Povežite se sa nama

Izdvojeno

POLITIKA ZARADA I ZAPOŠLJAVANJE U ENERGETSKOM SEKTORU: Nebo dalo, a uprava dijeli

Objavljeno prije

na

Novom sistematizacijom u EPCG-u se uvodi administracija Odbora direktora sa sedam izvršilaca, Sekretarijat izvršnog direktora sa 11 zaposlenih, tim za internu reviziju brojaće desetoro, a EPCG će dobiti i ,,urednika vizuelnog identiteta”. Ukupno, više od 1200 radnih mjesta. U vrijeme primopredaje vlasti bilo ih je 950

 

Elektroliza u Kombinatu aluminijuma ne radi (jedva simbolično, u pogonu je još 10-ak ćelija), vode u akumulacijama je dovoljno, a kupci struje ne pitaju za cijenu. I eto nenadane dobiti na računima Elektroprivrede.

,,Prema nacrtu bilansa stanja i uspjeha EPCG je u 2021. ostvarila dobit od preko 45 miliona eura”, pohvalio se neki dan, na Radiju Crne Gore, predsjednik Odbora direktora Milutin Đukanović. ,,To je nacrt, ali ako se to i desi, to će biti najveća dobit koju je EPCG ostvarila u svojoj istoriji”.

Đukanović je objasnio i tajnu poslovnog uspijeha. ,,Da je u januaru radio KAP, EPCG bi poslovala sa gubitkom i morala da uvozi struju. U sadašnjoj situaciji (izvozom struje po aktuelnim berzanskim cijenama – prim. Monitora) EPCG će u januaru ostvariti dobit od 20 miliona eura. To nije dobit EPCG. To je dobit građana”.

Pošto su i radnici EPCG-a građani, red je da prvi osjete benefite. Zato je Odbor direktora  kompanije donio odluku da se zaposlenima, od januarske plate, zarada poveća za 12,44 odsto. Plus povećanje od 17 do 20 odsto koje svima sljeduje nakon ukidanja plaćanja obaveznog zdravstvenog osiguranja. Tako će radnicu EPCG-a, nalik ljekarima i medicinskom osoblju, a za razliku od, recimo, učitelja i nastavnika,  kući nositi za približno trećinu veću platu. Makar dok bude dovoljno kiše i visokih cijena na berzama električne energije.

Prema obavještenju Odbora direktora koje je poslato radnicima, zarade neće biti povećane jedino predsjedniku borda i izvršnom direktoru, dok će plate predstavnicima menadžerskog tima biti povećane od 2,5 do deset odsto u zavisnosti od obračunskog koeficijenta.

Odbor nije pomenuo dokument pod nazivom Politika naknada EPCG, koji je još na snazi, prema kome se naknade (zarade) menadžmenta ne određuju po osnovu zakona i kolektivnog ugovora, već ,,posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa na osnovu ove politike”. O čemu odlučuje izvršni direktor. Prema tom dokumentu, predsjedniku borda svakog mjeseca pripadaju četiri prosječne zarade isplaćene u EPCG prošlog mjeseca. Članovima borda tri, ili jedna ako nije profesionalno angažovan… A tek bonusi za ,,projektovane ili bolje poslovne rezultata…”. Do dvanaest prosječnih plata. U Elektroprivredi, a ne na nivou države gdje je prosječna zarade skoro upola manja.

Stvari, još jesenas, nijesu izgledale tako idilično. Prema novembarskom izvještaju Ministarstva kapitalnih investicija (MIK), EPCG je u prvih devet mjeseci prošle godine poslovala uz dobit tek nešto veću od 400 hiljada eura. Što, opet, čelnicima EPCG-a nije bila prepreka da bjesomučno zapošljavaju nove radnike (menadžere). Uz pristojnu prosječnu zaradu od 930 eura (prije pomenutih povišica). Broj zaposlenih u EPCG-u tokom devet mjeseci prošle godine povećan je za blizu 200. Svaki sedmi radnik u kompaniju je došao od jauara do septembra 2021. Trend novih zapošljavanja je nastavljen.

Onda je, izvozeći struju po basnoslovnim cijenama, EPCG u četvrtom kvartalu uvećala godišnju dobit za više od 100 puta. Riječ je, podsjetimo, o preliminarnim rezultatima. Ali, pretpostavimo, to će biti tu negdje i u zvaničnim finansijskim iskazima. Ako ni zbog čega drugog a ono zato što EPCG ima više nego dovoljno menadžera, njihovih savjetnika i pomoćnika, da bi relativno tačno izračunali ostvareni poslovni rezultat.

Na vijest o povećanju zarada u Elektroprivredi, najglasnije su reagovali u Pljevljima. Iz sindikata tamošnjeg Rudnika uglja podsjetili su korporativnu centralu u Nikšiću da je pljevaljski Rudnik u vlasništvu EPCG-a, pa zahtijevali da i oni dobiju istovjetnu povišicu. Što se nadovezalo na ljetošnje zahtjeve da se ujednače plate u Elektroprivredi i Rudniku.

Pljevljaci su Nikšićanima prećutali da je uprava Rudnika, krajem prošle godine, na prijedlog Sindikata donijela odluku o jednokratnoj isplati bonusa svim zaposljenima u kompaniji. U iznosu od 8,5 do 4,5 obračunskih vrijednosti koeficijenta, zavisno da li ste menadžer ili običan rudar. Odnosno, prema sadašnjoj vrijednosti obračunskog koeficijenta (u Rudniku se nadaju njegovom povećanju od januara) u pitanju je iznos od 500 do 1.000 eura.

Jednako je zanimljivo da su iz uprave Rudnika svoju Odluku prećutali i resornom Ministarstvu kapitalnih investicija. Iz koga, nezvanično, za Monitor kažu da je isplata bilo kakvih bonusa prije eventualne odluke Skupštine akcionara –  nezakonita. I da je zbog toga ta Odluka već ,,stavljena van snage”.

Prema novembarskim podacima MIK-a, Rudnik je, uz EPCG, bio među državnim kompanijama koje su u devet mjeseci prošle godine najviše zapošljavale. Sljedstveno tome, i povećavale troškove za zarade zaposlenih a smanjivale dobit, u odnosu na prethodnu 2020.

Pad prihoda i dobiti (za 3,9 miliona ili 52 odsto) Rudnika u periodu januar-septembar prošle godine u analizi MKI-a objašnjavaju padom proizvodnje zbog produženog godišnjeg remonta Termoelektrane. A doprinijeli su  ,,neplanirani zastoji i ograničenja u isporuci uglja” i veći troškovi zarada i naknada zarada (za 800 hiljada eura)  ,,uslijed većeg broja zaposlenih i većih troškova otpremnina”.

Tako smo saznali da je svaki peti zaposleni u Rudniku sa radom počeo tokom prošle godine. Prethodno su iz Stranke pravde i pomirenja saopštili da je od 350 navozapošljenih u Rudniku uglja samo jedna osoba po nacionalnosti Bošnjak, spočitavajući  upravi na čelu sa Milanom Mijom Lekićem (kadar DF-a) nesposobnost i nacionalizam. ,,Uvjerili su se Pljevljaci u menadžerstvo trenutnog generalnog direktora prilikom njegovog rukovođenja pljevaljskim Vodovodom kada je to preduzeće politikom koju sada vodi u Rudniku doveo pred bankrot a radnike na nivo socijalne potrebe”.

Ljutili se, ne ljutili, zapošljavanje u energetskom sektoru biće nastavljeno. O tome svjedoči novi akt o sistematizaciji radnih mjesta u EPCG-u, koju je Odbor direktora usvijo na sjednici prošlog petka.

Prema tom dokumentu, koji još nije zvanično objavljen, u Elektroprivredi je ,,sistematizovano” 1.214 radnih mjesta. Okruglo 300 više u odnosu na posljednji podatak o broju zaposlenih koji se nalazi na sajtu EPCG-a (914, podatak je iz septembra 2019). Ako ste, nedovoljno upućeni, pomislili da je EPCG u međuvremenu otvorila novu elektranu – nijeste u pravu.

Kompanija će, brojčano, ojačati na drugim pozicijama. Tamo gdje to nije već urađeno, pa se novom sistematizacijom samo verifikuju pozicije osmišljene tokom prošle godine.

Novom sistematizacijom se, na primjer, uvodi administracija Odbora direktora sa sedam izvršilaca, koji će biti na raspolaganju Đukanoviću i sekretaru društva Darku Janičiću. Tu su savjetnik za saradnju sa međunarodnim organizacijama i renomiranim kompanijama, savjetnik za tehnička pitanja, stručni saradnik za operativnu podršku, stručni saradnik organa društva, saradnik za administrativno-tehničke poslove i podršku, referent za to isto i, konačno, administrativno tehnički sekretar. Malo li je?

Da se izvršni direktor Nikola Rovčanin ne bi osjećao zapostavljeno, i on dobija Sekretarijat izvršnog direktora sa 11 zaposlenih. Tu su: asistent, koordinatori za odnose sa državnim institucijama i energetskim subjektima; za investicije i finansije; strategiju i upravljanje poslovnim rizicima; pa stručni saradnici: za upravljanje operativnim rizicima (dva izvršioca); za zaštitu životne sredine (u EPCG-u već postoji Služba zaštite na radu i zaštite životne sredine); za medije (postoji korporativna služba za odnose sa javnošću i marketing), za administrativno tehničku podršku, pa još poslovni sekretar i administrativno-tehnički sekretar. Treba li podsjećati – kabinet Zdravka Krivokapića imao je 12 ministara.

I pomenuta služba za odnose sa javnošću i marketing takođe broji 11 izvršilaca. Od šefa, preko specijalista za eksternu i internu komunikaciju, urednika on lajn medija, do novinara (2 izvršioca), specijalista za marketing (2 izvršioca) i urednika vizuelnog identita.

Novina je i Tim za monitoring (nijesmo uspjeli shvatiti njegovu namjenu) dok je već postojeći Tim za internu reviziju ojačan na 10 izvršilaca. Tako, redom, do 1.214.

Samo da kiša podrži. I energetska kriza u Evropi. Biće posla i para za lojalne. Država će, na ime dividende, dobiti ono što preostane.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo