INTERVJU
DIMITIRIJE POPOVIĆ, UMJETNIK Početak i kraj svega je u čovjeku

Dimitrija Popovića ne treba predstavljati u Crnoj Gori, a ni u mnogim evropskim zemljama. On je vrlo značajan umjetnik već decenijama, umjetnik posebnog kova i čitač tajnih znakova iz onoga što je esencijalno u umjetnosti i čovjekovoj egzistenciji. To je još jednom pokazala i nedavno održana pariska izložba u geleriji Lavinj-Bastij, na kojoj je Dimitrije izložio dvadeset pet portreta od Merlin Monro, Katerin Denev i Brižit Bardo do Kafke i Sartra… To što ovaj naš veliki umjetnik radi u portretu, to niko nije radio ni kod nas ni u Francuskoj. Zato smo upriličili ovaj susret treće vrste sa umjetnikom koji tokom razgovora dešifruje tajne svoga stvaranja za čitaoce Monitora. MONITOR: Gospodine Popoviću, kako ste došli na ideju da radite ovakve portrete?
POPOVIĆ: Na prve portrete me je inspirisao tragičan život Merlin Monro. A kada se slavilo sto godina od rođenja Salvadora Dalija, uradio sam njegove portrete sa nadrealističkom ikonografijom koja je bitna za njega. Kada sam poslije izložbe portreta Kafke u Pragu pokazao katalog pariskom galeristi, on je poželio da tu izložbu prebaci u Pariz. A kad je vidio moj ciklus o Merlin Monro i Daliju, predložio je da sa njima izložim i radove drugih ličnosti koje su na određen način obilježile umjetnost.
MONITOR: Zamolio bih Vas da prokomentarišete neke od tih porteta na ovoj izložbi.
POPOVIĆ: Odabrani likovi za ovu izložbu nijesu podređeni nekom likovnom maniru koji bih primijenio na sve portrete. Svaki je lik prema svom karakteru tražio ili nametao način likovne obrade. Portret Žan-Pol Sartra izražava nešto od njegove filozofsko-poetske ličnosti. U strogom i jednostavnom aranžmanu, dominira njegov lik sa onom prirodnom anomalijom razrokosti. Duple naočare na Sartrovom licu, one nataknute preko njegovih usta, su metafora kako i sugerira naziv slike „Ž.P. Sartr – egzistencijalistička optika”. Sartr gleda riječima. On nepogrešivo bira riječi. Kako sam kaže „imenuje stvari”. Riječ je, u stvari, oblik – tijelo onoga što izražava.
Kafkini portreti su neka vrsta psihonadrealističkih slika pisaca. Inspirativna osnova za karakter njegovih portreta bio je Kafkin Preobražaj. U Kafkinim portretima se projektuje simbolički značaj te preobrazbe koja nije puka fantazija, nego mračna činjenica koja govori o otuđenju, strahu, nemoći, bolesti i smrti.
Kompozicija sa figurom Brižit Bardo u kojoj dominira erotski naboj filmske dive, svojim izazovnim stavom nametnula mi je spoj sa Ajfelovom kulom. Tako su se formalni elementi slike, organski – tijelo glumice i konstruktivni – Ajfelova kula, stopili u dva snažna simbola. Njena se senzualnost i izazovnost spaja sa elegantnom potencijom simbola Pariza. Zato sam kompoziciju nazvao „Kula Bardo – Ajfel”.
MONITOR: Kako vidite Vaš umjetnički rad u kontekstu današnje evropske umjetnosti?
POPOVIĆ: To je pitanje složeno zato što evropska i svjetska scena obiluju takvim pluralizmom, a Pariz je najljepše mjesto u kome se vide trendovi i svi načini izražavanja. Kod mene se spaja jedan klasični izraz sa modernim konceptom teme na način koji odgovara poetici – filozofiji umjetnosti u post-modernističkom vremenu.
MONITOR: Aktuelna tema Vam je Njegoševa ,,Luča”. Da li Vam je bio težak prilaz njoj i koliko je bilo teško predstaviti je likovno?
POPOVIĆ: Da, sada intenzivno radim Luču mikrokozma. To je tema koja je meni bliska i u kojoj sam našao puno elemenata koji odgovaraju mom senzibilitetu. Taj ciklus radova se zove Misterijum Luče mikrokozma. On se bazira na onome što je za mene poslije toliko godina značilo ponovno čitanje Luče i ponovno otkrivanje onih stvari koje su me privlačile dok sam je čitao još kao gimnazijalac. Ona odgovara prirodi moga umjetničkog rada. Ona je problem u kome postoji taj permanentni sukob mraka i svjetla, dobra i zla, demona i Boga… tako da je taj alegorijski mistični Njegošev spjev izvanredna podloga za ono što pretvaram u likovni govor. To nijesu ilustracije, niti mogu biti ilustacije, nego su to impresije onih Njegoševih poetskih slika i misli koje su na mene ostavile određeni trag i koje su i pretvorene u likovni govor. Ti radovi će biti prikazani na Cetinju ljeta 2013. godine u Biljardi na velikoj izložbi posvećenoj dvjestogodišnjici Njegoševog rođenja.
MONITOR: Odlazite svake godine u Crnu Goru. Crna Gora se sprema da uđe u Evropu, a Vi ste Evropljanin odavno. Šta mislite o savremenoj crnogorskoj umjetnosti?
POPOVIĆ: Hvala na komplimentima. Savremenu scenu crnogorske umjetnosti ipak malo poznajem, jer ne živim tamo, ali znam da ono što pripada klasici modernizma crnogorske umjetnosti ima apsolutno svjetski nivo i mislim da na tom planu ima još vrlo mnogo posla da se na tome radi da bi se to bogatstvo pokazalo Evropi i svijetu.
MONITOR: Gospodine Popoviću, šta će ostati od one umjetnosti koja se jednokratno prikazuje?
POPOVIĆ: Performans se približava pozorištu, pa se ne zna šta je pozorište, a šta likovna umjetnost, skulptura, scenografija itd. To naravno pravi problem u valorizaciji, jer ima nekih autora koji su veoma aktuelni par godina i poslije nestanu kao da nikad nijesu ni postojali.
Što se tiče moga ličnog iskustva, smatram da se i klasičnim sredstvima može izraziti vrijeme u kojemu živimo. Jer, jedna likovno-estetska artikulacija problema u kojima živimo i prepoznavanje svih tih problema koji se odražavaju na svijest i senzibilitet umjetnika, mogu se takođe izraziti različitim sredstvima. Konačno, Pikaso je to pokazivao cijelo vrijeme, to pokazuje i Bejkon, i Bazelic, i Kifer i niz slikara koji se drže klasičnog načina izražavanja. Oni koriste klasične medije. Ja sam umjetnik koji se bavi ljudskim likom, ljudskim tijelom, i smatram da, koliko god se mijenja ambijent u kojemu čovjek živi, koliko god se sve to oko njega mijenja, čovjek sa svojim problemima uvijek ostaje isti, ostaje sa svojom tajnom u sebi, sa svojim unutrašnjim svijetom, ma koliko u elektronskom i sajberskom vremenu pisali o tome, enigma ljudskog bića ostaje uvijek nedokučiva i to je najveća inspiracija za umjetnost.
MONITOR: Izučavali ste čovjeka crtajući njegovo tijelo do najtananijih djelića i najskrivenijih kutaka, pokušavali da prodrete i na taj način u njegovu psihu, s jedne strane kao likovni umjetnik, a s druge kao pisac. Da li ste otkrili nešto ili će čovjek uvijek ostati tajna?
POPOVIĆ: To je odlično pitanje zbog toga što je tajna ljudskog bića zapravo u tome što prelazi u umjetnosti iz jednog izraza u drugi, kao problem, kao motiv, kao tema. Moja namjera kao umjetnika nije namjera da fiksiram u slici otkriveni svijet, već da prodrem u njega, da mu dokučim unutarnje zakonitosti, da pokušam da dosegnem tajnu njegovog djelovanja. U mom slučaju to je likovno i literarno, i kod jednog i drugog slučaja radi se o različitim umjetničkim prosedeima. Kada radim ljudsko tijelo, koje izražavam likovnim sredstvima, tada podređujem liniju koja mora biti precizna da bi izrazila oblik i formu koja nosi sadržaj, koja nosi ekspresiju i značenje, tako i kada pišem tačno određujem riječ koja će vrlo precizno, kao i linije, izraziti misao koju želim da oblikujem u rečenicu, odnosno u priču, u pripovijetku. To je upravo vječito traženje, čovjeku na tom putu nema kraja, jer kraj je u njemu, u čovjeku… Zato su svi oblici, sve tematske cijeline mog stvaralaštva, od Ranih radova, Erotike i smrti, Judite, Leonarda, Corpus Mysticum, Dantea, Merlin Monro, Dalija, Mantenje, Kafke, koliko god bile različite, povezuje ih unutarnja nit. To je, mogao bih reći, metafizička kičma koja drži sve djelove mog umjetničkog korpusa i inervira ih. Vitalna supstancija te kičme zasniva se na dijalektičkim odnosima što se izražavaju na ljudskom biću: eros i tanatos, stvarno i imaginarno, profano i sakralno, slava i poraz, afirmacija i negacija, beznađe i nada… Taj put prodiranja u svijet jeste umjetnikov put u vlastitu nutrinu, jer je on dio tog istog svijeta, sačinjen je od iste supstance. Pripadajući tome svijetu on je njime prožet.
Lirski o Njegošu
MONITOR: O čemu govori knjiga koju ste napisali o Njegošu?
POPOVIĆ: To je proza o Njegošu. U prvom dijelu govorim na lirski način o Njegošu i mom upoznavanju sa njegovim djelom kroz djetinjstvo i mladost. A drugom dijelu pišem o mom odnosu prema Luči, odnosno, mom preciznom određivanju prema njoj gdje citiram one elemente koji su mi poslužili kao inspirativno izvorište za slike koje sam radio. Uradio sam i jednu skulpturu na temu Njegoša i njegove filozofsko-mistične poetike inspirisane stihovima iz njegove zbirke Pustinjak cetinjski. Ta pjesma se zove Crnogorac k svemogućem Bogu.
,,O ti bićem beskonačni/ bez početka i bez kraja!/ Početak si sam osnovâ/ i kraj svega u tebe je…”
Zapremina skulpture je tri sa tri metra. Ona sadrži figurativne i apstraktne elemente. Kao i sve ovo do sada: i moderno i klasično, i tradiciju i savremenost. Mi smo neodvojivi od tradicije. Kolikogod sam ja čovjek dvadesetog vijeka, ja sam i nasljednik cijele minule civilizacije. Stoga se ne mogu odreći nečega što je mene odredilo kao osobu.
Vječna tajna ljudskog bića
MONITOR: Kako ste sa suve igle i bakropisa prelazili na platno, iglu zamijenili uljem, a zatim prelazili na skulpturu, najzad i na romane. Majstor Vašega kova iskušava se u multidisciplinarnom. U Vašem slučaju kao da se radi o potrazi za apsolutnim izrazom?
POPOVIĆ: Bez obzira na upotrebu raznih likovnih disciplina, generalno gledano, umjetnost je medij koji omogućava da se izrazi na kreativan način ono čemu teži svaki stvaralac, a to je, kako bi rekao Herman Broh, onaj „totalitet svijeta”. Takođe, po prirodi stvari, umjetnik teži svjesno ili nesvjesno, nekom apsolutnom izrazu, iako zna da ga u potpunosti ne može doseći. U tome i jeste draž i na neki način apsurd umjetnosti, ali i njena snaga. Umjetnost jeste veličanstveni pokušaj da se sveobuhvatno izrazi ono što izaziva ili podstiče kreativnu umjetnikovu moć, što ga permanentno inspiriše, a to je ona vječna tajna ljudskog bića. Koliko nam samo o toj tajni govori umjetnost od davnina do danas, kroz slikarstvo, književnost, muziku, teatar, film… Koliko oblika stilova, koncepata, a svijet i ljudsko biće u njemu i dalje ostaju zagonetni i inspirativni.
Aleksandar LE COMTE BOGAVAC
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava
MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?
RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.
Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.
MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?
RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.
Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana
MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?
PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.
Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.
Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.
MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?
PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)
Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast
MONITOR: Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?
VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.
Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.
Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi, možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.
Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.
MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?
VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.
Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.
MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?
VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.
Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?
MONITOR: Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha – od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?
VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.
Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.
Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.
MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?
VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima Vlade.
Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.
Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.
MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?
VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.
MONITOR: Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?
VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.
MONITOR: Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?
VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.
Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.
Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.
Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
Izdvojeno3 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde