoru i dalje rasti. Ima se, može se. Baš kao i penzije, socijalna davanja, jednokratne pomoći za socijalno ugrožene…

Izgradnja državnih stanova za rentiranje mladim parovima, penzionerima bez riješenog stambenog pitanja, socijalno ugroženim porodicama – ideja i plan koji Preokret Srđana Perića dosljedno afirmiše duže od godinu dana – našla se pred izbore u fokusu dobrog dijela učesnika izborne utakmice. Dopala im se.  Razradili su je SDP, DPS, PzP, SNP… Različiti su modeli ali sve zvuče primamljivo onima koji danas, za pristojan smještaj u Podgorici ili na Primorju, moraju svakog mjeseca odvojiti 400, 500, 600 eura. Skoro pa jednu prosječnu zaradu.

Druga je priča koliko je realno da država izgradi 1.000 stanova godišnje za 25 miliona (dobre 2019. svi su investitori u cijeloj Crnoj Gori izgradili oko 4,5 hiljada novih stanova). I da ti stanovi ne budu podijeljeni po dubini porodičnoj, prijateljskoj  ili partijskoj, nego po nekim jasnim i precizno definisanim kriterijuma.

Otprilike isto koliko i da će agrobudžet umjesto sadašnja nepuna dva odsto  državnog budžeta narasti na pet procenata (skoro 100 miliona više). Ili da će država u doglednom roku obezbijediti sredstva za produženje porodiljskog odsustva sa 12 na 18, odnosno, 24 mjeseca. U zemlji u kojoj ni Alimentacioni fond ne može da profunkcioniše bez sto đavola.

Lijepo je, ipak, slušati: poraste vam plata, riješite pitanje krova nad glavom, znate da vas u buudćnosti čeka pristojna penzija  i počnete da razmišljate o potomstvu. Kad ono država ponovo spremna da priskoči u pomoć. Zapravo, i tu vas čekaju lovci na glasove.

Narodna koalicija Dejana Vukšića predlaže da aktuelni iznos državne pomoći za novorođenče od 900 eura bude poprilično uvećan: za drugo dijete 2.400 eura u 24 mjesečne rate po 100 eura. Za trećerođeno dijete 9.000 u 60 mjesečnih rata (150 mjesečeno), za četvrto i svako sledeće 12.000 (200 eura mjesečno u narednih pet godina). Koalicija SNP-Demos ima nastavak ove priče. Oni predlažu/traže da se  dječji dodatak (sada je 30 eura mjesečno) poveća na 50 za prvo dijete i 100 eura za svako sledeće. Ako su polovina djece koja sada primaju dječji dodatak (125.000)  jedinci/jedinicie, onda bi iz budžeta za uvećanje tog socijalnog izdatka svakog mjeseca išlo dodatnih 6,5 miliona.

Brigu o najmlađima demonstrira i SDP. Oni traže da vrtići budu besplatni za svu djecu a da sve škole imaju produženi boravak za đake do 4. razreda. Koliko je to zahtijevno pokazuje podatak da, tokom ove školske godine, produženi boravak ima tek svaka peta škola u Crnoj Gori.

Partije nijesu zaboravile ni najstariju populaciju. Albanski forum zahtijeva da se obezbijedi puna starosna penzije za sve građane, “bez obzira na prethodno radno iskustvo ili staž”. Uvođenje tzv. socijalnih penzija za sve građane starije od 67 godina propagira i DPS. PzP predlaže da se “za one žene koje nijesu u mogućnosti da rade, žene domaćice, žene na selu, obezbijediti socijalnu penziju u iznosu od najmanje 250 eura kad navrše 60 godina starosti”.

Stiže li to onaj Luksemburg o kome je pričao Zdravko Krivokapić na početku svog mandata 2020. godine?

Skoro pa da zaboravite kako se država, onomad, zadužila po kamatnoj stopi od gotovo 10 odsto godišnje. Na uzajmljenih 100 miliona platićemo 10 miliona kamate. Pod sličnim uslovima, navodno, pare možete uzajmiti i kod ovdašnjih zelenaša. Samo što oni ne vole da pozajmljuju državi. Njoj ne mogu da slome ruku ako ne izmiri ratu.

Može i ovako: ko je DPS-u branio da dio aktuelnog predizbornog programa realizuje tokom trideset godina neprekidne vlasti?  Katkad u ekonomskom ambijentu, globalnom i lokalnom, koji je bio značajno bolji od sadašnjeg. Bez pandemije, rata u Evropi, energetske krize i dvocifrene inflacije. Milo Đukanović? Duško Marković? Ili treba da zaboravimo plate od 225 eura i penzije tek nešto veće od 100 eura.

Ne bi da kvarimo euforiju, ali je i ovaj (Spajić) što obećava moderne saobraćajnice i do juče nezamislive plate i penzije zaboravio, dok je bio ministar finansija, da plati put koji je država otkupila od BiH biznismena Vuka Hamovića (oko 2,5 miliona). Pa sada i to, valjda, računa kao jednu od ušteda u svom mandatu. Na osnovu čega gradi projekcije budućnosti Crne Gore i njenih stanovnika.

Jasno je, ipak, zašto su se politički lideri okrenuli socijalno ekonomskim obećanjima, umjesto tradicionalnog mahanja raznobojnim zastavama i prebrojavanja po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Ljudi su željni boljeg i pristojnijeg života. Spremni su da povjeruju kako je on moguć brže i lakše nego što stvrnost to dozvoljava.

U jednom od ponuđenih izbornih programa imamo skicu publike kojoj se obraćaju političari, predočenu kroz rezultate prošlogodišnjeg istraživanja javnog mjenja. „Čak 67,2 odsto osoba je navelo da živi u domaćinstvu koje sebi ne može da obezbijedi nedjelju dana godišnjeg odmora, 61,2 odsto nije moglo priuštiti neočekivani finansijski trošak, 31,8 odsto je kasnilo sa plaćanjem obaveza (računa), 20 odsto nije moglo sebi da priušti svaki drugi dan jelo sa mesom, 18 odsto nije moglo adekvatno zagrijati stan ili kuću…”.

Toj publici se obraćaju političari koji obećavaju brda i doline. Znajući da neće morati da odgovaraju na pitanja kako i zašto. I da oni neće promišljati o tome mogu li poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana obećavaju političari.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo