Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR MEĐUNARODNOG I EVROPSKOG PRAVA I DIPLOMATA: Nema suštinskog dijaloga o strateškim temama koje se tiču cijele Evrope

Objavljeno prije

na

Nepoštovanje pravnih načela i odluka Suda pravde EU od strane ustavnih sudova i vlada Poljske i Mađarske, može posebno da dovede u pitanje održivost sistema EU

 

MONITOR: Kriza Ukrajina–Rusija navodno je na ivici oružanog sukoba. Pokušaji dijaloga između NATO i Rusije nisu doveli do rezultata. Došlo je do ograničenih sankcija, a prijeti se i novim. Kako procjenjujete, koji bi dogovor bio kompromis?

LOPANDIĆ: Svedoci smo situacije koja odgovara onome što podrazumeva reč „kriza“ u medicini a koja se može završiti, bilo ozdravljenjem bolesnika, bilo njegovim fatalnim krajem. U ovom slučaju „bolesnik“ je evropski bezbednosni poredak – onakav kakav je definisan još sporazumima iz Helsinkija, a kasnije potvrđen u okviru OEBS-a, nakon raspada Istočnog bloka. Decenijama tokom ovog veka svedoci smo zabrinjavajućeg trenda u odnosima velikih sila – posebno u odnosima Atlantskih saveznika i Rusije – koji se svodi na utisak o nepostojanju suštinskog dijaloga o velikim strateškim temama koje se tiču cele Evrope. Tokom prošle decenije otkazano je nekoliko strateških sporazuma između SAD i Rusije, koji su se odnosili na nuklearno naoružanje, dok je ceo prostor oko spoljnih granica Rusije, uključujući Ukrajinu, Moldaviju, Kavkaz i dr., postao zona nestabilnosti i zamrznutih konflikata, što je kulminiralo sa ukrajinskom krizom, odnosno sukobima 2014. Može se reći da je sa krizom u Ukrajini i jednostranom aneksijom Krima, koji praktično niko u međunarodnoj zajednici nije pravno priznao, u suštini došlo do raspada evropskog poretka koji je definisao OEBS i u čijoj suštini su načela o poštovanju suvereniteta i nepovredivosti granica. Da podsetim, međutim, da su ovi principi već bili ozbiljno narušeni od strane NATO zemalja sa bombardovanjem Srbije i Crne Gore 1999, a dodatno uzdrmani nastojanjima da se jednostrano menjaju granice Srbije 2008. Odnos NATO zemalja prema Srbiji i kasnija intervencija u Iraku suštinski su podrili poverenje između Rusije i Atlantskih saveznika, a bez elementarnog poverenja nema stabilnosti ni u međuljudskim pa ni u međunarodnim odnosima.

MONITOR: Neki evropski lideri, kao Makron, održavaju veze sa Putinom, što je radila i Angela Merkel. Tvrdi se da je EU gotovo potpuno zavisna od ruskih energenata, a da njene sankcije nisu ozbiljnije pogodile Rusiju. SAD sve više zaoštravaju situaciju sa Moskvom. Amerikanci prijete i zabranom Rusiji prometa u dolarima preko Swift sistema. Kako bi ovaj „ruski rulet“ mogao, u perspektivi, uticati na odnose Brisela i Vašingtona?

LOPANDIĆ: Svi bi mnogo više gubili nego dobili od dalje eskalacije krize, posebno evropske zemlje. „Gde se slonovi bore, strada trava“, stara je indijska poslovica, što se u ovom slučaju posebno odnosi na male evropske zemlje. U kontekstu bezbednosnih problema, Evropska unija bi trebalo da igra još značajniju ulogu na tragu onoga što je francuski predsednik Makron nazvao „strateška autonomija“ EU, a što je, za sada, više lepa parola nego realnost.

Davno je rečeno da je EU „ekonomski div, politički patuljak i vojni mrav“. To se donekle promenilo u poslednjih par decenija – ali ne i kada se radi o strateškim pitanjima rata i mira. Ne treba zaboraviti da SAD imaju niz vojnih baza i nuklearno oružje u zemljama EU, od Nemačke, preko Italije do Grčke. EU uglavnom deluje slanjem mirovnih misija – u čemu kao partner učestvuje i Srbija – kao i na planu saradnje u vojnoj industriji.

MONITOR: U Njemačkoj je vlast promijenjena. U aprilu su francuski predsjednički izbori na kojima se Emanuel Makron smatra favoritom. Može li se očekivati da, poslije tih izbora, EU zauzme jasnije stavove prema „mangupima u sopstvenim redovima“ čije politike i načini vladanja ne mare za „evropske vrijednosti“, ali i prema balkanskim stabilokratama?

LOPANDIĆ: U EU je u toku jedna vrsta unutrašnjeg preispitivanja i preraspodele u odnosima snaga, nakon izlaska Velike Britanije iz Unije. Ravnoteža „velikih“ koju je činio trougao UK–Francuska–Nemačka svela se na dvojac u kom ekonomski, pa sve više i politički, preteže Nemačka. Nemačka je zemlja „status quo-a“, kojoj sadašnji odnosi u EU ekonomski najviše odgovaraju. Kohezija EU se zasniva na stabilnosti ovog dvojca, plus na dobrom funkcionisanju ekonomskih politika i jedinstvenog tržišta i na zajedničkom budžetu koji se „preliva“ na manje razvijene zemlje i regione.

Posmatrano geopolitički, Nemačka je prvenstveno kontinentalna država, dok je Francuska mnogo više okeanska zemlja koja raspolaže ogromnim pomorskim prostranstvima (zbog svojih prekomorskih teritorija i posedovanja brojnih ostrva), a uz to je i nuklearna sila i članica SB UN, što joj daje veći manevarski prostor u svetskoj diplomatiji. Proces donošenja odluka u EU podrazumeva stalno interno pregovaranje i stvaranje različitih privremenih minikoalicija između manjih članica Unije, poput Višegradske grupe, Baltičke grupe i slično. Ove podele su nekada i ideološke, poput koalicije „štedljivih“ zemalja članica. Mnogo ozbiljnija je ideološka podela koja se trenutno svela na duo vlada Poljske i Mađarske (delimično i Slovenije). Nepoštovanje pravnih načela i odluka Suda pravde EU od strane ustavnih sudova i vlada Poljske i Mađarske u ovom momentu može posebno da dovede u pitanje održivost sistema EU. Radi se o ozbiljnom sporu koji zadire u same temelje pravnog poretka EU kakva se razvila u poslednjih pola veka.

MONITOR: Većina javnih ličnosti iz BiH smatra da u BiH nije moguće sačuvati i sprovesti neophodne reforme izbornog zakona i Ustava, bez posredovanja SAD. Poslije nedavnih razgovora predstavnika BiH Federacije u Neumu, izaslanici EU i SAD, Angela Ajkhorst i Metju Palmer, rekli su da se napreduje „korak po korak“. Kako će tek biti kad se počne razgovarati, ako se to uopšte dogodi, i sa Miloradom Dodikom?

LOPANDIĆ: Za susede BiH, kao i za celu Evropu, bilo bi vrlo važno da se uz posredovanje SAD i EU, postignu rešenja koja će deblokirati političke sporazume u ovom vremenu velikih geopolitičkih zapetljaja. Žan Mone, jedan od „otaca“ Evropske zajednice je dao sledeći recept: „Kada postoji politička blokada, onda pokušajte da promenite kontekst pregovora, odnosno ugao iz kog se problem rešava“. Mislim da su sporost u procesu proširenja EU i njene interne slabosti dosta uticale na postojanje jedne vrste dugoročne rovite političke situacije u BiH, ali i šire u regionu. Razbijanje Jugoslavije i nacionalistički sukobi nisu pomogli narodima Zapadnog Balkana. Sumnjam isto tako da će nacionalizam mnogo pomoći u rešavanju brojnih društvenih problema koji se prvenstveno ogledaju u nedovoljnoj modernizaciji, nefunkcionalnoj i birokratizovanoj državi, korupciji, kriminalu i, što je najgore, procesu iseljavanja obrazovanih i mladih, koji je već dobio alarmantne razmere, ne samo u BiH, već u celom regionu.

MONITOR: Dio srpske opozicije je želio da se u pregovore o izbornim uslovima uključe i predstavnici EU institucija. Oni, dva mjeseca pred izbore, očigledno nisu zadovoljni posredovanjem delegacije Evropskog parlamenta. Prije par dana, Tanja Fajon je, odlazeći iz Beograda, ponovila da su učinili onoliko koliko su mogli. Ima li tu nešto što bi trebalo shvatiti „između redova“?

LOPANDIĆ: Dobro je što je nakon izvesnog usporavanja došlo do deblokade procesa pregovora o pristupanju Srbije Evropskoj uniji, što se pokazalo, kako otvaranjem jednog pregovaračkog klastera (koji obuhvata četiri važna pregovaračka poglavlja poput životne sredine, energetike i transporta), tako i nedavnim ustavnim promenama, potvrđenim na referendumu. Bez obzira na eventualne nedostatke, radi se o važnim ustavnim promenama koje će omogućiti veću nezavisnost i profesionalizaciju pravosuđa.

Izbori u Srbiji bi trebalo da potvrde ovaj proces vraćanja Srbije na proevropski kolosek, što će se potvrditi i novim sastavom narodne skupštine koja će imati višestranački sastav i u kojoj bi trebalo da se neguje tolerancija između vlasti i opozicije kao ključni element demokratije. U tom smislu, mislim da su posrednici iz Evropskog parlamenta imali pozitivnu ulogu.

 

U novom odmjeravanju snaga valja znati – BNP Rusije je ravan španskom

MONITOR: Da li je ovo što se već duže vrijeme događa zaista neka vrsta novog Hladnog rata – novog, jer Rusija nije isto što i SSSR – ali je daleko i od liberalne demokratije?

LOPANDIĆ: Još od onog famoznog Putinovog „Minhenskog govora“ iz 2007, koji je predstavljao svojevrsno upozorenje SAD kao supersili koja „jednostrano i prekomerno koristi vojna sredstva u međunarodnim odnosima“ kao i predloga tadašnjeg ruskog predsednika Medvedeva o novoj bezbednosnoj arhitekturi u Evropi – koje su zapadne zemlje uglavnom ignorisale – odnosi na planu evropske bezbednosti klize od lošeg ka gorem. Ovo je podsećalo na polagano klizanje tektonskih ploča u geografiji, koje na kraju završe u neizbežnom sudaru. Nešto slično se dešavalo među velikim silama uoči Prvog svetskog rata. Svedoci smo „inflacije“ sve brojnijih vojnih manevara koje organizuju i jedna i druga strana. Posebno uznemiravaju vesti o vojnim igrama kojima se simulira stanje nuklearnog sukoba. Ipak, ja se nadam da će ovaj put kriza predstavljati „zvono za buđenje“ i da će diplomatski napori ipak dati rezultate. SAD su u suštini više koncentrisane na odnose sa Kinom i šire na Dalekom istoku, pa bi im dugoročnije regulisanje i sređivanje stanja u Evropi moglo odgovarati.

U ovom odmeravanju NATO saveznika sa Rusijom, apsurdno deluje činjenica da je ukupan BNP Rusije ekvivalentan španskom. Sabrani troškovi za odbranu Francuske i Nemačke skoro su dvostruko veći od ruskih. Budžet za odbranu SAD je 13 puta veći od ruskog i tri puta veći od kineskog.

 

I Crna Gora i Srbija daleko od članstva u EU

MONITOR: Od jesenas, Crna Gora i Srbija su smještene u isti direktorat za pregovore sa EU. Neki su se zbog toga u Crnoj Gori osjetili nelagodno jer se smatralo da je ona ispred Srbije u napretku u pregovorima o pristupanju. Iz Brisela je rečeno da se radi samo o reorganizaciji Direktorata za susjedstvo i pregovore o proširenju. Imaju li u Crnoj Gori razloga za brigu?

LOPANDIĆ: I Crna Gora, kao i Srbija su, na žalost, još uvek daleko od punopravnog članstva. To se posebno vidi u vrlo malom broju poglavlja koja su do sada zatvorena u pristupnim pregovorima. Ovo je mnogo važnije nego interna organizacija službi u Evropskoj komisiji. Neophodno je da zemlje EU donesu stratešku odluku o realističnom vremenskom roku za naredni talas proširenja (o ovome je nedavno u Evropskom parlamentu govorio i francuski predsednik Makron), a da zemlje kandidati ubrzaju reforme i evropeizaciju svojih društava, država i ekonomija. Ponoviću svoje mišljenje da članstvo u EU, uprkos možda nekim problemima, donosi mnogo značajnih prednosti i velikih koristi, i građanima, i njihovim zemljama.

Nastasja RADOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo