Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR MEĐUNARODNOG I EVROPSKOG PRAVA I DIPLOMATA: Nema suštinskog dijaloga o strateškim temama koje se tiču cijele Evrope

Objavljeno prije

na

Nepoštovanje pravnih načela i odluka Suda pravde EU od strane ustavnih sudova i vlada Poljske i Mađarske, može posebno da dovede u pitanje održivost sistema EU

 

MONITOR: Kriza Ukrajina–Rusija navodno je na ivici oružanog sukoba. Pokušaji dijaloga između NATO i Rusije nisu doveli do rezultata. Došlo je do ograničenih sankcija, a prijeti se i novim. Kako procjenjujete, koji bi dogovor bio kompromis?

LOPANDIĆ: Svedoci smo situacije koja odgovara onome što podrazumeva reč „kriza“ u medicini a koja se može završiti, bilo ozdravljenjem bolesnika, bilo njegovim fatalnim krajem. U ovom slučaju „bolesnik“ je evropski bezbednosni poredak – onakav kakav je definisan još sporazumima iz Helsinkija, a kasnije potvrđen u okviru OEBS-a, nakon raspada Istočnog bloka. Decenijama tokom ovog veka svedoci smo zabrinjavajućeg trenda u odnosima velikih sila – posebno u odnosima Atlantskih saveznika i Rusije – koji se svodi na utisak o nepostojanju suštinskog dijaloga o velikim strateškim temama koje se tiču cele Evrope. Tokom prošle decenije otkazano je nekoliko strateških sporazuma između SAD i Rusije, koji su se odnosili na nuklearno naoružanje, dok je ceo prostor oko spoljnih granica Rusije, uključujući Ukrajinu, Moldaviju, Kavkaz i dr., postao zona nestabilnosti i zamrznutih konflikata, što je kulminiralo sa ukrajinskom krizom, odnosno sukobima 2014. Može se reći da je sa krizom u Ukrajini i jednostranom aneksijom Krima, koji praktično niko u međunarodnoj zajednici nije pravno priznao, u suštini došlo do raspada evropskog poretka koji je definisao OEBS i u čijoj suštini su načela o poštovanju suvereniteta i nepovredivosti granica. Da podsetim, međutim, da su ovi principi već bili ozbiljno narušeni od strane NATO zemalja sa bombardovanjem Srbije i Crne Gore 1999, a dodatno uzdrmani nastojanjima da se jednostrano menjaju granice Srbije 2008. Odnos NATO zemalja prema Srbiji i kasnija intervencija u Iraku suštinski su podrili poverenje između Rusije i Atlantskih saveznika, a bez elementarnog poverenja nema stabilnosti ni u međuljudskim pa ni u međunarodnim odnosima.

MONITOR: Neki evropski lideri, kao Makron, održavaju veze sa Putinom, što je radila i Angela Merkel. Tvrdi se da je EU gotovo potpuno zavisna od ruskih energenata, a da njene sankcije nisu ozbiljnije pogodile Rusiju. SAD sve više zaoštravaju situaciju sa Moskvom. Amerikanci prijete i zabranom Rusiji prometa u dolarima preko Swift sistema. Kako bi ovaj „ruski rulet“ mogao, u perspektivi, uticati na odnose Brisela i Vašingtona?

LOPANDIĆ: Svi bi mnogo više gubili nego dobili od dalje eskalacije krize, posebno evropske zemlje. „Gde se slonovi bore, strada trava“, stara je indijska poslovica, što se u ovom slučaju posebno odnosi na male evropske zemlje. U kontekstu bezbednosnih problema, Evropska unija bi trebalo da igra još značajniju ulogu na tragu onoga što je francuski predsednik Makron nazvao „strateška autonomija“ EU, a što je, za sada, više lepa parola nego realnost.

Davno je rečeno da je EU „ekonomski div, politički patuljak i vojni mrav“. To se donekle promenilo u poslednjih par decenija – ali ne i kada se radi o strateškim pitanjima rata i mira. Ne treba zaboraviti da SAD imaju niz vojnih baza i nuklearno oružje u zemljama EU, od Nemačke, preko Italije do Grčke. EU uglavnom deluje slanjem mirovnih misija – u čemu kao partner učestvuje i Srbija – kao i na planu saradnje u vojnoj industriji.

MONITOR: U Njemačkoj je vlast promijenjena. U aprilu su francuski predsjednički izbori na kojima se Emanuel Makron smatra favoritom. Može li se očekivati da, poslije tih izbora, EU zauzme jasnije stavove prema „mangupima u sopstvenim redovima“ čije politike i načini vladanja ne mare za „evropske vrijednosti“, ali i prema balkanskim stabilokratama?

LOPANDIĆ: U EU je u toku jedna vrsta unutrašnjeg preispitivanja i preraspodele u odnosima snaga, nakon izlaska Velike Britanije iz Unije. Ravnoteža „velikih“ koju je činio trougao UK–Francuska–Nemačka svela se na dvojac u kom ekonomski, pa sve više i politički, preteže Nemačka. Nemačka je zemlja „status quo-a“, kojoj sadašnji odnosi u EU ekonomski najviše odgovaraju. Kohezija EU se zasniva na stabilnosti ovog dvojca, plus na dobrom funkcionisanju ekonomskih politika i jedinstvenog tržišta i na zajedničkom budžetu koji se „preliva“ na manje razvijene zemlje i regione.

Posmatrano geopolitički, Nemačka je prvenstveno kontinentalna država, dok je Francuska mnogo više okeanska zemlja koja raspolaže ogromnim pomorskim prostranstvima (zbog svojih prekomorskih teritorija i posedovanja brojnih ostrva), a uz to je i nuklearna sila i članica SB UN, što joj daje veći manevarski prostor u svetskoj diplomatiji. Proces donošenja odluka u EU podrazumeva stalno interno pregovaranje i stvaranje različitih privremenih minikoalicija između manjih članica Unije, poput Višegradske grupe, Baltičke grupe i slično. Ove podele su nekada i ideološke, poput koalicije „štedljivih“ zemalja članica. Mnogo ozbiljnija je ideološka podela koja se trenutno svela na duo vlada Poljske i Mađarske (delimično i Slovenije). Nepoštovanje pravnih načela i odluka Suda pravde EU od strane ustavnih sudova i vlada Poljske i Mađarske u ovom momentu može posebno da dovede u pitanje održivost sistema EU. Radi se o ozbiljnom sporu koji zadire u same temelje pravnog poretka EU kakva se razvila u poslednjih pola veka.

MONITOR: Većina javnih ličnosti iz BiH smatra da u BiH nije moguće sačuvati i sprovesti neophodne reforme izbornog zakona i Ustava, bez posredovanja SAD. Poslije nedavnih razgovora predstavnika BiH Federacije u Neumu, izaslanici EU i SAD, Angela Ajkhorst i Metju Palmer, rekli su da se napreduje „korak po korak“. Kako će tek biti kad se počne razgovarati, ako se to uopšte dogodi, i sa Miloradom Dodikom?

LOPANDIĆ: Za susede BiH, kao i za celu Evropu, bilo bi vrlo važno da se uz posredovanje SAD i EU, postignu rešenja koja će deblokirati političke sporazume u ovom vremenu velikih geopolitičkih zapetljaja. Žan Mone, jedan od „otaca“ Evropske zajednice je dao sledeći recept: „Kada postoji politička blokada, onda pokušajte da promenite kontekst pregovora, odnosno ugao iz kog se problem rešava“. Mislim da su sporost u procesu proširenja EU i njene interne slabosti dosta uticale na postojanje jedne vrste dugoročne rovite političke situacije u BiH, ali i šire u regionu. Razbijanje Jugoslavije i nacionalistički sukobi nisu pomogli narodima Zapadnog Balkana. Sumnjam isto tako da će nacionalizam mnogo pomoći u rešavanju brojnih društvenih problema koji se prvenstveno ogledaju u nedovoljnoj modernizaciji, nefunkcionalnoj i birokratizovanoj državi, korupciji, kriminalu i, što je najgore, procesu iseljavanja obrazovanih i mladih, koji je već dobio alarmantne razmere, ne samo u BiH, već u celom regionu.

MONITOR: Dio srpske opozicije je želio da se u pregovore o izbornim uslovima uključe i predstavnici EU institucija. Oni, dva mjeseca pred izbore, očigledno nisu zadovoljni posredovanjem delegacije Evropskog parlamenta. Prije par dana, Tanja Fajon je, odlazeći iz Beograda, ponovila da su učinili onoliko koliko su mogli. Ima li tu nešto što bi trebalo shvatiti „između redova“?

LOPANDIĆ: Dobro je što je nakon izvesnog usporavanja došlo do deblokade procesa pregovora o pristupanju Srbije Evropskoj uniji, što se pokazalo, kako otvaranjem jednog pregovaračkog klastera (koji obuhvata četiri važna pregovaračka poglavlja poput životne sredine, energetike i transporta), tako i nedavnim ustavnim promenama, potvrđenim na referendumu. Bez obzira na eventualne nedostatke, radi se o važnim ustavnim promenama koje će omogućiti veću nezavisnost i profesionalizaciju pravosuđa.

Izbori u Srbiji bi trebalo da potvrde ovaj proces vraćanja Srbije na proevropski kolosek, što će se potvrditi i novim sastavom narodne skupštine koja će imati višestranački sastav i u kojoj bi trebalo da se neguje tolerancija između vlasti i opozicije kao ključni element demokratije. U tom smislu, mislim da su posrednici iz Evropskog parlamenta imali pozitivnu ulogu.

 

U novom odmjeravanju snaga valja znati – BNP Rusije je ravan španskom

MONITOR: Da li je ovo što se već duže vrijeme događa zaista neka vrsta novog Hladnog rata – novog, jer Rusija nije isto što i SSSR – ali je daleko i od liberalne demokratije?

LOPANDIĆ: Još od onog famoznog Putinovog „Minhenskog govora“ iz 2007, koji je predstavljao svojevrsno upozorenje SAD kao supersili koja „jednostrano i prekomerno koristi vojna sredstva u međunarodnim odnosima“ kao i predloga tadašnjeg ruskog predsednika Medvedeva o novoj bezbednosnoj arhitekturi u Evropi – koje su zapadne zemlje uglavnom ignorisale – odnosi na planu evropske bezbednosti klize od lošeg ka gorem. Ovo je podsećalo na polagano klizanje tektonskih ploča u geografiji, koje na kraju završe u neizbežnom sudaru. Nešto slično se dešavalo među velikim silama uoči Prvog svetskog rata. Svedoci smo „inflacije“ sve brojnijih vojnih manevara koje organizuju i jedna i druga strana. Posebno uznemiravaju vesti o vojnim igrama kojima se simulira stanje nuklearnog sukoba. Ipak, ja se nadam da će ovaj put kriza predstavljati „zvono za buđenje“ i da će diplomatski napori ipak dati rezultate. SAD su u suštini više koncentrisane na odnose sa Kinom i šire na Dalekom istoku, pa bi im dugoročnije regulisanje i sređivanje stanja u Evropi moglo odgovarati.

U ovom odmeravanju NATO saveznika sa Rusijom, apsurdno deluje činjenica da je ukupan BNP Rusije ekvivalentan španskom. Sabrani troškovi za odbranu Francuske i Nemačke skoro su dvostruko veći od ruskih. Budžet za odbranu SAD je 13 puta veći od ruskog i tri puta veći od kineskog.

 

I Crna Gora i Srbija daleko od članstva u EU

MONITOR: Od jesenas, Crna Gora i Srbija su smještene u isti direktorat za pregovore sa EU. Neki su se zbog toga u Crnoj Gori osjetili nelagodno jer se smatralo da je ona ispred Srbije u napretku u pregovorima o pristupanju. Iz Brisela je rečeno da se radi samo o reorganizaciji Direktorata za susjedstvo i pregovore o proširenju. Imaju li u Crnoj Gori razloga za brigu?

LOPANDIĆ: I Crna Gora, kao i Srbija su, na žalost, još uvek daleko od punopravnog članstva. To se posebno vidi u vrlo malom broju poglavlja koja su do sada zatvorena u pristupnim pregovorima. Ovo je mnogo važnije nego interna organizacija službi u Evropskoj komisiji. Neophodno je da zemlje EU donesu stratešku odluku o realističnom vremenskom roku za naredni talas proširenja (o ovome je nedavno u Evropskom parlamentu govorio i francuski predsednik Makron), a da zemlje kandidati ubrzaju reforme i evropeizaciju svojih društava, država i ekonomija. Ponoviću svoje mišljenje da članstvo u EU, uprkos možda nekim problemima, donosi mnogo značajnih prednosti i velikih koristi, i građanima, i njihovim zemljama.

Nastasja RADOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo