Povežite se sa nama

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Sramota za sve koji su branili Medenicin treći mandat

Objavljeno prije

na

Predsjednica Vrhovnog suda odobrava prisluškivanje ANB-u i time suštinski ima informaciju o svim njihovim predmetima u kojima zakonito koriste mjere tajnog nadzora. ANB je imala odgovornost da nju prepozna kao bezbjednosno interesantnu ličnost. Takođe, ona je imala snažan upliv u rad drugih državnih organa i suštinski držala pod kontrolom postupke protiv bilo koga, uključujući one koji bi ukazali na poslove njenog sina ali i na sinovljevu konkurenciju

 

MONITOR: Kako vam se čini cijela situacija oko hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo je najznačajnije pitanje za Crnu Goru u ovoj godini i prilika za suštinske promjene. Ne uspijevam da osjetim zadovoljstvo što možda bude iskoraka u izgradnji pravne države i benefita za proces pregovora, što su ciljevi do kojih mi je veoma stalo – od toga koliko mi je neprijatno što sam iz zemlje u kojoj je predsjednica Vrhovnog suda možda članica kriminalne grupe koja se bavi švercom.

Ovo je nacionalna sramota i trenutak za samorefleksiju šta smo svi mogli bolje da uradimo u prethodnom periodu. Naravno, nismo svi jednako odgovorni: neki smo imali širu društvenu odgovornost, a drugi odgovornost po osnovu državne funkcije koju nisu ispunjavali. Takvi nemaju pravo da sebe smatraju patriotama jer su sjedjeli skrštenih ruku dok je  uništavan međunarodni ugled države. Prikačena nam je oznaka „hibridnog režima”, postali smo svjetski poznati po klanovima i tonama kokaina.

Sumnje o nepočinstvima su poznate od ranije, ali i pored toga, sada kada se ovo klupko pred nama odmotava, jednako je poražavajuće. Ako se u ozbiljnom pravnom postupku potvrde sumnje, još značajan broj ljudi mora da odgovara. Tu vidim tri grupe ljudi: neke koji nisu ni znali šta se dešava a bili su plaćeni da znaju; neke koji su znali, nisu ništa preduzeli a bili su plaćeni da preduzmu, i treće, koji su direktno učestvovali u kriminalnim radnjama.

Ljudski je razumljivo da se pošten čovjek iz institucija plaši da „nagazi” narko-mafiju, tu je disbalans moći ogroman, pogotovu kada ne može da računa na nezavisno pravosuđe koje bi do kraja rasvijetlilo slučajeve. Ali takvi ne bi smjeli ni  da prihvataju funkcije i privilegije pozicija na kojima je to osnovni opis posla.

Implikacije ovog predmeta su ogromne, ako se dokažu. Poštujem pretpostavku nevinosti jer bi sve drugo vodilo u divljaštvo. Ipak, moram da podsjetim da, između ostalog, predsjednica Vrhovnog suda odobrava prisluškivanje ANB-u i samim tim suštinski ima informaciju o bukvalno svim njihovim predmetima u kojima zakonito koriste mjere tajnog nadzora, dok je ANB imala odgovornost da nju prepozna kao bezbjednosno interesnantnu ličnost. Takođe je imala snažan upliv u rad drugih državnih organa i suštinski držala pod kontrolom postupke protiv bilo koga, uključujući one koji bi ukazali na poslove njenog sina ali i na sinovljevu konkurenciju.

MONITOR: Da li je reakcija nadležnih instutucija bila adekvatna?

BAJRAMSPAHIĆ: Uz ogradu da se situacija mijenja iz minuta u minut, ovo što se posljednjih dana dešava djeluje relativno dobro, iako ničega ne bi bilo da nije bilo EUROPOL-a da pošalje dokaze i Libertasa da alarmira javnost. Ovo je tek početak, a do sada smo nažalost imali iskustava da nakon inicijalnih predstava za javnost, ostane samo gorak ukus.

Dobro je što potencijalno odgovornoj nije dozvoljeno da napusti državu, dobro je da su uhapšena povezana lica, važno je da se onemogući svaki pokušaj da utiču na svjedoke i one koji vode postupak. Ovaj predmet je najveći izazov za državne organe imajući u vidu ogromnu moć koju Vesna Mednica ima. Ona zna mane i tajne svake osobe sa kojim će se sresti tokom trajanja postupka. Nema sumnje da će biti mnogo onih unutar sistema koji će pokušavati da opstruiraju postupak. Jednako je važno i da ne bude nikakvog šikaniranja. Neophodan je rigorozan pravni postupak, profesionalan, neostrašćen, pravičan. Presudna okolnost je da je jedan od dokaza došao od međunarodnog aktera pa ne može biti osporen. To je očvrsnulo predmet do tačke sa koje više nema povratka, niti se može gurnuti pod tepih. Šta god da se bude dalje dešavalo, jedna era je neslavno završena.

Iako će ovo biti najvažniji predmet do sada, ne treba imati zabludu da, čak i ako bude pravilno vođen, to samo po sebi mijenja sve. Nijedan predmet, ma koliko veliki bio, nije dovoljan za transformaciju sistema. Pogledajte iz današnje perspektive takozvane „budvanske predmete“, koji su u datom trenutku bili veliki iskorak. Logična bi pretpostavka bila da će nakon osuđivanja Marovića, Marovićevog brata, Rađenovića, Pavićevića i niza drugih, ostali funkcioneri koji su uključeni u nezakonite poslove, da se zabrinu i pokušaju da se preorijentišu na legalne poslove ili barem pritaje. To se o nije desilo. Naprotiv – čini se da je organizovani kriminal buknuo i rascvjetao se, sudeći po kamionima i tonama koje defiluju, a Medenicin sin se u julu 2020. hvali tim koliko je razvio posao. I nije on jedini. U periodu od 2016. do 2022. godine je bio zabrinjavajući broj zloupotreba svih vrsta, i u javnim nabavkama i spornim ugovorima, davanja i primanja mita, rada u privatnom interesu tajkuna, palih optužnica i presuda, itd. Izgleda da je pohlepa tolika da dok se radi na jednom predmetu, drugi grabe da pokriju „tržište“.

MONITOR: Šta Vam govori podatak, koji je objavljen u medijima, da je Miloš Medenica napustio zemlju uoči hapšenja Lalovića?

BAJRAMSPAHIĆ: Mnogo lica je izmaklo pravdi. Nikakvu tajnu neću reći ako podsjetim da imamo još jedan broj kontroverznih osoba, u ovom smislu, u svim političkim krugovima. Oni ne smiju više biti teret za Crnu Goru.

Zaprepašćujuće je koliko ljudi koji nisu morali, koji nisu bili gladni, se okrenulo kriminalnim radnjama. Moramo se kad-tad zapitati šta sve pospješuje ovu društveni pojavu, koliko je društvo doprinijelo tome da se osjećaju opijeno i nedodirljivo, a da imaju neutaživu glad za materijalnim bogatstvom.

Moramo da prestanemo da ukazujemo društveno poštovanje onima čiji je novac prljav i nezakonito stečen. Ne možemo mlade ljude koji se uključuju u klanove da odbijemo od kriminala ako uspješnim smatramo svakog ko se „napuni para” pa na koji bilo način. Siromaštvo jeste veliko i kriminal ovdje dođe kao privredna grana, ali zbog toga je bilo 60 smrtno stradalih u ratu klanova. To je 60 porodica koje su gurnute na marginu kad su izgubile člana koji im je bio veza sa finansijskom moći. Borba protiv organizovanog kriminala nije naša obaveza reda radi već zato što kriminal ostavlja krvave tragove i uništava živote.

MONITOR: Šta bi slučaj Medenica mogao značiti za pregovore u Poglavlju 23?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo bi mogla da bude odskočna daska za pregovore. Institucije bi mogle sada da se istrgnu iz ruku moćnika i pokušaju da rade na kvalitativno drugačiji način. Međutim, ta reforma mora da bude temeljno vođena. To nisu ad hoc odluke ni revolucija već evolucija, koja mora da bude pažljivo osmišljena jer se radi o građenju novih organizacionih kultura i društvenih obrazaca ponašanja. Mnogi protivnici Medenice suštinski o moći misle isto što i ona, a na njenoj poziciji bi se ponašali isto kao ona. To je naš paradoks koji je potvrđen neuspjehom promjena nakon 30. avgusta.

Moramo imati na umu da je organizovani kriminal žilav, vitalan i brzo se adaptira na nove okolnosti. Pogledajte ponovo primjer „Budve“ – stare ekipe više nema ali novo rukovodstvo ima isti način upravljanja, samovoljan, bahat, kaubojski. Nije došlo do transformacije moći: jednu tajkunsku vlast zamijenila je druga koja se uopšte ne uznemirava što se svakodnevno objavljuju afere o njenim spornim odlukama.

Podsjetila bih i da danas neustavni treći mandat koji je bilo jedna od kočnica u pregovorima ima potpuno novi kontekst, sad odbrana neodbranjivog dobija drugi smisao. Vidimo šta je bio ulog pa je i sramota svih koji su to branili još veća. Dok je Medenica bila na vrhuncu moći nije bilo glasa mnogih koji danas likuju i predstavljaju se kao veliki borci protiv bivše vlasti. Moram da podsjetim – 11 NVO je potpisalo pismo kojim se ukazuje na neustavnost trećeg mandata: Akcija za ljudska prava, MANS, Institut alternativa, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, ANIMA, Adamas, CEGAS, Udruženje za zaštitu i promociju prava građanina Pravozastupnik, Media centar, CGO i CRNVO.

 

Nova vlast nastavila praksu hronične neodgovornosti

MONITOR: Koliki je napredak (ili nazadovanje) u pregovorima u poglavljima 23 i 24 ostvarila vlast formirana nakon avgustovskih izbora 2020?

BAJRAMSPAHIĆ: Međunarodna zajednica samo što nije molila DPS da se vrati, uprkos svemu što znaju o DPS-u. Ako to apostolskoj garnituri nije dovoljno da se zapitaju o svojim rezultatima, onda nikad i neće. Pri tome, zaključak do kojeg treba da dođu nije taj da je trebalo da zavedu diktaturu da bi zaustavili povratak DPS-a, ka čemu njihovo promišljanje ide – nego da je trebalo da rade na demokratizaciji i evropeizaciji, umjesto na revanšizmu, nepotizmu, politizaciji uprave, klerikalizaciji, grabljenju resursa za svoju novu partiju, pokušaju sjedjenja na dvije stolice u vezi sa pitanjem agresije Rusije na Ukrajinu i još mnogo toga. Oni nastavljaju praksu hronične neodgovornosti javnih funkcionera koji vide problem u svemu oko sebe, samo ne u sebi, a zbog toga nemaju sposobnost da uče i da se popravljaju u hodu.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo