OKO NAS
PRISJEĆANJA: KO JE I KAKO ZATVORIO BERANSKU FABRIKU PAPIRA: U korist svoje štete
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Mnogi i danas smatraju da je ta fabrika, koja je u trenutku privatizacije i početka propadanja bila tehnološki unaprijeđena do optimuma, mogla da se sačuva i koristi za proizvodnju roto-papira za crnogorsko i tržište regiona
Nedavna nestašica roto-papira na regionalnom tržištu, koja se osjetila i u Crnoj Gori, dovodeći u pitanje štampanje ovdašnjih novina, ponovo je podsjetila na sudbinu fabrike papira u Beranama i one koji su kumovali njenom zatvaranju. Kriza na tržištu bila je uzrokovana prekidom proizvodnje u slovenačkoj fabrici papira, a u Crnoj Gori je riješena, uz dosta problema, uvozom papira iz Bugarske.
Mnogi i danas smatraju da je ta fabrika, koja je u trenutku privatizacije i početka propadanja bila tehnološki unaprijeđena do optimuma, mogla da se sačuva i koristi za proizvodnju roto-papira za crnogorsko i tržište regiona.
Posljednji direktor beranske fabrike papira, prije privatizacije, Milić Joksimović, smatra da je ta fabrika mogla da se sačuva, ali da je njena privatizacija i kasnije gašenje bilo posljedica političkih odluka. „To je bila politička intencija. Uvesti je u stečaj i privatizovati. A to je, kao što se i vidjelo, značilo i kraj fabrike“, prisjeća se Joksimović.
Naš sagovornik kaže da je fabrika papira u Beranama uvedena u stečaj u trenutku kada je dostigla savršenstvo u tehnološkom smislu. „Postojale su dvije papir mašine. Jedna za proizvodnju finih papira do stotinu trideset grama. Druga mašina je imala raspon proizvodnje do čak trista gramskih papira, i mislim da je to bila jedina mašina te vrste u bivšoj Jugoslaviji. Mislim da tu mašinu, u to vrijeme, nije imala ni Slovenija“, kaže Joksimović.
On sa žaljenjem konstatuje da su te mašine, navodno, završile kao staro gvožđe.
„Za jednu nisam siguran, a za drugu znam da je kao navodno staro gvožđe otišla za Tursku“.
Ipak, prema pouzdanim informacijama, mašine su prodate po cijeni starog gvožđa, ali su u Tursku prenesene do posljednjeg šrafa, i tamo stavljene u funkciju. Kako i zašto je dozvoljeno da fabrika papira u Beranama propadne, i ko je tome pripomogao?
Fabrika papira Beranka prodata je iz stečaja beogradskom preduzeću Tigo-impeks 2004. godine. Vlasnik tog preduzeća Radoje Gomilanović navodno je iz ranijih poslova sa ovom beranskom fabrikom imao obezbijeđena potraživanja od 200.000 eura. Odnosno, sa pripadajućim kamatama, preko 250.000.
Obezbijeđena potraživanja u iznosu od 400.000 eura, takođe sa pripadajućim kamatama i sa fiducijom na skoro kompletnu imovinu fabrike, osim papir mašina, imala je i Vlada Crne Gore. Svoja potraživanja od 56.000 eura, fiducijom nad postrojenjem vodozahvat bio je obezbijedio i ZOIL Lovćen.
Gomilanović je, odmah po kupovini fabrike, zatražio reprogram dugovanja od Vlade i Lovćena. I dobio ga. Vlada je vlasniku, „u interesu pokretanja proizvodnje“, odobrila prolongiranje isplate pola duga, a za drugu polovinu ga je obavezala da uloži u investicije. To je bilo u periodu kada je Igor Lukšić bio ministar finasija u vladi Mila Đukanovića.
Lukšić je, koju godinu kasnije, bio predsjednik Vlade u trenutku kada je fabrika počela da propada, ali nije ni prstom mrdnuo da to zaustavi. „Lukšić je bio taj koji je trebao i mogao da zaustavi propast fabrike, tako što bi tražio nazad sredstva koja su data, a nisu vraćena. Mogao je da uvede stečaj i da zaustavi dalje propadanje fabrike. To je bila posljednja šansa da se fabrika spasi“, insistira Joksimović.
Tu se, iznova postavlja pitanje zašto Igor Lukšić, u ulozi premijera, nije tražio od Radoja Gomilanovića, koji je bio sitan igrač mnogo krupnijih biznismena, da vrati novac koji je pozajmljen. Umjesto toga se, kao iz svog džepa, odrekao novca crnogorskih poreskih obveznika. I jednu perspektivnu fabriku osudio na propast.
Duga se odrekao i ZOIL Lovćen. Atlasmont banka nije bila tako blagodarna prema beogradskom biznismenu, pa je odmah prisvojila i prodala fabrički restoran. Do danas nije poznato šta je bilo sa upravnom zgradom na koju je banka odbjeglog biznismena Duška Kneževića takođe imala hipoteku.
Kada se, u krajnjem, oduzme potraživanje koje je od Beranke imao sam Gomilanović, zatim Vlada i Lovćen osiguranje, dobija se odgovor na pitanje kako je preko žiro-računa Fabrike papira u stečaju od ugovorene kupoprodajne cijene od blizu milion eura, prošlo samo 250.000. To je bilo u direktnoj suprotnosti sa kupoprodajnim ugovorom, koji je u članu 2 predvidio da ukoliko u roku od 45 dana kupac ne isplati iznos od 999.573 eura preko žiro-računa prodavca, „ugovor će se smatrati automatski raskinutim, sa posljedicama kao da nije ni zaključivan“.
Ne treba zaboraviti da je stečaj 2004. godine, do kada je fabrika bila u vlasništvu beranske lokalne uprave, uveden upravo na zahtjev Radoja Gomilanovića preko njegovog preduzeća Tigo-impeks, kao jednog od obezbijeđenih povjerilaca.
Iste godine u oktobru Gomilanović je kupio Beranku na javnoj licitaciji.
Bivši radnici nekadašnjeg giganta smatraju da ne treba zaboraviti da je upravo ova fabrika izgrađivala grad, odnosno da je sve značajnije u Beranama, pa i aerodrom, građeno za njene potrebe. Oni podsjećaju da je to bila prva socijalistička fabrika koja je zatvorena u Crnoj Gori, i da su oni bili prve ekonomske žrtve antibirokratske revolucije. I kasnije tranzicije. A da je grad, po zatvaranju Beranke, za kratko vrijeme sa vrha pao na dno ljestvice razvijenosti.
Da ne bi bilo zabune: Ne radi se o fabrici celuloze i papira, već o drugoj, modernijoj fabrici koja je na ostacima te velike kompanije ponovo otvorena 1997. godine. Nju je u jednoj izbornoj kampanji otvorio Milo Đukanović, a samo 14-15 godina kasnije, pod nerazjašnjenim okolnostima, zatvorio Igor Lukšić.
Kada je počela da propada privatizovana fabrika papira u Beranama, i kada je već bilo jasno da Gomilanović, ili ko je već stajao iza njega, nema namjeru da je stavi u funkciju, država se nije miješala. Navodno, zato što je privatizacija obavljena iz stečaja. Bez privatizacionog ugovora kojim se propisuju prava i obaveze kupca i prodavca.
Danas se ne zna u čijem se vlasništvu, zvanično, nalazi fabrički krug i prazne hale, nakon što su iz nje rasprodate sve vrijedne mašine i oprema. Tadašnje crnogorske vlasti očigledno su radile u korist svoje štete. Niko zbog toga nikada nije odgovarao. Niko od nadležnih se nije čak ni zapitao zašto nije pokušano da se spasi fabrika, koja bi, po svoj prilici, i danas mogla da radi.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
OKO NAS
BIJELO POLJE I PLJEVLJA NA PRIVREMENOM FINANSIRANJU: Skupe koalicione prepirke
Objavljeno prije
23 satana
24 Januara, 2026
Političke krize zaustavile su usvajanje budžeta u Pljevljim i Bijelom Polju za tekuću godinu. Opštine su prinuđene na privremeno finansiranje, što bitno ograničava razvojne planove i efikasnost javnih službi
Zbog nesporazuma u vladajućim koalicijama, lokalni parlamenti Bijelog Polja i Pljevalja nijesu do kraja prošle godine usvojili odluke o budžetu za ovu godinu. Te dvije lokalne samouprave funkcionišu na osnovu odluke o privremenom finansiranju, koja se donosi najduže na tri mjeseca. Budžeti nijesu usvojeni, jer je u oba slučaja izostao određeni broj odbornika vladajuće većine na sjednicama loklanog parlmenta, zbog čega nije bilo kvoruma za rad.
U Bijelom Polju sukob je nastao između vladajućih Demokratske partije socijalista (DPS) i Bošnjačke stranke (BS). U BS su već duže nezadovoljni načinom na koji funkcioniše koalicija, a, sredinom sedmice, ispostavili su vrlo ambiciozne zahtjeve kao uslov za kvorum.
Ta stranka traži mjesto predsjednika Skupštine, sekretara Sekretarijata za investicije i izgradnju, te direktora Agencije za planiranje prostora. Od ranije traže osnivanje Javne ustanove „Avdo Međedović“, te direktora iz njihovih redova. Navodno, svi ti zahtjevi su DPS-u dostavljeni u četvrtak. BS je početkom godine najavila da će DPS-u ponuditi platformu i objasnila da, ukoliko novi sporazum ne bude prihvatljiv partnerima iz DPS-a i Evropskog saveza, biće ponuđen partijama koje vrše vlast na državnom nivou.
Sa predstavnicima DPS-a su 18. januara održali su sastanak na temu prevazilaženja političke krize. Dogovor dvije partije izostao je. Nakon sastanka, predsjednik Opštinskog odbora (OO) BS i ministar u Vladi Crne Gore Ernad Suljević, podsjetio je da je njegova stranka osvojila skoro 5.000 glasova u Bijelom Polju “i time potvrdio status pojedinačno najjače partije u tom gradu”. Zbog toga, rekao je, imaju “dodatnu odgovornost prema građanima da investicionu politiku vode kvalitetnije, efikasnije i u interesu ravnomjernog razvoja grada”.
“Na sastanku je konstatovano da u pojedinim segmentima bilo prostora za efikasniji rad i kvalitetnije rezultate, te da je u narednom periodu neophodno posvetiti dodatnu pažnju rješavanju identifikovanih problema. Bijelo Polje vidimo kao razvojni centar sjevera Crne Gore, zbog čega je važno obezbijediti intenzivnija ulaganja, naročito u krajevima u kojima žive Bošnjaci, prije svega u dijelu razvoja lokalne infrastrukture”, saopštio je Suljević.
On je istakao da se ne smiju zanemariti ni identitetska pitanja. Suljević očekuje da će uskoro biti organizovan novi sastanak na kojem će detaljnije razmotriti naredne korake i prioritetne aktivnosti. Sjednica SO Bijelo Polje, na kojoj se očekuje usvajanje budžeta, zakazana je za 31. januar.
Izostankom sa sjednice SO odbornici BS onemogućili su usvajanje budžeta, koje tamošnji odbora Pokreta Evropa sad (PES) vidi kao politički manevar. Kako tvrde, kriza vlasti je fingirana, s ciljem da BS ojača pregovaračku poziciju unutar vladajuće koalicije. Takav pristup, ocjenjuje opozicija, stvara vještačku nestabilnost kako bi se ostvario veći uticaj na raspodjelu funkcija i ključne odluke, potencijalno ugrožavajući stabilnost lokalne uprave i narušavajući povjerenje birača u političke procese.
Nastavak sjednice SO Pljevlja, koja je formalno započeta 29. decembra prošle godine, zakazan je za četvrtak, 22. januar. To je dogovoreno na kolegijumu šefova odborničkih klubova lokalnog parlamenta. No, prije toga, nije bilo sastanaka tamošnje vladajuće koalicije niti rješavanja nesuglasica, koje postoje već određeno vrijeme. Neki od njih, PES i Demokrate, prethodno su tražili redefinisanje koalicione saradnje prije usvajanja ovogodišnjeg budžeta.
Navodno, sjednica je morala biti zakazana kako bi se ispoštovao Poslovnik, iako koalicioni saveznici nijesu vodili razgovore. Prema članu 76. tog dokumenta, predsjednik SO je dužan da sjednicu odloženu zbog nedostatka kvoruma sazove u roku od najviše 10 dana od odlaganja. Sjednica SO, na kojoj je trebalo da se razmatra i predlog budžeta, nije održana zbog nedostatka kvoruma. Od 34 odbornika, u skupštinskoj sali prisustvovalo je njih 13, od čega svega četiri iz redova vladajuće koalicije.
Nekoliko dana prije decembarske sjednice, opštinski odbori PES i Demokrata pozvali su rukovodstvo Nove srpske demokratije (NSD) da hitno inicira koalicione konsultacije i pokrene proces redefinisanja odnosa unutar lokalne vlasti prije održavanja sjednice SO. U zajedničkom pozivu, PES i Demokrate su naveli da je došlo do „umnožavanja problema i tačaka sporenja“ u funkcionisanju vlasti, kao i do pojedinačnih djelovanja političkih partnera bez zajedničkog usaglašavanja ključnih lokalnih politika. Podsjetili su i na činjenicu da je Građanski pokret (GP) URA napustio lokalnu vlast, što, kako tvrde, dodatno povećava rizik od blokade rada SO i ugrožava zakonito funkcionisanje lokalne samouprave.
Dvije partije zahtijevaju zaključivanje novog koalicionog sporazuma, sa precizno definisanim pravima, obavezama i odgovornostima svih partnera.Konstantovali su i da koalicioni dogovor iz 2023. godine „nije obezbijedio međusobno poštovanje pozicija“.
„Krajnje je neophodno da hitno uđemo u proces redefinisanja odnosa, što podrazumijeva uspostavljanje novih principa, jasnih granica odgovornosti i transparentnih kadrovskih procesa, radi unapređenja funkcionisanja lokalne samouprave“, poručili su iz PES-a i Demokrata.
Iz Nove su odgovorili da će razgovore zakazati poslije božićnih praznika, ali ih do sada još nijesu održali. I prošle godine pljevaljski parlament bio je u blokadi skoro tri mjeseca, usljed nedolaska šest odbornika NSD-a na sjednice. Razloge za bojkot nijesu saopštili javnosti. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, predsjednik OO te stranke stranke Milan Lekić, u sukobu je sa svojim partijskim drugom, predsjednikom Opštine Dariom Vranešom. Nekolicina odbornika, bliskih Lekiću, zbog toga bojkotuje sjednice.
Vraneš je u novogodišnjem intervjuu „Vijestima“, međutim, kazao da lokalna vlast funkcioniše dobro i da se to vidi po rezultatima. Objasnio je da postoje različita politička shvatanja po nekim pitanjima, “ali da smatra da ona više dolaze iz centrala pojedinih stranaka”.
Pljevaljski lokalni parlament čine 34 odbornika, od kojih su 23 iz vlasti (15 iz Nove , DNP, , Ujedinjene Crne Gore i Pokreta za Pljevlja, po četiri iz Demokratske Crne Gore i PES). U vladajućoj koaliciji je ranije bio i jedan odbonik SNP, koji je nedavno napustio tu partiju i prešao u novoosnovani pokret Dragoslava Šćekića. GP URA je u februaru prošle godine odlučio da uskrati podršku lokalnoj vlasti u Pljevljima, ocijenivši da nakon skoro dvije godine mandata vlast nema jasnu viziju razvoja, ne realizuje ključne projekte i nastavlja loše prakse iz prethodnog perioda.
Privremeno finansiranje u lokalnim samoupravama, zbog nedonošenja budžeta na vrijeme, obezbjeđuje samo puko funkcionisanje organa vlasti, ali i povlači sa sobom brojna ograničenja. Rashodi su striktno limitirani na jednu dvanaestinu prošlogodišnjeg budžeta mjesečno, što direktno onemogućava pokretanje novih aktivnosti i implementaciju razvojnih politika. Shodno tome, kapitalni projekti i investicije bivaju odloženi ili u potpunosti obustavljeni, dok se javne nabavke ne mogu dugoročno planirati niti sprovoditi. Javne ustanove, kao i korisnici grantova i subvencija, ograničeni su na minimalna sredstva, što direktno dovodi do pada kvaliteta javnih usluga i kašnjenja u isplati socijalnih davanja.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PLJEVALJSKA KOTLARNICA: Odlaganje rješenja, opet
Objavljeno prije
1 sedmicana
16 Januara, 2026
Pljevaljska kotlarnica u Skerlićevoj ulici nastavlja sa radom, uprkos nalogu ekološke inspekcije za zatvaranje
Zatvaranje pljevaljske kotlarnice u Skerlićevoj ulici, uprkos rješenju ekološke inspekcije, ipak se nije desilo. Ekološki inspektor produžio je rok za izvršenje za 60 dana. U tom periodu je obaveza lokalnog preduzeća Grijanje, koje gazduje tim objektom, da pronađe tehničko rješenje za smanjenje emisija opasnih i zagađujućih materija. Kompromis je postignut nakon zahtjeva Grijanja da im se ponovo produži rok za izvršenje rješenja, kojim je naloženo zatvaranje kotlarnice.
Kako su prije dvije sedmice saopštili iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS), ekološki inspektor je sagledao sve okolnosti slučaja, a posebno konstataciju Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje da ne postoji uzročno-posljedična veza između zdravstvenog stanja stanovnika Pljevalja sa zagađenjem vazduha.
Ekološka inspekcija je sredinom decembra naložila direktoru preduzeća “Grijanje Pljevlja” Vladu Tošiću da zatvori kotlarnicu. Tošić je uzvratio tvrdnjama da su rezultati mjerenja zagađenja iz gradske kotlarnice u Pljevljima, “ nikada bolji”. Navodno je značajno smanjeno prekoračenje zagađujućih materija u odnosu na prethodnu godinu (praškaste materije sa 20 na 4, sumpor-dioksid sa 7 na 2, arsen sa 4 na 2 prekoračenja).
Značajna ulaganja u kotlarnicu, prema tvrdnjama menadžmenta Grijanja, dovela su navodno do kvalitetnijeg sagorijevanja i smanjenja potrošnje uglja. Iz tog preduzeća su upozorili i da bi zatvaranje kotlarnice “imalo katastrofalne posljedice: popucale instalacije zbog smrzavanja, ogroman finansijski gubitak preduzeća i hiljade građana, uključujući ključne institucije bez grijanja”. Iz pljevaljske firme objašnjavaju da su prethodnih godina ugrađeni multicikloni i ventilatori dimnih gasova radi poboljšanja sagorijevanja i smanjenja zagađenja.
Kotlarnica je, međutim, godinama predmet oštrih kritika. Ranije je već zabranjivan njen rad od strane ekološke inspekcije, a stanari Skerlićeve ulice kontinuirano zahtijevaju njeno trajno zatvaranje.
MERS je, međutim, krajem oktobra 2025. godine, poništio rješenje Agencije za zaštitu životne sredine, pa je pljevaljska toplana proradila nakon višemjesečne pauze. Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici, u kojoj se nalazi kotlarnica, kao i ekološki aktivisti iz Pljevalja, taj objekat nazivaju najvećim zagađivačem u gradu. Oni tvrde da njegovo pokretanje predstavlja kršenje zakona i direktno ugrožavanje zdravlja građana.
Nakon što su analize Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) krajem 2024. godine potvrdile prekoračenje dozvoljenih koncentracija štetnih materija, ekološka inspekcija je i tada zabranila rad kotlarnice. Poslije žalbe i urgencije preduzeća, izvršenje rješenja je privremeno odloženo, ali je zabrana rada ponovo stupila na snagu 15. maja 2025. godine. “Grijanje” je uložilo žalbu na odluku Agencije , kojom je 21. jula naloženo zatvaranje kotlarnice, pa je sudbina tog postrojenja zavisila od Ministarstva, koje je krajem oktobra dalo “zeleno svjetlo”.
Rješenjem Agencije naloženo je potpuno obustavljanje proizvodnje i isporuke toplotne energije iz kotlarnice “zbog utvrđenog zagađenja životne sredine i prekoračenja dozvoljenih koncentracija štetnih materija u vazduhu i zemljištu”. U obrazloženju piše da su mjerne jedinice Ministarstva ekologije utvrdile prisustvo praškastih materija, ugljen-monoksida i arsena u količinama koje značajno prelaze propisane granice tolerancije”. Ekološki inspektor je zaključio da dalji rad kotlarnice predstavlja neposrednu opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Pljevlja su jedina opština u Crnoj Gori koja ima sistem daljinskog grijanja, kojim se zagrijava 34.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Iz “Grijanja” tvrde da bi zatvaranjem kotlarnice preduzeće izgubilo svrhu postojanja, jer korisnicima ne mogu ponuditi alternativni vid grijanja. Navode da su u posljednje dvije godine potrošnju uglja smanjili su sa 2.400 na 1.500 tona zahvaljujući investicijama u kotlarnicu i sekundarnu mrežu. Opština i država uložile su stotine hiljada eura u modernizaciju sistema, od zamjene instalacija do ugradnje ventilatora dimnih gasova koji poboljšavaju sagorijevanje i smanjuju emisije.
Postrojenje trenutno zapošljava 33 radnika, od čega je 16 u administraciji, a 17 u proizvodnji, svi na neodređeno vrijeme. Prekid rada kotlarnice otvorio bi ozbiljna pitanja o njihovim radnim mjestima i sigurnosti zaposlenja, ali i o održavanju i funkcionisanju sistema grijanja u gradu.
Posljednje najave zatvaranja otvorile su i sukob na relaciji lokalna vlast – država, ali i među pojedinim lokalnim funkcionerima. Demokrate su optužile predsjednika Opštine Darija Vraneša i nadležne opštinske službe da su propustile da izvrše svoje zakonske obaveze. Vraneš je podržao sugrađane koji su sprječavali inspektorku da 30. decembra zapečati kotlarnicu. Sa tog skupa on je pozvao direktora Grijanja da podnese ostavku i zaprijetio da će korisnici kotlarnice blokirati Termoelektranu. Takođe, “podigao je prašinu” oko izdavanja urbanističko-tehničkih uslova (UTU) za ugradnju neophodnih vrećastih filtera, čija bi instalacija doprinijela smanjenju zagađenja zraka u gradu.Kako tvrdi Vraneš, UTU nijesu dobijeni zbog “neriješenog pitanja lokacije skladištenja opasnog otpada“ koji nastaje radom filtera.
Iz Vlade tvrde da taj otpad, iako se često klasifikuje kao industrijski, a u nekim slučajevima i opasan (što zahtijeva laboratorijsku analizu), ima uspostavljene protokole za zbrinjavanje. Istovremeno, ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić je pozvao Vraneša i direktora “Grijanja” da građanima daju “neke odgovore”.
“I Vraneš i Tošić duguju Pljevljacima odgovor na pitanje: zašto nisu postupili po nalogu inspekcije od prije godinu dana i ugradili dva obična filtera? Mislim da od Vraneša još nismo dobili ni odgovor na pitanje: gdje je nestao novac za ekološke projekte koji mu je uplaćen? Koliko je od tog novca mogao građanima da kupi peći za pelet? Koliko peleta? Koliko fasada na stambenim objektima? Koliko pomoći da pruži pojedincima koji koriste ugalj za grijanje? Nema odgovora. Prvo odgovori na ova pitanja, pa da se odluči o sudbini kotlarnice”, saopštio je Ćulafić.
Ipak, Demokrate su u par saopštenja zagovarale stav da bi naglo gašenje kotlarnice prouzrokovalo nesagledive posljedice. Kako su naveli, nije sporno da je kotlarnica zagađivač, ali njeno eliminisanje mora biti postepeno, a ne naglo. Upozorili su i da “u grijnoj sezoni 2026/2027. kotlarnica ne bi smjela raditi bez ispunjavanja strogih tehničkih standarda i značajnih ulaganja u opremu”. Iz te stranke je najavljeno i da će tražiti da se iz budžeta Opštine usmjere sredstva za dodatnu tehničku opremu, uz očekivanje da država realizuje svoj dio obaveza u projektu toplifikacije. Podsjećaju da je EPCG već realizovala prvu fazu projekta, te da je neophodno da opština iskoristi 2026. godinu za hitno širenje sekundarne mreže, od projektovanja do izvođenja radova.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SVJEDOČENJE BIVŠEG POMOĆNIKA UPRAVE POLICIJE U SLUČAJU BELIVUK: Baković ruši dio optužnice?
Objavljeno prije
1 sedmicana
16 Januara, 2026
Nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalistike Enis Baković kazao je u Višem sudu da srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, koji slove za visokorangirane članove kavačkog kriminalnog klana,nije bila izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru već samo operativna mjera za bezbjednosno interesantne osobe
Srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, koji slove za visokorangirane članove kavačkog kriminalnog klana nije bila izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru već samo operativna mjera za bezbjednosno interesantne osobe. Tako je u podgoričkom Višem sudu započeo svoje svjedočenje nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalistike Enis Baković, koji je saslušan kao svjedok u postupku protiv bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, nekadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i suspendovanog specijanog tužioca Saše Čađenovića.
Lazoviću je optužnicom specijalnog državnog tužilaštva stavljeno, između ostalog, na teret da je tražio ukidanje mjera zabrane ulaska za Belivuka i Miljkovića, što je on demantovo. A sada i Baković.
„Veljko Belivuk i Marko Miljković su kao pripadnici organizovane kriminalne grupe bili na operativnoj mjeri BIL. Dakle to nije zabrana ulaska, to je operativna mjera. To je bilo 2018. Ukoliko se lica koja su pod operativnom mjerom pojave na graničnom prelazu kontaktira se Sektor kriminalističke policije. Nakon toga se odluči da li im se dozvoljava ulazak. Ukoliko se odluči da neka bezbjednosno interesantna osoba bude puštena u Crnu Goru, a takvih zahtjeva je bilo i od partnerskih službi, ta osoba je bila pod nadzorom i bitni su bili kontakti osobe koje će ostvariti u Crnoj Gori, kazao je Baković.
On je rekao da mu je u decembru 2020. godine Lazović, dok su čekali početak kolegujuma, dao usmeni zahtjev da se Belivuku i Miljkoviću izbriše operativna mjera zbog rada na predmetu.
„U tome nisam vidio ništa sporno, jer se to radilo, da se neka lica isprate, opserviraju. Dao sam nalog Aleksandru Boškoviću za to i sve sam mu do detalja ispričao o zahtjevu Lazovića. On je javio da je mjera maknuta. Nisam Lazovića pitao koji je predmet u pitanju, nisam imao pravo na to, niti sam imao razlog da sumnjam, kazao je Baković.
Nije se mogao setiti koliko je puta ukidana operativna mera, ali je kazao da se radi o većem broju i da je to dio prakse.
„Da nije bila skinuta mjera a da su se Belivuk i Miljković pojavili na granični prelaz, granična policija bi obavijestila SKP nakon čega bi donijeli odluku da li da ih pustimo ili ne“, kazao je Baković u Višem sudu.
Tvrdio je i da je imao profesionalnu saradnju sa Lazovićem i da on nikada od njega nije tražio da uradi nešto nezakonito.
I dok odbrana tvrdi da je iskazom Bakovića srušena optužnica, prigovor je imao specijalni tužilac Miloš Šoškić koji tvrdi da je svjedok iskazom pokušao da olakša položaj optuženom Lazoviću. Kazao je da je Bakovićev iskaz u suprotnosti sa Zakonom o strancima, ali i onim što je izjavio u istrazi.
Prigovor je zapisnički unijet, kao i zapažanje sudskog vijeća da je Baković tokom svjedočenja u cjelosti ostao pri iskazu koji je dao u prethodnom postupku.
Baković je objasnio i da ne postoji nikakav pravilnik o tome kako se neko lice stavlja ili skida sa spiska bezbjednosno interesantnih lica.
Ovim svjedočenjem, smatra poslanica Evrope sad (PES) Jelena Nedović, ogoljena je istina o tome da je dio bezbjednosnog aparata u Crnoj Gori godinama radio ne u interesu države, već kriminala.
“Brisanje operativnih mjera za lica označena kao pripadnici kriminalne organizacije nije administrativni potez. To je svjesna odluka koja kriminalcima otvara prostor, a institucija pretvara u saučesnike. Nije ovdje problem jedan čovjek. Problem je sistem u kojem su papiri bili čisti, a bezbjednost države prljava. Sistem u kojem su operativna mjerenja služile za zaštitu “odabranih”, a ne građana. Svjedočenje bivšeg policijskog funkcionera (Enisa) Bakovića, potvrđuje zašto je Crna Gora godinama stajala na mjestu – jer nema države tamo gdje kriminal ima institucionalnu zaštitu“, navela je.
Ona smatra da i ako nije bilo formalno zabrane ulaska, uklanjanje operativnih mjera za lica označena kao prijetnja nacionalnoj bezbjednosti, bez pravila i pisanog traga jeste suštinski i sistemski problem ovog slučaja.
“Ovo je ključni momenat. Nije postojao pravilnik. Što i Baković kaže – nije bilo pravilnika kako se neko stavlja na operativnu mjeru – niti kako se ta mjera skida a to znači da su se odluke donosile proizvoljno i sistem je bio otvoren za zloupotrebu. Zaključak ove priče stavljanja pa brisanja operativnih mjera – brisanjem operativnih mjera iz sistema, policija je izgubila svaku obavezu da su nadležna službena lica nadležna za interese Crne Gore. Nakon što je ta mjera uklonjena, takvo se lice u sistemu pojavljuje kao običan putnik – bez upozorenja, bez alarma i bez ikakve institucionalne reakcije“, saopštila je poslanica Nedović.
Baković u iskazu tvrdi da je alarm ipak upaljen čim su se srpski kriminalci pojavili na graničnom prelazu.„Sredinom januara 2021.godine pozvao me tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Herceg Novi i rekao da su se ova lica pojavila na graničnom prelazu Tivat. Rekao sam mu da pozove Zorana Lazovića i znam da su bile mjere prema nekim licima, kazao je tokom svjedočenja.
Suđenje u Višem sudu biće nastavljeno 22.janura.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?
SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
DRUŠTVO4 sedmiceNOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli, zgrade , stanovi, apartmani
-
INTERVJU3 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
SVIJET4 sedmiceSVIJET I MI: Rusija će sljedeće godine posvetiti više pažnje Balkanu, Crna Gora će to osjetiti
-
FOKUS4 sedmiceBORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
-
Izdvojeno4 sedmiceVLADIN PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: Veting ili privatizacija bezbjednosti
-
FELJTON4 sedmiceŽENE CRNE GORE (XV): Romansijerka i ilegalka
-
INTERVJU4 sedmiceDEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI ČLAN ODBORA DIREKTORA EPCG N: Umjesto tranzicije imamo kolaps
