Povežite se sa nama

Izdvojeno

AZILANTSKI CENTAR BRUNSUM NA JUGU HOLANDIJE, RAZMEĐE VJEKOVA: Bivša Jugoslavija u metalnom kontejneru

Objavljeno prije

na

Okruženi holandskim domaćinima koji ih ne prihvataju, udruženi u nostalgiji i strahu od samoće, udružili su se oni sa „asfalta“ sa onima koji su cio život njive obrađivali. Inžinjeri sa lopovima. Izbjeglice iz Bosne, Srbije, Iraka, Irana, Sirije, Azerbejdžana, Sudana… Ova priča sa početka dvadeset prvog vijeka posvećena je onima koji danas siju mržnju i proizvode ambijent za ratove

 

Bila je 2000. Godina na razmeđu milenijuma. Ova priča zabilježena je među onima koji su u azilantskom centru Brunsum na jugu Holandije, čekali odgovor na azilantski zahtjev. Sobica ne veća od petnaestak kvadrata, dom je porodice Petrović. Srbi izbjegli sa Kosova. Četiri kreveta, po dva naslonjena jedan na drugi da se uštedi prostor, dva uska vojnička ormara oborena na pod, da se razdvoji dnevni od noćnog boravka, kauč i dvije fotelje, uglavljene u pretijesnu sobu. Da se ima gdje sjesti kad ko svrati, kažu domaćini.

Ovdje, u metalnom kontejneru, živi Marko sa ženom, 18-ogodišnjom ćerkom i dva sina, 13 i 7 godina. Uz njihovu, još četrdesetak soba, crnom farbom obilježenih brojevima, par toaleta i tuševa, tri veš mašine i desetak šporeta. Smještaj za one koji su u Kraljevini Holandiji zatražili azil, bježeći od rata, bijede, mobilizacije. Vjerujući da će na Zapadu pronaći život dostojan čovjeka. Posljednju godinu, u nedostatku prostora u zgradi Azilantskog centra, bivšeg katoličkog samostana, smještaju ih po ovim improvizovanim objektima.Ovdje u žici, pored starog groblja, koje više niko ne posjećuje, živi 350 stanara. Izbjeglice iz Bosne, Srbije, Iraka, Irana, Sirije, Azerbejdžana, Sudana…

Po riječima Kremersa, direktora COA Brunsum, vladine organizacije za smještaj i brigu o azilantima, 85 njih je sa prostora bivše SFRJ. Svi su u kompjuteru zavedeni pod odrednicom bivša Jugoslavija.

Te večeri su se u Markovom domu okupili uz rakiju i mezu.Tuđina je izbrisala nacionalne i obrazovne podjele. Okruženi holandskim domaćinima koji ih ne prihvataju, udruženi u nostalgiji i strahu od samoće, udružili su se oni sa   asfalta sa onima koji su cio život njive obrađivali. Inžinjeri sa lopovima. Hrišćani sa muslimanima.

Marko je tih, miran čovjek. Imao je dvije kuće tamo na Kosovu, kaže. Ali, brzo dodaje da ne mari. „Dobro je da smo živu glavu izvukli“. Potrošio je skoro deset hiljada eura da bi porodicu ilegalno doveo ovdje. Neki Crni dovezao ih je do Mađarske, pa onda dvadest kilometara pješke kroz šumu. Do kamiona, kojim su ih, skrivene ispod cerade dovezli u Holandiju.

„Nisam znao kuda me vode. Prvi put sam otputovao dalje od Crne Gore. Dogovoreno je da me dovezu do pašenoga koji zivi u Holandiji. Kad smo stigli, telefonirali su mu da je pošiljka stigla, baš kao da smo paketi. Ali, mislio sam: „Sad će sve biti lakše. Zaradiću pare, kupiti dobar auto, organizovati posao. I na Kosovu sam imao privatnu firmu, trgovao…“ – sjeća se Marko.

Otvorili su im kapiju Prihvatnog centra za izbjeglice u Rajzbergenu i ostavili ih da čekaju 12 sati. A onda, doveli su prevodioca, daktilografa, predstavnike Ministarstva, popisali sve podatke o njima, uzeli otiske prstiju. „Sedam sati mi je trebalo da ih ubijedim da mi je nemoguće da ostanem na Kosovu, da neću da pucam ni na koga, da se ne slažem sa politikom…“

Sve što je rekao ostalo je zabilježeno u dosijeu pod brojem… Za detalje bilo je nepristojno pitati.

„Tri dana sam se preslušavao šta ću reći. Ponavljao sam datume da što ne pobrkam. Malo sam i lagao, ali ko nije tokom procedure“ – priča naš domaćin.

Uspio je da im otvore proceduru. Prebačeni su u Obradni centar Eindhoven. Zajednička kupatila, zajednička menza. „Svaki dan morali smo da se javljamo policiji, živjeli smo u zgradama okruženi bodljikavom zicom i čekali sa radošću petak kad je na jelovniku riba i krompir. Sedmično smo dobijali 15 eura. Pa onda rasporedi, za telefon, pismo, pastu za zube, sapun… Ovdje počinju da te lome. Ti si azilant, a to u prevodu znači imaš manje prava nego njihovi kućni ljubimci“ – tvrdi Marko Petrović.

Vrijeme se prekraćuje u ćaskanju sa zemljacima u čekanju dana kada će napustiti ovaj, i preći iz obradnog  u azilski centar. Krijumčari se alkohol, jer zabranjeno je unijeti čak i flašu piva. Pišu duga pisma i maštaju o danu kada će dobiti papire i početi  normalan život.

„Osoblje nas je tretiralo kao da smo sa grane sišli. Dijelili su nam uputstva kako da koristimo toalete, da puštamo vodu nakon upotrebe, da ne mokrimo ispod tuša… Pratili su nas dok jedemo, prisluškivali telefonske razgovore i sve uredno upisivali u naš dosije.

U gostima je te noći i Goran. Bježeći iz Krajine pokušao je sa porodicom život nastaviti u Beogradu. Sjeća se da su žena i on u četiri ujutro ustajali i iznosili robu, prošvercovanu iz Mađarske na Buvljak. „Kad bismo i uspjeli nešto da prodamo, dio je odlazio reketašima. A policija, kad bismo se požalili, samo je slijegala ramenima…“

„Ma šta pričaš? U kojoj zemlji bi to mogao švercovane cigarete prodavati na ulici? Ajde, probaj ovdje…“ – prekida ga Marko.

Sličan dijalog vode danima, savijajući cigarete. Sjede i čekaju odgovor Ministarstva za azilante, koji će možda pozitivno odgovoriti na njihov zahtjev, i omogućiti im boravak u zemlji lala. Čekaju danima, mnogi godinama, u neizvjesnosti kada i kakav odgovor će dobiti. Goran je već dobio jedan negativ. Hrvatska je demokratska zemlja, napisale su mu imigracione vlasti. Može sa ženom i djecom da se spakuje i da ide kući. Njegov advokat, na kojeg svi azilanti imaju pravo o trošku države, uložio je prigovor. Ne prime li ih u Holandiju, potražiće sreću u Australiji, Americi. „Bilo gdje samo dalje od Srbije“.

„Svi ovi ljudi pobjegli su u Holandiju u potrazi za slobodom, a dočekao ih je zatvor“ – tvrdi Ken Smit, psihijatar na klinici Rijah u Mastrihtu. Mnogi od ovih izbjeglica česti su posjetioci njegove ordinacije.

„Okolnosti u kojima ovi ljudi žive u stvari gore su i od zatvora. U zatvoru postoji izvjesnost koliko dugo će izdržavanje kazne trajati. Zatvorenici imaju šansu nešto da rade i zarade. Azilantima je i to pravo uskraćeno. Njihovo kretanje je ograničeno, jer nemaju novac. Izolovani su jer ne govore jezik, a za to nemaju ni uslova ni interesa. U društvu koje za njihove probleme neće da zna.“

Ovdje se ne spava noću.Vjetar sablasno ljulja metalne zidove kampa, pa stanari do kasno u noć ostaju budni sve dok san ne postane  jači od jezive panike, koju svi vremenom počinju da osjećaju. Zimi je ovdje hladno, ljeti kroz malene prozore jedva probije koji zračak sunca, a usijani metal pretvori njihove sobe u pećnice.

„Jedino zadovoljstvo koje sebi možemo priuštiti ovdje je seks. Ali i to rijetko. Jer svi smo u jednoj sobici pa čekamo da djeca odu u školu, a onda osluškujemo da slučajno ne banu na vrata“, kroz smijeh priča Markova supruga Nada. Uspjela je preko prijatelja da nadje posao na crno. Pere toalete u jednom hotelu, štedi, kako bi vratili novac pozajmljen da ovdje dođu.

Ostavili smo ih da sjede i čekaju. Da se prisjećaju onog života i maštaju o danu kada će dobiti status, usleliti u kuću i dobiti dozvolu za rad. Do tada snalaziće se da nešto zarade na crno. Kupovaće hranu po jeftinim radnjama…  strahovati od deporta, jer kuda nazad.

*****

 Od te noći, prošlo je više od dvije decenije. Dvadeset prvi vijek je uveliko postao punoljetan. Ko zna gdje je sve vjetar sudbine rasijao ljude iz kontejnera na jugu Holandije. Pokraj  napuštenog groblja. Naš tadašnji domaćin, Marko Petrović je umro u Holandiji.

Ova je priča posvećena svima onima koji danas siju mržnju i proizvode ambijent za nove ratove. I nove ljude koji plutaju svijetom, bez adrese.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo je toga što govori da popis u Crnoj Gori nije bio i neće biti samo tehničko/statističko pitanje prikupljanja podataka neophodnih za planiranje budućih javnih politika. Zato je još važnije da u taj proces uđemo uz najveći mogući dogovor o načinu prikapljanja, unosa i upotrebe dobijenih podataka

 

U nedjelju koja prva dođe počeće popis stanovnika, domaćinstava i stanova.  Valjda. Nakon odlaganja od, ukupno, dvije godine i trideset tri dana. Prilično je izgledno da će popis trajati duže od planiranih 15 dana. Razloge znamo: manjak popisivača i moguće vremenske neprilike uobičajene za ovo doba godine.

U srijedu ujutro govorilo se o tome da su svi uslovi iz prošlonedjeljnog sporazuma vlade, opozicije i nacionalnih savjeta ispunjeni i da popis počinje u četvrtak 30. novembra. Čak je i Monstat (Uprava za statistiku) počeo podjelu popisnog materijala popisivačima.

Popisivači sjutra izlaze na teren, saopštio je direktor Monstata Miroslav Pejović pozivajući građane „da im otvore vrata“. On je insistirao da se popis može sprovesti sa postojećih 3.300 popisivača (Monstat je, u nekoliko puta ponavljanim, konkursima tražio njih 3.800) a da su svi uslovi iz Sporazuma o popisu ispunjeni. “Posljednji preduslov je specifikacija za softver (za kontrolu unijetih podataka – prim. Monitora) koji se najavljuje. Specifikacija je pripremljena od strane Uprave za statistiku. Sopstvenim kapacitetima, samoinicijativno, izradili smo ovu specifikaciju i dostavićemo je  vladinoj komisiji, koja će biti formirana u narednim danima”, kazao je Pejović.

Iza podna saznajemo da ništa nije gotovo. Iz DPS – a   su poručili da dogovoreno u Sporazumu nije realizovano, iako „nema sporenja oko uslova koje treba ispuniti“. Po njihovom tumačenju, manjak popisivača u odnosu na priželjkivani broj i „činjenica da do danas nemamo specifikaciju projektnog rješenja softvera“ su dovoljan razlog da od vlade zatraže da se popis odloži za još nekoliko dana. U suprotnom, zaprijetili su iz DPS, oni neće učestvovati u popisnom procesu „nego će ga obesmisliti“.

Danijel Živković, v.d. predsjednika te partije, tražio je od vlade da početak popisa još jednom odloži  “za pet ili sedam dana” kako bi do kraja završili započeti posao. “Šta je problem da sjednu komisije, pripreme specifikaciju softvera, da vidimo šta nedostaje i na kraju završimo sve kako dolikuje ozbiljnim ljudima”, poručio je Živković ne osvrćući  se na činjenicu da opozicija, do tog trenutka, nije imenovala predstavnika koji bi, prema postignutom dogovoru, bio i predsjednik vladine Komisije za praćenje uspostavljanja softvera za kontrolu popisnih podataka.

Pokazalo se da zahtjev DPS-a “nije problem”. I da kucaju na otvorena vrata. U srijedu poslije podne premijer Milojko Spajić izlazi sa konačnom ponudom: “Ja ću danas obaviti razgovor sa predstavnicima partija skupštinske većine i u cilju inkluzivnosti koju Crna Gora nikada nije vidjela, a mislim da smo jako blizu tome, poslao bih poruku DPS-u, odnosno predstavnicima opozicije, da (popis) odložimo na tri dana, odnosno do 3. decembra i da vidimo da li su njihove namjere dobre ili loše. Ovo je mjera kompromisa i da se stvarno svi kao društvo okupimo da taj popis prođe kao jedna tehnička stvar. Ukoliko se ne prihvati 3. decembar kao početak, mi počinjemo sjutra”, saopštio je Spajić uz najavu da će nekoliko sati kasnije izaći sa konačnim rješenjem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo