Povežite se sa nama

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Sramota za sve koji su branili Medenicin treći mandat

Objavljeno prije

na

Predsjednica Vrhovnog suda odobrava prisluškivanje ANB-u i time suštinski ima informaciju o svim njihovim predmetima u kojima zakonito koriste mjere tajnog nadzora. ANB je imala odgovornost da nju prepozna kao bezbjednosno interesantnu ličnost. Takođe, ona je imala snažan upliv u rad drugih državnih organa i suštinski držala pod kontrolom postupke protiv bilo koga, uključujući one koji bi ukazali na poslove njenog sina ali i na sinovljevu konkurenciju

 

MONITOR: Kako vam se čini cijela situacija oko hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo je najznačajnije pitanje za Crnu Goru u ovoj godini i prilika za suštinske promjene. Ne uspijevam da osjetim zadovoljstvo što možda bude iskoraka u izgradnji pravne države i benefita za proces pregovora, što su ciljevi do kojih mi je veoma stalo – od toga koliko mi je neprijatno što sam iz zemlje u kojoj je predsjednica Vrhovnog suda možda članica kriminalne grupe koja se bavi švercom.

Ovo je nacionalna sramota i trenutak za samorefleksiju šta smo svi mogli bolje da uradimo u prethodnom periodu. Naravno, nismo svi jednako odgovorni: neki smo imali širu društvenu odgovornost, a drugi odgovornost po osnovu državne funkcije koju nisu ispunjavali. Takvi nemaju pravo da sebe smatraju patriotama jer su sjedjeli skrštenih ruku dok je  uništavan međunarodni ugled države. Prikačena nam je oznaka „hibridnog režima”, postali smo svjetski poznati po klanovima i tonama kokaina.

Sumnje o nepočinstvima su poznate od ranije, ali i pored toga, sada kada se ovo klupko pred nama odmotava, jednako je poražavajuće. Ako se u ozbiljnom pravnom postupku potvrde sumnje, još značajan broj ljudi mora da odgovara. Tu vidim tri grupe ljudi: neke koji nisu ni znali šta se dešava a bili su plaćeni da znaju; neke koji su znali, nisu ništa preduzeli a bili su plaćeni da preduzmu, i treće, koji su direktno učestvovali u kriminalnim radnjama.

Ljudski je razumljivo da se pošten čovjek iz institucija plaši da „nagazi” narko-mafiju, tu je disbalans moći ogroman, pogotovu kada ne može da računa na nezavisno pravosuđe koje bi do kraja rasvijetlilo slučajeve. Ali takvi ne bi smjeli ni  da prihvataju funkcije i privilegije pozicija na kojima je to osnovni opis posla.

Implikacije ovog predmeta su ogromne, ako se dokažu. Poštujem pretpostavku nevinosti jer bi sve drugo vodilo u divljaštvo. Ipak, moram da podsjetim da, između ostalog, predsjednica Vrhovnog suda odobrava prisluškivanje ANB-u i samim tim suštinski ima informaciju o bukvalno svim njihovim predmetima u kojima zakonito koriste mjere tajnog nadzora, dok je ANB imala odgovornost da nju prepozna kao bezbjednosno interesnantnu ličnost. Takođe je imala snažan upliv u rad drugih državnih organa i suštinski držala pod kontrolom postupke protiv bilo koga, uključujući one koji bi ukazali na poslove njenog sina ali i na sinovljevu konkurenciju.

MONITOR: Da li je reakcija nadležnih instutucija bila adekvatna?

BAJRAMSPAHIĆ: Uz ogradu da se situacija mijenja iz minuta u minut, ovo što se posljednjih dana dešava djeluje relativno dobro, iako ničega ne bi bilo da nije bilo EUROPOL-a da pošalje dokaze i Libertasa da alarmira javnost. Ovo je tek početak, a do sada smo nažalost imali iskustava da nakon inicijalnih predstava za javnost, ostane samo gorak ukus.

Dobro je što potencijalno odgovornoj nije dozvoljeno da napusti državu, dobro je da su uhapšena povezana lica, važno je da se onemogući svaki pokušaj da utiču na svjedoke i one koji vode postupak. Ovaj predmet je najveći izazov za državne organe imajući u vidu ogromnu moć koju Vesna Mednica ima. Ona zna mane i tajne svake osobe sa kojim će se sresti tokom trajanja postupka. Nema sumnje da će biti mnogo onih unutar sistema koji će pokušavati da opstruiraju postupak. Jednako je važno i da ne bude nikakvog šikaniranja. Neophodan je rigorozan pravni postupak, profesionalan, neostrašćen, pravičan. Presudna okolnost je da je jedan od dokaza došao od međunarodnog aktera pa ne može biti osporen. To je očvrsnulo predmet do tačke sa koje više nema povratka, niti se može gurnuti pod tepih. Šta god da se bude dalje dešavalo, jedna era je neslavno završena.

Iako će ovo biti najvažniji predmet do sada, ne treba imati zabludu da, čak i ako bude pravilno vođen, to samo po sebi mijenja sve. Nijedan predmet, ma koliko veliki bio, nije dovoljan za transformaciju sistema. Pogledajte iz današnje perspektive takozvane „budvanske predmete“, koji su u datom trenutku bili veliki iskorak. Logična bi pretpostavka bila da će nakon osuđivanja Marovića, Marovićevog brata, Rađenovića, Pavićevića i niza drugih, ostali funkcioneri koji su uključeni u nezakonite poslove, da se zabrinu i pokušaju da se preorijentišu na legalne poslove ili barem pritaje. To se o nije desilo. Naprotiv – čini se da je organizovani kriminal buknuo i rascvjetao se, sudeći po kamionima i tonama koje defiluju, a Medenicin sin se u julu 2020. hvali tim koliko je razvio posao. I nije on jedini. U periodu od 2016. do 2022. godine je bio zabrinjavajući broj zloupotreba svih vrsta, i u javnim nabavkama i spornim ugovorima, davanja i primanja mita, rada u privatnom interesu tajkuna, palih optužnica i presuda, itd. Izgleda da je pohlepa tolika da dok se radi na jednom predmetu, drugi grabe da pokriju „tržište“.

MONITOR: Šta Vam govori podatak, koji je objavljen u medijima, da je Miloš Medenica napustio zemlju uoči hapšenja Lalovića?

BAJRAMSPAHIĆ: Mnogo lica je izmaklo pravdi. Nikakvu tajnu neću reći ako podsjetim da imamo još jedan broj kontroverznih osoba, u ovom smislu, u svim političkim krugovima. Oni ne smiju više biti teret za Crnu Goru.

Zaprepašćujuće je koliko ljudi koji nisu morali, koji nisu bili gladni, se okrenulo kriminalnim radnjama. Moramo se kad-tad zapitati šta sve pospješuje ovu društveni pojavu, koliko je društvo doprinijelo tome da se osjećaju opijeno i nedodirljivo, a da imaju neutaživu glad za materijalnim bogatstvom.

Moramo da prestanemo da ukazujemo društveno poštovanje onima čiji je novac prljav i nezakonito stečen. Ne možemo mlade ljude koji se uključuju u klanove da odbijemo od kriminala ako uspješnim smatramo svakog ko se „napuni para” pa na koji bilo način. Siromaštvo jeste veliko i kriminal ovdje dođe kao privredna grana, ali zbog toga je bilo 60 smrtno stradalih u ratu klanova. To je 60 porodica koje su gurnute na marginu kad su izgubile člana koji im je bio veza sa finansijskom moći. Borba protiv organizovanog kriminala nije naša obaveza reda radi već zato što kriminal ostavlja krvave tragove i uništava živote.

MONITOR: Šta bi slučaj Medenica mogao značiti za pregovore u Poglavlju 23?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo bi mogla da bude odskočna daska za pregovore. Institucije bi mogle sada da se istrgnu iz ruku moćnika i pokušaju da rade na kvalitativno drugačiji način. Međutim, ta reforma mora da bude temeljno vođena. To nisu ad hoc odluke ni revolucija već evolucija, koja mora da bude pažljivo osmišljena jer se radi o građenju novih organizacionih kultura i društvenih obrazaca ponašanja. Mnogi protivnici Medenice suštinski o moći misle isto što i ona, a na njenoj poziciji bi se ponašali isto kao ona. To je naš paradoks koji je potvrđen neuspjehom promjena nakon 30. avgusta.

Moramo imati na umu da je organizovani kriminal žilav, vitalan i brzo se adaptira na nove okolnosti. Pogledajte ponovo primjer „Budve“ – stare ekipe više nema ali novo rukovodstvo ima isti način upravljanja, samovoljan, bahat, kaubojski. Nije došlo do transformacije moći: jednu tajkunsku vlast zamijenila je druga koja se uopšte ne uznemirava što se svakodnevno objavljuju afere o njenim spornim odlukama.

Podsjetila bih i da danas neustavni treći mandat koji je bilo jedna od kočnica u pregovorima ima potpuno novi kontekst, sad odbrana neodbranjivog dobija drugi smisao. Vidimo šta je bio ulog pa je i sramota svih koji su to branili još veća. Dok je Medenica bila na vrhuncu moći nije bilo glasa mnogih koji danas likuju i predstavljaju se kao veliki borci protiv bivše vlasti. Moram da podsjetim – 11 NVO je potpisalo pismo kojim se ukazuje na neustavnost trećeg mandata: Akcija za ljudska prava, MANS, Institut alternativa, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, ANIMA, Adamas, CEGAS, Udruženje za zaštitu i promociju prava građanina Pravozastupnik, Media centar, CGO i CRNVO.

 

Nova vlast nastavila praksu hronične neodgovornosti

MONITOR: Koliki je napredak (ili nazadovanje) u pregovorima u poglavljima 23 i 24 ostvarila vlast formirana nakon avgustovskih izbora 2020?

BAJRAMSPAHIĆ: Međunarodna zajednica samo što nije molila DPS da se vrati, uprkos svemu što znaju o DPS-u. Ako to apostolskoj garnituri nije dovoljno da se zapitaju o svojim rezultatima, onda nikad i neće. Pri tome, zaključak do kojeg treba da dođu nije taj da je trebalo da zavedu diktaturu da bi zaustavili povratak DPS-a, ka čemu njihovo promišljanje ide – nego da je trebalo da rade na demokratizaciji i evropeizaciji, umjesto na revanšizmu, nepotizmu, politizaciji uprave, klerikalizaciji, grabljenju resursa za svoju novu partiju, pokušaju sjedjenja na dvije stolice u vezi sa pitanjem agresije Rusije na Ukrajinu i još mnogo toga. Oni nastavljaju praksu hronične neodgovornosti javnih funkcionera koji vide problem u svemu oko sebe, samo ne u sebi, a zbog toga nemaju sposobnost da uče i da se popravljaju u hodu.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo