Povežite se sa nama

Izdvojeno

POLITIKA ZARADA I ZAPOŠLJAVANJE U ENERGETSKOM SEKTORU: Nebo dalo, a uprava dijeli

Objavljeno prije

na

Novom sistematizacijom u EPCG-u se uvodi administracija Odbora direktora sa sedam izvršilaca, Sekretarijat izvršnog direktora sa 11 zaposlenih, tim za internu reviziju brojaće desetoro, a EPCG će dobiti i ,,urednika vizuelnog identiteta”. Ukupno, više od 1200 radnih mjesta. U vrijeme primopredaje vlasti bilo ih je 950

 

Elektroliza u Kombinatu aluminijuma ne radi (jedva simbolično, u pogonu je još 10-ak ćelija), vode u akumulacijama je dovoljno, a kupci struje ne pitaju za cijenu. I eto nenadane dobiti na računima Elektroprivrede.

,,Prema nacrtu bilansa stanja i uspjeha EPCG je u 2021. ostvarila dobit od preko 45 miliona eura”, pohvalio se neki dan, na Radiju Crne Gore, predsjednik Odbora direktora Milutin Đukanović. ,,To je nacrt, ali ako se to i desi, to će biti najveća dobit koju je EPCG ostvarila u svojoj istoriji”.

Đukanović je objasnio i tajnu poslovnog uspijeha. ,,Da je u januaru radio KAP, EPCG bi poslovala sa gubitkom i morala da uvozi struju. U sadašnjoj situaciji (izvozom struje po aktuelnim berzanskim cijenama – prim. Monitora) EPCG će u januaru ostvariti dobit od 20 miliona eura. To nije dobit EPCG. To je dobit građana”.

Pošto su i radnici EPCG-a građani, red je da prvi osjete benefite. Zato je Odbor direktora  kompanije donio odluku da se zaposlenima, od januarske plate, zarada poveća za 12,44 odsto. Plus povećanje od 17 do 20 odsto koje svima sljeduje nakon ukidanja plaćanja obaveznog zdravstvenog osiguranja. Tako će radnicu EPCG-a, nalik ljekarima i medicinskom osoblju, a za razliku od, recimo, učitelja i nastavnika,  kući nositi za približno trećinu veću platu. Makar dok bude dovoljno kiše i visokih cijena na berzama električne energije.

Prema obavještenju Odbora direktora koje je poslato radnicima, zarade neće biti povećane jedino predsjedniku borda i izvršnom direktoru, dok će plate predstavnicima menadžerskog tima biti povećane od 2,5 do deset odsto u zavisnosti od obračunskog koeficijenta.

Odbor nije pomenuo dokument pod nazivom Politika naknada EPCG, koji je još na snazi, prema kome se naknade (zarade) menadžmenta ne određuju po osnovu zakona i kolektivnog ugovora, već ,,posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa na osnovu ove politike”. O čemu odlučuje izvršni direktor. Prema tom dokumentu, predsjedniku borda svakog mjeseca pripadaju četiri prosječne zarade isplaćene u EPCG prošlog mjeseca. Članovima borda tri, ili jedna ako nije profesionalno angažovan… A tek bonusi za ,,projektovane ili bolje poslovne rezultata…”. Do dvanaest prosječnih plata. U Elektroprivredi, a ne na nivou države gdje je prosječna zarade skoro upola manja.

Stvari, još jesenas, nijesu izgledale tako idilično. Prema novembarskom izvještaju Ministarstva kapitalnih investicija (MIK), EPCG je u prvih devet mjeseci prošle godine poslovala uz dobit tek nešto veću od 400 hiljada eura. Što, opet, čelnicima EPCG-a nije bila prepreka da bjesomučno zapošljavaju nove radnike (menadžere). Uz pristojnu prosječnu zaradu od 930 eura (prije pomenutih povišica). Broj zaposlenih u EPCG-u tokom devet mjeseci prošle godine povećan je za blizu 200. Svaki sedmi radnik u kompaniju je došao od jauara do septembra 2021. Trend novih zapošljavanja je nastavljen.

Onda je, izvozeći struju po basnoslovnim cijenama, EPCG u četvrtom kvartalu uvećala godišnju dobit za više od 100 puta. Riječ je, podsjetimo, o preliminarnim rezultatima. Ali, pretpostavimo, to će biti tu negdje i u zvaničnim finansijskim iskazima. Ako ni zbog čega drugog a ono zato što EPCG ima više nego dovoljno menadžera, njihovih savjetnika i pomoćnika, da bi relativno tačno izračunali ostvareni poslovni rezultat.

Na vijest o povećanju zarada u Elektroprivredi, najglasnije su reagovali u Pljevljima. Iz sindikata tamošnjeg Rudnika uglja podsjetili su korporativnu centralu u Nikšiću da je pljevaljski Rudnik u vlasništvu EPCG-a, pa zahtijevali da i oni dobiju istovjetnu povišicu. Što se nadovezalo na ljetošnje zahtjeve da se ujednače plate u Elektroprivredi i Rudniku.

Pljevljaci su Nikšićanima prećutali da je uprava Rudnika, krajem prošle godine, na prijedlog Sindikata donijela odluku o jednokratnoj isplati bonusa svim zaposljenima u kompaniji. U iznosu od 8,5 do 4,5 obračunskih vrijednosti koeficijenta, zavisno da li ste menadžer ili običan rudar. Odnosno, prema sadašnjoj vrijednosti obračunskog koeficijenta (u Rudniku se nadaju njegovom povećanju od januara) u pitanju je iznos od 500 do 1.000 eura.

Jednako je zanimljivo da su iz uprave Rudnika svoju Odluku prećutali i resornom Ministarstvu kapitalnih investicija. Iz koga, nezvanično, za Monitor kažu da je isplata bilo kakvih bonusa prije eventualne odluke Skupštine akcionara –  nezakonita. I da je zbog toga ta Odluka već ,,stavljena van snage”.

Prema novembarskim podacima MIK-a, Rudnik je, uz EPCG, bio među državnim kompanijama koje su u devet mjeseci prošle godine najviše zapošljavale. Sljedstveno tome, i povećavale troškove za zarade zaposlenih a smanjivale dobit, u odnosu na prethodnu 2020.

Pad prihoda i dobiti (za 3,9 miliona ili 52 odsto) Rudnika u periodu januar-septembar prošle godine u analizi MKI-a objašnjavaju padom proizvodnje zbog produženog godišnjeg remonta Termoelektrane. A doprinijeli su  ,,neplanirani zastoji i ograničenja u isporuci uglja” i veći troškovi zarada i naknada zarada (za 800 hiljada eura)  ,,uslijed većeg broja zaposlenih i većih troškova otpremnina”.

Tako smo saznali da je svaki peti zaposleni u Rudniku sa radom počeo tokom prošle godine. Prethodno su iz Stranke pravde i pomirenja saopštili da je od 350 navozapošljenih u Rudniku uglja samo jedna osoba po nacionalnosti Bošnjak, spočitavajući  upravi na čelu sa Milanom Mijom Lekićem (kadar DF-a) nesposobnost i nacionalizam. ,,Uvjerili su se Pljevljaci u menadžerstvo trenutnog generalnog direktora prilikom njegovog rukovođenja pljevaljskim Vodovodom kada je to preduzeće politikom koju sada vodi u Rudniku doveo pred bankrot a radnike na nivo socijalne potrebe”.

Ljutili se, ne ljutili, zapošljavanje u energetskom sektoru biće nastavljeno. O tome svjedoči novi akt o sistematizaciji radnih mjesta u EPCG-u, koju je Odbor direktora usvijo na sjednici prošlog petka.

Prema tom dokumentu, koji još nije zvanično objavljen, u Elektroprivredi je ,,sistematizovano” 1.214 radnih mjesta. Okruglo 300 više u odnosu na posljednji podatak o broju zaposlenih koji se nalazi na sajtu EPCG-a (914, podatak je iz septembra 2019). Ako ste, nedovoljno upućeni, pomislili da je EPCG u međuvremenu otvorila novu elektranu – nijeste u pravu.

Kompanija će, brojčano, ojačati na drugim pozicijama. Tamo gdje to nije već urađeno, pa se novom sistematizacijom samo verifikuju pozicije osmišljene tokom prošle godine.

Novom sistematizacijom se, na primjer, uvodi administracija Odbora direktora sa sedam izvršilaca, koji će biti na raspolaganju Đukanoviću i sekretaru društva Darku Janičiću. Tu su savjetnik za saradnju sa međunarodnim organizacijama i renomiranim kompanijama, savjetnik za tehnička pitanja, stručni saradnik za operativnu podršku, stručni saradnik organa društva, saradnik za administrativno-tehničke poslove i podršku, referent za to isto i, konačno, administrativno tehnički sekretar. Malo li je?

Da se izvršni direktor Nikola Rovčanin ne bi osjećao zapostavljeno, i on dobija Sekretarijat izvršnog direktora sa 11 zaposlenih. Tu su: asistent, koordinatori za odnose sa državnim institucijama i energetskim subjektima; za investicije i finansije; strategiju i upravljanje poslovnim rizicima; pa stručni saradnici: za upravljanje operativnim rizicima (dva izvršioca); za zaštitu životne sredine (u EPCG-u već postoji Služba zaštite na radu i zaštite životne sredine); za medije (postoji korporativna služba za odnose sa javnošću i marketing), za administrativno tehničku podršku, pa još poslovni sekretar i administrativno-tehnički sekretar. Treba li podsjećati – kabinet Zdravka Krivokapića imao je 12 ministara.

I pomenuta služba za odnose sa javnošću i marketing takođe broji 11 izvršilaca. Od šefa, preko specijalista za eksternu i internu komunikaciju, urednika on lajn medija, do novinara (2 izvršioca), specijalista za marketing (2 izvršioca) i urednika vizuelnog identita.

Novina je i Tim za monitoring (nijesmo uspjeli shvatiti njegovu namjenu) dok je već postojeći Tim za internu reviziju ojačan na 10 izvršilaca. Tako, redom, do 1.214.

Samo da kiša podrži. I energetska kriza u Evropi. Biće posla i para za lojalne. Država će, na ime dividende, dobiti ono što preostane.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo