Povežite se sa nama

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Sramota za sve koji su branili Medenicin treći mandat

Objavljeno prije

na

Predsjednica Vrhovnog suda odobrava prisluškivanje ANB-u i time suštinski ima informaciju o svim njihovim predmetima u kojima zakonito koriste mjere tajnog nadzora. ANB je imala odgovornost da nju prepozna kao bezbjednosno interesantnu ličnost. Takođe, ona je imala snažan upliv u rad drugih državnih organa i suštinski držala pod kontrolom postupke protiv bilo koga, uključujući one koji bi ukazali na poslove njenog sina ali i na sinovljevu konkurenciju

 

MONITOR: Kako vam se čini cijela situacija oko hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo je najznačajnije pitanje za Crnu Goru u ovoj godini i prilika za suštinske promjene. Ne uspijevam da osjetim zadovoljstvo što možda bude iskoraka u izgradnji pravne države i benefita za proces pregovora, što su ciljevi do kojih mi je veoma stalo – od toga koliko mi je neprijatno što sam iz zemlje u kojoj je predsjednica Vrhovnog suda možda članica kriminalne grupe koja se bavi švercom.

Ovo je nacionalna sramota i trenutak za samorefleksiju šta smo svi mogli bolje da uradimo u prethodnom periodu. Naravno, nismo svi jednako odgovorni: neki smo imali širu društvenu odgovornost, a drugi odgovornost po osnovu državne funkcije koju nisu ispunjavali. Takvi nemaju pravo da sebe smatraju patriotama jer su sjedjeli skrštenih ruku dok je  uništavan međunarodni ugled države. Prikačena nam je oznaka „hibridnog režima”, postali smo svjetski poznati po klanovima i tonama kokaina.

Sumnje o nepočinstvima su poznate od ranije, ali i pored toga, sada kada se ovo klupko pred nama odmotava, jednako je poražavajuće. Ako se u ozbiljnom pravnom postupku potvrde sumnje, još značajan broj ljudi mora da odgovara. Tu vidim tri grupe ljudi: neke koji nisu ni znali šta se dešava a bili su plaćeni da znaju; neke koji su znali, nisu ništa preduzeli a bili su plaćeni da preduzmu, i treće, koji su direktno učestvovali u kriminalnim radnjama.

Ljudski je razumljivo da se pošten čovjek iz institucija plaši da „nagazi” narko-mafiju, tu je disbalans moći ogroman, pogotovu kada ne može da računa na nezavisno pravosuđe koje bi do kraja rasvijetlilo slučajeve. Ali takvi ne bi smjeli ni  da prihvataju funkcije i privilegije pozicija na kojima je to osnovni opis posla.

Implikacije ovog predmeta su ogromne, ako se dokažu. Poštujem pretpostavku nevinosti jer bi sve drugo vodilo u divljaštvo. Ipak, moram da podsjetim da, između ostalog, predsjednica Vrhovnog suda odobrava prisluškivanje ANB-u i samim tim suštinski ima informaciju o bukvalno svim njihovim predmetima u kojima zakonito koriste mjere tajnog nadzora, dok je ANB imala odgovornost da nju prepozna kao bezbjednosno interesnantnu ličnost. Takođe je imala snažan upliv u rad drugih državnih organa i suštinski držala pod kontrolom postupke protiv bilo koga, uključujući one koji bi ukazali na poslove njenog sina ali i na sinovljevu konkurenciju.

MONITOR: Da li je reakcija nadležnih instutucija bila adekvatna?

BAJRAMSPAHIĆ: Uz ogradu da se situacija mijenja iz minuta u minut, ovo što se posljednjih dana dešava djeluje relativno dobro, iako ničega ne bi bilo da nije bilo EUROPOL-a da pošalje dokaze i Libertasa da alarmira javnost. Ovo je tek početak, a do sada smo nažalost imali iskustava da nakon inicijalnih predstava za javnost, ostane samo gorak ukus.

Dobro je što potencijalno odgovornoj nije dozvoljeno da napusti državu, dobro je da su uhapšena povezana lica, važno je da se onemogući svaki pokušaj da utiču na svjedoke i one koji vode postupak. Ovaj predmet je najveći izazov za državne organe imajući u vidu ogromnu moć koju Vesna Mednica ima. Ona zna mane i tajne svake osobe sa kojim će se sresti tokom trajanja postupka. Nema sumnje da će biti mnogo onih unutar sistema koji će pokušavati da opstruiraju postupak. Jednako je važno i da ne bude nikakvog šikaniranja. Neophodan je rigorozan pravni postupak, profesionalan, neostrašćen, pravičan. Presudna okolnost je da je jedan od dokaza došao od međunarodnog aktera pa ne može biti osporen. To je očvrsnulo predmet do tačke sa koje više nema povratka, niti se može gurnuti pod tepih. Šta god da se bude dalje dešavalo, jedna era je neslavno završena.

Iako će ovo biti najvažniji predmet do sada, ne treba imati zabludu da, čak i ako bude pravilno vođen, to samo po sebi mijenja sve. Nijedan predmet, ma koliko veliki bio, nije dovoljan za transformaciju sistema. Pogledajte iz današnje perspektive takozvane „budvanske predmete“, koji su u datom trenutku bili veliki iskorak. Logična bi pretpostavka bila da će nakon osuđivanja Marovića, Marovićevog brata, Rađenovića, Pavićevića i niza drugih, ostali funkcioneri koji su uključeni u nezakonite poslove, da se zabrinu i pokušaju da se preorijentišu na legalne poslove ili barem pritaje. To se o nije desilo. Naprotiv – čini se da je organizovani kriminal buknuo i rascvjetao se, sudeći po kamionima i tonama koje defiluju, a Medenicin sin se u julu 2020. hvali tim koliko je razvio posao. I nije on jedini. U periodu od 2016. do 2022. godine je bio zabrinjavajući broj zloupotreba svih vrsta, i u javnim nabavkama i spornim ugovorima, davanja i primanja mita, rada u privatnom interesu tajkuna, palih optužnica i presuda, itd. Izgleda da je pohlepa tolika da dok se radi na jednom predmetu, drugi grabe da pokriju „tržište“.

MONITOR: Šta Vam govori podatak, koji je objavljen u medijima, da je Miloš Medenica napustio zemlju uoči hapšenja Lalovića?

BAJRAMSPAHIĆ: Mnogo lica je izmaklo pravdi. Nikakvu tajnu neću reći ako podsjetim da imamo još jedan broj kontroverznih osoba, u ovom smislu, u svim političkim krugovima. Oni ne smiju više biti teret za Crnu Goru.

Zaprepašćujuće je koliko ljudi koji nisu morali, koji nisu bili gladni, se okrenulo kriminalnim radnjama. Moramo se kad-tad zapitati šta sve pospješuje ovu društveni pojavu, koliko je društvo doprinijelo tome da se osjećaju opijeno i nedodirljivo, a da imaju neutaživu glad za materijalnim bogatstvom.

Moramo da prestanemo da ukazujemo društveno poštovanje onima čiji je novac prljav i nezakonito stečen. Ne možemo mlade ljude koji se uključuju u klanove da odbijemo od kriminala ako uspješnim smatramo svakog ko se „napuni para” pa na koji bilo način. Siromaštvo jeste veliko i kriminal ovdje dođe kao privredna grana, ali zbog toga je bilo 60 smrtno stradalih u ratu klanova. To je 60 porodica koje su gurnute na marginu kad su izgubile člana koji im je bio veza sa finansijskom moći. Borba protiv organizovanog kriminala nije naša obaveza reda radi već zato što kriminal ostavlja krvave tragove i uništava živote.

MONITOR: Šta bi slučaj Medenica mogao značiti za pregovore u Poglavlju 23?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo bi mogla da bude odskočna daska za pregovore. Institucije bi mogle sada da se istrgnu iz ruku moćnika i pokušaju da rade na kvalitativno drugačiji način. Međutim, ta reforma mora da bude temeljno vođena. To nisu ad hoc odluke ni revolucija već evolucija, koja mora da bude pažljivo osmišljena jer se radi o građenju novih organizacionih kultura i društvenih obrazaca ponašanja. Mnogi protivnici Medenice suštinski o moći misle isto što i ona, a na njenoj poziciji bi se ponašali isto kao ona. To je naš paradoks koji je potvrđen neuspjehom promjena nakon 30. avgusta.

Moramo imati na umu da je organizovani kriminal žilav, vitalan i brzo se adaptira na nove okolnosti. Pogledajte ponovo primjer „Budve“ – stare ekipe više nema ali novo rukovodstvo ima isti način upravljanja, samovoljan, bahat, kaubojski. Nije došlo do transformacije moći: jednu tajkunsku vlast zamijenila je druga koja se uopšte ne uznemirava što se svakodnevno objavljuju afere o njenim spornim odlukama.

Podsjetila bih i da danas neustavni treći mandat koji je bilo jedna od kočnica u pregovorima ima potpuno novi kontekst, sad odbrana neodbranjivog dobija drugi smisao. Vidimo šta je bio ulog pa je i sramota svih koji su to branili još veća. Dok je Medenica bila na vrhuncu moći nije bilo glasa mnogih koji danas likuju i predstavljaju se kao veliki borci protiv bivše vlasti. Moram da podsjetim – 11 NVO je potpisalo pismo kojim se ukazuje na neustavnost trećeg mandata: Akcija za ljudska prava, MANS, Institut alternativa, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, ANIMA, Adamas, CEGAS, Udruženje za zaštitu i promociju prava građanina Pravozastupnik, Media centar, CGO i CRNVO.

 

Nova vlast nastavila praksu hronične neodgovornosti

MONITOR: Koliki je napredak (ili nazadovanje) u pregovorima u poglavljima 23 i 24 ostvarila vlast formirana nakon avgustovskih izbora 2020?

BAJRAMSPAHIĆ: Međunarodna zajednica samo što nije molila DPS da se vrati, uprkos svemu što znaju o DPS-u. Ako to apostolskoj garnituri nije dovoljno da se zapitaju o svojim rezultatima, onda nikad i neće. Pri tome, zaključak do kojeg treba da dođu nije taj da je trebalo da zavedu diktaturu da bi zaustavili povratak DPS-a, ka čemu njihovo promišljanje ide – nego da je trebalo da rade na demokratizaciji i evropeizaciji, umjesto na revanšizmu, nepotizmu, politizaciji uprave, klerikalizaciji, grabljenju resursa za svoju novu partiju, pokušaju sjedjenja na dvije stolice u vezi sa pitanjem agresije Rusije na Ukrajinu i još mnogo toga. Oni nastavljaju praksu hronične neodgovornosti javnih funkcionera koji vide problem u svemu oko sebe, samo ne u sebi, a zbog toga nemaju sposobnost da uče i da se popravljaju u hodu.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo