Povežite se sa nama

MONITORING

Divlji u gradnji

Objavljeno prije

na

Iz naftalina je izvađen penzionisani general Aleksandar Dimitrijević da u Pobjedi od 16. marta prozbori dvije-tri. Bio je 1993-1999. načelnik Uprave bezbjednosti (KOS) Generalštaba u Beogradu a od aprila do decembra 2005. pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslove ministra odbrane u Savjetu ministara Državne zajednice SCG.

U vrijeme „doletanja” vjerskog objekta SPC na vrh Rumije tvrdi da je o svemu obaviješten. „Pozvali su me neki ljudi, mislim da je bila subota, i rekli da vojska seli neku crkvu”, kazao je.

Načelnik Generalštaba u to je vrijeme bio general Dragan Paskaš, prethodno i načelnik Štaba Podgoričkog korpusa. Poput Dimitrijevića, Paskaš je takođe postavljen uz punu saglasnost DPS-a, odnosno Svetozara Marovića i Filipa Vujanovića, koji su kao predsjedavajući i član Vrhovnog savjeta odbrane faktički komandovali vojskom, te Vukašina Maraša – zamjenika ministra odbrane SCG.

Dimitrijevića su, dakle, juna 2005. „neki ljudi” obavijestili što se zbiva na Rumiji, pa je pozvao Paskaša i „pitao ga da li zna šta mu u Crnoj Gori rade vazduhoplovci?” Na ponovljeno interesovanje, dobio je odgovor da se Paskaš „čuo sa komandantom RV i PVO i ovaj mi je rekao da su ga neki ljudi zamolili da im pomogne i prebace tu crkvu na Rumiju; tamo su je negde pokupili, vezali i odneli na Rumiju”.

„Kada sam se kasnije, kao penzioner, video sa Paskašem, a i on je već bio penzioner”, kazao je Dimitrijević Pobjedi, „ pitao sam ga zašto je dozvolio takvu glupost? ‘Maraš mi je rekao da u tome ne vidi ništa loše’, odgovorio je”.

Posredni zaključak: mitropolit crnogorsko-primorski SPC-a Amfilohije (Radović) je imao prećutnu saglasnost iz crnogorske vlasti da postavi svoj vjerski objekat na vrhu Rumije.

Najubjedljiviji dokaz da su crnogorske vlasti za čitav poduhvat ne samo znale još u fazi pripreme već i da su aktivno u njemu učestvovale je snimak angažmana vozila MUP-a u „asistenciji” transporta „limene crkve” do mjesta gdje je zakačena za helikopter.

Šef uniformisane policije (Službe javne bezbjednosti, sadašnje Uprave policije) u to vrijeme je bio Mićo Orlandić, a ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović, obojica iz SDP-a. Takođe, hronologija govori da su od strane naših vlasti pronađeni svi mogući, pa i protivzakoniti izgovori da se „limena crkva” ne ukloni kao neosporno divlji objekat.

Ideja je za „limenu crkvu”, kako je svojevremeno objasnio uz blagoslov Amfilohija, potekla od M.D.-a, lučkog radnika iz Bara, koji je odlučio „da podigne crkvu za zdravlje svog bolesnog djeteta koje je 25 godina teški invalid”.

On je za medije kazao da se „u Baru deset dana prije medijske eksplozije znalo šta radi” i da je „sa ovom namjerom bila je upoznata i Opština Bar” (u kojoj DPS-SDP drže vlast). „Da je država zabranila da se crkva postavi na vrh Rumije, pa i na sam dan postavljenja”, ispričao je, „ja bih to poštovao”.

„Limena crkva” – zapravo napravljena od jedne vrste čelika – dimenzija je 3,7 m x 2,6 m i visine (sa zvonikom) 5,40 m. Konstrukcija je sklapana na otvorenom prostoru u naselju Bjeliši u Baru a vrijednost uloženog materijala je oko 15.000 eura. Kada je „limena crkva” bila sklopljena, srpska štampa je pisala da je Amfilohije uzviknuo: „Saliveno!”

U pripremne radove su bili uključeni parosi SPC-a iz Bara i Podgorice Radoman Mijajlović i Dragan Mitrović, nadgledao ih je Momčilo Stanojević, službeno Amfilohijev protomajstor izgradnje sabornih hramova u Baru i Podgorici. Stanojević je izbjeglica s Kosova, gdje je 1990-ih bio lokalni glavešina Miloševićeve vlasti: predsjednik SO Đakovica i poslanik; potpisnik je 2009. ugovora o zakupu crkvenog zemljišta na Luštici sa suprugom sada uhapšenog Miroslava Miškovića za 590.000 eura, bez poreza, itd.

Instaliranje 18. juna 2005. oko 3,5 tona teške konstrukcije na 1.595 metara visoki vrh Rumije bilo bi neizvodljivo da poduhvat nije realizovan uz pomoć helikoptera Mi-17. Kako se nije mogla izdići ucijelo, već u dva dijela, „limenu crkvu” su prethodno morali prerezati i ponovo je zavariti na vrhu planine.

Već 5. jula 2005. tadašnje Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora – ministar bio Boro Vučinić, sačinilo je zapisnik o inspekcijskom pregledu kojim je utvrđeno da investitor Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) ne posjeduje građevinsku dozvolu.

Republička inspektorka za građevinarstvo Borka Novković je 22. jula donijela Rješenje br. 0702-060/05-80 kojim se „naređuje da MCP – Cetinje ukloni metalnu konstrukciju i poruši kamenu oblogu zidova vjerskog objekta u roku od jednog dana od dana prijema rješenja”. Za kasnija tumačenja, od važnosti je napomena da „žalba ne odlaže izvršenje rješenja”.

MCP ne samo da nije postupila po rješenju za uklanjanje, već je 31. jula 2005. na vrhu Rumije organizovala osveštavanje vjerskog objekta. U međuvremenu, MCP je podnijela žalbu u kojoj, kako je kazao ministar Vučinić „ne spori nelegalnost i nezakonitost postavljanja metalne crkve na Rumiji i zahtijeva obezbjeđenje određene dokumentacije radi pokretanja postupka legalizacije ovog metalnog objekta”.

Predsjednici države i parlamenta, Filip Vujanović i Ranko Krivokapić, obojica su i dalje na istim funkcijama, pridružili su se zahtjevu tadašnjeg zamjenika ministra odbrane Vukašina Maraša da nadležni u vojsci moraju snositi odgovornost. Vujanović je rekao da oni koji su odobrili upotrebu helikoptera za postavljanje crkve na Rumiji, moraju odgovarati, ali da „ne treba prejudicirati ko će snositi odgovornost”.

Niko, međutim, nikada nije snosio odgovornost. General Paskaš nije smijenjen zbog „desanta na Rumiju”, već je 6. oktobra 2005, službeno je saopšteno, uredno penzionisan jer „ispunjava sve zakonom propisane uslove”.

Što je o svemu rekao ipak najuticajniji – Milo Đukanović? On je sredinom 2005. kazao da je SPC „zahvaljujući spletu određenih društvenih okolnosti u prethodnom periodu sebi davala za pravo da ugrožava prostor Crne Gore, izbjegava da primjenjuje odredbe zakona”, dodajući da vlada to „ne želi dalje da toleriše kao praksu”.

„Splet određenih društvenih okolnosti u prethodnom periodu”, koji pominje Đukanović, zapravo su Augijeve štale njegovog odnosa sa Amfilohijem. Kada je postavljen vjerski objekat na Rumiji, Amfilohije nije postupao neuobičajeno za dotadašnju praksu čiji je najmarkantniji primjer Saborni hram u Podgorici.

Izgradnja tog vjerskog objekta, najvećeg u Crnoj Gori, započela je 9. avgusta 1993. i do danas za njega nije pribavljena građevinska ili upotrebna dozvola. I druga pitanja ostaju sporna, uključujući i činjenicu da je autor idejnog rješenja Hrama dipl. ing. arh. dr Predrag Ristić izjavio da ga je sa gradilišta „u Podgorici oterala mafija” (Večernje novosti, 9. oktobar 2004).

Gradonačelnik Miomir Mugoša je, uz opasku da samo u Podgorici „imamo veliku uzurpaciju od strane Mitropolije i to preko 8.000 metara kvadratnih”, nedavno kazao: „Kao član Vlade sa punom sviješću i odgovornošću ministra zdravlja i svoje ličnosti glasao sam za odluku Vlade da se opredijeli Mitropoliji zemljište i izgradnja Hrama”.

Mugoša tvrdi da SPC za Hram nije platila komunalije – obavezne za sve investitore, dok iz SPC-a, izgleda ne bez dokaza, tvrde da ih je „svojevremeno SO Podgorica, preko svojih institucija, oslobodila obaveze plaćanja komunalija”.

„Ta je za nas završeno, blagodarni smo Glavnom gradu na toj vrsti pomoći iz onoga vremena”, saopštio je protojerej Velibor Džomić.

Đukanović je od 1993. sa Mugošom i drugim članovima Vlade – uključujući i aktuelne predsjedničke kandidate, ondašnje ministre pravde Vujanovića i vanjskih poslova Miodraga Lekića – faktički sa Amfilohijem postao suinvestitor Sabornog hrama.

„Na molbu Amfilohija”, saopšteno je, Đukanović je skupa sa svojim ministrima finansija i vjera, te direktorom Direkcije za javne radove, 3. aprila 1997. „obišao u društvu mitropolita gradilište Hrama”. Prethodno je Vlada Hramu donirala protivvrijednost od 2,1 milon njemačkih maraka.

Najveći pojedinačni donatori su – uključujući kasnije darivanje pozlaćenih krstova, novcem poreskih obveznika bili Vlada, Pobjeda, RTVCG, MUP… a da se nijesu prethodno potrudili da izmijene ni važeći Detaljni urbanistički plan, niti kompletiraju urbanističke parcele.

Pa haos ni sada nije prevaziđen. „Pojedini vlasnici zemljišta oko Hrama željeli su da ucjenjuju Glavni grad”, izjavio je ljetos Mugoša Danu. „Da smo pristali na te ucjene i promjene dogovora, ne bi se moglo ulaziti u kriptu Hrama sem – ne bih da budem grub ili povrijedim bilo čije osjećanje – konopom, motkom, ili ne znam kako. A pri tom su svi oni prijatelji i tome slično”.

Upravo tako: svi oni su prijatelji i tome slično.

Ljepota izgovora

Amfilohijeva „limena crkva” na Rumiji je i danas tamo. Zbog čega? Ekstenzivno objašnjenje je dato 12. marta 2012. u odgovoru na poslaničko pitanje (Ministarstva održivog razvoja i turizma, Br. 01-839/2).

Vlada je na sjednici od 9. oktobra 2008. dala saglasnost na prijedlog Ugovora o kreditu sa Svjetskom bankom (WB) za Projekat zemljišne administracije i upravljanja (LAMP projekat), koji je stupio na snagu 24. februara 2009.

Jedan od uslova WB-a za kreditiranje LAMP-a je moratorijum na rušenje nelegalnih objekata sagrađenih prije stupanja na snagu Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata (30. avgusta 2008).

Moratorijum uključuje sve opštine u Crnoj Gori i na snazi je sve do formalnog usvajanja relevantnih planskih dokumenata.

„Privremeni zastoj u postupcima rušenja ne predstavlja odustajanje od bilo koje pravno valjane odluke o rušenju. Takve odluke ostaju na snazi i biće predmet pune implementacije nakon usvajanja prostorno-urbanističkih planova ili drugih dokumenata, osim ukoliko predmetni objekat ne bude ispunio uslove održivosti u odnosu na te planove”, saopštio je resorni ministar Predrag Sekulić.

U citiranom pismenu nije odgovoreno na pitanje zbog čega „limena crkva” nije uklonjena u priodu od 22. jula 2005, dana donošenja izvršnog rješenja o njenom uklanjaju, do 30. avgusta 2008. kada je usvojen Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata sa moratorijumom na rušenje bespravne gradnje?

U tom periodu Crna Gora je oformila svoju vojsku i za uklanjanje je imala na raspolaganju i Mi-17.

Otvoreno pitanje ostaje i da li moratorijum obuhvata „limenu crkvu”, koja nije stambeno-poslovni objekat za koje isključivo i važi moratorijum. Ona nije sagrađena, već postavljena, sa četiri ankera učvršćena i sa par tona kamenja poduprta metalna konstrukcija – po tehničkim specifikacijama najbliža je kiosku.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

I nije, fakultet je ništa spram partijske knjižice. A kad se već ova praksa ozvaničila, red je da se u novoj raspodjeli podmire i njeni tvorci. Tako bi DPS-u trebalo da pripadne 30 odsto pozicija po „dubini“.

Šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković kazao je ove nedjelje da se ta stranka „ne gurka” za pozicije „po dubini”, ali da njen kadar može da pomogne upravi ako bude potrebno. A biće. Spremni su, kaže Živković, da u ukupni kadrovski potencijal stave u „funkciju institucionalne nadogradnje i pomoći sistemu, koji je razaran u prethodnom periodu od kadrova bivše Vlade Zdravka Krivokapića“. Tri decenije njihovog razaranja su izgleda ništa spram Zdravkove godine dana.

„Ako je rješenje problema nezaposlenosti taj da se učlanjujemo u partije kako bismo se zapošljavali u državnoj upravi i preduzećima, te napredovali unutar njih, onda bi to značilo da svi treba da se učlanimo u partije i da svi radimo u državnim ustanovima i preduzećima. Izvedimo logički stvar do kraja: to bi značilo da kompletna privreda bude državna i da bi ona u privatnom vlasništvu trebalo da bude svedena na minimum. Ovu stvar je nužno razjasniti na ovaj način da bi se razumjelo koliko je sveopšta partitokratija zapravo ne samo ekonomski štetna i sporna sa etičke strane, već i besmislena“, kaže za Monitor ekonomista Mirza Krnić, član pokreta Preokret. On smatra da nam treba „ekonomija koja može da pokrene društvo naprijed, a nju pokreću dinamika, inovacije, organizacija, znanje, preispitivanje odluka, upornost u radu – sve ono što partijska poslušnost isključuje“.

Kako god bilo, stari DPS kadrovi se vraćaju. Tako se spekuliše da bi poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović mogao da bude predložen u Odbor direktora Pošte CG.

U novoj vladinoj komisiji koja treba da preispita sporne dodjele stanova i stambenih kredita član je Nataša Pešić, savjetnica predsjednika države Mila Đukanovića. Primijećeno je da je Pešić i sama dobila stan od države, te da nije jasno kako će ona preispitati dodelu stanova sebi i svojim partijskim kolegama.

„Brine što će se na nekim važnim mjestima naći čak i stari kompromitovani kadar, ljudi protiv kojih su podnošene krivične prijave, koji su već uživali brojne privilegije i dobijali povoljne stanove i kredite“, kaže za Monitor novinarka Aleksandra Mudreša. Ističe da iako još ne znamo ko će „prigrabiti“ koje preduzeće, znamo da će se to raditi na isti način kao što je to rađeno trideset godina unazad: „Ne postoje kriterijumi za izbor članova odbora direktora, ne postoji organ kome su oni odgovorni i ko ih kontroliše. Drsko je i bezobrazno da oni koji su sada vlast a sve su ovo kritikovali do prije dvije godine, danas samo nastavljaju po mustri DPS-a i ne rade ništa da ‘partijske ispostave’  budu u službi svih građana“.

Pored Pošte, DPS je bacio oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Za člana borda Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) ova partija predložila je Milorada Vukovića, koji je 10 godina bio izvršni direktor tog preduzeća, a smijenjen je u martu prošle godine. Vuković, koji je tri mandata bio izvršni direktor OŽVS-a, preduzeće je ostavio sa akumuliranim gubitkom od 5,92 miliona eura.

„To što DPS dobija 30 odsto kadrova po ‘dubini’ i to, svi su izgledi, onih ključnih za upravljanje državom, govori o jasnoj namjeri partija vlasti da se preko naših leđa ostvaruju njihovi dogovori i interesi. Na suštinskoj ravni, stranke od kojih to nismo očekivali i koje nam to nisu obećavale na izborima, zapravo daju legitimitet DPS praksi kao jedinoj mogućoj. Može se drugačije, ali sa ovakvom retrogradnom sviješću partitokrata – teško“, kaže Krnić.

A što radi opozicija koja je najavljivala „blokadu“ Crne Gore? Potpredsjednik Vlade Konjević izjavio je da Demokratski front „nudi” da bude dio dvotrećinske podrške u Skupštini u zamjenu da zadrži pojedine funkcije „po dubini”. Zna se da je prije svega riječ o funkcijama u energetskom sektoru. Šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović rekao je da svaki stručnjak koji je predložen od DF-a ili neke druge stranke pobjednice izbora 30. avgusta 2020. treba da zadrži funkciju ako je radom i rezultatima ispunio očekivanja.

Energetika je zanimljiva i DPS-u, pa se kao kandidati za Odbor direktora CEDIS-a pominju poslanik Ivan Mitrović i predsjednik podgoričkog odbora DPS-a i zamjenik gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović.

Iz Demokrata, čiji će kadrovi u ovoj raspodijeli najviše stradati ne kriju nezadovoljstvo: „Javnost svjedoči da se bez obzira na kvalitet rada i ostvarenih rezultata razrješavaju svi oni koji se na bilo koji način povezuju sa Demokratama, dok se na ta mjesta biraju kadrovi DF-a. S jedne strane, potpredsjednik Vlade kaže da se kondukteri biraju za rukovodioce državnih kompanija zbog političkog dila, a s druge strane iz Odbora direktora iste državne kompanije se eliminiše saobraćajani inžinjer, a iz MUP-a ekspert za bezbjednost uz jednu jedinu ‘zamjerku’ da su bliski Demokratama“.

Ne biraju se baš svi po partijskom ključu. Ima i stručnjaka. Bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić angažovan je u kabinetu premijera Abazovića kao ekspert konsultant za vazdušni saobraćaj od 15. juna ove do 15. juna 2023. godine. Za svoj posao odgovaraće samo premijeru.

„Zar nije čitava Crna Gora zgrožena pred društvenom reinkarnacijom Zorana Đurišića koji je lično od premijera Abazovića nagrađen za upokojenje nacionalne avio-kompanije, jedan od najmarkatnijih simbola te mračne i odnarođene epohe, čovjek koji se sumnjičio za višemilionsku pronevjeru i od kojeg je i prokazani bivši režim oprao ruke. Prema tome, ja se uopšte ne čudim što nema značajnijeg protivljenja novim kadrovskim riješenjima po kojima DPS popunjava 30 odsto po dubini“, ističe Kovačević.

Sve po starom. Do kraja mjeseca znaćemo koliko je koja partija ugrabila moći, na radost izabranih partijskih vojnika i njihovih porodica.

„Sve dok su građani primorani da budu taoci partija koje im umjesto javnih službi pružaju usluge a zauzvrat traže glas, stanje će biti nepromijenjeno. Plašim se da ćemo na dane kada će javni biti iznad partijskog interesa pričekati“, zaključuje Mudreša.

Sve u svemu, kao da i nije bilo avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GOMILAJU SE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV VESNE MEDENICE: Optužnice još nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka odluka Specijalnog državnog tužilaštva u predmetu protiv organizovane kriminalne grupe Miloša Medenice, tom državnom organu stižu nove optužbe na račun njegove majke

 

Lisice na rukama bivšoj čelnici Vrhovnog suda Vesni Medenici – desetak dana prije, slabo je ko mogao zamisliti takvu scenu. Pogotovo ne nakon „penzionisanja“ koje je izgledalo više kao bezbjedno sklanjanje predsjednice Vrhovnog suda nakon neustavnog trećeg mandata, nego kao kazna.

Iako se još tačno ne zna šta se kriminalnoj grupi Miloša Medenice i njegovoj majci stavlja na teret, na stolovima Specijalnog državnog tužilaštva gomilaju se predmeti i koji bacaju novo svjetlo na rad nekadašnje prve dame sudstva. Svi predmeti nose oznaku „tajno“.

Nakon što je uhapšena u aprilu, prve nezvanične informacije su bile da je Medenica osumnjičena da je, navodno, u najmanje dva slučaja uticala da sudije tog suda donesu odluku, za šta je njen sin Miloš dobio više stotina hiljada eura. Vesni Medenici, njenom nekadašnjem tjelohranitelju – policajcu Miloradu Medenici, Luki Bakoču, Vasiliju Petroviću i službenici Uprave prihoda i carina Ivani Kovačević odmah je određen pritvor do 30 dana. Njen sin se nedavno iz Beograda vratio u Crnu Goru i takođe mu je određen pritvor. Svi su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Do 11 osumnjičenih policija i tužilaštvo došli su analizirajući kriptovanu komunikaciju ranije uhapšenog Medeničinog tjelohranitelja Darka Lalovića. Prema toj komunikaciji Miloš Medenica se bavio raznim kriminalnim poslovima, pretežno švercom cigareta, a njegova majka je ,,završavala” kriminalcima sudske predmete i zauzvrat dobijala stanove i drugu korist.

Vesna Medenica sumnjiči se da je kao predsjednica Vrhovnog suda pristala da za 590.600 eura sinu Milošu Medenici i dvojici njegovih prijatelja utiče da se u postupcima revizije donesu odluke u korist kompanija Fab lajv i Cijevna komerc, piše u naredbi za sprovođenje istrage u koju je Pobjeda imala uvid. Pored Miloša Medenice, SDT je Marka Vučinića, Nikolu Raičevića označilo kao osobe koje su između nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda posredovale u dogovaranju mita koji su Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Fab petrola pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su kompanije Fab lajv i Cijevna komerc vodile protiv kompanija Gugi komerc i Omorika.

Mjesec dana kasnije pojavile su se sumnje u Specijalnom državnom tužilaštvu da je Medenica u još dva sudska predmeta protivzakonito uticala na štetu države.  U ovom slučaju u korist privatne kompanije podgoričke firme Carine Čedomira Popovića, sa kojim je u kumovskim vezama. Specijalna tužiteljka Nataša Bošković saslušala je tada u svojstvu svjedoka sudiju hercegnovskog Osnovnog suda Jovana Stankovića. On je u SDT-u rekao da je Medenica, navodno, od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme Carine. Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura. Stanković je nakon toga podnio ostavku na mjesto sudije.

Nedavno je podgorička kompanija Temple’s glory 2.9 podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Petrola Ljubljana, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, sudije Vrhovnog suda Branimira Femića, drugih NN lica iz Petrola, kao i protiv NN lica – visokih funkcionera Vlade Crne Gore koja je bila u mandatu do avgusta 2020. godine. Krivičnom prijavom, kako je kazao advokat Veselin Radulović, njima je stavljeno na teret izvršenje krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i najteži oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. U kompaniji Temple’s glory 2.9 sumnjaju da je visoki funkcioner Vlade 2019. godine, na zahtjev iz Petrola, preko Medenice uticao da Vrhovni sud donese presudu u korist slovenačke kompanije, a na njihovu štetu. U ovom sudskom postupku podgorička firma tužila je Petrol i tražila obeštećenje od devet miliona eura. Nakon šest godina suđenja Apelacioni sud je dijelimično prihvatio tužbu i pravosnažno dosudio obeštećenje od 2,9 miliona eura. Međutim, obje kompanije su zatražile reviziju Vrhovnom sudu, a sudija Femić je za samo nekoliko dana, 4. februara 2020, presudio da Temple’s glory 2.9 vrati Petrolu 2,9 miliona uvećano za kamate i sudske troškove, i od tada traje blokada računa i poslovanja podgoričke firme.

I beogradski advokat Borivoje Borović imao je primjedbe na rad Medenice. On je od Specijalnog državnog tužilaštva tražio da sasluša nekadašnju predsjednicu Vrhovnog sud, optuživši je da je uticala na presudu kojom je njegov klijent Marko Šaranović osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva biznismena Dragana Bećirovića. U predstavci upućenoj početkom maja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, Borović navodi da je taj predmet ,,evidentan primjer ‘naručene presude’”. On je u predstavci napisao da je prije objavljivanja presude objelodanjeno da su Medenica i brat ubijenog – Zoran Bećirović, imali poslovne i privatne veze.

,,Ovaj predmet je evidentan primjer ‘naručene presude’. Jasno je da brojnost i ozbiljnost povreda prava okrivljenog od strane Višeg suda i pojedinih sudija Apelacionog suda, policijskih službenika i Višeg tužilaštva, ne može da bude rezultat njihovog nepoznavanja prava, niti posljedica nekakvog slučaja. Radi se o pristrasnom vođenju postupka, koje ima svoj uzrok u pritisku na navedene postupajuće organe. Da su ove tvrdnje tačne, nedvosmisleno proizilazi nakon saznanja koja su u javnost dospjela neposredno prije donošenja pravosnažne presude, a koja se tiču poslovnih i privatnih veza između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i Zorana Bećirovića… Zoran Bećirović ima svojstvo oštećenog u tom predmetu”, piše u predstavci.

Kako vrijeme prolazi nove optužbe isplivavaju na površinu. Kredibilitetu i autoritetu crnogorskog pravosuđa već je pričinjena ogromna šteta. Ukoliko se uspije dokazati samo dio optužbi na sudu i kazne se odgovorni – to bi moglo izroditi novu nadu da će se konačno krenuti u reformu sudstva. Neke sudije bi se mogle ohrabriti i tužiocima dati još dokaza. Povjerenje u sudstvo nakon produženja pritvora Medenici poraslo je.  Međutim, nakon oslobađajuće presude bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ponovo je poljuljano. Mnogi se plaše da bi to na kraju moglo da se desi i u slučaju Medenice.

 

I roditelji inficiranih beba optužuju Medenicu

Vesna Medenica je za nezakoniti uticaj nedavno optužena i u Apelacionom sudu. Tamo su razmatrane žalbe na odluku bjelopoljskog Višeg suda kojom su ljekari tamošnje Opšte bolnice Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević oslobođeni optužbe za infekciju pet beba u novembru 2014. od kojih je jedna preminula u Kliničkom centru Crne Gore. Na tu odluku žalilo se tužilaštvo, ali i roditelji beba.

Roditelji sumnjaju da za sudije Vrhovnog suda početkom 2019. godine nijesu bili presudni dokazi već riječ tadašnje predsjednice Vesne Medenice. Prvom presudom, iz 2017. godine Jeremić i Tahirović su osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, a Puletić i Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog pritvora. Apelacioni sud je tu odluku preinačio i osudio ih na po godinu zatvora. Uslijedile su žalbe koje je uvažio Vrhovni sud i odredio ponovno suđenje uz pouku da treba povoljnije presudititi u korist optuženih.

Odluka je sada na Vijeću Apelacionog suda, u kome su sudije: Evica Durutović, Predrag Tabaš i Ana Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo