Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POVRATAK RASPRAVE O TEMELJNOM UGOVORU: Crkva opet u političkim igrama

Objavljeno prije

na

Mnogi vide da je sporna preambula Ugovora koja, iako nije pravno obavezujuća, nosi stratešku težinu u odnosima između SPC-a i Crne Gore. Nigdje se ne pominje „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ kako je bilo navedeno 2012, u prijedlogu ugovora dostavljenog Vladi od strane Mitropolije pod vođstvom mitropolita Amfilohija Radovića. U sadašnjem tekstu je dodat termin „Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ dva puta

 

Kada je postalo izvjesno da će Vlada na čelu sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i formalno izgubiti povjerenje, prošle subote je u Vijestima osvanuo tekst dugo pominjanog i još nepotpisanog Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i crnogorske Vlade. Vijesti su objavile da je to posljednji nacrt ugovora koji je nakon nekoliko izmjena poslat patrijarhu Porfiriju Periću.

Dan ranije je Vlada iskazala spremnost na potpisivanje ugovora „u najkraćem vremenskom roku“ a premijer je izjavio da do sada ugovor nije bio potpisan ne zbog njega nego zbog „političkih istoričara, analitičara, ali bogami i nekih episkopa koji ne žele da bude potpisan“. Tome je prethodilo premijerovo pismo patrijarhu od 14. januara ove godine gdje se razjašnjavaju pojedine sporne tačke i  izrazi kao odgovor na ranije pismo patrijarha. Nakon šest dana je kabinet premijera objavio pismo bez prethodne saglasnosti patrijarha. Srpski portal Borba je izvijestio da su u Patrijaršiji nezvanično rekli da „ne žele da budu moneta za potkusurivanje u političkome brlogu Crne Gore“ i da su iznenađeni odsustvom odgovora na njihovo pitanje zašto je promijenjen ranije usaglašeni tekst iz maja prošle godine“. Tada je navodno Krivokapić trebao potpisati ugovor tokom iznenadne posjete Beogradu a prije izbora episkopa Joanikija Mićovića na mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog. U lobiranju za tadašnji izbor Joanikija, prema saznanjima Monitora, su učestvovale i ambasade nekih uticajnih zapadnih zemalja u Beogradu u namjeri da se crnogorska vlast rastereti uvijek aktualnog crkvenog pitanja i dodatnog uticaja zvanične Srbije u slučaju izbora nekog iz kruga jastrebova veoma uticajnog bačkog episkopa Irineja Bulovića.

Izbor Joanikija nije prošao bez ustupaka. Sabor SPC-a je ukinuo Episkopski savjet Crne Gore i krenuo u kampanju oko potpisivanja Temeljnog ugovora koji će, po riječima patrijarha Porfirija, „po pravnoj snazi biti iznad lokalnih zakona“ i „na dobrobit obje strane, SPC-a i Crne Gore“. Takođe, vremenom je postajalo jasnije da je favorit za potpisivanje ugovara ne sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski, kako je ranije najavljivano i što je bila uobičajena praksa u regionu, već sami patrijarh. Vlada na čelu sa Krivokapićem je na ovakve poteze Beograda (i duhovnih i svjetovnih vlasti) odgovorila sa odugovlačenjem. Neformalni izvori u Vladi su Monitoru izjavili da premijer nije bio voljan potpisati ugovor tokom druge polovine 2021. godine kao odgovor na zahtjevne formulacije na kojima je insistirala beogradska patrijaršija ali i svjetovne vlasti. On i njemu bliski ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović se nisu usudili energičnije tražiti preformulacije već su se zadržavali na tehničkom vokabularu i definicijama u nadi da će vremenom srpska strana popustiti zbog zauzetosti oko problema u Sjevernoj Makedoniji i eparhijama u Sjedinjenim Državama.

Mnogi  vide da je u predlogu sporna preambula Ugovora koja, iako nije pravno obavezujuća, nosi stratešku težinu u odnosima između SPC-a i Crne Gore. Nigdje se ne pominje „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ kako je bilo navedeno 2012. godine u prijedlogu ugovora dostavljenog Vladi od strane Mitropolije pod vođstvom mitropolita Amfilohija Radovića. U sadašnjem tekstu je dodat termin „Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ dva puta.

U tom posljednjem nacrtu na koji je Vlada pristala, nakon neuspješnog pokušaja revizije, stoji da „Hrišćanska crkva na prostoru današnje Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta kroz istorijsko pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske episkopije (1219. god. ) u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve“.

Ranije je Vlada pokušala ukloniti riječi „u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve“. Išlo se sa logičnim izgovorom, sa kojim bi se velika većina složila, da je hrišćanska crvka postojala na prostoru današnje Crne Gore i u periodima ukidanja Pećke patrijaršije (od 1463. do 1557. godine i 1766. do 1920. god.) i da bi, „ukoliko to ne bi bilo konstatovano, podrazumijevalo da crnogorske vladike iz dinastije Petrović-Njegoš i drugi crkveni poglavari iz tog peroda nisu pripadali hrišćanskoj crkvi i da je to sa stanovišta države Crne Gore neprihvatljivo“.

Vlada je, kako analitičari smatraju, ovim argumentom išla manjom linijom otpora srbijanskim hegemonistima (onima u mantiji i onima u odijelu) koji ovom preambulom nastoje staviti trajnu tapiju na crnogorsku zemlju i identitet.

Kako se politička situacija u Crnoj Gori komplikovala  i podrška Krivokapićevoj Vladi erodirala tako je i Vlada,  dobila obrise defetiskičkog bivšeg predsjednika Momira Bulatovića koji je nakon odbrane crnogorskih interesa na konferenciji u Hagu 1992. godine vremenom potpuno kapitulirao pred snagom srpskog vladara Slobodana Miloševića.

Kritičari smatraju da sa ovakvom preambulom, ispada da Crna Gora priznaje Srpskoj crkvi nešto što joj ni Majka-Crkva Vaseljenska patrijaršija kao ni njena matična država Srbija nikad nije priznala – kontinuitet crkvenog ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske episkopije (1219. g.) u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve.

Još je bivši ministar pravde Vladimir Leposavić u junu 2021. godine, malo prije njegove smjene u Skupštini zbog negiranja genocida u Srebrenici, izdao uvjerenje Mitropoliji crnogorsko-primorskoj (MPC) i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC-a o upisu u registar vjerskih zajednica shodno crnogorskom zakonu. Leposavić je u uvjerenjima napisao da su i Mitropolija i Eparhija „osnovane 1220. godine“. Tako je produžio staž MCP za 710 godina prenebregavajući „nedvosmisleno“ Ustav SPC-a kojim je 16. novembra 1931. godine ustanovljava prvi put Mitropolija crnogorsko-primorska. Eparhija budimljansko-nikšićka je osnovana 2001. godine tako što je otkinuto više od pola teritorije Mitropolije crnogorsko-primorske i dato novouspostavljenoj eparhiji.

Što se tiče navodnih osamsto godina autokefalnosti Srpske crkve, postoji konzensus, koji priznaju i pojedini episkopi SPC-a, da je Srpska crkva prvi put ustrojena 1920. godine po stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i da je kao takva prvi put u istoriji priznata od Majke-Crkve u Carigradu 1922.  Onda su je priznale sve druge patrijaršije i pomjesne crkve.

Ne postoji nijedan dokaz da je Sveti Sava, rodonačelnik srpske crkvene autonomije, dobio autokefaliju, tj. nezavisnost, a kamoli da je dobio tomos (akt o priznanju nezavisnosti). To je jednom i pokojni mitropolit Amfilohije nevoljno priznao u televizijskom intervjuu.

U Zakonu o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije u članu 11 stoji:  „Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaje se kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjaževstva Srbskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (,,Službene novine Kraljevine Jugoslavije”, broj 269/1929)“. U srbijanskom zakonu nema ni pomena o Žičkoj arhiepiskopiji i Pećkoj patrijaršiji niti o bilo kakvom navodnom „kontinuitetu“ Srpske crkve od osam stoljeća. Carigrad se 1831. godine složio sa stvaranjem autonomne, ali i dalje pod Carigradom, Pravoslavne crkve u Kneževini Srbiji i koja autonomija je i formalno priznata 1836. godine na koju se i poziva srbijanski zakon. Ne može biti ni govora o „istorijskoj ulozi Srpske pravoslavne crkve, a posebno Mitropolije crnogorsko-primorske za vrijeme crnogorskih mitropolita-gospodara, kao i njenu ulogu u državnosti Crne Gore i društvenom, kulturnom i obrazovnom razvoju“. U doba crnogorskih mitropolita-gospodara crkva je bila nezavisna i prepoznata kao Autokefalna pravoslavna mitropolija crnogorska što priznaje i tomos o autokefalnosti SPC-a u predgovoru odluke iz 1922.

Leposavićevo dodavanje preko sedamsto godina staža SPC-u se gleda kao usluga nacionalistima u klerikalnim krugovima. Njemu je  2 mjeseca nakon smjene uručena „posebna zahvalnica“ u kripti Hrama Hristovog vaskrsenja.

Drugi veliki problem u preambuli Temeljnog ugovora čini definicija da „Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori čine, kao njen organski dio, Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhije budimljansko-nikšićka, Mileševska i Zahumsko-hercegovačka“. Do 1920. teritorija Crne Gore je bila pod jednom jurisdikcijom koju su činile tri eparhije, Arhiepiskopija cetinjska, Raško-zahumska i Pećka mitropolija. Kasnije je njena teritorija preuređena i iskidana po željama i mjeri svjetovnih vlasti u Beogradu i definisanje eparhija u preambuli se smatra cementiranjem iscjepkanosti male crnogorske teritorije kojim se i teorijski želi spriječiti eventualni pokušaj obnavljanja vojnom silom ukinute državne i crkvene nezavisnosti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo