Povežite se sa nama

MONITORING

Divlji u gradnji

Objavljeno prije

na

Iz naftalina je izvađen penzionisani general Aleksandar Dimitrijević da u Pobjedi od 16. marta prozbori dvije-tri. Bio je 1993-1999. načelnik Uprave bezbjednosti (KOS) Generalštaba u Beogradu a od aprila do decembra 2005. pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslove ministra odbrane u Savjetu ministara Državne zajednice SCG.

U vrijeme „doletanja” vjerskog objekta SPC na vrh Rumije tvrdi da je o svemu obaviješten. „Pozvali su me neki ljudi, mislim da je bila subota, i rekli da vojska seli neku crkvu”, kazao je.

Načelnik Generalštaba u to je vrijeme bio general Dragan Paskaš, prethodno i načelnik Štaba Podgoričkog korpusa. Poput Dimitrijevića, Paskaš je takođe postavljen uz punu saglasnost DPS-a, odnosno Svetozara Marovića i Filipa Vujanovića, koji su kao predsjedavajući i član Vrhovnog savjeta odbrane faktički komandovali vojskom, te Vukašina Maraša – zamjenika ministra odbrane SCG.

Dimitrijevića su, dakle, juna 2005. „neki ljudi” obavijestili što se zbiva na Rumiji, pa je pozvao Paskaša i „pitao ga da li zna šta mu u Crnoj Gori rade vazduhoplovci?” Na ponovljeno interesovanje, dobio je odgovor da se Paskaš „čuo sa komandantom RV i PVO i ovaj mi je rekao da su ga neki ljudi zamolili da im pomogne i prebace tu crkvu na Rumiju; tamo su je negde pokupili, vezali i odneli na Rumiju”.

„Kada sam se kasnije, kao penzioner, video sa Paskašem, a i on je već bio penzioner”, kazao je Dimitrijević Pobjedi, „ pitao sam ga zašto je dozvolio takvu glupost? ‘Maraš mi je rekao da u tome ne vidi ništa loše’, odgovorio je”.

Posredni zaključak: mitropolit crnogorsko-primorski SPC-a Amfilohije (Radović) je imao prećutnu saglasnost iz crnogorske vlasti da postavi svoj vjerski objekat na vrhu Rumije.

Najubjedljiviji dokaz da su crnogorske vlasti za čitav poduhvat ne samo znale još u fazi pripreme već i da su aktivno u njemu učestvovale je snimak angažmana vozila MUP-a u „asistenciji” transporta „limene crkve” do mjesta gdje je zakačena za helikopter.

Šef uniformisane policije (Službe javne bezbjednosti, sadašnje Uprave policije) u to vrijeme je bio Mićo Orlandić, a ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović, obojica iz SDP-a. Takođe, hronologija govori da su od strane naših vlasti pronađeni svi mogući, pa i protivzakoniti izgovori da se „limena crkva” ne ukloni kao neosporno divlji objekat.

Ideja je za „limenu crkvu”, kako je svojevremeno objasnio uz blagoslov Amfilohija, potekla od M.D.-a, lučkog radnika iz Bara, koji je odlučio „da podigne crkvu za zdravlje svog bolesnog djeteta koje je 25 godina teški invalid”.

On je za medije kazao da se „u Baru deset dana prije medijske eksplozije znalo šta radi” i da je „sa ovom namjerom bila je upoznata i Opština Bar” (u kojoj DPS-SDP drže vlast). „Da je država zabranila da se crkva postavi na vrh Rumije, pa i na sam dan postavljenja”, ispričao je, „ja bih to poštovao”.

„Limena crkva” – zapravo napravljena od jedne vrste čelika – dimenzija je 3,7 m x 2,6 m i visine (sa zvonikom) 5,40 m. Konstrukcija je sklapana na otvorenom prostoru u naselju Bjeliši u Baru a vrijednost uloženog materijala je oko 15.000 eura. Kada je „limena crkva” bila sklopljena, srpska štampa je pisala da je Amfilohije uzviknuo: „Saliveno!”

U pripremne radove su bili uključeni parosi SPC-a iz Bara i Podgorice Radoman Mijajlović i Dragan Mitrović, nadgledao ih je Momčilo Stanojević, službeno Amfilohijev protomajstor izgradnje sabornih hramova u Baru i Podgorici. Stanojević je izbjeglica s Kosova, gdje je 1990-ih bio lokalni glavešina Miloševićeve vlasti: predsjednik SO Đakovica i poslanik; potpisnik je 2009. ugovora o zakupu crkvenog zemljišta na Luštici sa suprugom sada uhapšenog Miroslava Miškovića za 590.000 eura, bez poreza, itd.

Instaliranje 18. juna 2005. oko 3,5 tona teške konstrukcije na 1.595 metara visoki vrh Rumije bilo bi neizvodljivo da poduhvat nije realizovan uz pomoć helikoptera Mi-17. Kako se nije mogla izdići ucijelo, već u dva dijela, „limenu crkvu” su prethodno morali prerezati i ponovo je zavariti na vrhu planine.

Već 5. jula 2005. tadašnje Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora – ministar bio Boro Vučinić, sačinilo je zapisnik o inspekcijskom pregledu kojim je utvrđeno da investitor Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) ne posjeduje građevinsku dozvolu.

Republička inspektorka za građevinarstvo Borka Novković je 22. jula donijela Rješenje br. 0702-060/05-80 kojim se „naređuje da MCP – Cetinje ukloni metalnu konstrukciju i poruši kamenu oblogu zidova vjerskog objekta u roku od jednog dana od dana prijema rješenja”. Za kasnija tumačenja, od važnosti je napomena da „žalba ne odlaže izvršenje rješenja”.

MCP ne samo da nije postupila po rješenju za uklanjanje, već je 31. jula 2005. na vrhu Rumije organizovala osveštavanje vjerskog objekta. U međuvremenu, MCP je podnijela žalbu u kojoj, kako je kazao ministar Vučinić „ne spori nelegalnost i nezakonitost postavljanja metalne crkve na Rumiji i zahtijeva obezbjeđenje određene dokumentacije radi pokretanja postupka legalizacije ovog metalnog objekta”.

Predsjednici države i parlamenta, Filip Vujanović i Ranko Krivokapić, obojica su i dalje na istim funkcijama, pridružili su se zahtjevu tadašnjeg zamjenika ministra odbrane Vukašina Maraša da nadležni u vojsci moraju snositi odgovornost. Vujanović je rekao da oni koji su odobrili upotrebu helikoptera za postavljanje crkve na Rumiji, moraju odgovarati, ali da „ne treba prejudicirati ko će snositi odgovornost”.

Niko, međutim, nikada nije snosio odgovornost. General Paskaš nije smijenjen zbog „desanta na Rumiju”, već je 6. oktobra 2005, službeno je saopšteno, uredno penzionisan jer „ispunjava sve zakonom propisane uslove”.

Što je o svemu rekao ipak najuticajniji – Milo Đukanović? On je sredinom 2005. kazao da je SPC „zahvaljujući spletu određenih društvenih okolnosti u prethodnom periodu sebi davala za pravo da ugrožava prostor Crne Gore, izbjegava da primjenjuje odredbe zakona”, dodajući da vlada to „ne želi dalje da toleriše kao praksu”.

„Splet određenih društvenih okolnosti u prethodnom periodu”, koji pominje Đukanović, zapravo su Augijeve štale njegovog odnosa sa Amfilohijem. Kada je postavljen vjerski objekat na Rumiji, Amfilohije nije postupao neuobičajeno za dotadašnju praksu čiji je najmarkantniji primjer Saborni hram u Podgorici.

Izgradnja tog vjerskog objekta, najvećeg u Crnoj Gori, započela je 9. avgusta 1993. i do danas za njega nije pribavljena građevinska ili upotrebna dozvola. I druga pitanja ostaju sporna, uključujući i činjenicu da je autor idejnog rješenja Hrama dipl. ing. arh. dr Predrag Ristić izjavio da ga je sa gradilišta „u Podgorici oterala mafija” (Večernje novosti, 9. oktobar 2004).

Gradonačelnik Miomir Mugoša je, uz opasku da samo u Podgorici „imamo veliku uzurpaciju od strane Mitropolije i to preko 8.000 metara kvadratnih”, nedavno kazao: „Kao član Vlade sa punom sviješću i odgovornošću ministra zdravlja i svoje ličnosti glasao sam za odluku Vlade da se opredijeli Mitropoliji zemljište i izgradnja Hrama”.

Mugoša tvrdi da SPC za Hram nije platila komunalije – obavezne za sve investitore, dok iz SPC-a, izgleda ne bez dokaza, tvrde da ih je „svojevremeno SO Podgorica, preko svojih institucija, oslobodila obaveze plaćanja komunalija”.

„Ta je za nas završeno, blagodarni smo Glavnom gradu na toj vrsti pomoći iz onoga vremena”, saopštio je protojerej Velibor Džomić.

Đukanović je od 1993. sa Mugošom i drugim članovima Vlade – uključujući i aktuelne predsjedničke kandidate, ondašnje ministre pravde Vujanovića i vanjskih poslova Miodraga Lekića – faktički sa Amfilohijem postao suinvestitor Sabornog hrama.

„Na molbu Amfilohija”, saopšteno je, Đukanović je skupa sa svojim ministrima finansija i vjera, te direktorom Direkcije za javne radove, 3. aprila 1997. „obišao u društvu mitropolita gradilište Hrama”. Prethodno je Vlada Hramu donirala protivvrijednost od 2,1 milon njemačkih maraka.

Najveći pojedinačni donatori su – uključujući kasnije darivanje pozlaćenih krstova, novcem poreskih obveznika bili Vlada, Pobjeda, RTVCG, MUP… a da se nijesu prethodno potrudili da izmijene ni važeći Detaljni urbanistički plan, niti kompletiraju urbanističke parcele.

Pa haos ni sada nije prevaziđen. „Pojedini vlasnici zemljišta oko Hrama željeli su da ucjenjuju Glavni grad”, izjavio je ljetos Mugoša Danu. „Da smo pristali na te ucjene i promjene dogovora, ne bi se moglo ulaziti u kriptu Hrama sem – ne bih da budem grub ili povrijedim bilo čije osjećanje – konopom, motkom, ili ne znam kako. A pri tom su svi oni prijatelji i tome slično”.

Upravo tako: svi oni su prijatelji i tome slično.

Ljepota izgovora

Amfilohijeva „limena crkva” na Rumiji je i danas tamo. Zbog čega? Ekstenzivno objašnjenje je dato 12. marta 2012. u odgovoru na poslaničko pitanje (Ministarstva održivog razvoja i turizma, Br. 01-839/2).

Vlada je na sjednici od 9. oktobra 2008. dala saglasnost na prijedlog Ugovora o kreditu sa Svjetskom bankom (WB) za Projekat zemljišne administracije i upravljanja (LAMP projekat), koji je stupio na snagu 24. februara 2009.

Jedan od uslova WB-a za kreditiranje LAMP-a je moratorijum na rušenje nelegalnih objekata sagrađenih prije stupanja na snagu Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata (30. avgusta 2008).

Moratorijum uključuje sve opštine u Crnoj Gori i na snazi je sve do formalnog usvajanja relevantnih planskih dokumenata.

„Privremeni zastoj u postupcima rušenja ne predstavlja odustajanje od bilo koje pravno valjane odluke o rušenju. Takve odluke ostaju na snazi i biće predmet pune implementacije nakon usvajanja prostorno-urbanističkih planova ili drugih dokumenata, osim ukoliko predmetni objekat ne bude ispunio uslove održivosti u odnosu na te planove”, saopštio je resorni ministar Predrag Sekulić.

U citiranom pismenu nije odgovoreno na pitanje zbog čega „limena crkva” nije uklonjena u priodu od 22. jula 2005, dana donošenja izvršnog rješenja o njenom uklanjaju, do 30. avgusta 2008. kada je usvojen Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata sa moratorijumom na rušenje bespravne gradnje?

U tom periodu Crna Gora je oformila svoju vojsku i za uklanjanje je imala na raspolaganju i Mi-17.

Otvoreno pitanje ostaje i da li moratorijum obuhvata „limenu crkvu”, koja nije stambeno-poslovni objekat za koje isključivo i važi moratorijum. Ona nije sagrađena, već postavljena, sa četiri ankera učvršćena i sa par tona kamenja poduprta metalna konstrukcija – po tehničkim specifikacijama najbliža je kiosku.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MALE HE: TUŽBE FAMILIJE ĐUKANOVIĆ I OSOBA POVEZANIH SA NJIMA PROTIV DRŽAVE: Građani će opet platiti ceh

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok nova vlast stidljivo udara na monopol u izgradnju mini hidroelektrana, investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu. Ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura

 

Nova Vlada preispituje ugovore o koncesijama za male hidroelektrane da utvrdi da li je u njima bilo korupcije i nepotizma. Stidljivo je udarila u monopol pa je zabranila gradnju sedam malih HE. Sada investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu. Ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ovog četvrtka je u Privrednom sudu zakazano prvo ročište po tužbi investitora za male hidroelektrane protiv države. To je samo prva u nizu tužbi investitora malih HE, članova familije Đukanović i lica povezanih sa njima, protiv države.

Proces tužbi protiv države otvara kozorcijum Hydra MNE, koga čine: Hydra Podgorica, IMP Ljubljana, Slovenija i Igma Energy, Andrijevica, a čiji su vlasnici Milovan Maksimović, brat od ujaka predsjednika države Mila Đukanovića, i njegov partner Jovan Gordijan. Predmet je dodjeljen sudiji Borjanki Zogović, državu zastupa Sandra Filipović, a advokati konzorcijuma su Ana Đukanović i Milija Đuranović.

U tužbi, u koju je Monitor imao uvid, navodi se da je pomenutom konzorciju na javnom oglasu data koncesija za izgradnju dvije male HE na vodotoku Bukovica, Šavnik. Ugovor potpisan u januaru 2017. godine. U tužbi se ističe stalna opstrukcija dijela mještana, nevladinih organizacija, dijela medija, političara, čak i ,,rođaka iz Srbije”.

Hydra je još u martu 2018. najvaljivala tužbu protiv države ukoliko im se ne omogući gradnja. U oktobru 2018. godine izdata im je gađevinska dozvola za dvije HE.  Tokom 2019. upozoravaju tadašnje Ministarstvo ekonomije da imaju probleme sa lokalnim stanovništvom da nastave investiciju. Tadašnja Vlada je 17. oktobra 2019. godine donijela zaključak kojim zadužuje to Ministarstvo da sa ovim koncesionarom otpočne pregovore oko sporazumnog raskida ugovora.

Iz nove Vlade tvrde da je, bez obzira na proteste protiv gradnje, Hydra prekršila ugovorene obaveze jer nije do oktobra 2020, dvije godine od dobijanja građevinskih dozvola kako se obavezala ugovorom, izgradila postrojenja malih HE.

Investicija je trebalo da košta 8,8 miliona eura, a u tužbenom zahtjevu se navodi je investitor u dosadašnje radove potošio preko tri miliona eura. No, iz Hydre ne traže samo to oni tužbom zahtjevaju i isplatu izmakle očekivane dobiti i to na ugovorenih 30 godina.

Kolika je izgubljena dobit ne navode, traže vještačenje. Dali su okvirne inpute – prema važećem tarifnom sistemu otkupna cijena za prvih 12 godina za Bukovicu 1  – 0,086 eura po kilovat satu, a za Bukovicu 2 – 0,093 eura. A za ostalih 18 godina traže naplatu po prosječnoj cijeni na međunarodnoj berzi od 0,06, eura po kilovat satu.

Da se ne radi o malim novcima, potvrdio je i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić koji je kazao da se ,,zbog strateškog bezobrazluka i sumnjivih dodjela koncesija, pored uništenja životnog okruženja mnogih građana, nova vlast suočava sa odštetnim zahtjevima u visini, za sada, od preko 50 miliona eura”.

Do sada, nova vlast je krajem decembra raskinula ugovore o koncesiji za izgradnju sedam malih HE. Monitoru su iz Ministarstva kapitalnih investicija kazali da se radi o sljedećim vodotocima ,,Đurička rijeka u Plavu, Bistrici u Bijelom Polju, Bukovici u Šavniku, Reževića rijeka u Budvi, Ljeviškoj i Raštaku u Kolašinu. Na vodotoku Raštak je bila predviđena izgradnja dvije mHE na osnovu dva ugovora o koncesiji”.

Odgovorili su nam i da su ,,od pomenutih sedam ugovora koji su raskinuti, koncesionari za vodotoke Đurička, Bistrica, Bukovica i Ljeviška podnijeli tužbe. Takođe je podnijeta i tužba za vodotok Trepačka radi poništenja sporazumnog raskida ugovora koji je zaključen 30.12.2019”.

Pored procesa za Bukovicu u Šavniku koji je otpočelo ove sedmice, za 12. april je u Privrednom sudu zakazan početak procesa u kome firma Dekar iz Podgorice tuži državu. I ovu kompaniju zastupa advokatica Đukanović.

Tužba o kojoj će odlučivati sudija Faruk Mušović, predata je zbog koncesije na vodotoku Ljevište Rijeka – izvor Morače, Kolašin. Ovo je jedna od nekoliko koncesija koje je dobila firma Dekar, koju predstavlja Momčilo Miranović, suprug bivše pomoćnice ministra zdravlja Vesne Miranović.

Za razliku od ove koja je na sudu, gradnja Miranovićeve male HE nije stopirana u Kraljskim Barama u Kolašinu u kojima mještani ponovo najavljuju proteste nezadovoljni ignorisanjem njihovih zahtjeva od strane nove vlasti. Na pitanje o ovom slučaju iz Ministarstva kapitalnih investicija nam nijesu odgovorili.

Dekar zajedno sa firmom Hydro energu, čiji je osnivač takođe Miranović, će se naći na sudu 15. aprila sa tužbom protiv države zbog koncesije na vodotoku Trepačka rijeka. Sudija Dijana Raičković, a investitore zastupa Ana Đukanović.

Privrednom sudu stigla je i tužba protiv države od strane Bistrica clean energy, Podgorica iza koje stoji biznismen Žarko Burić, zbog koncesije na vodotoku Bistrica. Advokati ove kompanije su Stefan Žižić i Filip Jovović.

Tužbu protiv države zbog koncesije na vodotoku Đurička Rijeka podnijele su kompanije Triangle GC, ing Kosovo iz Peći koje zastupa predsjednik i izvršni direktor Florin Krasnići (biznismen i političar sa Kosova, koji je bio i jedan od osnivača i finansijera Oslobodilačke vojske Kosova), Gradnja Bijelo Polje, zastupnik Boris Pejović i Plava Hydro Power, Ulcinj, zastupnik izvršni director Zymer Gjonbalaj. Advokatica im je Ana Đukanović.

Za sada jedini koji nije pokrenuo tužbu protiv države je Blažo Đukanović, predsjednikov sin. Ili se još nije uspjela sastaviti tužba jer je Vlada sredinom januara prekinula postupak odobravanja Đukanovićevoj kompaniji BB Hidro da gradi malu HE Slatina na istoimenom vodotoku u Kolašinu. Đukanović je prošle godine zabilježio i prve prihode od posla sa malim HE. Firma BB Hidro u kojoj je suvlasnik sa Ivanom Burzanovićem je od male HE Bistrica u Kolašinu imala ukupan prihod od 95,8 hiljada eura, od čega je profit iznosio 18.369 eura. Skromno, u odnosu na ukupno 1,7 miliona eura koje je Đukanović zaradio, tokom prošle godine, u svojim firmama BB Solar, Capital Invest i Kodio.

Na predstojećim suđenjima za tužbe investitora protiv države pred Privrednim sudom kao umješač na strani države prijavio se Vasilije Miličković. On je u pismu Zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore objasnio da su on i njegova firma M&V Company, ,,kao dva akcionara u EPCG, direktno zainteresovani da od konkurencije ne otkupljujemo po priroritetu isti proizvod 300 odsto skuplji od sopstvenog da bismo sa pozicije umješača dali svoj doprinos zaštiti državne i naše imovine u EPCG”.

Na posljednjoj Skupštini AD EPCG tražio da se ova državna kompanija uključi u sudske procese kao zainteresovana strana.

Milićković u brojnim krivičnim prijavama koje je podnosio protiv bivših premijera, poslanika, menadžmenta EPCG i dr, tvrdi da se na račun familije Đukanović pod krinkom finansiranja obnovljivih izvora energije pljačkaju budžet i građani.

Prije šest godina tadašnji premijer Milo Đukanović omogućio članovima familije i drugim bližnjima da se bave poslom obnovljivih izvora energije sa grbače građana. To nas pored uništene prirode, košta godišnje blizu 20 milion eura.

U decembru 2015. Skupština je usvojila izmjene Zakona o energetici, izglasani su članovi 23 i 24. koji se odnose na podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. To se pretočilo na naše račune za struju koje godinama dodatno plaćamo kao stavke OIE 1 i 2. Stara Vlada je u junu 2019. sa računa za struju ukinula stavku OIE 1 pa nju otada plaćamo posredno iz budžeta, dok je stavka OIE 2 ostala na računima do danas.

Miličković uporno ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

,,Ja kao umješač zalažem imovinu i glavu da zaštitim državne pare. A niko drugi da se umiješa”, kaže Miličković za Monitor.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Dokle se stiglo pitali smo ministarsvo: ,,Komisija je započela aktivnosti, ali budući da se radi o kompleksnim stvarima potrebno je razumjevanje da sam postupak nije ni jednostavan ni brz. Još uvijek ovo ministarstvo nije dobijalo nikakve zaključke od strane komisije”.

 

Stavke na računu

Analiza energetskog bilansa za 2020. godinu Ministarstva za kapitalne investicije pokazala je da je iz svih malih hidroelektrana, računajući i osam onih koji su od ranije u vlasništvu Elektroprivrede, kao i 24 nove privatne, proizvedeno ukupno 99 GWH, što čini tri odsto ukupne proizvodnje. Gubici na mrežu su čak pet puta veći od proizvodnje svih malih hidroelektrana (492 GWh)  i iznose čak 15 odsto proizvedene električne energije!

Vlasnici 13 privatnih preduzeća koje ukupno imaju 24 male HE  prošle godine su dobili podsticaje sa računa svih potrošača u iznosu od 3,8 miliona eura. Zbog manjka kiše tokom prošle godine proizveli su 36 odsto manje električne energije od predviđenog plana. Ali to je manja šteta od trajne devastacije dvadesetak rijeka i pritoka.

Vlasnici dva vjetro-parka Kmovo i Možura prošle godine su od subvencija sa računa za struju dobili 15,3 miliona eura. Oni su za razliku od malih HE skoro ispunili planiranu proizvodnu sa 312 GWh.

Pored toga što se građanima naplaćuje taksa za podsticanje obnovljivih izvora energije, na računima se nalazi i stavka tehničkih gubitaka. A na mreži gubimo više struje nego što zajedno proizvedu male hidro u vjetroelektrane.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI NAPADI NA NOVINARE I GRAĐANE: Građanska dužnost je suprotstavljanje normalizaciji nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od nikšićkih lokalnih izbora na crnogorskim ulicama dogodila su se tri napada na novinare i mnogo više verbalnih i fizičkih napadana na građane

 

Tri napada na novinare dogodila su se samo u posljednjih petnaestak dana. Nijesu samo novinari žrtve, usljed zaoštrene političke atmosfere bivaju napadnuti i drugi građani, poput incidenta koji se nedavno dogodio tokom skupa u Gusinju. Međutim, novinari kao javni djelatnici najčešće budu lake mete i žrtve takve atmosfere.

Nakon lokalnih izbora u Nikšiću pogođena je brisačem automobila u glavu novinarka Vijesti Jelena Jovanović, od strane slavljenika koalicije Za budućnost Nikšića. Tokom takozvanog „patriotskog skupa“ u Bijelom Polju pretukli su novinara Televizije Vijesti Seada Sadikovića. Posljednji napad takve vrste dogodio se u subotu, a napadnut je glavni urednik Monitora Esad Kočan. U sva tri slučaja počinioci su poznati, a čeka se sudski epilog.

Kočan je nakon napada na njega saopštio da prizori uličnih napada, koji se nižu Crnom Gorom, samo ilustruju da se pred našim očima odvija strašni, samoubilački proces normalizacije nasija. Tome smo se, kaže, svi dužni suprotstaviti, sa punom sviješću da je solidarnost sa drugima najbolja briga o sebi.

„U otporu normalizaciji nasilja, mogu se okupiti ljudi različitih uvjerenja. Pod uslovom da su  kadri reći – ne u moje ime. Ulozi su veliki. Ako se povučemo, ovaj val će nas potopiti”, objavio je Kočan na svom fejsbuk profilu.

On je pod čudnim okolnostima napadnut ispred ulaza svoje zgrade. Nakon napada policija je lišila slobode Dragutina Šukovića, a sudija za istragu mu je odredio zadržavanje do 30 dana. Riječ je o čovjeku sa debelim kriminalnim dosijeom, koji je ležao u zatvoru zbog pokušaja ubistva, nasilničkog ponašanja, droge, napada na policiju…

Monitoru je iz Osnovnog državnog tužilaštva, koje vodi istragu, saopšteno da se još utvrđuju okolnosti i činjenice u vezi sa napadom na Kočana. Državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Zoran Miljanić saopštio je da će i policija i tužilaštvo utvrditi kako je i zašto Šuković sa Starog Aerodroma došao ispred stana Esada Kočana. Govoreći o nasilniku, Miljanić je rekao da je on „tempirana bomba”.

Višestruki povratnik je Kočana presreo ispred njegove zgrade, iako je višegodišnji novinar i urednik Monitora prethodno, u širokom luku, zaobišao grupu ljudi pokraj kojih je stajao i Šuković. Nakon što su mu upućivane brojne teške uvrede i prijetnje, praćene unošenjem u lice i povlačenjem za rever mantila, Kočan je uspio da  uđe u zgradu i popne se do stana kako bi pozvao policiju. Nakon toga se spustio ispred zgrade da sačeka policiju, a Šuković je i dalje bio tu. Kada je čuo da je obaviještena policija, razbijesnio se i jurnuo da nasrće na Kočana. Esad Kočan ga je upozoravao da mu se ne približava, a kad ništa nije pomoglo, bio je prinuđen da se dbrani – šibnuvši ga štapom, koji inače nosi, po ruci. Dalje nasrtaje Šukovića više puta su zaustavljali mladići koji su se tu nalazili.

Predsjednik Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare Mihailo Jovović kazao je za Monitor da su učestali fizički napadi na novinare i građane rezultat zaoštrenih tenzija u društvu, koje podgrijavaju sebični i neodgovorni političari i mediji sa obje nacionalističke strane. On je rekao da „izuzetno poštuje“ što su se Sadiković i Kočan branili od uvreda i prijetnji, pa i od fizičkog napada. On je na konferenciji nakon napada na Sadikovića izjavio da bi u ovakvoj atmeferi novinari „možda trebalo da se naoružaju“, ali pojašnjava da je aludirao na raniju izjavu predsjednika Mila Đukanovića da „medijsko nasilje“ često dovodi do „fizičkog nasilja“.

„Aludirao sam na više izjava tada najmoćnijeg čovjeka u državi koji, opravdavajući već počinjene nasilničke napade, prečesto govori da je legitimno primijeniti ‘običajno pravo’ i ‘tradicionalne metode’ protiv neistomišljenika na javnoj sceni, a napad na kolegu (Borisa) Pejovića i mene davne 2009. godine filozofski pokušao da opravda rečenicom da ‘medijsko nasilje’ dovodi do fizičkog nasilja. A Boris i ja smo samo radili svoj posao te noći… Naravno da ne mislim da će novinari ići na pres konferencije ili ulicom sa mitraljezom na leđima, niti da ima mnogo novinara koji su po prirodi nasilnički raspoloženi, ali izuzetno poštujem to što su se kolege Sadiković i Kočan branili od uvreda i prijetnji pa onda i od fizičkog napada“, pojašnjava Jovović.

On je i sam bio napadnut od strane bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše i njegovog sina.

Jovović je u srijedu rekao da u tom trenutku Komisija i policija još nemaju sve podatke da bi moglo da se tvrdi je li to bio slučajan napad osuđivanog nasilnika ili naručena „sačekuša“ za Kočana..

Pisma podrške za Esada Kočana stižu sa svih strana. Napad osudili i na što skorije rješavanje slučaja pozvali premijer i ministri i gotovo sve veće crnogorske nevladine organizacije, ali i međunarodne organizacije. Napad su osudile i sve veće crnogorske političke partije, ali ne i najbrojnija – Demokratska partija socijalista (DPS). Između ostalih, i Reporteri bez granica pozvali su na što bržu istragu i tražili su od vlasti da objasne kako je osuđeni čovjek mogao da napadne novinara na ulici. Napad je osudila i NVO Gariwo sa sjedištem u Sarajevu.

„Povodom brutalnog fizičkog i verbalnog napada ispred zgrade u kojoj živi u Podgorici, na novinara Esada Kočana, dobitnika međunarodne Nagrade ‘Duško Kondor’ za građansku hrabrost NGO Gariwo iz Sarajeva izražava duboku zabrinutost i nezadovoljstvo. U civilizovanoj državi ne smije se dozvoliti da najbolje među nama uznemiravaju i napadaju najgori, najčešće izvršioci prljavih nalagodavaca. Očekujemo da nadležne institucije daju punu zaštitu novinaru Kočanu, otkriju pozadinu ovog nedopustivog čina i spriječe buduće nasrtaje na integritet ličnosti Esada Kočana“, navodi se u saopštenju koje potpisuje direktorica Svetlana Broz.

Generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara Crne Gore Mila Radulović za Monitor kaže da su podignute tenzije stvorile atmosferu u kojoj je poželjno obračunati se sa „izdajnicima“ – svima koji ne slave poistovjećivanje države i vrhuške Demokratske partije socijalista (DPS). Tvrdi da ne zna da li je neko direktno huškao na novinare, ali da su novinari kao eksponirani i javne ličnosti koje su kritikovale politiku DPS-a laka meta.

„Motiv napada na kolegu Kočana tek treba da se otkrije, nezahvalno je kalkulisati, ali je splet okolnosti svakako čudan“, ocijenila je Radulović.

Ako su se od nikšićkih izbora dogodila već tri napadana na novinare, i mnogo više na druge građane, pitanje je kako stati na kraj normalizaciji nasilja, koja se u užarenoj i podijeljenoj političko-društvenoj situaciji, sve više  prenosi na ulice.

 

Jovović: Poštujemo lijep gest, ali cijenićemo isključivo djela

Mihailo Jovović kaže da će rad Komisije, na čijem je čelu, zavisiti od podataka i informacija koje dobija o istragama u napadima na novinare. Smatra da je i pod predsjedavanjem Nikole Markovića (u prethodnom sastavu) uradila dosta, s obzirom na količinu i kvalitet podataka i informacija koje je imala.

„Postoje najave da se u budućem sastavu Komisije ponovo nađu tužioci, policajci i agenti ANB. Samo da to ne budu ljudi koji su učestvovali u spornim istragama napada na novinare, kao neki iz prvog sastava Komisije, pa da sami sebe istražuju“, istakao je Jovović.

On ocjenjuje da prisustvo ministra unutrašnjih poslova i pomoćnika direktora policije na dvije sjednice Komisije, pokazuju  političku volju ove vlasti da bude posvećenija nego što je bila prethodna vlast, koja je osnovala to tijelo. Kaže da taj gest uliva nadu, ali da će Komisija rad bezbjednosnih organa cijeniti isključivo po djelima i istragama svih napada na novinare, uključujući ubistvo Duška Jovanovića, pokušaje ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić, napade na ostale ljude i imovinu Vijesti, a ne po lijepim riječima i gestovima, koji su naravno za pohvalu.

„S posebnom pažnjom pratićemo spremnost na saradnju ovog ili nekog budućeg rukovodstva tužilaštva, koja do sada često nije bila na zavidnom nivou. Preporučujem i da nadležni iz Vlade, policije i tužilaštva pročitaju dosadašnje preporuke Komisije u vezi sa istragama koje smo obradili, koje su ostale bez odgovora i bilo kakve reakcije prošle vlasti“, kazao je Jovović.

 

Status službenih lica ili oštrije kazne?

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je osudio napad na glavnog i odgovornog urednika nedjeljnika Monitor Esada Kočana i ocijenio da napad na novinare treba tretirati kao napad na službeno lice. To je na nedavnoj konferenciji ponovio i sekretar MUP-a Zoran Miljanić.

Mila Radulović smatra da namjera da se novinarima da status službenog lica nije najbolje rešenje, jer će s druge strane dovesti većinu novinara u situaciju da ne izlaze iz sudova s obzirom na težinu odgovornosti koju nosi ta pozicija. Posao novinara je, tvrdi, dovoljno težak i ne treba ga usložnjavati.

„Pooštravanje krivične odgovornosti, po ugledu na Hrvatsku i Srbiju, mislimo da je bolje rešenje i to je naša inicijativa, ali čekamo stav čitave medijske zajednice o ovom pitanju“, kazala je Radulović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo