Povežite se sa nama

KAFIĆARENJE

Dnevnik jedne Ive

Objavljeno prije

na

28.12.2013: Ispratili staru godinu nekoliko dana ranije. Ispraćaj veseo i pun optimizma

29.12.2013: Boli me glava i ne mogu da mrdne

30.12.2013 : Nikada više neću da pijem, ali makar sam ustala i prošetala oba psa naizmjenično.

31.12.2013 11.00 : Ne znam gdje ću i da li ću uopšte neđe ići na doček

12.00 Saznajem da ni od očekivanih novaca, koje gle čuda neko duguje meni, neće biti ništa

16.00 Ipak neću morati da otkazujem planirani put za Beograd. Stigao je spas u posljednji čas

17.30 Ispaljena je prva petarda u moje dvorište. Jedan pas je u mojoj sobi ispod kreveta, drugi laje kao sumanut

18.00 Kršim obećanje od prije neki dan

18.30 Zagorelo mi pečenje i zapalile se farmerice koje sam ostavila da se prosuše.

19.00 Ipak idem u nepoznatom pravcu na doček imam vremena do 21.00 da se spremim

21.00 pa sve do 11.00 narednog dana zadržaću za sebe.

1.01.2014: Prvi dan novog ljeta isti je kao i prethodni. Budim se bez mamurluka i relativno brzo pakujem prvi kofer. Oprana još jedna mašina veša. Ovoga puta ne sušim blizu peći na drva. Pas ulazi u kofer i odbija da izađe. Izbacujem je. Ona ostavlja plast dlaka za sobom, valjda da me podsjećaju na nju dok sam na putu

3.01.2014 : Junior i ja smo u vozu. Kupe je čist, ne smrdi na prljave noge i ustajalu hranu. Opremljeni smo knjigom, Zabavnikom i Monitorom. Računam da je to dosta. Ničim izazvan, dedica koji sjedi do vrata otvara konverzaciju. O Isusu i Bibliji. Ne zatvara usta sve do Beograda. Njegov monolog u trajanju od 10 sati je nešto najbliže paklu što sam iskusila na planeti Zemlji za vrijeme mog bivstvovanja na istoj. Gori je samo još odlazak do toaleta u vozu, ali to traje i nužda zakon mijenja.

4.01.2014: Glas samoproklamovanog Mesije iz voza me još uvijek proganja. Ne pomaže ni odlazak u Muzej Afričke umjetnosti ni pravljenje konjića od gline.

6.01.2014 : Badnji je dan. Nisam dobila ni jednu stihovanu poruku, što će reći ili sam totalni autsajder ili su ljudi napokon shvatili koliko je ta vrsta čestitanja bilo čega idiotska. Nekoliko minuta prije ponoći stavljamo vreće sa pijeskom kod vrata i otvaramo prozore. Miniranje je počelo tačno u ponoć i trajalo je svega nekoliko minuta. Dobro smo prošli.

7.01.2014: Ne nalazim novčić u česnici. Tješim se povećim komadom ćuretine i krompirima pečenim u aćeto balzamiku. Magla je nad Beogradom. Drugo parče ćuretine je bila greška. Opet pakujem kofere. Do čitanja.

Iva BAJKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KAFIĆARENJE

Muke roditeljske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretpostavljam da svi mi ponekad uhvatimo sebe kako ponavljamo riječi naših roditelja, pa se ugrizemo jer uz to ide naravno sjećanje na one tinejdžerske dane, kada smo puni bunta obećavali sami sebi da nikada nečemo biti kao oni. (više…)

Komentari

nastavi čitati

KAFIĆARENJE

Tetke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije izvjesnog vremena, internetom je prostrujila vijest da su tetke u Srbiji dobile status trećeg roditelja.

Šala je krenula sa poznatog satiričnog portala NEWS Net. No sudeći po tome koliko je puta preuzeta, bilo je i onih koji nisu shvatili da je riječ o šaljivom tekstu, koji je skrenuo pažnju na učestale izlive emocija tetki prema djeci svojih braće i sestara. (više…)

Komentari

nastavi čitati

KAFIĆARENJE

Lunje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije desetak dana u medijima je objavljena priča o eutanaziji trideset pasa iz podgoričkog azila. Ljubitelji životinja su se digli na noge i pokazali zavidnu solidarnost, te su svojim mejlovima i peticijom uspjeli da ako ništa drugo, organizuju sastanak sa predstavnicima gradske uprave, tačnije u Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo