Povežite se sa nama

MONITORING

Divlji u gradnji

Objavljeno prije

na

Iz naftalina je izvađen penzionisani general Aleksandar Dimitrijević da u Pobjedi od 16. marta prozbori dvije-tri. Bio je 1993-1999. načelnik Uprave bezbjednosti (KOS) Generalštaba u Beogradu a od aprila do decembra 2005. pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslove ministra odbrane u Savjetu ministara Državne zajednice SCG.

U vrijeme „doletanja” vjerskog objekta SPC na vrh Rumije tvrdi da je o svemu obaviješten. „Pozvali su me neki ljudi, mislim da je bila subota, i rekli da vojska seli neku crkvu”, kazao je.

Načelnik Generalštaba u to je vrijeme bio general Dragan Paskaš, prethodno i načelnik Štaba Podgoričkog korpusa. Poput Dimitrijevića, Paskaš je takođe postavljen uz punu saglasnost DPS-a, odnosno Svetozara Marovića i Filipa Vujanovića, koji su kao predsjedavajući i član Vrhovnog savjeta odbrane faktički komandovali vojskom, te Vukašina Maraša – zamjenika ministra odbrane SCG.

Dimitrijevića su, dakle, juna 2005. „neki ljudi” obavijestili što se zbiva na Rumiji, pa je pozvao Paskaša i „pitao ga da li zna šta mu u Crnoj Gori rade vazduhoplovci?” Na ponovljeno interesovanje, dobio je odgovor da se Paskaš „čuo sa komandantom RV i PVO i ovaj mi je rekao da su ga neki ljudi zamolili da im pomogne i prebace tu crkvu na Rumiju; tamo su je negde pokupili, vezali i odneli na Rumiju”.

„Kada sam se kasnije, kao penzioner, video sa Paskašem, a i on je već bio penzioner”, kazao je Dimitrijević Pobjedi, „ pitao sam ga zašto je dozvolio takvu glupost? ‘Maraš mi je rekao da u tome ne vidi ništa loše’, odgovorio je”.

Posredni zaključak: mitropolit crnogorsko-primorski SPC-a Amfilohije (Radović) je imao prećutnu saglasnost iz crnogorske vlasti da postavi svoj vjerski objekat na vrhu Rumije.

Najubjedljiviji dokaz da su crnogorske vlasti za čitav poduhvat ne samo znale još u fazi pripreme već i da su aktivno u njemu učestvovale je snimak angažmana vozila MUP-a u „asistenciji” transporta „limene crkve” do mjesta gdje je zakačena za helikopter.

Šef uniformisane policije (Službe javne bezbjednosti, sadašnje Uprave policije) u to vrijeme je bio Mićo Orlandić, a ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović, obojica iz SDP-a. Takođe, hronologija govori da su od strane naših vlasti pronađeni svi mogući, pa i protivzakoniti izgovori da se „limena crkva” ne ukloni kao neosporno divlji objekat.

Ideja je za „limenu crkvu”, kako je svojevremeno objasnio uz blagoslov Amfilohija, potekla od M.D.-a, lučkog radnika iz Bara, koji je odlučio „da podigne crkvu za zdravlje svog bolesnog djeteta koje je 25 godina teški invalid”.

On je za medije kazao da se „u Baru deset dana prije medijske eksplozije znalo šta radi” i da je „sa ovom namjerom bila je upoznata i Opština Bar” (u kojoj DPS-SDP drže vlast). „Da je država zabranila da se crkva postavi na vrh Rumije, pa i na sam dan postavljenja”, ispričao je, „ja bih to poštovao”.

„Limena crkva” – zapravo napravljena od jedne vrste čelika – dimenzija je 3,7 m x 2,6 m i visine (sa zvonikom) 5,40 m. Konstrukcija je sklapana na otvorenom prostoru u naselju Bjeliši u Baru a vrijednost uloženog materijala je oko 15.000 eura. Kada je „limena crkva” bila sklopljena, srpska štampa je pisala da je Amfilohije uzviknuo: „Saliveno!”

U pripremne radove su bili uključeni parosi SPC-a iz Bara i Podgorice Radoman Mijajlović i Dragan Mitrović, nadgledao ih je Momčilo Stanojević, službeno Amfilohijev protomajstor izgradnje sabornih hramova u Baru i Podgorici. Stanojević je izbjeglica s Kosova, gdje je 1990-ih bio lokalni glavešina Miloševićeve vlasti: predsjednik SO Đakovica i poslanik; potpisnik je 2009. ugovora o zakupu crkvenog zemljišta na Luštici sa suprugom sada uhapšenog Miroslava Miškovića za 590.000 eura, bez poreza, itd.

Instaliranje 18. juna 2005. oko 3,5 tona teške konstrukcije na 1.595 metara visoki vrh Rumije bilo bi neizvodljivo da poduhvat nije realizovan uz pomoć helikoptera Mi-17. Kako se nije mogla izdići ucijelo, već u dva dijela, „limenu crkvu” su prethodno morali prerezati i ponovo je zavariti na vrhu planine.

Već 5. jula 2005. tadašnje Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora – ministar bio Boro Vučinić, sačinilo je zapisnik o inspekcijskom pregledu kojim je utvrđeno da investitor Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) ne posjeduje građevinsku dozvolu.

Republička inspektorka za građevinarstvo Borka Novković je 22. jula donijela Rješenje br. 0702-060/05-80 kojim se „naređuje da MCP – Cetinje ukloni metalnu konstrukciju i poruši kamenu oblogu zidova vjerskog objekta u roku od jednog dana od dana prijema rješenja”. Za kasnija tumačenja, od važnosti je napomena da „žalba ne odlaže izvršenje rješenja”.

MCP ne samo da nije postupila po rješenju za uklanjanje, već je 31. jula 2005. na vrhu Rumije organizovala osveštavanje vjerskog objekta. U međuvremenu, MCP je podnijela žalbu u kojoj, kako je kazao ministar Vučinić „ne spori nelegalnost i nezakonitost postavljanja metalne crkve na Rumiji i zahtijeva obezbjeđenje određene dokumentacije radi pokretanja postupka legalizacije ovog metalnog objekta”.

Predsjednici države i parlamenta, Filip Vujanović i Ranko Krivokapić, obojica su i dalje na istim funkcijama, pridružili su se zahtjevu tadašnjeg zamjenika ministra odbrane Vukašina Maraša da nadležni u vojsci moraju snositi odgovornost. Vujanović je rekao da oni koji su odobrili upotrebu helikoptera za postavljanje crkve na Rumiji, moraju odgovarati, ali da „ne treba prejudicirati ko će snositi odgovornost”.

Niko, međutim, nikada nije snosio odgovornost. General Paskaš nije smijenjen zbog „desanta na Rumiju”, već je 6. oktobra 2005, službeno je saopšteno, uredno penzionisan jer „ispunjava sve zakonom propisane uslove”.

Što je o svemu rekao ipak najuticajniji – Milo Đukanović? On je sredinom 2005. kazao da je SPC „zahvaljujući spletu određenih društvenih okolnosti u prethodnom periodu sebi davala za pravo da ugrožava prostor Crne Gore, izbjegava da primjenjuje odredbe zakona”, dodajući da vlada to „ne želi dalje da toleriše kao praksu”.

„Splet određenih društvenih okolnosti u prethodnom periodu”, koji pominje Đukanović, zapravo su Augijeve štale njegovog odnosa sa Amfilohijem. Kada je postavljen vjerski objekat na Rumiji, Amfilohije nije postupao neuobičajeno za dotadašnju praksu čiji je najmarkantniji primjer Saborni hram u Podgorici.

Izgradnja tog vjerskog objekta, najvećeg u Crnoj Gori, započela je 9. avgusta 1993. i do danas za njega nije pribavljena građevinska ili upotrebna dozvola. I druga pitanja ostaju sporna, uključujući i činjenicu da je autor idejnog rješenja Hrama dipl. ing. arh. dr Predrag Ristić izjavio da ga je sa gradilišta „u Podgorici oterala mafija” (Večernje novosti, 9. oktobar 2004).

Gradonačelnik Miomir Mugoša je, uz opasku da samo u Podgorici „imamo veliku uzurpaciju od strane Mitropolije i to preko 8.000 metara kvadratnih”, nedavno kazao: „Kao član Vlade sa punom sviješću i odgovornošću ministra zdravlja i svoje ličnosti glasao sam za odluku Vlade da se opredijeli Mitropoliji zemljište i izgradnja Hrama”.

Mugoša tvrdi da SPC za Hram nije platila komunalije – obavezne za sve investitore, dok iz SPC-a, izgleda ne bez dokaza, tvrde da ih je „svojevremeno SO Podgorica, preko svojih institucija, oslobodila obaveze plaćanja komunalija”.

„Ta je za nas završeno, blagodarni smo Glavnom gradu na toj vrsti pomoći iz onoga vremena”, saopštio je protojerej Velibor Džomić.

Đukanović je od 1993. sa Mugošom i drugim članovima Vlade – uključujući i aktuelne predsjedničke kandidate, ondašnje ministre pravde Vujanovića i vanjskih poslova Miodraga Lekića – faktički sa Amfilohijem postao suinvestitor Sabornog hrama.

„Na molbu Amfilohija”, saopšteno je, Đukanović je skupa sa svojim ministrima finansija i vjera, te direktorom Direkcije za javne radove, 3. aprila 1997. „obišao u društvu mitropolita gradilište Hrama”. Prethodno je Vlada Hramu donirala protivvrijednost od 2,1 milon njemačkih maraka.

Najveći pojedinačni donatori su – uključujući kasnije darivanje pozlaćenih krstova, novcem poreskih obveznika bili Vlada, Pobjeda, RTVCG, MUP… a da se nijesu prethodno potrudili da izmijene ni važeći Detaljni urbanistički plan, niti kompletiraju urbanističke parcele.

Pa haos ni sada nije prevaziđen. „Pojedini vlasnici zemljišta oko Hrama željeli su da ucjenjuju Glavni grad”, izjavio je ljetos Mugoša Danu. „Da smo pristali na te ucjene i promjene dogovora, ne bi se moglo ulaziti u kriptu Hrama sem – ne bih da budem grub ili povrijedim bilo čije osjećanje – konopom, motkom, ili ne znam kako. A pri tom su svi oni prijatelji i tome slično”.

Upravo tako: svi oni su prijatelji i tome slično.

Ljepota izgovora

Amfilohijeva „limena crkva” na Rumiji je i danas tamo. Zbog čega? Ekstenzivno objašnjenje je dato 12. marta 2012. u odgovoru na poslaničko pitanje (Ministarstva održivog razvoja i turizma, Br. 01-839/2).

Vlada je na sjednici od 9. oktobra 2008. dala saglasnost na prijedlog Ugovora o kreditu sa Svjetskom bankom (WB) za Projekat zemljišne administracije i upravljanja (LAMP projekat), koji je stupio na snagu 24. februara 2009.

Jedan od uslova WB-a za kreditiranje LAMP-a je moratorijum na rušenje nelegalnih objekata sagrađenih prije stupanja na snagu Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata (30. avgusta 2008).

Moratorijum uključuje sve opštine u Crnoj Gori i na snazi je sve do formalnog usvajanja relevantnih planskih dokumenata.

„Privremeni zastoj u postupcima rušenja ne predstavlja odustajanje od bilo koje pravno valjane odluke o rušenju. Takve odluke ostaju na snazi i biće predmet pune implementacije nakon usvajanja prostorno-urbanističkih planova ili drugih dokumenata, osim ukoliko predmetni objekat ne bude ispunio uslove održivosti u odnosu na te planove”, saopštio je resorni ministar Predrag Sekulić.

U citiranom pismenu nije odgovoreno na pitanje zbog čega „limena crkva” nije uklonjena u priodu od 22. jula 2005, dana donošenja izvršnog rješenja o njenom uklanjaju, do 30. avgusta 2008. kada je usvojen Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata sa moratorijumom na rušenje bespravne gradnje?

U tom periodu Crna Gora je oformila svoju vojsku i za uklanjanje je imala na raspolaganju i Mi-17.

Otvoreno pitanje ostaje i da li moratorijum obuhvata „limenu crkvu”, koja nije stambeno-poslovni objekat za koje isključivo i važi moratorijum. Ona nije sagrađena, već postavljena, sa četiri ankera učvršćena i sa par tona kamenja poduprta metalna konstrukcija – po tehničkim specifikacijama najbliža je kiosku.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ U NOVOJ MEĐUNARODNOJ AFERI: Što li opet ja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“

 

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović našao se u centu još jedne međunarodne afere. Samo par mjeseci nakon globalne afere Pandorini papiri, koja je pokazala kako svjetski moćnici skrivaju biznise i bogatstvo iza of-šor kompanija na egzotičnim destinacijama, Đukanovićevo ime našlo se i u sudskim spisima u Palermu.

Kako je objavio portal RTCG početkom sedmice,  predsjednik Crne Gore  pomenut je u dokumentu istražnog sudije suda u Palermu Alfreda Montalta u predmetu kojim je obuhvaćen bivši albanski naftni tajkun Rezart Tači. Tači i nekoliko italijanskih državljana, od kojih su neki povezani sa Koza Nostrom,  sumnjiče se zbog mogućeg pranja preko 20 miliona eura.  U spisima suda u Palermu, Đukanović se dovodi u vezu sa Tačijem, na osnovu prisluškivanih razgovora bivšeg albanskog naftnog tajkuna sa osumnjičenim italijanskim državljaninom Danijelom Kestagalijem. U tim razgovorima, čiji se transkripti nalaze u sudskim spisima, Tači objašnjava kako je sa Đukanovićem dogovorio da se preko ,,predsjedničke banke” (Prva banka Crne Gore) obavi međunarodna isplata.

U izvještaju sudije u Palermu, u koji je uvid imao portal RTCG, pomenut je i predsjednikov brat Aleksandar, pojedinačno najveći akcionar Prve banke Crne Gore, piše ovaj medij.

Afera je, s obzirom na to da je u njenom centru albanski tajkun, mjesecima u centru tamošnjih medija. U transkripitima objavljenim u junu u albanskim portalima  se navodi da je Tači intervenisao kod Đukanovića i da je koristio ,,predsjednikovu banku” za transfer, a da je banka uzimala proviziju.

,,Rezart Tači intervenisao je kod predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za transfer iz ‘predsjednikove banke’, koja bi takođe dobijala sopstveni iznos novca kada se transfer završi”, prenose  albanski portali dosja.al, kao i cna.al.

Ti portali  su objavili neke od transkripta prisluškivanih razgovora Tačija sa Danijelom Kestagalijem, u kojima se pominje Đukanović.

,,Danijele:… sad sam bio na telefonu sa njim da dogovorimo sastanak… četvrtak, popodne… doći će u Tiranu… zato se nisam javio, zvao me predsjednik Bosne… ne, izvini, Crne Gore. Otvoriće račun…”, jedan je od objavljenih razgovora.

Tači je, inače, godinama poznat po poslovanju u naftnoj industriji, a važio je svojevremeno za najbogatijeg čovjeka u Albaniji. Bio je vlasnik firme Tači oil, odnosno lanca benzinskih pumpi u Albaniji. Takođe, bio je vlasnik italijanskog fudbalskog kluba Parma.

U okviru istrage u Palermu,  do sada je uhapšen Frančesko Zumo, poznati građevinar iz Palerma, za koga rimska Republika piše da je povezan sa mafijaškom Koza Nostrom, te  Fabio Petrucela, računovođa, optužen da je prenio Zumovu imovinu na teritoriju Albanije da bi se izbjegla primjena naloga za konfiskaciju. Ranije je policija uhapsila i dvije osobe bliske Tačiju, njegovog bivšeg telohranitelja i zeta, zbog sumnje da su učestvovali u pranju novca i time prisvojili više od 18,3 miliona eura.. Albanski mediji prenijeli su da je za Tačijem raspisana potjernica.

Njih trojica su okrivljeni da su sarađivali sa Zumom i Petrucelijem. Albansko specijalno tužilaštvo i Direktorat za borbu protiv mafije, odjeljenje iz Palerma, vode paralelno istrage o ovom slučaju.

Predsjednik Crne Gore je i na ovu aferu, odgovorio na uobičajeni način, tvrdeći da je i slučaj u Palermu iskonstruisan kako bi se diskreditovao on i ,,njegovi učinci u prethodnom periodu”. O učincima njegove Demokratske partije socijalista, dovoljno govori situacija u zemlji nakon njihove tridesetogodišnje vladavine.  Diskreditacija spolja nije potrebna.

I Prva banka Crne Gore reagovala je na navode portala RTCG, tvrdeći da ta transakcija nikada nije obavljena preko te banke.

,,U središtu tih afera sam ja, a njihov cilj je diskreditovati ono što su učinci Crne Gore u prethodnom periodu. Ne bih rekao da su ti učinci mali. Zaista vjerujem u sve što sam radio. Imamo jak politički pokret koji pokušava sve to diskreditovati. Potrebno je samo nekoliko dana da se sve te afere raspadnu kao kula od karata. Danas više niko ne pominje Pandorine papire, jednako tako neće pominjati i ove priče iz Italije i Albanije”, kazao je Đukanović.

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“.

Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet i o ovom slučaju. Poznavaoci ovdašnjih prilika, međutim, s razlogom nemaju vjere da bi se puna istina o ovoj aferi mogla otkriti pred ovdašnjim pravosuđem. Svi predmeti u kojima se pominje ime predsjednika Đukanovića, ili njegove porodice, do sada nisu završili ni optužnicom, a kamoli sudskim epilogom. Iako su za neke od njih, poput afere Telekom,  postojali  dostupni spisi i međunarodnih institucija, koje su dokazale da je bilo korupcije.  Afera Telekom je samo jedna u nizu.  Počelo je takođe sa istragom u Italiji, i međunarodnom optužnicom za šverc cigareta. Ništa od istrage  kod kuće, izuzev brojnih napisa ovdašnjih medija.  Krivična prijava za zločin deportacija bosanskih izbjeglica, koju su podnijeli profesor Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan, te pokojni poslanik DF-a Koča Pavlović, u čijem se središtu nalazio Đukanović, te njegova odgovornost za zločin, kao predsjednika Vlade, odbačena je. Prva banka braće Đukanović takođe je više puta bila predmet uzaludnih istraga. Kao onda kada se našla u centru optužbi protiv narkobosa Darka Šarića, osuđenog u Srbiji. Ovdašnje tužilaštvo teretilo je njegovog brata Duška za pranje novca. Banke preko kojih su te transakcije obavljane su Prva i Hipo alpe adria banka. Na kraju, Šarić je oslobođen optužbi, a odgovornost banaka nikada nije dovođena u pitanje. I tako redom.

I dok je za rasvjetljavanje nekih od afera, poput afere Telekom, te slučaja Pandorini papiri, bilo potrebno finasijskih vještina i ekspertiza,  ne treba mnogo znanja  da se utvrdi da li je preko Prve banke braće Đukanović sprovedena sporna transakcija koja se pominje u sudu u Palermu. Takav podatak trebalo bi, recimo, da posjeduje Centralna banka Crne Gore. Na čelu Centralne banke je guverner Radoje Žugić, bivši savjetnik predsjednika Đukanovića, te ministar finansija u njegovoj Vladi.

Uz Milivoja Katnića na čelu Specijalnog tužilaštva, Đukanović se s razlogom  rado odaziva „državnim organima“.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA: Nakon Eskobara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako vidite poruke američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara tokom posjete Crnoj Gori? Mogu li one doprinijeti reformama i raspletu političke krize?

 

ZARIJA PEJOVIĆ, ANALITIČAR
Pacifikacija ekstrema

Poruka američkog izaslanika je primarno upućena liderima na polovima političkog sistema. Ta poruka, po mom mišljenju, glasi da je korupcija isuviše atrofirala crnogorsko društvo kroz siromaštvo i slabljenje institucija. Odnosno, poruka glasi da se Crna Gora ne može vratiti u stanje prije referenduma,  tačnije u 90-e godine, te da je rječnik šovinizma neprihvativ. Držim da su lideri kojima je poruka upućena, shvatili njenu ozbiljnost budući da su Sjedinjene Države moćan i djelatan politički subjekat. (Sjetimo se formiranja Haškog tribunala i sudbine „gospodara rata“ sa ovih prostora).

Na žalost SAD su kao i EU, da se poslužim eufemizmom slovačkog diplomate Miroslava Lajčaka, već dugo vremena  „istupile riječju i djelom“ sa prostora  zapadnog Balkana. Kao posljedica navedenog, u Crnoj Gori je u protekloj deceniji došlo do jačanja autokratije na jednoj strani i velikosrpskog nacionalizma na drugoj, koji su se međusobno  „hranili” i održavali principom spojenih sudova. Pokušaj DPS-a i DF-a da stvore dvopartijski politički sistem, pretvorio se u svojevrsni „politikocid”, odnosno  progon građanskog i intelektualnog sa političke scene. Upravo ovdje se nalazi slabost domaće političke scene, jer aktuelna vlada koja je trebala artikulisati politički centar, nema dovoljno rezultata i uspjeha koji bi joj dali legitimitet.

Nadam se da će SAD i EU promovisati možda ključnu riječ koja se čula prilikom posjete američkog izaslanika, a to je inkluzija. Za početak „pacifikacija“  ekstrema na političkoj sceni Crne Gore je značajan korak. Možda u odsustvu zaglušujućeg  populizma, oni koji imaju što da kažu za dobrobit naroda Crne Gore dobiju više prostora.

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA 
Odloženo gašenje

Eskobar je dunuo u tinjajući plamen dimom zagušenog prostora političkog djelovanja koji je prijetio da uguši sve oko sebe i samu politiku. Duvanje je bilo znalački kontrolisano i dozirano tako da su ostali vitalni žišci na periferiji koji što entuzijastički, što optimistički, što oportunistički, što fašistički svjetlucaju iz svojih uglova čekajući. Izostaje centralni efekat. Sad je praznina i tišina, još se ne zna što će se desiti – da li normalna vatra, da li požar? Gašenje je odloženo.To budni, još više nadobudni ispunjavaju vlastitim preferencijama i interpretacijama a i konfabulacijama poniženi  i poraženi. Po ustaljenoj navici onog koji se pita Predsjednik je konstatovao – konstuktivni politički dijalog je ključni za razvoj države uz deficit karakterističan za region u kojem živimo. Koje otkriće! Saglasje sa svih strana, što vlasti, što opozicije, što vladinih,  što nevladinih, što naših, što njihovih, uz apsolutnu svjesnost svih koji o tome govore da je to nemoguće upravo zbog  „deficita“ koji je smišljeno projektovan da uguši svaki politički dijalog a i dijalog uopšte. Ma šta god bio „deficit“, sa njim se hrane sve protuve i nasilnici u politici do dan danas i to se u ovom trenutku  praznine nakon  Eskobara jasno vidi. Žišci koji ne znaju što dijalog znači.

Na nama je da vodom  gasimo i novu vatru palimo. Da mislimo iz egzistencijalne ugroženosti  i da pravo na mišljenje branimo, to je jedina luč koja obećava u globalnom zagušenju političkog djelovanja.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Poruke će biti oštrije 

Posjeta gospodina Eskobara i javno saopštene poruke mogu pomoći političkim subjektima u vlasti i opoziciji da razumiju poglede jednog od ključnih partnera Crne Gore u odnosu na budući razvoj naše zajednice i politiku koja može računati na podršku SAD-a. Jasno je naznačeno koje političke subjekte SAD smatraju partnerima u Crnoj Gori. O tim porukama vlast bi morala da vodi računa jer je Crna Gora izabrala da bude saveznik sa SAD i drugim državama NATO-a kao i da svoju politiku usklađuje sa stavovima EU, a ne bilo koje treće strane. Ignorisanje stavova partnerskih država u pogledu vrijednosti koje vlast treba da poštuje u svom djelovanju može dovesti do pogoršanja odnosa, smanjenja podrške (ekspertske, fiansijske itd…) razvoju države.

Poslate poruke se sigurno nisu svidjele svim političkim subjektima a neke reakcije (DPS-a i DF-a) pokazuju nespremnost da svoje djelovanje preispitaju i pokušaju se približiti, na vrijednosnoj ravni, drugim poltičkim subjektima.

DPS je dobio jasnu poruku, ali je pitanje da li u toj partiji ima hrabrih pojednaca koji smiju pokrenuti pitanje suštinskih promjena i izbor novog rukovodstva. DPS je, nakon 30 godina vlasti, izgubio izbore zahvaljujući predsjedniku partije i najvišim rukovodiocima, koji su stekli neobjašnjivo bogatstvo, zarobili institucije, koji su svoju bahatost kao „stil“ ponašanja prenijeli na mnoge mlađe partijske funkcionere koji su do 30. avgusta 2020. mislili da su budući vladari Crne Gore. Predsjednik DPS-a je postao najveći balast ovom političkom subjektu za uspostavljanje koalicionih odnosa sa partijama koje žele demokratizaciju crnogorskog društva na Ustavom utvrđenim principima.

Najavljene sankcije SAD-a za one poltičke lidere koji svojim djelovanjem urušavaju stabilnost regiona (zbog poltičkog djelovanja, nacionalizma, korupcije itd.) je upozorenje koje će možda biti shvaćeno na pravi način. Ukoliko ne bude skore reakcije i najave izbora novog rukovodstva i promjene politika onih koji nastupaju na nacionalistčkim (srpskim –crnogorskim) osnovama i onih koji su ukorijenili korupciju u naše društvo, može se očekivati još jasnija poruka za političke lidere. Svaka naredna poruka SAD biće gora i teža za one kojima je namijenjena.

 

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Đukanović i DF – problem

Posjetu Eskobara vidim kao znak da su SAD riješile da uzmu aktivno učešće u rješavanju stanja u Crnoj Gori i na Balkanu, koliko god se to nekome dopadalo ili ne. Očito je svima da nova većina ne funkcioniše, a da stara više nema podršku međunarodnih centara moći. Kako smo očito nesposobni da sami rješavamo probleme, tutorstvo sa strane nam je izgleda neophodno. Od samih poruka koje je poslije sastanaka prenio Eskobar i Američka ambasada, zanimljivije mi je da je posjeta trajala puna tri dana – što je neubičajno, a da je završni sastanak Eskobar upriličio sa liderom URA-e Abazovićem, koji očigledno postaje favorit međunarodne zajednice, što u domaćem kontekstu podrške glasača može biti mač sa dvije oštrice.

Kao glavne poruke te posjete sam vidio da je DPS-u i cjelokupnoj javnosti otvoreno dato do znanja da međunarodni faktor na Đukanovića više ne računa, kao i da DF vidi kao glavni problem u aktuelnoj većini, nerpihvatljiv za bilo kakvu ozbiljniju participaciju u Vladi. To je bio i diplomatski odgovor njihovim liderima koji su uporno ponavljali priču da se Zapad ne protivi njihovom ulasku u izvršnu vlast, već da je to (izmišljena) priča Krivokapića i Abazovića. Čudna mi je „bezrezervna“ podrška američke administracije aktuelnoj vladi i premijeru, uz napomenu da se od nje očekuje da nastavi sa „afirmacijom Crne Gore kao suverene države, koja će biti inkluzivna“. Koliko je inkluzivna aktuelna vlada najbolje pokazuje statistika po kojoj su iz namještenja po „dubini“ i u samoj vladi pripadnici manjinskih naroda prosto eliminisani, zbrisani, nema ih – osim na nivou statističke greške. Međutim, osim javnih poruka, one koje su tajne, saopštene u četiri oka, ne znamo. O njima samo možemo nagađati. Moje nagađanje je da je prenijeta poruka da bi Americi i Zapadu bila prihvatljiva manjinska vlada koju bi podržao DPS, ali bez Đukanovića i najbližeg mu okruženja, ako se aktuelna pokaže i dalje nefunkcionalnom i nastavi sa dosadašnjim kleronacionalizmom.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Početak značajnijeg prisustva SAD

Smatram da posjeta američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara, te poruke koje je poslao tokom sastanka sa crnogorskim zvaničnicima, posebno one koje se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije, označava početak značajnijeg prisustva SAD-a u ovom dijelu Evrope, ali i daleko konkretnija očekivanja kada su u pitanju rezultati u sprovođenju ključnih reformi. Vidjeli smo da su svi politički akteri poruke Eskobara doživljeli na svoj način, ali mislim da ono što ne možemo da sporimo i tumačimo u skladu sa pojedinačnim partijskim interesima, jeste jasno iskazana spremnost za partnerstvo sa svima onima koji ne prave bilo kakve kompromise kada je borba protiv korupcije u pitanju.

Vjerujem da će u tom smjeru biti i naglašena očekivanja od nove vlasti, te da uz konkretnu podršku američke administracije ostaje vrlo malo izgovora da nakon 30 godina vlasti DPS-a, Crna Gora konačno ne zakorači u prave reforme.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo