MONITORING
Divlji u gradnji

Iz naftalina je izvađen penzionisani general Aleksandar Dimitrijević da u Pobjedi od 16. marta prozbori dvije-tri. Bio je 1993-1999. načelnik Uprave bezbjednosti (KOS) Generalštaba u Beogradu a od aprila do decembra 2005. pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslove ministra odbrane u Savjetu ministara Državne zajednice SCG.
U vrijeme „doletanja” vjerskog objekta SPC na vrh Rumije tvrdi da je o svemu obaviješten. „Pozvali su me neki ljudi, mislim da je bila subota, i rekli da vojska seli neku crkvu”, kazao je.
Načelnik Generalštaba u to je vrijeme bio general Dragan Paskaš, prethodno i načelnik Štaba Podgoričkog korpusa. Poput Dimitrijevića, Paskaš je takođe postavljen uz punu saglasnost DPS-a, odnosno Svetozara Marovića i Filipa Vujanovića, koji su kao predsjedavajući i član Vrhovnog savjeta odbrane faktički komandovali vojskom, te Vukašina Maraša – zamjenika ministra odbrane SCG.
Dimitrijevića su, dakle, juna 2005. „neki ljudi” obavijestili što se zbiva na Rumiji, pa je pozvao Paskaša i „pitao ga da li zna šta mu u Crnoj Gori rade vazduhoplovci?” Na ponovljeno interesovanje, dobio je odgovor da se Paskaš „čuo sa komandantom RV i PVO i ovaj mi je rekao da su ga neki ljudi zamolili da im pomogne i prebace tu crkvu na Rumiju; tamo su je negde pokupili, vezali i odneli na Rumiju”.
„Kada sam se kasnije, kao penzioner, video sa Paskašem, a i on je već bio penzioner”, kazao je Dimitrijević Pobjedi, „ pitao sam ga zašto je dozvolio takvu glupost? ‘Maraš mi je rekao da u tome ne vidi ništa loše’, odgovorio je”.
Posredni zaključak: mitropolit crnogorsko-primorski SPC-a Amfilohije (Radović) je imao prećutnu saglasnost iz crnogorske vlasti da postavi svoj vjerski objekat na vrhu Rumije.
Najubjedljiviji dokaz da su crnogorske vlasti za čitav poduhvat ne samo znale još u fazi pripreme već i da su aktivno u njemu učestvovale je snimak angažmana vozila MUP-a u „asistenciji” transporta „limene crkve” do mjesta gdje je zakačena za helikopter.
Šef uniformisane policije (Službe javne bezbjednosti, sadašnje Uprave policije) u to vrijeme je bio Mićo Orlandić, a ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović, obojica iz SDP-a. Takođe, hronologija govori da su od strane naših vlasti pronađeni svi mogući, pa i protivzakoniti izgovori da se „limena crkva” ne ukloni kao neosporno divlji objekat.
Ideja je za „limenu crkvu”, kako je svojevremeno objasnio uz blagoslov Amfilohija, potekla od M.D.-a, lučkog radnika iz Bara, koji je odlučio „da podigne crkvu za zdravlje svog bolesnog djeteta koje je 25 godina teški invalid”.
On je za medije kazao da se „u Baru deset dana prije medijske eksplozije znalo šta radi” i da je „sa ovom namjerom bila je upoznata i Opština Bar” (u kojoj DPS-SDP drže vlast). „Da je država zabranila da se crkva postavi na vrh Rumije, pa i na sam dan postavljenja”, ispričao je, „ja bih to poštovao”.
„Limena crkva” – zapravo napravljena od jedne vrste čelika – dimenzija je 3,7 m x 2,6 m i visine (sa zvonikom) 5,40 m. Konstrukcija je sklapana na otvorenom prostoru u naselju Bjeliši u Baru a vrijednost uloženog materijala je oko 15.000 eura. Kada je „limena crkva” bila sklopljena, srpska štampa je pisala da je Amfilohije uzviknuo: „Saliveno!”
U pripremne radove su bili uključeni parosi SPC-a iz Bara i Podgorice Radoman Mijajlović i Dragan Mitrović, nadgledao ih je Momčilo Stanojević, službeno Amfilohijev protomajstor izgradnje sabornih hramova u Baru i Podgorici. Stanojević je izbjeglica s Kosova, gdje je 1990-ih bio lokalni glavešina Miloševićeve vlasti: predsjednik SO Đakovica i poslanik; potpisnik je 2009. ugovora o zakupu crkvenog zemljišta na Luštici sa suprugom sada uhapšenog Miroslava Miškovića za 590.000 eura, bez poreza, itd.
Instaliranje 18. juna 2005. oko 3,5 tona teške konstrukcije na 1.595 metara visoki vrh Rumije bilo bi neizvodljivo da poduhvat nije realizovan uz pomoć helikoptera Mi-17. Kako se nije mogla izdići ucijelo, već u dva dijela, „limenu crkvu” su prethodno morali prerezati i ponovo je zavariti na vrhu planine.
Već 5. jula 2005. tadašnje Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora – ministar bio Boro Vučinić, sačinilo je zapisnik o inspekcijskom pregledu kojim je utvrđeno da investitor Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) ne posjeduje građevinsku dozvolu.
Republička inspektorka za građevinarstvo Borka Novković je 22. jula donijela Rješenje br. 0702-060/05-80 kojim se „naređuje da MCP – Cetinje ukloni metalnu konstrukciju i poruši kamenu oblogu zidova vjerskog objekta u roku od jednog dana od dana prijema rješenja”. Za kasnija tumačenja, od važnosti je napomena da „žalba ne odlaže izvršenje rješenja”.
MCP ne samo da nije postupila po rješenju za uklanjanje, već je 31. jula 2005. na vrhu Rumije organizovala osveštavanje vjerskog objekta. U međuvremenu, MCP je podnijela žalbu u kojoj, kako je kazao ministar Vučinić „ne spori nelegalnost i nezakonitost postavljanja metalne crkve na Rumiji i zahtijeva obezbjeđenje određene dokumentacije radi pokretanja postupka legalizacije ovog metalnog objekta”.
Predsjednici države i parlamenta, Filip Vujanović i Ranko Krivokapić, obojica su i dalje na istim funkcijama, pridružili su se zahtjevu tadašnjeg zamjenika ministra odbrane Vukašina Maraša da nadležni u vojsci moraju snositi odgovornost. Vujanović je rekao da oni koji su odobrili upotrebu helikoptera za postavljanje crkve na Rumiji, moraju odgovarati, ali da „ne treba prejudicirati ko će snositi odgovornost”.
Niko, međutim, nikada nije snosio odgovornost. General Paskaš nije smijenjen zbog „desanta na Rumiju”, već je 6. oktobra 2005, službeno je saopšteno, uredno penzionisan jer „ispunjava sve zakonom propisane uslove”.
Što je o svemu rekao ipak najuticajniji – Milo Đukanović? On je sredinom 2005. kazao da je SPC „zahvaljujući spletu određenih društvenih okolnosti u prethodnom periodu sebi davala za pravo da ugrožava prostor Crne Gore, izbjegava da primjenjuje odredbe zakona”, dodajući da vlada to „ne želi dalje da toleriše kao praksu”.
„Splet određenih društvenih okolnosti u prethodnom periodu”, koji pominje Đukanović, zapravo su Augijeve štale njegovog odnosa sa Amfilohijem. Kada je postavljen vjerski objekat na Rumiji, Amfilohije nije postupao neuobičajeno za dotadašnju praksu čiji je najmarkantniji primjer Saborni hram u Podgorici.
Izgradnja tog vjerskog objekta, najvećeg u Crnoj Gori, započela je 9. avgusta 1993. i do danas za njega nije pribavljena građevinska ili upotrebna dozvola. I druga pitanja ostaju sporna, uključujući i činjenicu da je autor idejnog rješenja Hrama dipl. ing. arh. dr Predrag Ristić izjavio da ga je sa gradilišta „u Podgorici oterala mafija” (Večernje novosti, 9. oktobar 2004).
Gradonačelnik Miomir Mugoša je, uz opasku da samo u Podgorici „imamo veliku uzurpaciju od strane Mitropolije i to preko 8.000 metara kvadratnih”, nedavno kazao: „Kao član Vlade sa punom sviješću i odgovornošću ministra zdravlja i svoje ličnosti glasao sam za odluku Vlade da se opredijeli Mitropoliji zemljište i izgradnja Hrama”.
Mugoša tvrdi da SPC za Hram nije platila komunalije – obavezne za sve investitore, dok iz SPC-a, izgleda ne bez dokaza, tvrde da ih je „svojevremeno SO Podgorica, preko svojih institucija, oslobodila obaveze plaćanja komunalija”.
„Ta je za nas završeno, blagodarni smo Glavnom gradu na toj vrsti pomoći iz onoga vremena”, saopštio je protojerej Velibor Džomić.
Đukanović je od 1993. sa Mugošom i drugim članovima Vlade – uključujući i aktuelne predsjedničke kandidate, ondašnje ministre pravde Vujanovića i vanjskih poslova Miodraga Lekića – faktički sa Amfilohijem postao suinvestitor Sabornog hrama.
„Na molbu Amfilohija”, saopšteno je, Đukanović je skupa sa svojim ministrima finansija i vjera, te direktorom Direkcije za javne radove, 3. aprila 1997. „obišao u društvu mitropolita gradilište Hrama”. Prethodno je Vlada Hramu donirala protivvrijednost od 2,1 milon njemačkih maraka.
Najveći pojedinačni donatori su – uključujući kasnije darivanje pozlaćenih krstova, novcem poreskih obveznika bili Vlada, Pobjeda, RTVCG, MUP… a da se nijesu prethodno potrudili da izmijene ni važeći Detaljni urbanistički plan, niti kompletiraju urbanističke parcele.
Pa haos ni sada nije prevaziđen. „Pojedini vlasnici zemljišta oko Hrama željeli su da ucjenjuju Glavni grad”, izjavio je ljetos Mugoša Danu. „Da smo pristali na te ucjene i promjene dogovora, ne bi se moglo ulaziti u kriptu Hrama sem – ne bih da budem grub ili povrijedim bilo čije osjećanje – konopom, motkom, ili ne znam kako. A pri tom su svi oni prijatelji i tome slično”.
Upravo tako: svi oni su prijatelji i tome slično.
Ljepota izgovora
Amfilohijeva „limena crkva” na Rumiji je i danas tamo. Zbog čega? Ekstenzivno objašnjenje je dato 12. marta 2012. u odgovoru na poslaničko pitanje (Ministarstva održivog razvoja i turizma, Br. 01-839/2).
Vlada je na sjednici od 9. oktobra 2008. dala saglasnost na prijedlog Ugovora o kreditu sa Svjetskom bankom (WB) za Projekat zemljišne administracije i upravljanja (LAMP projekat), koji je stupio na snagu 24. februara 2009.
Jedan od uslova WB-a za kreditiranje LAMP-a je moratorijum na rušenje nelegalnih objekata sagrađenih prije stupanja na snagu Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata (30. avgusta 2008).
Moratorijum uključuje sve opštine u Crnoj Gori i na snazi je sve do formalnog usvajanja relevantnih planskih dokumenata.
„Privremeni zastoj u postupcima rušenja ne predstavlja odustajanje od bilo koje pravno valjane odluke o rušenju. Takve odluke ostaju na snazi i biće predmet pune implementacije nakon usvajanja prostorno-urbanističkih planova ili drugih dokumenata, osim ukoliko predmetni objekat ne bude ispunio uslove održivosti u odnosu na te planove”, saopštio je resorni ministar Predrag Sekulić.
U citiranom pismenu nije odgovoreno na pitanje zbog čega „limena crkva” nije uklonjena u priodu od 22. jula 2005, dana donošenja izvršnog rješenja o njenom uklanjaju, do 30. avgusta 2008. kada je usvojen Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata sa moratorijumom na rušenje bespravne gradnje?
U tom periodu Crna Gora je oformila svoju vojsku i za uklanjanje je imala na raspolaganju i Mi-17.
Otvoreno pitanje ostaje i da li moratorijum obuhvata „limenu crkvu”, koja nije stambeno-poslovni objekat za koje isključivo i važi moratorijum. Ona nije sagrađena, već postavljena, sa četiri ankera učvršćena i sa par tona kamenja poduprta metalna konstrukcija – po tehničkim specifikacijama najbliža je kiosku.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.
Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve prećutao.
Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.
Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.
Onda je prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.
Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.
Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.
Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.
Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.
Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.
Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.
Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora. To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.
Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.
Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.
Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.
Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično