Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

TURIZAM, BROJKE I JAVA: Statistika ne briše stare boljke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Statistički uspjesi ne mogu ukloniti brojne probleme koji se svake sezone ponavljaju. Prenatrpani i neuslovni aerodromi, posebno u Tivtu, koji dočekuju i ispraćaju turiste, gužve i kilometarske kolone, bahati vozači, restrikcije vode i struje, slana voda u česmama u Kotoru, neuređene plaže, nebriga o higijeni, buka, neke su od glavnih primjedbi koje ostavljaju turisti

 

 

Ogromne gužve i čekanje u kolonama i ove godine obilježavaju avgust i špic turističke sezone. Tako je prvog avgustovskog vikenda u Crnu Goru ušlo više ljudi nego što imamo stanovnika, preko 630.000 putnika. Opet se obaraju rekordi: za prvih pola godine u Crnoj Gori registrovano je skoro milion turista. Aerodromi Crne Gore od početka godine su opslužili više od 2,2 miliona putnika, a rekord je oborio Aerodrom Podgorica, koji je zahvaljujući otvaranju baze Wizz Air-a ugostio čak 76 odsto putnika više u odnosu na do sada referentnu 2019. godinu.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat, Crnu Goru je u prvoj polovini 2026. godine posjetilo 994.000 turista, što predstavlja rast od 5,7 odsto u odnosu na isti period prošle godine. Istovremeno je ostvareno 5,14 miliona noćenja, odnosno 6,5 odsto više nego godinu ranije.

Turisti su najviše iznajmljivali privatni smještaj, koji je u turističkom prometu u prvoj polovini ove godine učestvovao sa 64 odsto u ukupnom broju noćenja, odnosno sa približno 3,28 miliona. Ovaj broj je svakako bio veći jer je i dalje neprijavljivanje gostiju najučestalije u izdavanju privatnog smještaja. Prema ranijim procjenama zbog neregistrovanog smještaja država gubi oko 30 odsto ostvarenog ukupnog turističkog prihoda.

U kolektivnom smještaju je ostvareno 1,86 miliona noćenja, što predstavlja 36 odsto ukupnog rezultata.

Rusija je i dalje vodeće inostrano tržište sa približno 990.000 noćenja, dva odsto više nego u prvoj polovini 2025. godine. Slijedi Srbija, na čijem tržištu je i pored tamošnje negativne propagande zabilježen veliki rast od 18 odsto, iz ove susjedne zemlje je ostvareno oko 963.000 noćenja. Turisti iz Bosne i Hercegovine ostvarili su 273.000 noćenja, osam odsto više nego godinu ranije.

Podaci Monstata govore i da je značajan broj gostiju došao iz Velike Britanije – 251.000 noćenja i rastom od 17 odsto, dok je njemačko tržište zabilježilo 244.000 noćenja i povećanje od 21 odsto. Značajan rast ostvaren je i na tržištu Ukrajine, čiji su državljani ostvarili oko 220.000 noćenja, 18 od sto više nego u uporednom periodu. Najveće povećanje među prikazanim tržištima zabilježila je Poljska. Poljski turisti ostvarili su 145.000 noćenja, uz rast od 31 odsto. Pozitivan rezultat zabilježen je i na tržištu Sjedinjenih Američkih Država, sa 115.000 noćenja i rastom od 22 odsto.

Za razliku od prošle sezone, 39 odsto manje turista u prvoj polovini godine je došlo iz Turske. Turisti iz te zemlje ostvarili su 181.000 noćenja. A sa 96.000 noćenja turista iz Izraela i tu je zabilježen pad od 24 odsto.

Budvu, rijestonicu crnogorskog turizma, u prvoj polovini godine posjetilo je oko 245.000 turista. Turistički poslenici u ovom gradu ističu da ih raduje da su najdominantnija tržišta izjednačila, pa je tako učešće turista iz Srbije od 13 odsto jednako koliko učešće turista iz Velike Britanije i Njemačke zajedno.

Iz Ministarstva turizma ne kriju zadovoljstvo dosadašnjim tokom sezone. Generalna direktorica u Ministarstvu Olivera Blagojević izjavila je da „podaci pokazuju da se produžava dužina boravka turista, koja sada iznosi više od pet dana, što predstavlja jedan od ključnih pokazatelja i za ukupne turističke prihode…“

Istraživač tržišta Darko Đikanović za Pobjedu je kazao da i pored pozitivnih trendova, podaci pokazuju da je prosječna dužina boravka ostala gotovo nepromijenjena i iznosila je 5,2 noći. „Nepromijenjena prosječna dužina boravka pokazuje da jedan od ključnih izazova ostaje stvaranje sadržaja koji bi goste podstakli da u Crnoj Gori provedu više vremena“.

Podaci pokazuju da gosti iz regiona i Istočne Evrope borave u prosjeku osam dana u privatnom smještaju, dok, duplo manje, prosječno četiri dana u hotelima odsjedaju gosti iz Zapadne Evrope.

Analitičari ističu da ohrabruje povećanje turističke aktivnosti na sjeveru Crne Gore. Primjer za to je Žabljak u kome je, u posljednje tri godine, povećan broj kreveta a prema podacima Turističke organizacije, interesovanje gostiju nastavilo je da raste.

„U julu imamo uvećanje od 48 odsto. Žabljak je za prethodne tri godine dobio dvostruko uvećanje smještaja, možda čak i više, a ipak smo uspjeli da imamo veoma dobru popunjenost i da držimo popunjenost kakvu smo imali prethodnih godina“, kazali su Vijestima iz TO Žabljak.

Ministarka turizma Simonida Kordić naglasila je da odlični rezultati na sjeveru potvrđuju snagu ruralnog turizma i širenje sezone van ljetnjih centara.

„Posebno ohrabruje činjenica da Mojkovac i Bijelo Polje bilježe najveći rast ove godine. Mojkovac ostvaruje rast od 43 odsto u broju turista, dok je u Bijelom Polju zabilježen porast veći od 20 odsto, kada su u pitanju noćenja. To pokazuje da rast turizma nije vezan isključivo za tradicionalne planinske centre koji su naravno puni, već da se turistički promet intenzivira i u drugim opštinama na sjeveru države“, navela je Blagojević.

Pozitivno je i što turoperatori nude sve više programa koji se odnose na na Nacionalni park Durmitor, Biogradsku goru, rafting Tarom i ostale znamenitosti centralnog i sjevernog regiona. Sve to može pomoći u težnji obogaćivanja ponude i produženja sezone.

Statistički uspjesi ne mogu ukloniti brojne probleme koji se svake sezone ponavljaju. Prenatrpani i neuslovni aerodromi, posebno u Tivtu, koji dočekuju i ispraćaju turiste, gužve i kilometarske kolone, bahati vozači, restrikcije vode i struje, slana voda u česmama u Kotoru, neuređenje plaža, nebriga o higijeni, buka, neke su od glavnih primjedbi koje ostavljaju turisti.

Dio primjedbi se odnosi i na neizdavanje fiskalnih računa u kafićima, restoranima i privatnom smještaju, a i dalje su zabilježeni slučajevi „taksista“, prvenstveno na aerodromima, koji prevoz turista papreno naplaćuju.

I ove godine je izražen nedostatak radnika u turizmu, procjene govore o manjku od oko 25.000 radnika. Iako su plate poboljšane, uslovi i vrijeme rada, hrana, smještaj i higijenski uslovi i dalje su ostali problematični za mnoge sezonske radnike. Najčešća žalba je rad od 10 do 12 sati dnevno, bez ijednog slobodnog dana.

Krajem maja ove godine, u izvještaju Evropske komisije za putovanja (ETC), Crna Gora je proglašena za najbolje ocijenjenu evropsku destinaciju po pitanju reputacije i zadovoljstva posjetilaca, ostvarivši  ocjenu od 9,22 od ukupno 10.

I pored tih pohvala, i ove sezone primjetne su sve boljke koje se godinama ponavljaju – dva mjeseca gužve i preopterećenja, hronični nedostatak radne snage, saobraćajni kolapsi, komunalni problemi, siva zona sa neprijavljenim gostima, uz svake godine sve veću betonizaciju primorja.

Crna Gora, s druge strane, kao adute, ima prirodnu raznovrsnost na malom prostoru i još uvijek niže cijene u odnosu na turistički razvijenije zemlje Mediterana. Međutim, i to se postepeno mijenja: inflacija u turizmu od početka 2022. do kraja juna ove godine iznosila je čak 46,1 odsto.

Na neusklađenost cijena i ponude, upozorio je profesor turizma i ekonomije Ivo Županović. On je za Tv Vijesti izjavio: „Ja sam i prošle i pretprošle godine isto čuo: ‘Pa nećemo puno podići cijene, podići ćemo ih 10 odsto.’ To je mnogo ako niste kvalitativno podigli svoju uslugu za 10 odsto“.

Crna Gora je prošle godine ostvarila 15,37 miliona turističkih noćenja, i 1,48 milijardi eura prihoda od turizma. Uporedbe radi, Dubrovnik, koji drži  najveći prosjek potrošnje po gostu na cijeloj jadranskoj obali, 2025. godine je imao 4,28 miliona noćenja i od turizma prihodovao 1,8 i 2 milijarde eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEMA SAGLASNOSTI NA PROJEKAT BETONIRANJA PLAŽE GALIJA: Galija neće postati Baošići na Budvanskoj rivijeri?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odluka Agencije da istraje na uslovima i ne podrži besomučno betoniranje obale i mora, uliva nadu da se nešto može promijeniti, naročito nakon skandala sa betoniranjem mora u Baošićima. Ne smije se dozvoliti da Galije postanu Baošići na budvanskoj rivijeri. Po planovima investitora Galiji se sprema pravi urbicid

 

 

Agencija za zaštitu životne sredine donijela je polovinom jula ove godine rješenje kojim se odbija zahtjev za davanje saglasnosti na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za projekat uređenje plaže Galija – druga faza, koja je u Atlasu crnogorskih plaža označena lokacijom br. 22 B, Opština Budva.

U pitanju je treća istovjetna odluka ovog organa otkako je nosilac projekta, kompanija Beach Doo iz Podgorice, podnio u maju 2024. godine zahtjev za davanje saglasnosti na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu druge faze projekta izgradnje objekata na poznatoj prirodnoj plaži.

Agencija je dva puta zaredom investitoru vraćala Elaborat na doradu uz jasne instrukcije za izmjene projekta. U konačnom, Komisija za ocjenu Elaborata je, nakon pregleda dostavljene dokumentacije i usaglašavanja stavova, u svom izvještaju konstatovala da predmetni dokument nije urađen u skladu sa važećim propisima i standardima. Da ne sadrži odgovarajuće mjere za sprečavanje, smanjenje i otklanjanje štetnih uticaja na životnu sredinu.

Investitor trenutno nema saglasnost i ne može legalno nastaviti sa izvođenjem ovog dijela projekta.

Nije riječ o tome da Komisija traži da investitor samo dopuni papire, ona suštinski osporava način na koji je druga faza projekta zamišljena i obrađena, naročito intervencije betonom u morskom prostoru i njihov uticaj na eko sistem.

Odluka Agencije da istraje na uslovima i ne podrži besomučno betoniranje obale i mora, uliva nadu da se nešto može promijeniti, naročito nakon skandala sa betoniranjem mora u Baošićima. Ne smije se dozvoliti da Galije postanu Baošići na budvanskoj rivijeri. Po planovima investitora Galiji se sprema pravi urbicid, uništavanje zaleđa, šuma i šikare, totalno betoniranje obale, gradnja niza objekata, privatnih pristaništa, mostova i privezišta za brodove i jahte jednog povlašćenog sloja crnogorskog društva.

Osporena druga faza betoniranja plaže Galija zamišljena je tako da se cijelom dužinom središne plaže predviđa izgradnja armirano-betonskog (AB) zida, duž obale u pojasu plaže projektovana su tri betonska platoa, vrši se iskop morskog dna za postavljanje AB baldhina i napera za privez brodova…

Na stijenama sjeverozapadnog dijela plaže predviđena je izgradnja armirano-betonskog monolitnog pristana dužine 20 metara, širine 10 u dubini većoj od 1,5 metar. Izvodi se i monolitni AB most dužine 5,5 metara.

„Armirano-betonski blokovi čuvari, AB baldahini – oplata, ugradnja armature I betoniranje obavljaju se na suvom, u betonjerci ili na platou unutar gradilišta. Betoniranje se izvodi betonom za betoniranje pod morem, uz dodatak aditiva za sprečavanje djelovanja hlorida i ubrzivača vezanja betona. Blokovi čuvari se kao gotovi postavljaju u more. Ukupno je predviđena izgradnja 64 komada baldahina (23 na AB platou “B” i 41 na AB platou “C”“,  samo je dio nevjerovatnih uputa za betoniranje plaže, ubacivanje tona betona u more u jednoj od najljepših uvala na budvanskoj rivijeri, navednih u tekstu Elaborata.

„Izgradnja ovako monumentalnih i predimenzioniranih betonskih konstrukcija u zoni litorala (infralitorala) neizostavno krajnje negativno utiče na živi svijet koji će se zateći zarobljen u dijelu akvatorijuma između obale i projektovane betonske konstrukcije (marinskog tipa)“, navodi se u tekstu rješenja Agencije o odbijanju zahtjeva za saglasnost.

Komisija za ocjenu Elaborata navodi  da ih obrađivač nije uvjerio da će mjerama koje je predložio smanjiti ili zaustaviti uticaj predmetnog objekta na ovaj dio akvatorijuma i da to i nije moguće s obzirom na njegovu poziciju u moru i veličinu.

„Već oskudan živi svijet opisan Nultom studijom biće dodatno redukovan i ugrožen“, navodi se u obrazloženju odluke o odbijanju.

Navedeno je takođe da se „antropogeni uticaj koji je izražen na plaži, mijenjajući njena prirodna svojstva, predloženim nastavlja u litoralu, zaokružujući na taj  način izmjenu autohtonih svojstava u zoni plime i osjeke, gdje se dešavaju najsloženije trofičke interakcije. Ovaj vid građevinskih zahvata samo će ublažiti uticaj energije talasa na gibanje vode i eroziju, jaku sedimentaciju i neće riješti problem koji investitor navodi. Sa stanovišta ugroženosti biodiverziteta imaćemo negativne  tendencije“, zaključuje se, između ostalog, u rješenju.

Lokacija plaže Galija postala je jedna od većih ivesticionih zona koje se razvijaju neposredno uz morsku obalu, na kojoj se izvode obimni građevinski radovi, betonira se morski pojas i more, gdje izvan turističke sezone sve vrvi od bagera i građevinskih mašina kojima se ubrzano devastira ovaj dio budvanske rivijere.

Radove na plaži izvodi podgorička firma Beach Doo, vlasnika Saše Kaluđerovića, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra površine 7.273 m2, na rok trajanja od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, kojim se u zakup daju djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojoj mogu praviti nova kupališta.

Nije međutim jasno, po kojem je kriterijumu, osim političke pripadnosti zakupca ili zakupaca, prirodna plaža Galija svrstana u investicionu. Ugovor o zakupu kompleksa Galija zaključen je u žurbi, samo dan nakon završenih parlamentarnih izbora, 1. septembra 2020. godine.

Vrlo je važno da je Agencija odbila elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, to nije isto što i zabrana projekta, ali jeste ozbiljan signal da dokumentacija koju je investitor ponudio nije bila dovoljna da se projekat prihvati u predloženom obliku.

Međutim, iako se na prvo čitanje rješenja o odbijanju saglasnosti čini da je Agencija odlučna u namjeri da ne odobri betoniranje mora, investitoru se nudi put spasa.

„Svaki od navedenih građevinskih radova – podvodni pragovi, naperi, lukobrani u akvatorijumu litorala je veoma grub i agresivan vid uticaja na eko sistem i stoga zahtijeva posebne elaborate. Predlažemo da se građevinski radovi postupno izvode, da bi se sukcesivno pratilo kako pojedinačno utiču na akvatorijum…“, savjetuje se investitoru.

„Predlažemo da investitor uradi pojedinačne elaborate i sam bolje sagleda uticaje i posledice ovih aktivnosti na datoj lokaciji“, zaključuje Komisija u svom izvještaju.

Znači ne može sve odjednom, ali jedno po jedno možda i može. Samo nije jasno kako bi u tom slučaju bila poništena ocjena po kojoj monumentalne betonske konstrukcije neizostavno negativno utiču na živi svijet u moru.

Betoniranje obale nije samo pitanje građevinske tehnike niti da li će novi objekti, terase, platoi ili plažni sadržaji izgledati uredno ili „luksuzno“. Svaki ovakav zahvat fizički mijenja obalu, način na koji more dolazi do nje. Obala nije građevinska parcela samo zato što je neko dobio pravo zakupa. Ona je javni prostor, prirodni resurs i dio identiteta mjesta. Kada se jednom pretvori u beton, mnogo je teže vratiti moru nego što je bilo odlučiti da se betoniranje ne dozvoli. Reakcija mora uslijediti prije bagera a ne nakon njih.

Nakon Baošića premijer Milojko Spajić obećao je raskid ugovora za investiciona kupališta koja dovode do ovakvih intervencija na moru. Da li će to obećanje ostati samo politička poruka ili će biti primijenjeno i na Galiju?  Ako se uprkos iskustvu iz Baošića i odbijenom elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu ponovo dozvoli da beton krene prema moru, onda problem više nije u jednom makar i uticajnom investitoru.

Problem je u tome što država govori jedno a na crnogorskoj obali se radi drugo. Ni državno preduzeće Morsko dobro nije garant zaštite i kontrole obale, više je saučesnik njene devastacije preko starih korumpiranih kadrova koji službu kontrole morskog dobra podređuju svojim ličnim interesima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AFERA GRADNJE HOTELA I NASIPANJA PLAŽE U BAOŠIĆIMA: Taknuto, nemaknuto

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država obećava UNESCO-u da će plaža u Baošićima biti vraćena u prvobitno stanje, a to se i pored sudskih odluka ne dešava. U pozadini, uz nove dozvole, radovi na megahotelu se privode kraju. Jedino što je izvjesno je da će vlasnik Carina Čedo Popović tužiti iste one koji su mu izdali dozvole zbog izmakle dobiti i dovođenja u zabludu

 

 

Rok o vraćanju plaže u Baošićima, koju je nasula kompanija Carine koja gradi megahotel u ovom malom primorskom mjestu, istekao je 17. jula i nije ispoštovan. Preko 8.000 kvadrata nasute plaže sada služi kao parking, a po najavama iz kompanije trebalo je već da primi prve turiste u jednom od najvećih hotela na našoj obali, na kojem se izvode završni radovi.

Carine su, zahvaljujući državnim i lokalnim vlastima, dobile skoro sve dozvole i nesmetano gradile hotel i nasipali plažu. Dio javnosti je oštro reagovao zbog devastacije obale i hotela koji se baš i ne uklapa u zaštićeni predio pod UNESCO zaštitom. Hotel bi, kako je najavljivao vlasnik Carina Čedomir Popović i bio otvoren tokom ove sezone, da se nije umješala Uprava za zaštitu kulturnih dobara.

Uprava je u maju dala kompaniji Carine rok od dva mjeseca da se plaža vrati u prvobitno stanje. Kompanija je tražila odlaganje ove odluke, a Upravni sud je to odbio. Nakon toga i Vrhovni sud donosi odluku kojom se odbija žalba Carina o odlaganju vraćanja plaže u prvobitno stanje i potvrđuje odluka Upravnog suda.

Kako Carine plažu u propisanom roku nijesu vratile kao što je bila,  Uprava za zaštitu kulturnih dobara im je izrekla maksimalnu kaznu od 5.000 eura, uz najavu da će država vratiti plažu u prvobitno stanje.

Država, tačnije većina institucija, je do sada dala sve od sebe da se hotel i plaža završe.

Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdao je dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u februaru ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od „nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je „utvrđeno da je ona ispravna”. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore (EPA), koja je ocijenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

„Kompanija Carine, radove na uređenju kupališta u Baošićima izvodila je isključivo na osnovu građevinske dozvole Sekretarijata za urbanizam i građevinsku inspekciju Opštine Herceg Novi i kategorično tvrdimo da nijedna aktivnost nije preduzeta mimo pomenute dozvole, što je potvrđeno zapisnicima nadležne građevinske inspekcije“, kazali su za  Carina.

Slično je i sa hotelom, koji je skoro završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela. Zabrana gradnje, odluke inspekcije, pa ukidanje istih od strane Radunovićevog ministarstva, ono su što je pratilo sagu o izgradnji hotela u Baošićima.

I pored skandala u javnosti oko plaže i hotela, Opština Herceg Novi, na čijem čelu je Stevan Katić, donijela je odluku kojom se kompaniji Carine omogućava izbođenje radova na hotelu i tokom turističke sezone. Kako je od 15. juna do 15. septembra na snazi Odluka o zabrani izvođenja građevinskih radova u ljetnjem periodu u prvoj zoni – 300 metara vazdušne linije od obale, ovakva odluka se može donijeti samo za projekte od značaja za Opštinu i državu. Tako je nastavak gradnje hotela u Baošićima rangiran kao završetak radova na školi, vrtiću i vodovodnoj mreži u Opštini Herceg Novi.

Da Popović ima dobre konekcije sa vlastima bilo je jasno i kada je u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, poslanica Demokrata Zdenka Popović uputila javni apel Upravi za zaštitu kulrutnih dobara da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.

Ipak, krajem marta policija je uhapsila  Popovića i sekretara za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislava Velaša zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost. Popović je bio u pritvoru do kraja aprila, a Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode. Sredinom juna Velaš je izabran za potpredsjednika Opštine Herceg Novi.

U međuvremenu, uključio se i premijer Milojko Spajić, koji je i predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, naloživši da se podnesu krivične prijave zbog radova u Baošićima. Spajić je upozorio da se nasipanje mora u Baošićima mora pod hitno zaustaviti, jer veoma negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

A UNESCO je problem Baošića uvrstio u svoj dokumenat pred  48. sjednicu Komiteta za svjetsku baštinu. „Kao odgovor na informacije trećih strana dostavljene 27. februara 2026. godine o neovlašćenim aktivnostima u Baošićima (katastarske parcele 771, 772, 773/1 i 774 KO), država članica je obavijestila Centar za svjetsku baštinu da je donijeta formalna odluka o obustavi radova i vraćanju lokaliteta u prethodno stanje. Pokrenuti su pravni mehanizmi radi ublažavanja mogućih negativnih uticaja na izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) dobra“, navodi se u Nacrtu izvještaja UNESCO-a. Radilo se o odgovoru i obećanju Crne Gore koje za sada nije ispunjeno.

Iz kompanije Carine u žalbama sudovima navode „izmaklu korist i štetu mjerenu iznosom koji prelazi sedam miliona eura, ne računajući reputacionu štetu i negativne posljedice po turoperatore, turiste, zaposlene i javni interes“.

Vlasnik Carina Popović je nakon odluke Upravnog i Vrhovnog suda izjavio da poštuju odluke sudova, te da će iscrpiti sve domaće sudske instance, a nakon toga pravdu potražiti i kod međunarodnih sudova.

Advokat Veselin Radulović je podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima. U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.

Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima. Od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražilo je kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.

Očigledno postupanje državnih organa po nekim drugim pravilima dovelo je do pat pozicije u kojoj država obećava UNESCO da će plaža biti vraćena u prvobitno stanje, a to se i pored sudskih odluka ne dešava. A u pozadini, uz nove dozvole, radovi na megahotelu se privode kraju. Jedino što je izvjesno je da će Popović tužiti iste one koji su mu izdali dozvole zbog izmakle dobiti i dovođenja u zabludu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo