Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POVRATAK RASPRAVE O TEMELJNOM UGOVORU: Crkva opet u političkim igrama

Objavljeno prije

na

Mnogi vide da je sporna preambula Ugovora koja, iako nije pravno obavezujuća, nosi stratešku težinu u odnosima između SPC-a i Crne Gore. Nigdje se ne pominje „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ kako je bilo navedeno 2012, u prijedlogu ugovora dostavljenog Vladi od strane Mitropolije pod vođstvom mitropolita Amfilohija Radovića. U sadašnjem tekstu je dodat termin „Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ dva puta

 

Kada je postalo izvjesno da će Vlada na čelu sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i formalno izgubiti povjerenje, prošle subote je u Vijestima osvanuo tekst dugo pominjanog i još nepotpisanog Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i crnogorske Vlade. Vijesti su objavile da je to posljednji nacrt ugovora koji je nakon nekoliko izmjena poslat patrijarhu Porfiriju Periću.

Dan ranije je Vlada iskazala spremnost na potpisivanje ugovora „u najkraćem vremenskom roku“ a premijer je izjavio da do sada ugovor nije bio potpisan ne zbog njega nego zbog „političkih istoričara, analitičara, ali bogami i nekih episkopa koji ne žele da bude potpisan“. Tome je prethodilo premijerovo pismo patrijarhu od 14. januara ove godine gdje se razjašnjavaju pojedine sporne tačke i  izrazi kao odgovor na ranije pismo patrijarha. Nakon šest dana je kabinet premijera objavio pismo bez prethodne saglasnosti patrijarha. Srpski portal Borba je izvijestio da su u Patrijaršiji nezvanično rekli da „ne žele da budu moneta za potkusurivanje u političkome brlogu Crne Gore“ i da su iznenađeni odsustvom odgovora na njihovo pitanje zašto je promijenjen ranije usaglašeni tekst iz maja prošle godine“. Tada je navodno Krivokapić trebao potpisati ugovor tokom iznenadne posjete Beogradu a prije izbora episkopa Joanikija Mićovića na mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog. U lobiranju za tadašnji izbor Joanikija, prema saznanjima Monitora, su učestvovale i ambasade nekih uticajnih zapadnih zemalja u Beogradu u namjeri da se crnogorska vlast rastereti uvijek aktualnog crkvenog pitanja i dodatnog uticaja zvanične Srbije u slučaju izbora nekog iz kruga jastrebova veoma uticajnog bačkog episkopa Irineja Bulovića.

Izbor Joanikija nije prošao bez ustupaka. Sabor SPC-a je ukinuo Episkopski savjet Crne Gore i krenuo u kampanju oko potpisivanja Temeljnog ugovora koji će, po riječima patrijarha Porfirija, „po pravnoj snazi biti iznad lokalnih zakona“ i „na dobrobit obje strane, SPC-a i Crne Gore“. Takođe, vremenom je postajalo jasnije da je favorit za potpisivanje ugovara ne sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski, kako je ranije najavljivano i što je bila uobičajena praksa u regionu, već sami patrijarh. Vlada na čelu sa Krivokapićem je na ovakve poteze Beograda (i duhovnih i svjetovnih vlasti) odgovorila sa odugovlačenjem. Neformalni izvori u Vladi su Monitoru izjavili da premijer nije bio voljan potpisati ugovor tokom druge polovine 2021. godine kao odgovor na zahtjevne formulacije na kojima je insistirala beogradska patrijaršija ali i svjetovne vlasti. On i njemu bliski ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović se nisu usudili energičnije tražiti preformulacije već su se zadržavali na tehničkom vokabularu i definicijama u nadi da će vremenom srpska strana popustiti zbog zauzetosti oko problema u Sjevernoj Makedoniji i eparhijama u Sjedinjenim Državama.

Mnogi  vide da je u predlogu sporna preambula Ugovora koja, iako nije pravno obavezujuća, nosi stratešku težinu u odnosima između SPC-a i Crne Gore. Nigdje se ne pominje „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ kako je bilo navedeno 2012. godine u prijedlogu ugovora dostavljenog Vladi od strane Mitropolije pod vođstvom mitropolita Amfilohija Radovića. U sadašnjem tekstu je dodat termin „Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ dva puta.

U tom posljednjem nacrtu na koji je Vlada pristala, nakon neuspješnog pokušaja revizije, stoji da „Hrišćanska crkva na prostoru današnje Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta kroz istorijsko pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske episkopije (1219. god. ) u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve“.

Ranije je Vlada pokušala ukloniti riječi „u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve“. Išlo se sa logičnim izgovorom, sa kojim bi se velika većina složila, da je hrišćanska crvka postojala na prostoru današnje Crne Gore i u periodima ukidanja Pećke patrijaršije (od 1463. do 1557. godine i 1766. do 1920. god.) i da bi, „ukoliko to ne bi bilo konstatovano, podrazumijevalo da crnogorske vladike iz dinastije Petrović-Njegoš i drugi crkveni poglavari iz tog peroda nisu pripadali hrišćanskoj crkvi i da je to sa stanovišta države Crne Gore neprihvatljivo“.

Vlada je, kako analitičari smatraju, ovim argumentom išla manjom linijom otpora srbijanskim hegemonistima (onima u mantiji i onima u odijelu) koji ovom preambulom nastoje staviti trajnu tapiju na crnogorsku zemlju i identitet.

Kako se politička situacija u Crnoj Gori komplikovala  i podrška Krivokapićevoj Vladi erodirala tako je i Vlada,  dobila obrise defetiskičkog bivšeg predsjednika Momira Bulatovića koji je nakon odbrane crnogorskih interesa na konferenciji u Hagu 1992. godine vremenom potpuno kapitulirao pred snagom srpskog vladara Slobodana Miloševića.

Kritičari smatraju da sa ovakvom preambulom, ispada da Crna Gora priznaje Srpskoj crkvi nešto što joj ni Majka-Crkva Vaseljenska patrijaršija kao ni njena matična država Srbija nikad nije priznala – kontinuitet crkvenog ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske episkopije (1219. g.) u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve.

Još je bivši ministar pravde Vladimir Leposavić u junu 2021. godine, malo prije njegove smjene u Skupštini zbog negiranja genocida u Srebrenici, izdao uvjerenje Mitropoliji crnogorsko-primorskoj (MPC) i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC-a o upisu u registar vjerskih zajednica shodno crnogorskom zakonu. Leposavić je u uvjerenjima napisao da su i Mitropolija i Eparhija „osnovane 1220. godine“. Tako je produžio staž MCP za 710 godina prenebregavajući „nedvosmisleno“ Ustav SPC-a kojim je 16. novembra 1931. godine ustanovljava prvi put Mitropolija crnogorsko-primorska. Eparhija budimljansko-nikšićka je osnovana 2001. godine tako što je otkinuto više od pola teritorije Mitropolije crnogorsko-primorske i dato novouspostavljenoj eparhiji.

Što se tiče navodnih osamsto godina autokefalnosti Srpske crkve, postoji konzensus, koji priznaju i pojedini episkopi SPC-a, da je Srpska crkva prvi put ustrojena 1920. godine po stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i da je kao takva prvi put u istoriji priznata od Majke-Crkve u Carigradu 1922.  Onda su je priznale sve druge patrijaršije i pomjesne crkve.

Ne postoji nijedan dokaz da je Sveti Sava, rodonačelnik srpske crkvene autonomije, dobio autokefaliju, tj. nezavisnost, a kamoli da je dobio tomos (akt o priznanju nezavisnosti). To je jednom i pokojni mitropolit Amfilohije nevoljno priznao u televizijskom intervjuu.

U Zakonu o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije u članu 11 stoji:  „Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaje se kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjaževstva Srbskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (,,Službene novine Kraljevine Jugoslavije”, broj 269/1929)“. U srbijanskom zakonu nema ni pomena o Žičkoj arhiepiskopiji i Pećkoj patrijaršiji niti o bilo kakvom navodnom „kontinuitetu“ Srpske crkve od osam stoljeća. Carigrad se 1831. godine složio sa stvaranjem autonomne, ali i dalje pod Carigradom, Pravoslavne crkve u Kneževini Srbiji i koja autonomija je i formalno priznata 1836. godine na koju se i poziva srbijanski zakon. Ne može biti ni govora o „istorijskoj ulozi Srpske pravoslavne crkve, a posebno Mitropolije crnogorsko-primorske za vrijeme crnogorskih mitropolita-gospodara, kao i njenu ulogu u državnosti Crne Gore i društvenom, kulturnom i obrazovnom razvoju“. U doba crnogorskih mitropolita-gospodara crkva je bila nezavisna i prepoznata kao Autokefalna pravoslavna mitropolija crnogorska što priznaje i tomos o autokefalnosti SPC-a u predgovoru odluke iz 1922.

Leposavićevo dodavanje preko sedamsto godina staža SPC-u se gleda kao usluga nacionalistima u klerikalnim krugovima. Njemu je  2 mjeseca nakon smjene uručena „posebna zahvalnica“ u kripti Hrama Hristovog vaskrsenja.

Drugi veliki problem u preambuli Temeljnog ugovora čini definicija da „Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori čine, kao njen organski dio, Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhije budimljansko-nikšićka, Mileševska i Zahumsko-hercegovačka“. Do 1920. teritorija Crne Gore je bila pod jednom jurisdikcijom koju su činile tri eparhije, Arhiepiskopija cetinjska, Raško-zahumska i Pećka mitropolija. Kasnije je njena teritorija preuređena i iskidana po željama i mjeri svjetovnih vlasti u Beogradu i definisanje eparhija u preambuli se smatra cementiranjem iscjepkanosti male crnogorske teritorije kojim se i teorijski želi spriječiti eventualni pokušaj obnavljanja vojnom silom ukinute državne i crkvene nezavisnosti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo