Povežite se sa nama

Izdvojeno

AZILANTSKI CENTAR BRUNSUM NA JUGU HOLANDIJE, RAZMEĐE VJEKOVA: Bivša Jugoslavija u metalnom kontejneru

Objavljeno prije

na

Okruženi holandskim domaćinima koji ih ne prihvataju, udruženi u nostalgiji i strahu od samoće, udružili su se oni sa „asfalta“ sa onima koji su cio život njive obrađivali. Inžinjeri sa lopovima. Izbjeglice iz Bosne, Srbije, Iraka, Irana, Sirije, Azerbejdžana, Sudana… Ova priča sa početka dvadeset prvog vijeka posvećena je onima koji danas siju mržnju i proizvode ambijent za ratove

 

Bila je 2000. Godina na razmeđu milenijuma. Ova priča zabilježena je među onima koji su u azilantskom centru Brunsum na jugu Holandije, čekali odgovor na azilantski zahtjev. Sobica ne veća od petnaestak kvadrata, dom je porodice Petrović. Srbi izbjegli sa Kosova. Četiri kreveta, po dva naslonjena jedan na drugi da se uštedi prostor, dva uska vojnička ormara oborena na pod, da se razdvoji dnevni od noćnog boravka, kauč i dvije fotelje, uglavljene u pretijesnu sobu. Da se ima gdje sjesti kad ko svrati, kažu domaćini.

Ovdje, u metalnom kontejneru, živi Marko sa ženom, 18-ogodišnjom ćerkom i dva sina, 13 i 7 godina. Uz njihovu, još četrdesetak soba, crnom farbom obilježenih brojevima, par toaleta i tuševa, tri veš mašine i desetak šporeta. Smještaj za one koji su u Kraljevini Holandiji zatražili azil, bježeći od rata, bijede, mobilizacije. Vjerujući da će na Zapadu pronaći život dostojan čovjeka. Posljednju godinu, u nedostatku prostora u zgradi Azilantskog centra, bivšeg katoličkog samostana, smještaju ih po ovim improvizovanim objektima.Ovdje u žici, pored starog groblja, koje više niko ne posjećuje, živi 350 stanara. Izbjeglice iz Bosne, Srbije, Iraka, Irana, Sirije, Azerbejdžana, Sudana…

Po riječima Kremersa, direktora COA Brunsum, vladine organizacije za smještaj i brigu o azilantima, 85 njih je sa prostora bivše SFRJ. Svi su u kompjuteru zavedeni pod odrednicom bivša Jugoslavija.

Te večeri su se u Markovom domu okupili uz rakiju i mezu.Tuđina je izbrisala nacionalne i obrazovne podjele. Okruženi holandskim domaćinima koji ih ne prihvataju, udruženi u nostalgiji i strahu od samoće, udružili su se oni sa   asfalta sa onima koji su cio život njive obrađivali. Inžinjeri sa lopovima. Hrišćani sa muslimanima.

Marko je tih, miran čovjek. Imao je dvije kuće tamo na Kosovu, kaže. Ali, brzo dodaje da ne mari. „Dobro je da smo živu glavu izvukli“. Potrošio je skoro deset hiljada eura da bi porodicu ilegalno doveo ovdje. Neki Crni dovezao ih je do Mađarske, pa onda dvadest kilometara pješke kroz šumu. Do kamiona, kojim su ih, skrivene ispod cerade dovezli u Holandiju.

„Nisam znao kuda me vode. Prvi put sam otputovao dalje od Crne Gore. Dogovoreno je da me dovezu do pašenoga koji zivi u Holandiji. Kad smo stigli, telefonirali su mu da je pošiljka stigla, baš kao da smo paketi. Ali, mislio sam: „Sad će sve biti lakše. Zaradiću pare, kupiti dobar auto, organizovati posao. I na Kosovu sam imao privatnu firmu, trgovao…“ – sjeća se Marko.

Otvorili su im kapiju Prihvatnog centra za izbjeglice u Rajzbergenu i ostavili ih da čekaju 12 sati. A onda, doveli su prevodioca, daktilografa, predstavnike Ministarstva, popisali sve podatke o njima, uzeli otiske prstiju. „Sedam sati mi je trebalo da ih ubijedim da mi je nemoguće da ostanem na Kosovu, da neću da pucam ni na koga, da se ne slažem sa politikom…“

Sve što je rekao ostalo je zabilježeno u dosijeu pod brojem… Za detalje bilo je nepristojno pitati.

„Tri dana sam se preslušavao šta ću reći. Ponavljao sam datume da što ne pobrkam. Malo sam i lagao, ali ko nije tokom procedure“ – priča naš domaćin.

Uspio je da im otvore proceduru. Prebačeni su u Obradni centar Eindhoven. Zajednička kupatila, zajednička menza. „Svaki dan morali smo da se javljamo policiji, živjeli smo u zgradama okruženi bodljikavom zicom i čekali sa radošću petak kad je na jelovniku riba i krompir. Sedmično smo dobijali 15 eura. Pa onda rasporedi, za telefon, pismo, pastu za zube, sapun… Ovdje počinju da te lome. Ti si azilant, a to u prevodu znači imaš manje prava nego njihovi kućni ljubimci“ – tvrdi Marko Petrović.

Vrijeme se prekraćuje u ćaskanju sa zemljacima u čekanju dana kada će napustiti ovaj, i preći iz obradnog  u azilski centar. Krijumčari se alkohol, jer zabranjeno je unijeti čak i flašu piva. Pišu duga pisma i maštaju o danu kada će dobiti papire i početi  normalan život.

„Osoblje nas je tretiralo kao da smo sa grane sišli. Dijelili su nam uputstva kako da koristimo toalete, da puštamo vodu nakon upotrebe, da ne mokrimo ispod tuša… Pratili su nas dok jedemo, prisluškivali telefonske razgovore i sve uredno upisivali u naš dosije.

U gostima je te noći i Goran. Bježeći iz Krajine pokušao je sa porodicom život nastaviti u Beogradu. Sjeća se da su žena i on u četiri ujutro ustajali i iznosili robu, prošvercovanu iz Mađarske na Buvljak. „Kad bismo i uspjeli nešto da prodamo, dio je odlazio reketašima. A policija, kad bismo se požalili, samo je slijegala ramenima…“

„Ma šta pričaš? U kojoj zemlji bi to mogao švercovane cigarete prodavati na ulici? Ajde, probaj ovdje…“ – prekida ga Marko.

Sličan dijalog vode danima, savijajući cigarete. Sjede i čekaju odgovor Ministarstva za azilante, koji će možda pozitivno odgovoriti na njihov zahtjev, i omogućiti im boravak u zemlji lala. Čekaju danima, mnogi godinama, u neizvjesnosti kada i kakav odgovor će dobiti. Goran je već dobio jedan negativ. Hrvatska je demokratska zemlja, napisale su mu imigracione vlasti. Može sa ženom i djecom da se spakuje i da ide kući. Njegov advokat, na kojeg svi azilanti imaju pravo o trošku države, uložio je prigovor. Ne prime li ih u Holandiju, potražiće sreću u Australiji, Americi. „Bilo gdje samo dalje od Srbije“.

„Svi ovi ljudi pobjegli su u Holandiju u potrazi za slobodom, a dočekao ih je zatvor“ – tvrdi Ken Smit, psihijatar na klinici Rijah u Mastrihtu. Mnogi od ovih izbjeglica česti su posjetioci njegove ordinacije.

„Okolnosti u kojima ovi ljudi žive u stvari gore su i od zatvora. U zatvoru postoji izvjesnost koliko dugo će izdržavanje kazne trajati. Zatvorenici imaju šansu nešto da rade i zarade. Azilantima je i to pravo uskraćeno. Njihovo kretanje je ograničeno, jer nemaju novac. Izolovani su jer ne govore jezik, a za to nemaju ni uslova ni interesa. U društvu koje za njihove probleme neće da zna.“

Ovdje se ne spava noću.Vjetar sablasno ljulja metalne zidove kampa, pa stanari do kasno u noć ostaju budni sve dok san ne postane  jači od jezive panike, koju svi vremenom počinju da osjećaju. Zimi je ovdje hladno, ljeti kroz malene prozore jedva probije koji zračak sunca, a usijani metal pretvori njihove sobe u pećnice.

„Jedino zadovoljstvo koje sebi možemo priuštiti ovdje je seks. Ali i to rijetko. Jer svi smo u jednoj sobici pa čekamo da djeca odu u školu, a onda osluškujemo da slučajno ne banu na vrata“, kroz smijeh priča Markova supruga Nada. Uspjela je preko prijatelja da nadje posao na crno. Pere toalete u jednom hotelu, štedi, kako bi vratili novac pozajmljen da ovdje dođu.

Ostavili smo ih da sjede i čekaju. Da se prisjećaju onog života i maštaju o danu kada će dobiti status, usleliti u kuću i dobiti dozvolu za rad. Do tada snalaziće se da nešto zarade na crno. Kupovaće hranu po jeftinim radnjama…  strahovati od deporta, jer kuda nazad.

*****

 Od te noći, prošlo je više od dvije decenije. Dvadeset prvi vijek je uveliko postao punoljetan. Ko zna gdje je sve vjetar sudbine rasijao ljude iz kontejnera na jugu Holandije. Pokraj  napuštenog groblja. Naš tadašnji domaćin, Marko Petrović je umro u Holandiji.

Ova je priča posvećena svima onima koji danas siju mržnju i proizvode ambijent za nove ratove. I nove ljude koji plutaju svijetom, bez adrese.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

VLADIN LIJEK ZA GLAVOBOLJU: Obećavaju povišicu, pripremaju nove dažbine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok prosvjetni radnici, policajci, nemedicinsko osoblje u državnom sistemu zdravstva, državna i lokalna administracija… iščekuju informacije o iznosu/procentu obećane povišice, iz Vlade sve glasnije najavljuju kako se ,,ozbiljno razmatra” ponovna naplata doprinosa za zadravstveno osiguranje

 

Iz nedjelje u nedjelju, na sjednicama Vlade slušamo o povišicama plata zaposlenima u državnoj administraciji i javnom sektoru. Prošle nedjelje najavljene su veće zarade policajcima iz Specijalnog policijskog odjeljenja koji rade sa tužilaštvom i zaposlenima iz IT sektora u javnoj upravi. Vlada je pripremila prijedlog izmjena Zakona o zaradama u javnom sektoru.

Usvoje li se one, ubuduće šefovi kabineta ministara, načelnici, inspektori, savjetnici, referenti… iz sve tri grane državne vlasti i lokalnih samouprava, sve skupa oko 20.000 državnih službenika, platu neće primati po osnovu postojećeg Zakona i ranije propisanih koeficijenata (od 9,4 do 2,6) već će o njoj, uz pomoć sindikata, pregovorati po osnovu Opšteg kolektivnog ugovora (kad bude potpisan). Što bi trebalo da im donese veće zarade.

Između sjednica, ministri objašnjavaju kako je stanje u državnoj  kasi ,,neodrživo”, žale se na ,,naslijeđene probleme”  i tragaju za kreditorom spremnim da pozajmi novac (do 350 miliona) predviđen nedavnim rebalansom budžeta za 2022.  Prema saznanjima Monitora zajmodavca smo izgleda pronašli u Njemačkoj. Samo još da saznamo koliko je on spreman pozajmiti i kolike će biti kamate.

Onda slijedi malo prazničkog opuštanja, pa potraga za novim kreditima. Svejedno da li će na vlasti biti 43. ili 44. Vlada. Prema prijedlogu Zakona o budžetu za narednu godinu državnoj kasi nedostajaće oko 700 miliona.

Para treba više nego ikad. Samo za uvećane neto plate i penzije – okruglo 1.000.000.000 (milijardu) eura. Procente povišica ne znamo, ali imamo obećanje resornog ministra da će oni biti približni stopi ovogodišnje inflacije. Ugrubo, između 15 i 20 odsto.

Dok prosvjetni radnici, policajci, nemedicinsko osoblje u državnom sistemu zdravstva, državna i lokalna administracija… sa nestrpljenjem iščekuju informacije o iznosu/procentu ponuđene povišice, ministar zdravlja Dragoslav Šćekić najavljuje kako se ,,ozbiljno razmatra” ponovna naplata doprinosa za zadravstveno osiguranje. Riječ je o državnim dažbinama koje su programom Evropa sad ukinute od ove godine zbog čega je, pored ostalog, došlo do značajnog povećanja neto zarada u Crnoj Gori.

,,To moramo da uradimo kako bismo obezbijedili održivost sistema zdravstva”, saopštio je Šćekić obrazlažući da je program Evropa sad ozbiljno ugrozio održivost zdravstvenog sistema. I da je o tome kako, kada i kome vratiti obavezu plaćanja doprinosa za zdravstvo već razgovarao sa ministrom finansija.  ,,Nijesmo konkretizovali, ali svakako da smatramo da kroz institucije sistema mora da se vrate izdvajanja za doprinose za zdravstveno osiguranje”.

U prvi mah, bilo je neobično da tako krupno finansijsko pitanje – doprinosi za zdravstveno osiguranje donijeli su, lani, državnoj kasi više od 180 miliona – ne pronalazimo u predloženom budžetu za ovu godinu. Pošto je period od 12 mjeseci, u najboljem slučaju, vremenski okvir u kome bi aktuelna Vlada u tehničkom mandatu mogla da projektuje svoje poteze. Taman kada smo pomisllili  da su premijer Dritan Abazović i njegovi preostali ministri zagledani u budućnost mnogo dalje nego što bi trebali, ministar Damajnović je, koliko-toliko, pojasnio stvari.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

INTERNET PREVARE U OBLANDAMA LAŽNOG MARKETINGA: Meta naivni i nezaštićeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o zaštiti potrošača zabranjuje prevarne oglase koji prenaglašavaju efekte ponuđenih proizvoda, sadrže neistinite tvrdnje da će on biti dostupan samo u kratkom roku ili uspostavljanje i vođenje tzv. piramidalnih programa… Ipak, baš takve sadržaje svakodnevno susrijećemo na portalima i društvenim mrežama

 

Na portalima i društvenim mrežama zapljuskuju oglasi koji nude priliku da se bez mnogo truda i novca oslobodimo zdravstvenih i finansijskih problema. Ponuda je bogata: riješite se dioptrije bez operacije, zaboravite na dijabetes, obnovite oštećenu hrskavicu na zglobovima, izliječite neplodnost, prostatitis ili smršajte 50 i nešto kilograma za 28 dana.

Ponuđene metode su, kako piše, nove i revolucionarne, dok ljekari i farmaceuti pokušavaju da ih zataje ne bi li sačuvali dobru zaradu. Često se naglašava kako je za čudesno otkriće zaslužan neki crnogorski student/studentkinja. Doduše, kako svjedoče kolege iz okruženja, ako istim  oglasima pristupite sa internet adresa iz neke druge zemlje, bude da je pronalazač njihov a ne naš zemljak.

Timski rad? Ili najobičnija prevara? Biće drugo.

,,Ove godine se dogodilo nešto nevjerovatno na Europskom kongresu urologa. Sva publika je stajala 10 minuta i pljeskala momku koji je bio na bini. Bio je to Veselin Mitrović – student iz Nikšića. On je predložio upotrebu jedinstvene formule koja dopušta potpuno izlječenje prostatitisa i spriječenje smrtonosnih posljedica. Razvoj lijeka koordinirao je profesor Aleksandar Mišić, urolog na medicinskom institutu”.

Tako počinje tekst koji u naslovu tvrdi da je pronađen lijek koji prostatitis uklanja poslije prve terapije. Slijedi razgovor sa dvojicom ,,pronalazača”, fotografije, opis teškoća (i prijetnji) kojima ih je navodno  izložila farmaceutska mafija. Čitav sajt djeluje prilično poznato. Počevši, nerijetko, od fotografije osobe koja vodi dnevnik na nekoj od ovdašnjih televizija. I, kako izgleda, baš čita vijest o našem genijalnom studentu (fotografija mu je u pozadini) i njegovom nevjerovatnom otkriću.

Tokom istraživanja naišli smo na makar tri slučaja da su novinari/novinarke iz Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine bili žrtve zloupotrebe takvih montaža. Neko je pozajmio njihovo ime/fotografiju da bi dao vjerodostojnost reklamama za svoje čudotvorne proizvode.

Sajt sa revolucionarnim lijekom nudi brojne sadržaje karakteristične za obične portale (politika, ekonomija, zdravlje, zabava…). Samo što oni, umjesto očekivanog sadržaja, vode do oglasa za kupovinu prostamida, kako se zove novootkriveni ,,lijek”.

Tu piše kako se za nekoliko minuta završava petnaestodnevna akcija tokom koje je ,,lijek” moguće kupiti u pola cijene, iako ni tada nije jeftin – 39 eura. Treba, ipak, požuriti pošto na lageru, pokazuje brojčanik, ima još samo nekoliko komada.     „Preporučujem da Prostamid što prije naručite. Program se neće ponoviti uskoro”, podstiče i profesor koordinator.

Za nepovjerljive, tu je istraživanje o učinkovitosti lijeka. ,,Prostamid distribuiramo u Crnoj Gori više od mjesec dana i proveli smo anketu među 10.000 naših klijenata”, kazuje jedan od ,,pronalazača” uz rezultate navodne ankete: Normalizacija mokrenja i prestanak neugodne boli – 99% ispitanika;  Lakoća i učinkovitost liječenja – 100% ispitanika; Poboljšanje potencije – 92% ispitanika; Nisu uočene nuspojave i ovisnost – 100% ispitanika.

Kako ne kupiti takav lijek? Ili neki sličan, a dostupan samo u virtuelnoj stvarnosti.

,,Ove godine se dogodilo nešto nevjerovatno na Evropskom kongresu dijabetologa. Sva publika je stajala 10 minuta i pljeskala momku koji je na bini. Bio je to Mićan Vujović – student iz Nikšića. On je predložio upotrebu jedinstvene formule koja dopušta potpuno izlječenje dijabetesa i spriječavanje smrtonosnih posljedica”, piše u tekstu na sajtu na kome se promoviše ,,unikatni lijek” koji reguliše dijebetes poslije prve terapije.  Djeluje poznato?

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTAR PRAVDE MARKO KOVAČ PREDLOŽIO ALBANSKI MODEL: Vetingom do reforme pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo pravde, na čijem čelu je u tehničkoj Vladi Marko Kovač,  predlaže veting sistem u reformi pravosuđa, koji bi podrazumijevao ispitivanje imovine nosioca pravosudnih funkcija, istraživanje njihovih veza sa kriminalnim grupama, provjeru njihovih kvalifikacija…

 

Crna Gora je više puta kretala u reformu pravosuđa. Nikada iskreno. Tome svjedoče slučajevi bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića.

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović više puta je kao argument o neiskrenosti navodila optužnice za pranje novca protiv kriminalnih grupa Safeta Kalića i Darka Šarića. Iako su zbog loših optužnica na kraju oslobođeni optužbi, svi koji su učestvovali u tom predmetu su napredovali u karijeri.

Izvještaji međunarodnih organizacija upozoravaju da su kriminalne strukture uvezane sa određenim državnim službama, dok nam korupcija nagriza cijeli sistem. Obje vlade formirane nakon parlamentarnih izbora najavile su zakone o porijeklu imovine i lustraciju. Mđutim, još nemamo nacrte tih zakona, niti javnu raspravu.

Ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač provukao je prošle sedmice da se razmišlja o uvođenju veting sistema u pravosuđu. Riječ je o sistemu reforme pravosuđa koji se pokazao uspješnim u susjednoj Albaniji. Državne službe bi provjeravale porijeklo imovine sudijama i državnim tužiocima, kao i njihove veze sa kriminalnim strukturama. Ukoliko bi pravosudni funkcioneri bili kompromitovani, razriješili bi se dužnosti, a njihov predmet bi preuzelo tužilaštvo. Međutim, cijelu provjeru mogli bi da spriječe ukoliko podnesu ostavku. U Albaniji je na ovaj način preko 45 odsto ljudi uklonjeno iz pravosudnog sistema. Većina njih je podnijelo ostavku kako bi se obustavio proces provjere.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo