Bjesni diplomatski spor Turske s Evropskom unijom, kojoj ta država već više od pola vijeka nastoji da se pridruži. Prošlog vikenda predsjednik Turske optužio je vlade Holandije i Njemačke, osnivačke članice EU za nacizam.
Holandija je, kao i Njemačka i Austrija prije nje, zabranila visokim zvaničnicima Ankare da prisustvuju mitinzima dijaspore na njenoj teritoriji, kako bi dali podršku aprilskom referendumu u Turskoj o proširenju predsjedničkih ovlašćenja. Zbog toga je predsjednik Redžep Tajip Erdogan pozvao međunarodne organizacije da Holandiji uvedu sankcije i poručio da se ta zemlja ponaša „kao banana-republika”.
Erdoan je zaprijetio Holanđanima da će za protjerivanje turskih ministara „platiti visoku cijenu” i da će ih „naučiti međunarodnoj diplomatiji”. I turski premijer Binali Jildirim zaprijetio je Holandiji „najgrubljom mogućom odmazdom”.
Turski imigranti su u Roterdamu organizovali proteste koje je policija razbila koristeći pse i vodene topove. Demonstranti su bacali kamenje i boce. Nekoliko demonstranata je prebijeno, a Ministarstvo spoljnih poslova u Ankari poručilo je da holandski ambasador u Turskoj ne mora neko vrijeme da se vraća s odsustva.
Holandski premijer Mark Rute potom je izjavio da „zapaljive” izjave predsjednika Turske i potezi zvaničnika u Ankari ne pomažu smirivanju tenzija i smanjivanju diplomatskog skandala, koji kao da se sve više zahuktava. Upućeni primjećuju da je reakcija Holandije bila neobično snažna, budući da ta zemlja generalno ima otvoren stav prema različitim gledištima. No, sve se odvijalo usred izborne kampanje za parlamentarne izbore u srijedu 15. marta na kojima su imigracija i integracija velike teme, a koji su završeni porazom desničarskih snaga.
Erdoan je za premijera Rutea, takođe, rekao da ,,ne razumije demokratiju”, a njemačku kancelarku Angelu Merkel još jednom je optužio za nacizam, jer je stala uz Holandiju, a uz to, kako je naveo turski predsjednik, i za ,,podržavanje terorista”. Kancelarka Merkel ranije je za ovakve tvrdnje turskog predsjednika rekla da ne zaslužuju komentar.
Ministar finansija Njemačke Volfgang Šojble poručio je Ankari da se „vrati razumu”, jer će u suprotnom biti teško nastaviti slanje ekonomske pomoći, a jedna od vladajućih stranaka u Njemačkoj, Hrišćansko-socijalna unija, zatražila je povlačenje njemačkih vojnika iz vojnih baza u Turskoj. I premijer Danske Lars Loke Rasmusen predložio je turskom kolegi Jildirimu da zbog diplomatskog spora s Holandijom odloži planiranu posjetu Kopenhagenu ovog mjeseca.
U Francuskoj se liderka partije Nacionalni front, kandidatkinja za predsjednika Republike Marin Le Pen usprotivila održavanju mitinga u toj zemlji, povezanih s rješavanjem turskih političkih pitanja. I drugi kandidat, bivši premijer Fransoa Fijon optužio je predsjednika Fransoa Olanda da je narušio evropsku solidarnost dozvolivši održavanje mitinga uz učešće ministra inostranih poslova Turske Mevluta Čavušolua. Sličnog mišljenja je i bivši ministar ekonomije, kandidat za predsjednika Francuske Emanuel Makron.
Nakon svega, visoka predstavnica EU za bezbjednost i spoljne poslove Federika Mogerini i komesar za proširenje Johanes Han pozvali su Tursku da odustane od prejakih izjava i akcija kojima se rizikuje još veće zaoštravanje situacije. Turski šef diplomatije odmah je uzvratio tvrdeći da ,,nepromišljene izjave iz Evropske unije nemaju nikakvu vrijednost za našu zemlju”. Dodao je kako ,,EU selektivno primjenjuje demokratske standarde, vrijednosti i osnovna ljudska prava i slobode”.
,,Niko nam ne bi trebao davati lekcije u pogledu civiliziranosti”, rekao je Erdogan u svom govoru u utorak, u kojem je optužio Holandiju za državni terorizam, najavivši dalje sankcije toj državi. Tursko Ministarstvo spoljnih poslova prethodno je najavilo da će do daljnjeg obustaviti sve bilateralne susrete na ministarskom i višim nivoima.
Rasprostranjeno je mišljenje da je predsjednik Erdoan dosadašnjom reislamizacijom društva suprotstavio većinu stanovnika otuđenoj liberalnoj eliti velikih gradova koja ne glasa za njega. No, za proširenje ovlašćenja nad društvom i državom i osiguranje nedemokratske moći nedostaje mu nekoliko procenata. Nova taktika bi taj manjak trebalo da osigura i ona se ogleda u snažnom anti-zapadnjaštvu. Holandija je tu samo kolateralna šteta.
U Holandiji su pak na parlamentarnim izborima branjene tekovine liberalne Evrope nastale poslije Drugog svjetskog rata. Izbori su se ticali najviše pitanja multi-kulturalnosti, globalizacije, EU, suvereniteta i tipičnih holandskih liberalnih vrijednosti. Po nekim analitičarima čini se da je odlučujuće upravo pitanje spojivosti tradicionalnih liberalnih vrijednosti društva s multikulturalnošću. To što je gradonačelnik upravo Roterdama musliman marokanskog porijekla, pokazuje da liberalni pogledi nisu ograničeni samo na ljude hrišćanskih tradicija.
Holandski anti-imigrantski opozicioni političar Gert Vilders izraziti je predstavnik populizma. Po nazorima, sličan je Erdoanu. Njih dvojica ne bi bili u sukobu da nije sila globalizacije koje su omogućile značajnu imigraciju iz Maroka i Turske u Holandiju. Vilders i Erdogan imaju iste protivnike. Na njihovom i udaru tzv. iliberalnih snaga su sistemi i u Holandiji i u Turskoj.
Austrijski kancelar Kristijan Kern kazao je da se na predstojećem referendumu u Turskoj radi „manje ili više o ukidanju demokratije u toj zemlji”. On je najavio kako želi da spriječi predizborne nastupe turskih političara u njegovoj zemlji. Austrija neće dozvoliti da joj se radi sve i svašta, jer je diplomatsko pravilo da se posluša molba za odustajanje od neke manifestacije, primijetio je kancelar Kern.
Iako turski zakon zabranjuje tu praksu, ministri iz te zemlje obilaze Evropu kako bi ubijedili mnogobrojnu tursku dijasporu na kontinentu da glasa za povećanje ovlašćenja predsjednika Erdoana.
Ova kampanja se poklopila s parlamentarnim izborima u Holandiji, a potom i predsjedničkim u Fracuskoj. U tim zemljama desničarski su političari stekli politički kapital od zaoštravanja odnosa s Turskom. Borba za glasove dolazi u vrijeme porasta briga u Evropi zbog nazadovanja demokratije u Turskoj , kao i imigracije i integracije stanovništva u zemljama Unije.
Erdogan je optužen za licemjerstvo zbog kritike navodnog autoritarizma u Evropi dok previđa sve veće nezadovoljstvo u vlastitoj zemlji. Poslije neuspješnog državnog udara u julu, vlasti su vladale uglavnom dekretima. To im je omogućilo da suspenduju ili otpuste više od 122.000 javnih službenika i uhapse, prema procjenama, 45.000 ljudi osumnjičenih da su disidenti ili pobunjenici. Među zatvorenima nalazi se širok spektar ljudi iz javnog života, vojnici, policijski zvaničnici, nastavnici, sudije, akademici, novinari i zakonodavci.
,,On je predsjednik zemlje”, rekao je za Njujork tajms Kengiz Kandar, iskusni turski kolumnista i univerzitetski profesor, ,,u kojoj je više od 150 novinara, uvodničara, kolumnista, tvoraca javnog mnenja u zatvoru. I lideri treće po veličini grupacije u parlamentu Turske – kao i 12 drugih njenih poslanika – takođe su u zatvoru”.
Latentni sukob sa Zapadom, Erdoan je sada doveo do novih vrhunaca, barem retorički. Još 2008. godine Turska nije dozvolila većim američkim ratnim brodovima prolaz u Crno more tokom krize u Gruziji. Direktno suprotstavljanje NATO saveznicima Erdoan u posljednje vrijeme dopunjuje anti-evropskom politikom. Poziv na ponovno uvođenje smrtne kazne direktni je izazov liberalnoj Evropi, navode zapadni analitičari.
Drugi, pak, smatraju kako Erdoanova Turska ne želi da bude na globalnoj periferiji, van glavnih evropskih i svjetskih događaja. Države EU će morati da redefinišu svoj odnos prema Ankari, jer iako je Turska vjeran partner Zapada, ona u svakom slučaju nije doživljena kao ravnopravan partner, smatraju zastupnici takvog mišljenja. Po njima, Turci u savremenoj Evropi građani su drugog reda i EU dosljedno krši pravila i norme ponašanja koje je sama svojevremeno uvela.
Neki analitičari su skloni da zaoštravanje evropsko-turskih odnosa dovode u indirektnu vezu sa normalizacijom odnosa između Moskve i Ankare. Poslije obaranja ruskog aviona rusko-turski odnosi nikad neće biti kao prije, ali se oni ipak postepeno poboljšavaju. No, Rusija i Turska potrebne su jedna drugoj, one međusobno zavise pa su zainteresovane za što intenzivniju saradnju, i to se definitivno ne sviđa evropskim liderima.
Oni podsjećaju da su Holandija, Njemačka i Francuska pred izborima, a da vladajuće stranke u tim zemljama imaju veoma čvrst i negativan stav prema Rusiji.
Zloupotreba Srebrenice
Turski predsjednik Erdogan na novi je nivo izdigao aktuelni spor Ankare s holandskim vlastima, optuživši Holanđane da su odgovorni za genocid u Srebrenici. ,,Holandija i Holanđani, poznajemo ih dobro preko masakra u Srebrenici”, rekao je Erdoan u utorak u predsjedničkoj palati. ,,Mi znamo kakav je njihov moral i koliko je pokvaren njihov karakter, to smo vidjeli prilikom masakra nad 8.000 Bošnjaka. Niko ne treba da nam dijeli lekcije o moralnosti, naročito ne oni koji imaju tragove krvi na rukama”, rekao je Erdogan u govoru koji je prenošen uživo na TV. Erdoan je imao na umu da bataljon od 110 lako naoružanih pripadnika holandskih snaga nije spriječio ratnog komandanta bosanskih Srba Ratka Mladića da uđe u Srebrenicu i pobije 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Neki političari u BIH i predstavnici udruženja koja okupljaju žrtve iz Srbrenice, međutim pozvali su Erdogana, da ne upotrebljava srebrenički genocid u političkim obračunima sa evropskim liderima. Podsjetili su i da turski paralament još nije usvoio deklaraciju o genocidu u Srebrenici.
Milan BOŠKOVIĆ
IN ENGLISH4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice