Povežite se sa nama

OKO NAS

NELEGALAN RAD AUTO-PERIONICA NA SJEVERU: Mali biznis velikog rizika

Objavljeno prije

na

Otpadne vode iz stotina auto-perionica na sjeveru, po pravilu,  ne prolaze kroz separatore, kako to nalažu propisi. Za većinu  njih nikada nijesu ni rađeni eleborati o procjeni uticaja na životnu sredinu. Inspekcije rijetko samoincijativno kontrolišu te objekte, iako ekolozi tvrde da su vrlo opasni za životnu sredinu

 

Ručno kopanim kanalom dugim 10-ak metara, voda iz jedne auto-perionice u Kolašinu godinama otiče pravo u Svinjaču, pritoku Tare. Na drugom kraju grada,  prljava voda se ispred sličnog objekta razliva dvorištem  i otiče u atmosfersku kanalizaciju.

Slična ,,postrojenja” mogu se nači i u Mojkovcu, Beranama, Rožajama  ili bilo kojem gradu na sjeveru. Samo u jednom bjelopoljskom naselju pranje auta se nudi na preko 30 lokacija.  Poznavaoci tamošnjih prilika kažu da je u tom gradu preko 200 auto-perionica.

Niko, zapravo, pouzdano ne zna koliko je auto-perionica na sjeveru koje ne zadovoljavaju ni minimum propisa koji su predviđeni za takve objekte. Ipak,  perionice nijesu  zvanično prepoznate kao  značajniji zagađivači voda u tim sredina. Ekolozi tvrde suprotno.

Vlasnici auto-perionica izbjegavaju da odogovore na pitanje o načinu na koji su zadovoljili propisane procedure prilikom otvaranja servisa. Stiče se utisak da mnogi čak i ne znaju  šta im je sve bila zakonska obaveza, ni koliko nesavjesnim radom štete životnoj sredini.

Prema važećim propisima za  tretman otpadnih voda,  svaka auto-perionica treba da ima ugrađen separator. On služi za separaciju (odvajanje) ulja, masti i detedženata. U separatorima se  obavlja  primarni tretman otpadne vode, nakon čega  bi  tek trebalo da se odvodi u kanalizacioni sistem.

Ukoliko nema separatora, objašnjavaju ekolozi,  pored negativnog uticaja na površinske vode, otpadne vode nastale kao produkt rada auto-perionica mogu dodatno uticati na zagađenje podzemnih voda. Na taj način, tvrde, mogu se izazvati  hemijske promjene vode.  Ništa manje štete ne izazivaju ni supstance koje ostaju na površini.

Propisi nalažu  da za svaku auto-perionicu mora, prije početka rada, da se  uradi procjena uticaja na životnu sredinu.  Lokalna uprava, odnosno nadležni sekretarijat,  zatim bi trebalo da  provjere Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu i da ga ponude na razmatranje javnosti. U slučaju kada taj elaborat ne predviđa standard i norme propisane zakonima iz oblasti zaštite životne sredine,  vlasnik auto-perionice ne bi smio dobiti rješenje koje omogućava početak rada.

Potom bi trebalo da nadležne službe  provjere uticaj auto-operionica na životnu sredinu u smislu uticaja na biodiverzitet, zemljište, kvalitet vazduha, vode,  geološke i geomorfološke karakteristike, stanovništvo…

„Prema Uredbi o projektima za koje se obavlja  procjena uticaja na životnu sredinu, objekti za snabdijevanje motornih vozila gorivom i autoservisi (pranje vozila, vulkaniziranje, automehaničarske usluge) nalaze se na listi 2 projekta za koje se može zahtijevati procjena uticaja na životnu sredinu. To znači da se, u svakom konkretnom slučaju, od strane nadležnog organa donosi rješenje o postojanju ili nepostojanju potrebe za izradom elaborata procjene uticaja”, tvrdi za Monitor kolašinski sekretar za zaštitu životne sredine Mile Glavičanin.

Međutim,  objašnjava on, treba znati da, u slučaju da nije potrebno sprovođenje daljeg postupka i izrada elaborata, vlasnik te  vrste objekta dužan je da se pridržava mjera koje su mu propisane u ekološkoj saglasnosti.  Da li i koliko se te mjere poštuju, objašnjava Glavičanin,  u obavezi je da kontroliše  ekološki inspektor.

Prema njegovim riječima, u  slučaju auto-servisa, najbitnije je postupanje sa otpadnim uljima, kao opasnom vrstom otpada. Takođe i  tretman otpadnih djelova i guma, te sprečavanje naružavanja životne sredine bukom. Uz to, kaže Glavičanin,  propisuju se i ostale mjere zaštite, u skladu sa specifičnostima projekta.

,,Kod auto-periona, separator deterdženta, lakih ulja i masti je obavezan. Uz to, treba zadovoljiti i granične vrijednosti emisije zagađujućih supstanci u skladu sa Pravilnikom o kvalitetu i sanitarno-tehničkim uslovima za ispuštanje otpadnih voda. Obaveza vlasnika je da taložnik mulja i separator permanentno održava i kontroliše ispravnost funkcionisanja, kako ne bi došlo do njegovog zagušenja i otpadna voda neprečišćena oticala u gradsku kanalizacionu mrežu ili upojni bunar”, kaže kolašinski sekretar za zaštitu životne sredine.

Kontrolu rada separatora i čišćenje taložnika i filtera trebalo bi da obavlja  osoba koja je zadužena za održavanje rada auto-perionice.

Na teritoriji opštine Kolašin radi desetak auto-servisa, auto-perionica i vulkanizerskih radnji od koji su, prema evidenciji nadležnog sekretarijata, samo tri  sprovele postupak procjene uticaja na životnu sredinu.

Rad velikog broja nelagalnih auto-perionica bio je, prije nekoliko mjeseci, razlog da Građanski pokret URA uputi apel lokalnoj vlasti u Bijelom Polju da što hitnije uredi tu oblast. Iz stranke tvrde da većina bjelopoljskih auto-periona nema separatore za tretman otpadnih voda.

,,Ispuštaju ih  u atmosfersku ili fekalnu kanalizaciju, kanale koji vode do Lima ili se otpadne vode razlivaju po tlu. Od  više desetina perionica, koliko ih ima u Bijelom Polju, samo par njih radi legalno i u skladu da svim propisima”,  saopštila je predsjednica Foruma mladih bjelopoljskog odbora Građanskog pokreta URA Anđelija Otović.

URA je pozvala  nadležne službe da provjere uticaj tih objakata  na životnu sredinu. ,,Ne treba podsjećati da su rijeka Lim i njene pritoke pod velikim negativnim uticajem već duže vrijeme, što je direktno posljedica antropogenog djelovanja”, kazala je  Otovićeva.

Prema podacima Uprave za inspekcijske poslove u  Bijelom Polju postoje registrovane  auto-perionice koje rade u okviru sedam privrednih subjekata. To su samouslužne  auto-perionice Ina Crna Gora -benzinska pumpa Bijelo Polje, IN stil (Gušmirović),  Soko Group, Flach car, OmerovićMMM Smolović i samouslužna auto-perionica  Miloja Damjanovića.

Prema zvaničnim podacima skorije nije bilo prijava za nelegalan rad auto-perionica na području te opštine.  Međutim, obavljeni su  inspekcijski nadzori prije tri-četri godine. Tada je, kako su ranije saopštili iz Uprave za inspekcijske poslove, za dvije  auto-perionica donešena rješenje o pribavljanju odluke o potrebi procjene uticaja na životnu sredinu.

Prilikom izrade Katastra zagađivača rijeka za opšinu Bijelo Polje, prije nekoliko godina,   na terenu je utvrđeno  da samo jedna auto-perionica (Damjanović) ima  uređaje za prečišćavanje otpadnih voda  i da je urađena po savremnim standarima u ekološkom smislu.

Ekološki aktivisti su više puta upozoravali i da se mehanizacija velikih preduzeća koja su koncesionari šuma na sjeveru, pere u rijekama.  Međutim, kako se to obično radi na parcelama koje su privatno vlasništvo, inspekcija je nemoćna. Tada je to nadležnost komunalne policije.  U nekoliko lokalnih uprava na sjeveru nijesu mogli da se sjete nijednog slučaja kada je zbog takvog načina pranja mehanizacije neko sankcionisan. Nije, tvrde, bilo ni zvaničnih prijava.

Dostupna dokumentacija pokazuje kako su nadležni iz opština sa sjevera u više navrata donosili odluke da eleborat o procjeni uticaja na životnu sredinu nije neophodan za rad određenih auto-perionice. U zvaničnim dokumentima, najčešće, ne pominju se ti servisi kao opasnost za životnu sredinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRIZA MOJKOVAČKE VLASTI: Hoće li morati ispočetka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odbornici SNP-a niti dolaze na sjednice SO Mojkovac nit’ govore o tome šta im smeta kod koalicionih partenera sa kojima su na vlasti. Bitne odluke od kojih zavisi  kvalitet života u tom gradu čekaju na dogovor vlasti. Ili rasplet aktuelne krize na neki drugi način

 

Razgovori kojima je trebalo da počne rješavanje krize vlasti u Mojkovcu  još nijesu  ni zakazani.

Socijalistička narodna partija (SNP), koja je, u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, dio vlasti u tom gradu, bojkotovala je dvije sjednice Skupštine opštine (SO). Mojkovački parlament čine 14 odbornika koalicije koju je predvodila Demokratska partija socijalista (ostali u opoziciji), osim koalicije Za budućnost Mojkovca, četiri Demokrata, po dva iz Građanskog pokreta URA i koalicije Ne damo Mojkovac i jedan iz Ujedinjene Crne Gore. Nedolaskom dva, od tri, odbornika SNP-a i uz odstustvo opozicionih odbornika DPS-a, nije bilo moguće obezbijediti kvorum za odžavanje sjednice dva puta, tokom aprila. Zbog toga se, za sada, o zakazivanju nove ne razmišlja.

Iz SNP, navodno, koalicionim partnerima ne saopštavaju čime su nezadovoljni.  Zvanično, šturo i neprecizno  objašnjenje SNP-a  za nedolazak na sjednicu lokalnog parlamenta je „da se mora pažljivo napraviti potpuni koncept i strategija daljeg djelovanja i razvoja i zajednički pristupiti realizaciji tih programa”. Kažu i da „neće po automatizmu glasati sve što dođe kao predlog od izvršne vlasti u tom gradu“.  I demantuju  „insinuacije da će SNP, u Mojkovcu,  sarađivati sa bilo kim,  mimo postojeće koalicije”.

Konačno, najavljuju da će „dalje saradnja unutar kolaicije na vlasti zavisiti  od konstruktivnog pristupa koalicionih partnera”. Šta je bilo do sada nekonstruktivno, u SNP-u, za sada nijesu spremni da podijele sa javnošću. „Nije za novine“, odogovaraju iz te stranke na pitanja o tome čime su ih naljutili koalicioni partneri.

Predsjednik SO Marko Janketić (Demokrate)  je Monitoru kazao da ne zna kada će moći zakazati dva puta odlaganu sjednicu. Podsjeća da za to, prema poslovniku, još ima vremena, ali da bi, kako kaže, „dobro bilo da se nesporazumi rješavaju što prije“. Pomaka u razgovorima sa SNP-om, u odnosu na minuli mjesec, međutim, nema.

„Još nije bilo razgovora sa SNP-om, iako je trebalo da se sastanemo minule sedmice. Pomaka nema, pa, nažalost, ništa novo ne mogu reći.  Mislim da bi trebalo prvo da se stavari riješe u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, pa onda da se razgovora i na nivou vladajuće kaolicije u Mojkovcu. Ni dalje nemam jasno saopšten razlog SNP-a za bojkot sjednica SO“, tvrdi Janketić.

Razgovore u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, kako kažu u DF-u,  očekuju ubrzo. No, ista očekivanja imali su i sredinom aprila.  Kako  su nezvanično rekli, ni njima, do sad,  SNP  nije jasno saopštio  šta im se ne dopada u načinu rada  nove  mojkovačke vlasti. ,,Tačne razloge nedolaska odbornika SNP-a na sjednice SO ćemo vrlo brzo saznati. Predstoje nam razgovori, a sigurna sam i dogovor. To dugujemo građanima Mojkovca. Najvažnije je istaći da nije riječ o borbi za fotelje”, kazao je šef odborničkog kluba DF-a Radovan Vidojević, prije nekoliko sedmica.

Vidojević je tada bio siguran da ,,SNP neće sarađivati s bilo kim izvan vladajće koalicije”.  U to su u DF-u, kažu, sigurni i sada.

Iz GP URA, koja je dio vladajuće koalicije, kažu da koalicija Za budućnost Mojkovca treba što prije da kaže „ako više ne nastupaju zajedno ili da hitno riješe unutarkoalicione probleme“. Potpredjednik Opštine i predsjednik Opštinskog odbora (OO) GP  URA Ivan Ašanin  objašnjava „da Mojkovac ne može da čeka i da se ne smije dozvoliti  prolongiranje rješavanja problema“.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

HIDROENERGIJA NE ODUSTAJE OD KALUDARSKE RIJEKE: Male elektrane veliki problem

Objavljeno prije

na

Objavio:

U selu Kaludra kažu da su vlasnici Hidroenergije obećavali brda i doline, ali da je lokalno stanovništvo uvidjelo da od toga neće biti ništa. ,,Mi imamo primjer susjednog sela Šekular, gdje je potpuno devastirana priroda i napravljena velika ekološka šteta, a mještani nemaju nikakve koristi”

 

Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je tokom godinu i po mandata raskinula deset ugovora o koncesijama za izgradnju malih hidrolektrana, zbog nepoštovanja obaveza koncesionara, ali među njima nije ona na beranskoj rijeci Kaludarska, gdje je vlasnik kompanija Hidroenergija Montenegro.

Osim Kaludarske rijeke u Beranama, izgradnja preostalih mHE predviđena je, između ostalih, i na vodotocima Bjelojevićka i Štitarica. Tako se nije ostvarilo obećanje bivšeg premijera iz njegovog ekspozea sa početka mandata, kada je najavio da će Vlada na čijem je čelu izvršiti reviziju i preispitivanje svih koncesionih ugovora i donijeti deklaraciju o trajnoj zabrani izgradnje malih elektrana na crnogorskim vodotocima.

Vlasnici Hidroenergije su Oleg Obradović i Ranko Radović. Obradović preko Hemere ima 40 odsto udjela, a Radović 60 odsto udjela. Radović je tih 60 odsto udjela otkupio od Ranka Ubovića i Aleksandra Mijajlovića, vlasnika kompanije Bemaks. Prije toga je bio njihov izvršni direktor u Hidroenergiji Montenegro.

Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine, dok je DPS bio na vlasti u ovoj sjevernoj opštini. Obradović je tada došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Kasnije se ispostavilo da, prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata, Opština Berane, kao ni opštine Andrijevica i Plav, nikada nijesu upisane kao suvlasnici Hidroenergije.

Ove tri opštine trebalo je da budu vlasnici deset odsto akcija, i da taj „kolač“ dijele proporcionalno učešću i broju hidrocentrala na svojoj teritoriji, ali su na kraju, nikada objašnjenim akrobacijama u Centralnom registru, ostali bez ičega.

Mediji su prenijeli da je plan Hidroenergije bio da  izgradi ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija bila je procijenjena na 28 miliona eura. Tada je saopšteno da je Hidroenergija Montenegro koncesije dobila na 27 godina.

Sve odobrene lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici. Onda se doznalo da je u taj plan naknadno uključeno još sedam malih elektrana na vodotoku Kaludarske rijeke.

,,Time bi praktično čitava rijeka bila u cijevima. Vodozahvat posljednje hidrocentrale bi bio kod manastira Ćelije, a mašinsko postrojenje dolje kod Djevojačkog krša. Na tom potezu je svuda državno zemljište i zato su mislili da će im to lako proći. Naravno da mi ne bi to dozvolili. Naš manastir i njegova okolina bi bili devastirani”, kažu u MZ Kaludra.

Kada se radi o gradnji mHE na Kaludarskoj rijeci, valjalo bi se prisjetiti da je Vlada premijera Duška Markovića ugrabila i samo desetak dana prije glasanja o novoj Vladi ovlastila ministarku ekonomije Dragicu Sekulić da potpiše ugovor kojim se za dvije godine produžava koncesija Hidroenergiji za izgradnju i korišćenje malih hidroelektrana na tom vodotoku.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SKORO DVIJE GODINE BORBE MJEŠTANA REČINA PROTIV PROJEKTA mHE SKRBUŠA: Nit’ koncesionar gradi, nit’ Vlada brani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Borba protiv gradnje male hidroelektrane (mHE) dijela mještana i vlasnika imanja u kolašinskom selu Rečine uskoro će ući u treću godinu, a još se ne zna hoće li taj projekat biti nastavljen. Dodatno, kako tvrde mještani, odlukama sudova, ali i postupcima koji su u toku, a koje je protiv njih pokrenuo koncesionar, spriječeni su da nastave proteste

 

Na rijeci Skrbuša istoimenu mHE gradi Hydro Logistics doo iz Podgorice. Već u drugoj fazi izgradnje dio mještana i vlasnika imanja sela Rečine, kroz koje protiče ta rijeka, oštro su se usprotivili projektu i spriječili koncesionara da nastavi radove. S druge strane, dio mještana je podržavao gradnju mHE, a svoju odluku su argumentovali, kako su objasnili, „velikodušnim obećanjima koncesionara o ulaganja u sesoku infrastrukturu”.

U međuvremenu, uz proteste, pokrenuto je više sudskih sporova, a koncesionar je od sudova tražio da im se omogući nastavak gradnje. Tačnije, da sud privremenim mjerama onemogući blokadu puta prema gradilištu. Takođe, vlasnik firme Hydro logistics Slaven Burzanović  i njegov brat Ivan podnijeli su krivične prijave protiv mještanina Vasilija Ivanovića i ekološkog aktiviste Denisa Mekića, tvrdeći da su im, na jednom od protesta, prijetnjama ugrozili sigurnost. Sudski postupak je u toku, a mještani tvrde da su višestruko oštećeni od kolašinskog Osnovnog suda. Podsjećaju i da su više puta sa protesta privođeni u policiju, te da su im, zbog spečavanja koncesionara da priđe gradilištu, to jest, blokade seoskog puta, pisane prekršajne prijave.

„Skoro dvije godine traje borba protiv gradnje mHE Skrbuša i do sada nije bilo raskida ugovora. Iako smo dobili uvjerenja od ljudi koji rade na tome da se to privodi kraju, djelovanje nove Vlade i ministra koji je zadužen za to pitanje ostaje nepoznanice. Nemamo od njih bilo kakva obećanja ili informacije. Sve vrijeme smo prepušteni Sudu u Kolašinu, koji je u više navrata slijepo ispunjao želje koncesionara. Donošene su privremene mjere mještanima, bez ikakvih dokaza i, prema mojem mišljenju, bez pravnog osnova”, kaže za Monitor Ivanović.

Vlada je, krajem prošle godine, koncesionaru „dala razuman rok od 90 dana za  završetak radova faze II u skladu sa članom 23.3 Ugovora o koncesiji”.  Taj rok je već istekao, ali iz doskorašnjeg Ministarstva kapitalnih invensticija (MKI) nijesu odgovorili na pitanja kakav je sada status projekta mHE na Skrbuši.

Koncesionar je značajno prije isteka roka izvršio I fazu ugovorne obaveze, piše u informaciji iz tog resora iz decembra prošle godine. Međutim, okasnilo se u narednoj fazi. U okviru II faze, prema ugovoru o koncesiji, trebalo je da bude izgrađen objekat mHe. Ministarstvo tada nije uvažilo primjedbe koncesionara, među kojima su kao razlog za kašnjenje radova, naveli i proteste mještana.

„Protesti i slične aktivnosti u vezi izgradnje mHE predstavljaju rizik koncesionara u skladu sa članom 25.3 Ugovora o koncesiji i koncedent nije dužan da produžava rok za izgradnju faze II ukoliko bi se takvi protesti dešavali. Osim navedenog, koncesionar je sa uspjehom ishodovao sudskim putem privremenu mjeru – zabranu ometanja radova u skladu sa Rješenjem Osnovnog suda u Kolašinu I.br.15/21 od 30. 7. 2021. godine. Stoga, protesti nisu valjan razlog da se dozvoli produženje, već su oni rizik koji je svojevoljno prihvatio”, piše u Informaciji koja se odnosi na realizaciju ugovora o koncesiji za izgradnju mHE na vodotoku Skrbuša iz decembra prošle godine. Ipak, Hydro logistics-u su tada dozvolili još dodatnih tri mjeseca da okonča II fazu radova.

Između ostalih, u kolašinskom osnovnom sudu vodi se postupak po tužbi Hydro Logistics-a  protiv pet Kolašinca zbog „uznemiravanja prava svojine”. Hidro Logistics je učesnike protesta tužila zbog uzmemravanja prava svojine, nakon što je Sud donio donio rješenje o privremenoj mjeri, „kojom je zabranjeno sprječavanja investitoru da pristupi svojim parcelama”.

Protesti mještana Rečina zbog gradnje mHE Skrbuša dešavali su se na javnoj površini – putu, pa protestanti nijesi uznemiravali prava svojine investitora firme Hydro Logistics. To je pred kolašinskim Osnovnim sudom kazao Miljan Jović, punomoćnik tuženih.

„Tuženi su protestovali i ispoljavali zakonom dozvoljena prava na protest i javno okupljanje koje im je zagarantovano Članom 11 Evropske konvecije o ljudskim pravima. Nijesu bili na parcelama tužioca, pa se, u konkrentom slučaju, ne može raditi o uznemiravanju prava svojine”, tvrdi Jović.

On je sutkinji Mirjani Čepić dostavio informaciju o realizaciji ugovora o koncesiji za izgradnju mHE na dijelu vodotoka Skrbuša, iz koje se tvrdi, može konstaovati da je produženi rok za završetak druge faze istekao. Zbog toga, smatra Jović, tužba koncesionara je već pravno neodrživa”. Prema njegovim riječima, nejasno je kako se može tražiti zaštita od uzmemiravanja prava svojine „na nepokretnosti na kojoj se ne može bilo šta graditi”.

Međutim, u drugom postupku, koji se vodi protiv mještana zbog navodne ugrožene sigurnosti Burzanovića, predstavnici koncesionara su bili optimistični kada je riječ o nastavku radova.

„Ističem da je ugovor o izgradnji i dalje na snazi i da će redovi biti nastavljeni, jer su odobreni odlukom Vlade. Osjećam ugroženost, strah i nesigurnost za svoju ličnu bezbjednost, s obzirom da smo praćeni od više osoba kad krenemo na izgradnju mHE”, kazao je jedan od oštećenih.

Tokom trajanja primjerenog roka, koncesionar se obratio MKI i tražio da se razmotri mogućnost revidovanja prethodno donijete odluke o prdužetku radova. Tražili su dodatno vrijeme, navodeći brojne razloge za kašnjenje. Iz Hydro Logistics-a, između ostalog, podsjećaju Vladu da je inspektor u oktobru prošle godine, „konstatovao da su otklonjene ranije utvrđene nepravilnosti. Međutim, kako kažu predstavnici koncesionara, inspektor je „istog dana ponovo donio zabranu građenja, koju do danas nije povukao, odnosno – nije konstatovao da se može nastaviti sa izvođenjem radova”.

Kao razloga za neaktivnost na gradilištu naveli su i loše vremenske uslove, ali i kašnjenje aktivnosti CEDIS-a, koje su vezane za projekat mHE.

U Informaciji od prije dvije sedmice MKI je, uvažavajući argumentaciju Hydro logistics-a preporučilo da se „sagledaju svi razlozi koji su koncesionaru onemogućavali nastavak radova”. Iz tog resora upozorili su i na opasnost od plaćanja odštete, u slučaju raskida ugovora.

„Potrebno je sagledati sve razloge koji su onemogućili koncesionara da izvrši svoje ugovorne obaveze kao i sve postupke koje je koncesionar preduzimao u cilju otklanjanja istih. Na osnovu navedenog, procjeniti rizik potencijalne opasnosti plaćanja značajnih iznosa u slučaju pokretanja spora radi utvrđivanja naknade štete od strane koncesionara, koji je, pretpostavljamo, neminovan, i u skladu sa tim donijeti razumne zaključke”, preporuka je MKI Vladi.

Vlada Zdravka Krivokapića je tokom godinu i po mandata, zbog nepoštovanja obaveza koncesionara, raskinula deset ugovora o koncesijama za gradnju mHE. Istovremno, koncesionari su podnijeli ukupno devet tužbi Privrednom sudu za naknadu štete. Trenutno je na snazi 25 ugovora o koncesiji i dvije energetske dozvole za rekonstrukciju.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo