Počelo je odbrojavanje. U trenutku dok pišem ovaj tekst, još svega par dana do Nove godine. Vidim na društvenim mrežama da su počele da se prave liste the best of i the worst of 2013.

Dakle , po čemu ću pamtiti 2013? Pa kada podvučem crtu, bila je ovo jedna od najboljih godina u mom životu. Bez obzira na sve uspone i padove, nekako je uvijek bila u znaku idemo dalje. Stisneš zube, uhvatiš u klinč i kreneš. Bila je ovo i ona godina u kojoj su mnogi skeptično govorili nije moguće, ali jeste. Bilo je moguće, samo ako si imao balls da zagrizeš dovoljno jako i ideš naprijed.

Ove godine su otišli mnogi veliki ljudi. Simboli jedne epohe. Nelson Mandela, Jovanka Broz, Jovo Kapičić, Srđa Popović, veliki putnik Željko Malnar, veliki roker Lu Rid, Aleksandar Tijanić, i mnogi drugi . Neka mi gore na nebu oproste ako se nisam sjetila da ih spomenem. Previše je to imena za nas obične smrtnike, koji su više od pola svog života živjeli u svojim malim mikrokosmosima, začaureni i zaštićeni od svega.

Otišao je i jedan moj lični simbol epohe. Obodov frižider star 35 godina, koji je do skora zujao i brujao u maminoj kuhinji u Beogradu. Kada je posljednji put pozvala majstora da pokuša da ga popravi, on je uspio da zaustavi to čudno curenje, ali joj je u isto vrijeme rekao da je ovo posljednja popravka. Kao kada doktor kaže porodici bolesnika da je krizu pregurao, ali na žalost oni ne mogu više ništa da urade. I zujao je boga mi taj frižider još dobrih pola godine, a onda je odjednom ućutao.

Moram priznati da sam na neki svoj način odžalila odlazak tog starog frižidera. Jeste da nisam tip koji pristaje da se vezuje za stvari, ali ipak je to cio jedan život, djetinjstvo prepuno uspomena stalo u to neprestano otvaranje i zatvaranje vrata. Sve one torte, ponoćni ukradeni obroci da me mama ne vidi(uvijek sam bila malo deblja za njen ukus, te je krađa hrane za mene bila strogi no-no!), hladan sok od zove u vrijeme krize devedesetih. Čuvao je on ponosno namirnice nagomilane u to vrijeme, i bio je čvrsto ubijeđen da je u istorijskoj misiji spasavanja jedne porodice od gladi – koliko frižider može biti svjestan svog značenja. Bombardovanje? Nemaš problema. Živ sam i zujim i brujim i dalje.

Bio je i veoma glasan, kao da nas je stalno podsjećao na svoje postojanje. Naročito ga je voljela moja kučka Bela, razmaženi pit bul terijer koji je 13 godina svoj egzistencijalni smisao tražila u otvaranju vrata istog i guranja njuške unutra a zatim zaneseno posmatranje sadržaja kao da je u pitanju najljepša izložba umjetničkih djela. Uostalom šta može biti vrjednije za jednog psa, osim čežnjivog pogleda u frešku šniclu?

A o psima, možda više nekom drugom prilikom. Možda u 2014 godini. Ova godina za nama mi je bila u znaku ljudi. Onih koji su me uvjerili da je moguće biti dobar, da treba da budeš svoj. Rezultat će kad tad doći sam po sebi. Ove godine sam naučila da pravim espreso i dojč kafu, mada dojč vrlo oprezno naručujem kao veliku sa mlijekom svuda sem u Podgorici. Pola godine sam konobarisala, i shvatila da je svaki posao dobar ukoliko ga radiš sa srcem. Možda i najinspirativniji momenti su mi dolazili dok sam radila po kafićima. Tu svašta možeš i da vidiš i da čuješ. Ako neko zna šta se dešava u gradu onda su to konobari, koji ljeti postaju kanaderi jer gosti kada sjednu u kafić kao da zaborave čemu kafić služi, pa naručuju neumjerene količine vode. Par puta mi je dolazilo da ih uputim na jednu adresu gdje sunce ne sija, ali onda se suzdržim. Nisu oni krivi što su ih gazde u ovoj oštroj konkurenciji gdje je lakše otvoriti kafić,pab, kafanu, restoran nego Facebook nalog, razmazili. Ali i to je iza mene. Umjesto gorčine, zahvalna sam što mi je život omogućio da steknem iskustvo koje me uvjerilo u jedno a to je da čovjek vrijedi onoliko koliko umije da se izbori za sebe. Ni manje ni više. U sistemu poremećenih vrijednosti, uopšte ne treba da mi bude žao što sam fakultetsku diplomu odložila na sigurno, znanje stranih jezika iskoristila da porazgovaram sa strancima o aktuelnoj situaciji. I opšte uzev dragi moji koji čitate ova pisanija koja uredno isporučujem jednom nedjeljno, srećna vam Nova godina! I znajte da su dobre godine tek pred nama ukoliko smo spremni da ih dočekamo!

Iva BAJKOVIĆ