Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POVRATAK RASPRAVE O TEMELJNOM UGOVORU: Crkva opet u političkim igrama

Objavljeno prije

na

Mnogi vide da je sporna preambula Ugovora koja, iako nije pravno obavezujuća, nosi stratešku težinu u odnosima između SPC-a i Crne Gore. Nigdje se ne pominje „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ kako je bilo navedeno 2012, u prijedlogu ugovora dostavljenog Vladi od strane Mitropolije pod vođstvom mitropolita Amfilohija Radovića. U sadašnjem tekstu je dodat termin „Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ dva puta

 

Kada je postalo izvjesno da će Vlada na čelu sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i formalno izgubiti povjerenje, prošle subote je u Vijestima osvanuo tekst dugo pominjanog i još nepotpisanog Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i crnogorske Vlade. Vijesti su objavile da je to posljednji nacrt ugovora koji je nakon nekoliko izmjena poslat patrijarhu Porfiriju Periću.

Dan ranije je Vlada iskazala spremnost na potpisivanje ugovora „u najkraćem vremenskom roku“ a premijer je izjavio da do sada ugovor nije bio potpisan ne zbog njega nego zbog „političkih istoričara, analitičara, ali bogami i nekih episkopa koji ne žele da bude potpisan“. Tome je prethodilo premijerovo pismo patrijarhu od 14. januara ove godine gdje se razjašnjavaju pojedine sporne tačke i  izrazi kao odgovor na ranije pismo patrijarha. Nakon šest dana je kabinet premijera objavio pismo bez prethodne saglasnosti patrijarha. Srpski portal Borba je izvijestio da su u Patrijaršiji nezvanično rekli da „ne žele da budu moneta za potkusurivanje u političkome brlogu Crne Gore“ i da su iznenađeni odsustvom odgovora na njihovo pitanje zašto je promijenjen ranije usaglašeni tekst iz maja prošle godine“. Tada je navodno Krivokapić trebao potpisati ugovor tokom iznenadne posjete Beogradu a prije izbora episkopa Joanikija Mićovića na mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog. U lobiranju za tadašnji izbor Joanikija, prema saznanjima Monitora, su učestvovale i ambasade nekih uticajnih zapadnih zemalja u Beogradu u namjeri da se crnogorska vlast rastereti uvijek aktualnog crkvenog pitanja i dodatnog uticaja zvanične Srbije u slučaju izbora nekog iz kruga jastrebova veoma uticajnog bačkog episkopa Irineja Bulovića.

Izbor Joanikija nije prošao bez ustupaka. Sabor SPC-a je ukinuo Episkopski savjet Crne Gore i krenuo u kampanju oko potpisivanja Temeljnog ugovora koji će, po riječima patrijarha Porfirija, „po pravnoj snazi biti iznad lokalnih zakona“ i „na dobrobit obje strane, SPC-a i Crne Gore“. Takođe, vremenom je postajalo jasnije da je favorit za potpisivanje ugovara ne sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski, kako je ranije najavljivano i što je bila uobičajena praksa u regionu, već sami patrijarh. Vlada na čelu sa Krivokapićem je na ovakve poteze Beograda (i duhovnih i svjetovnih vlasti) odgovorila sa odugovlačenjem. Neformalni izvori u Vladi su Monitoru izjavili da premijer nije bio voljan potpisati ugovor tokom druge polovine 2021. godine kao odgovor na zahtjevne formulacije na kojima je insistirala beogradska patrijaršija ali i svjetovne vlasti. On i njemu bliski ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović se nisu usudili energičnije tražiti preformulacije već su se zadržavali na tehničkom vokabularu i definicijama u nadi da će vremenom srpska strana popustiti zbog zauzetosti oko problema u Sjevernoj Makedoniji i eparhijama u Sjedinjenim Državama.

Mnogi  vide da je u predlogu sporna preambula Ugovora koja, iako nije pravno obavezujuća, nosi stratešku težinu u odnosima između SPC-a i Crne Gore. Nigdje se ne pominje „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ kako je bilo navedeno 2012. godine u prijedlogu ugovora dostavljenog Vladi od strane Mitropolije pod vođstvom mitropolita Amfilohija Radovića. U sadašnjem tekstu je dodat termin „Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ dva puta.

U tom posljednjem nacrtu na koji je Vlada pristala, nakon neuspješnog pokušaja revizije, stoji da „Hrišćanska crkva na prostoru današnje Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta kroz istorijsko pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske episkopije (1219. god. ) u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve“.

Ranije je Vlada pokušala ukloniti riječi „u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve“. Išlo se sa logičnim izgovorom, sa kojim bi se velika većina složila, da je hrišćanska crvka postojala na prostoru današnje Crne Gore i u periodima ukidanja Pećke patrijaršije (od 1463. do 1557. godine i 1766. do 1920. god.) i da bi, „ukoliko to ne bi bilo konstatovano, podrazumijevalo da crnogorske vladike iz dinastije Petrović-Njegoš i drugi crkveni poglavari iz tog peroda nisu pripadali hrišćanskoj crkvi i da je to sa stanovišta države Crne Gore neprihvatljivo“.

Vlada je, kako analitičari smatraju, ovim argumentom išla manjom linijom otpora srbijanskim hegemonistima (onima u mantiji i onima u odijelu) koji ovom preambulom nastoje staviti trajnu tapiju na crnogorsku zemlju i identitet.

Kako se politička situacija u Crnoj Gori komplikovala  i podrška Krivokapićevoj Vladi erodirala tako je i Vlada,  dobila obrise defetiskičkog bivšeg predsjednika Momira Bulatovića koji je nakon odbrane crnogorskih interesa na konferenciji u Hagu 1992. godine vremenom potpuno kapitulirao pred snagom srpskog vladara Slobodana Miloševića.

Kritičari smatraju da sa ovakvom preambulom, ispada da Crna Gora priznaje Srpskoj crkvi nešto što joj ni Majka-Crkva Vaseljenska patrijaršija kao ni njena matična država Srbija nikad nije priznala – kontinuitet crkvenog ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske episkopije (1219. g.) u sastavu Žičke arhiepiskopije, Pećke patrijaršije, odnosno Srpske pravoslavne crkve.

Još je bivši ministar pravde Vladimir Leposavić u junu 2021. godine, malo prije njegove smjene u Skupštini zbog negiranja genocida u Srebrenici, izdao uvjerenje Mitropoliji crnogorsko-primorskoj (MPC) i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC-a o upisu u registar vjerskih zajednica shodno crnogorskom zakonu. Leposavić je u uvjerenjima napisao da su i Mitropolija i Eparhija „osnovane 1220. godine“. Tako je produžio staž MCP za 710 godina prenebregavajući „nedvosmisleno“ Ustav SPC-a kojim je 16. novembra 1931. godine ustanovljava prvi put Mitropolija crnogorsko-primorska. Eparhija budimljansko-nikšićka je osnovana 2001. godine tako što je otkinuto više od pola teritorije Mitropolije crnogorsko-primorske i dato novouspostavljenoj eparhiji.

Što se tiče navodnih osamsto godina autokefalnosti Srpske crkve, postoji konzensus, koji priznaju i pojedini episkopi SPC-a, da je Srpska crkva prvi put ustrojena 1920. godine po stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i da je kao takva prvi put u istoriji priznata od Majke-Crkve u Carigradu 1922.  Onda su je priznale sve druge patrijaršije i pomjesne crkve.

Ne postoji nijedan dokaz da je Sveti Sava, rodonačelnik srpske crkvene autonomije, dobio autokefaliju, tj. nezavisnost, a kamoli da je dobio tomos (akt o priznanju nezavisnosti). To je jednom i pokojni mitropolit Amfilohije nevoljno priznao u televizijskom intervjuu.

U Zakonu o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije u članu 11 stoji:  „Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaje se kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjaževstva Srbskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (,,Službene novine Kraljevine Jugoslavije”, broj 269/1929)“. U srbijanskom zakonu nema ni pomena o Žičkoj arhiepiskopiji i Pećkoj patrijaršiji niti o bilo kakvom navodnom „kontinuitetu“ Srpske crkve od osam stoljeća. Carigrad se 1831. godine složio sa stvaranjem autonomne, ali i dalje pod Carigradom, Pravoslavne crkve u Kneževini Srbiji i koja autonomija je i formalno priznata 1836. godine na koju se i poziva srbijanski zakon. Ne može biti ni govora o „istorijskoj ulozi Srpske pravoslavne crkve, a posebno Mitropolije crnogorsko-primorske za vrijeme crnogorskih mitropolita-gospodara, kao i njenu ulogu u državnosti Crne Gore i društvenom, kulturnom i obrazovnom razvoju“. U doba crnogorskih mitropolita-gospodara crkva je bila nezavisna i prepoznata kao Autokefalna pravoslavna mitropolija crnogorska što priznaje i tomos o autokefalnosti SPC-a u predgovoru odluke iz 1922.

Leposavićevo dodavanje preko sedamsto godina staža SPC-u se gleda kao usluga nacionalistima u klerikalnim krugovima. Njemu je  2 mjeseca nakon smjene uručena „posebna zahvalnica“ u kripti Hrama Hristovog vaskrsenja.

Drugi veliki problem u preambuli Temeljnog ugovora čini definicija da „Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori čine, kao njen organski dio, Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhije budimljansko-nikšićka, Mileševska i Zahumsko-hercegovačka“. Do 1920. teritorija Crne Gore je bila pod jednom jurisdikcijom koju su činile tri eparhije, Arhiepiskopija cetinjska, Raško-zahumska i Pećka mitropolija. Kasnije je njena teritorija preuređena i iskidana po željama i mjeri svjetovnih vlasti u Beogradu i definisanje eparhija u preambuli se smatra cementiranjem iscjepkanosti male crnogorske teritorije kojim se i teorijski želi spriječiti eventualni pokušaj obnavljanja vojnom silom ukinute državne i crkvene nezavisnosti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. A parlament blokiran

 

 

Zbog spora vlasti i opozicije oko Ustavnog suda u Novu godinu smo ušli sa blokiranom Skupštinom i nesuvajanjem budžeta.

Zbog neusvajanja budžeta, Crna Gora će ponovo ići na privremeno finansiranje. Potrošačke jedinice će mjesečno dobijati 1/12 stvarnih izdataka u prethodnoj godini sve dok se ne usvoji Zakon o budžetu.
Za vrijeme Vlade premijera Zdravka Krivokapića na snazi je bilo privremeno finansiranje pola godine, pa su isplate plata i penzija tekle nesmetano.

Za razliku od tog vremena, aktuelna Vlada je planirala niz povećanja i reformi koje nijesu izvodljive bez usvajanja budžeta – od stavki u kapitalnom budžetu, vraćanja nagomilanih dugova, do povećanja penzija za srazmjerne penzionere i plata za pripadnike Vojske.

Iz vlasti zato okrivljuju opoziciju da nema opravdanja za blokadu procesa koji utiču na povećanje penzija, plata, naknada za novorođenčad, staračkih naknada, dječijih dodataka, naknada majkama, besplatnih udžbenika, podršku radnicima i sve ono što su građani s pravom očekivali od ovog budžeta… Uz to optužuju opoziciju i za ugrožavanje likvidnosti države i usporavanje evropskog puta.

,,Ustavni puč i narušavanje pravnog poretka, enormno zaduženje koje će u tri godine preći tri milijarde eura, ili oko pet hiljada eura po svakom građaninu, uključujući i djecu… Povratak kriminalnih obračuna i surovih likvidacija na ulicama, skandali u prosvjeti, slabljenje borbene gotovosti Vojske Crne Gore, narušavanje dobrosusjedskih odnosa, najavljena blokada evropskog puta i mnoge druge negativnosti i skandali koji prate ovu vladu i parlamentarnu većinu, zaslužuju snažan odgovor opozicije. Mi nećemo skrštenih ruku posmatrati kako nam jedna skupina političkih diletanata i poslušnika centara moći drugih država uništava Crnu Goru i njene institucije”, objasnio je razloge blokade Skupštine za Dan poslanik URA Filip Adžić.

Prema najavama iz vladajuće većine vanredna sjednica Skupštine trebala bi da se održi sredinom januara i na njoj je planirano da se odlučuje o budžetu. Uz opasnost da se ponovi ometanje rada od strane opozicije, kao i krajem decembra kada je zaključen dalji rad Skupštine.

,,Možda su očekivali da ih izbacujemo iz Skupštine, pa da onda u nekoj atmosferi uzavrelih tenzija glasamo za budžet, ali mi nijesmo kao oni i nećemo tretirati opoziciju kao što su oni tretirali predstavnike sadašnje parlamentarne većine”, obećao je ove sedmice poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Vasilije Čarapić.

On je rekao da očekuje da budžet bude usvojen sredinom januara, na vanrednom zasijedanju i dodao da ,,privremeno finansiranje, ukoliko ne bude potrajalo, neće značajno ugroziti stvari”.

Neusvajanje brojnih zakona, među kojima i onih o izbornoj reformi, blokadom parlamenta ugrozili bi put ka EU, koji je tek odblokiran. Na to upozorava i ministarka evropskih poslova Maida Gorčević: ,,Vjerujem da blokada neće dugo trajati jer sama blokada parlamenta sjutra znači i blokadu evropskog puta…Sada kada bi trebalo da imamo najviše zakona i dijaloga da nam krče evropski put, mi dolazimo do blokade na osnovu ne baš utemeljenih činjenica”.

Do ulaska u EU, Crna Gora mora da zatvori još 27 poglavlja. Za taj posao ova godina je ključna. ,,Ova godina će biti možda izazovnija od 2026. jer, bez obzira na broj poglavlja koja će formalno biti zatvorena, najveći akcenat će biti na krupnim reformama”, rekla je Gorčević, dodajući da će ove godine raditi i na poglavljima koja će biti formalno zatvorena 2026. godine.

Izmjene izbornog zakonodavstva jedno su od pitanja važnih za pristupanje EU, a plan je da se završe tokom ove godine. Međutim sada je u blokadi i skupštinski Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu. Plan vlasti kako da riješe taj problem ne uliva nadu.

,,Mi ćemo definitivno tražiti pragmatičnost. Ukoliko opozicija ne želi da sa vrati u Odbor, pregovaraćemo da se promijeni koncept samog Odbora”, kazao je Čarapić agenciji MINa, navodeći da je važno čuti i mišljenje EU u vezi sa tim.

On je rekao da je siguran da će EU tražiti od opozicije da se vrati u Odbor: ,,A ukoliko se oni i na taj poziv ogluše, onda imamo, prema mom mišljenju, čist put da ispregovaramo drugačiji model, koji će zasigurno reformisati izborno zakonodavstvo”, naveo je Čarapić. Nije teško zaključiti da je reforma izbornog zakonodavsta bez opozicije uzaludan posao.

Bilo blokada ili ne, ono što nas očekuje tokom ove godine uz rizik od daljeg produbljavanja političke krize su igre oko Ustava. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić traži promjenu najvišeg pravnog akta kako bi srpski jezik dobio status službenog, te zagovara izmjene propisa o državljanstvu da bi se uvelo dvojno državljanstvo sa Srbijom. Lansirao je i ideju o formiranju ustavotvorne skupštine. Iz opozicije a i dijela vlasti oštro se protive ovim naumima.

Evropska komisija saopštila je da očekuje od Crne Gore da, prije donošenja bilo kakve odluke u vezi s dvojnim državljanstvom, prvo obavijesti EU.

Premijer Milojko Spajić izjavio da bez konsenzusa svih ,,relevantnih partija”, te etničkih i vjerskih zajednica neće biti izmjena Ustava. A kao alternativu prevazilaženju spornih pitanja  ponudio je platformu Barometar 26, koja predviđa da se ostave po strani pitanja koja dijele, da se spuste tenzije i obezbijedi fokus na EU agendu. Političke partije nijesu pokazale veliko interesovanje za ovu plattformu.

Godina koju trebaju da obilježe krupne reforme zbog boljitka građana, ali i EU obaveza, počinje sa posvađanim političkim elitama. Uz iritirajuću neodgovornost vlasti nakon nove tragedije na Cetinju.

 

Prethodni bojkoti i blokade

Nakon izbora 2016. godine, Demokratski front je bojkotovao Skupštinu većinom tadašnjeg mandata. Bojkotu su se pridružile i Demokratska Crna Gora i URA, s tim da su se ove partije postepeno vraćala u Skupštinu.

Demokratski front je povremeno bojkotovao rad Skupštine i u periodu 2015-17. izražavajući tako svoje neslaganje sa odlukom o pristupanju NATO-u.

Demokratska narodna partija i SNP ušle su u bojkot parlamenta i 2008. godine, nakon što je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova.

SNP je posegnuo za bojkotom i 2001-02. zbog neslaganja sa DPS-om oko spornih pitanja državne zajednice Srbije i Crne Gore.

Skupština je bila kratko u blokadi i 2011. kada budžet nije usvojen zbog sukoba u tada vladajućoj koaliciji DPS-SDP.

Pokušaj blokade Skupštine najduže je trajao nakon izbora 2016, ali vlast je tada nastavila rad Skupštine i izglasavanje zakona bez većine opozicije.

Blokada je uslijedila i 2019. kada je opozicija tražila izborne reforme i prelaznu vladu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Govor mržnje je sve prisutniji u javnom prostoru Crne Gore, a posebno je pojačan nakon posljednje tragedije na Cetinju . Praksa govori da oni koji siju mržnju najčešće bivaju kažnjeni prekršajno, ukoliko se uopšte kazne

 

Velike tragedije često bivaju povod da se ljudi okupe i zajednički prebrode teške trenutke. Međutim, u Crnoj Gori one nerijetko dodatno podstiču podjele i pojačavaju govor mržnje.

Tako smo nakon 1. januara na Cetinju, kada je u teškom zločinu stradalo 12 ljudi (i trinaesti počinilac), a četvoro njih ranjeno, na internetu vidjeli izlive mržnje sa svih strana.

Iako će srbijanski tabloidi biti upamćeni po  žutilu i neprofesionalizmu koje je izbijalo iz gotovo svakog naslova i rečenice o cetinjskoj tragediji, biće upamćeni i po govoru mržnje koji su sipali po svojim čitaocima. Prednjačio je Srpski telegraf, koji je na svom portalu objavio tekst pod naslovom: „Njegoš prokleo Cetinje: Ubijaće se sve dok ne vrate kapelu na Lovćen!“ ilustrovanu slikom Njegoša i srušene kapele na Lovćenu, kao i slikom masovnog ubice Aca Martinovića.

Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) saopštio je da je jedan broj regionalnih medija iskoristio tragediju na Cetinju za ponavljanje starih narativa koji narušavaju koheziju građanskog društva u Crnoj Gori, insistirajući na etničkim podjelama i produbljivanju društvenih tenzija. Zbog toga će, kako kažu, zakonskim ovlašćenjima i odgovornošću za zaštitu javnog interesa, preduzeti dodatne mjere nadzora nad sadržajima koje emituju elektronski mediji registrovani u Crnoj Gori, kao i nad programima koji se reemituju putem kablovskih operatora.

Međutim, glavno leglo govora mržnje događalo se na društvenim mrežama, gdje su su se izdvojile dvije grupe. Jedna  koja smatra da su Cetinjani zbog svojih nacionalnih i vjerskih stavova to zaslužili, i druga koja je za zločin krivila „svetosavce“ i Srpsku pravoslavnu crkvu, čijoj konfesiji je masovni ubica navodno pripadao. Bilo je poziva da se Cetinjani vrate vjeri i skinu prokletstvo sa jedne strane, a sa druge da se „puca po svetosavcima“ i da se u manastirima traži oružje.

Određene narative podgrijao je i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić. „Ovi predbožićni dani svima nama ukazuju da samo suštinski povratak hrišćanskim vrijednostima i načinu života, koje na Cetinju oličava drevna lavra Svetog Petra, može donijeti duhovni mir i pouzdano rasuđivanje u trenucima ličnih i opštih kriza i iskušenja”, kazao je on.

Cetinjanin Marko Roganović podnio je policiji 3. januara krivičnu prijavu zbog uvredljivih i uznemirujućih komentara na račun svog grada i sugrađana.  On je naglasio da su objave koje je prijavio kod njega izazvale osjećaj uvrijeđenosti i ugroženosti.

Iz nadležnog Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, na čijem je čelu Lepa Medenica, Televiziji Vijesti je saopšteno da “prate i ocjenjuju da li u izjavama i radnjama bilo kojeg lica postoje bitna obilježja krivičnog djela”.

Više članova Ustava Crne Gore definiše odnos prema javno iznesenoj riječi. Članom 6 se precizira da država „jemči i štiti prava i slobode“ koji su „nepovredivi“, te da je „svako obavezan da poštuje prava i slobode drugih“. Član 7 zabranjuje izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu, dok je članom 8 precizirano da je „zabranjena svaka neposredna i posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu“.

Uz to, i nekoliko zakonskih akata precizira što se sve smatra govorom mržnje i na koji način se kažnjava. Zakon o zabrani diskriminacije definiše ga kao „svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji krši, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupa lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i netrpeljivosti protiv manjina“.

Advokat Veselin Radulović kaže da su kazne za govor mržnje definisane Krivičnim zakonikom. Njime se govor mržnje sankcioniše prvenstveno u krivičnom djelu „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje“. Za to djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.  Najteži oblik govora mržnje smatra se onaj nakon kojeg je došlo do nereda, nasilja „ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda, nacionalnih manjina ili etničkih grupa koje žive u Crnoj Gori“. Za one čije su riječi izazvale ovakve reakcije, zakonom je propisana kazna zatvora do deset godina.

„Nažalost, crnogorsko pravosuđe, ali i društvo u cjelini, postalo je odavno tolerantno na razne oblike govora mržnje i ne može se govoriti o efikasnoj reakciji na takve slučajeve. Posebno je problematično što javni funkcioneri nerijetko koriste govor mržnje koji je uvijek posljednji korak prije nasilja“, kazao je Radulović.

Iz Centra za građansko obrazovanje ističu da su nedopustivi komentari prepuni uvreda, govora mržnje i neprimjerenih sadržaja koji se mogu vidjeti na brojnim portalima, posebno u vezi sa tragedijom na Cetinju.  Iz te nevladine organizacije su pozvali građane da prijavljuju komentare koji podstiču mržnju i nasilje, prelaze granicu pristojnosti i zakona, kako bi svi doprinijeli većoj odgovornosti za javno izgovorenu riječ.

„Pozivamo Ministarstvo kulture i medija da, u skladu sa članom 71 Zakona o medijima, sprovede inspekcijski nadzor i obezbijedi poštovanje zakona od strane osnivača internetskih publikacija“, saopštili su iz CGO-a.

Poučeni prethodnim iskustvom, počinioci će se najvjerovatnije  kazniti prekršajno, ukoliko se uopšte budu kaznili. Sa prekršajnom kaznom završio je tako i kolumnista Dragan Rosandić kada je napisao uvrjedljiv komentar nakon prošle tragedije na Cetinju kada je ubijeno desetoro u naselju Medovina.

Pravi primjer nekažnjivosti govora mržnje u javnom prostoru daje Marko Kovačević, visoki funkcioner Nove srpske demokratije, poslanik i predsjednik opštine Nikšić od maja 2021. godine. Prvi sudski postupak protiv njega pokrenut je samo mjesec nakon što je postao čelni čovjek Nikšića zbog negiranja genocida u Srebrenici. Viši sud u Podgorici utvrdio je da time „nije izazvao nacionalnu i vjersku mržnju“. Policija je u julu prošle godine podnijela prijavu protiv njega zbog povrede ugleda države nakon neprimjerene gestikulacije tokom intoniranja državne himne. Tužilaštvo u Nikšiću je odbacilo ovu prijavu. Ista instanca je na isti način ocijenila Kovačevićeve uvredljive komentare na društvenim mrežama upućene poslaniku DPS-a Oskaru Huteru u marta ove godine.

I Evropska unija primjećuje da crnogorsko društvo svjedoči porastu narativa podjela i polarizacije, uključujući govor mržnje, zasnovan na različitim političkim, etničkim i rodnim osnovama. U njihovom najnovijem izvještaju se navodi da je došlo do porasta govora mržnje i upotrebe rodno zasnovanog nasilja nad ženama u politici i javnom životu.

Prema istraživanju UNDP-a nasilje i govor mržnje najčešće se prepoznaju na društvenim mrežama (34,9%), zatim tokom predizbornih kampanja (31,4%), u medijima (17,4%), u parlamentu (9,3%) i u političkim partijama (7%). Društvene mreže postaju mjesto broj jedan za najintenzivnije nasilje nad političarkama, uključujući psihičko nasilje, posebno u obliku seksističkih i mizoginih primjedbi, ponižavajućih fotografija, zastrašivanja i prijetnji.

Zbog srama, straha i nekažnjivosti rodno zasnovanog govora mržnje i nasilja, svi oblici nasilja nad ženama se rijetko prijavljuju. Ukupno 81,4% onih koji su doživjeli ili svjedočili nasilju nikada nikome ne kaže za to.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BEZ DOGOVORA U BUDVI: Vlada zakazala konstitutivnu skupštinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije suprostavljene grupacije nekada jedinstvenog DF-a, ne uspijevaju da nađu zajednički interes za formiranje vlasti sa osvojenih 18 mandata. Sve ostale kombinacije sa drugim političkim partijama za pravljenje  većine, kako se čini, osuđene su na propast. Politička stabilnost u Budvi na početku 2025. izgleda sve udaljenija

 

 

Gotovo dva mjeseca od poslednjih lokalnih izbora u Budvi, nema dogovora stranaka za formiranje vlasti.  Nema ni usaglašenog predloga za funkciju predsjednika lokalnog parlamenta, dok zakonski rokovi za uspostavljanje funkcionalne uprave polako ističu.

Na sjednici održanoj 28. decembra Vlada je donijela odluku da se prva sjednica Skupštine opštine Budva održi u petak, 10. januara. Za sazivanje prve sjednice nakon izbora od 17. novembra, nadležna je Vlada, u skladu sa članom 39 Zakona o lokalnoj samoupravi, jer su u pitanju ponovljeni lokalni izbori. Majsko izjašnjavanje građana Budve propalo je, političke partije, grupe građana i koalicije, nisu uspjele da postignu dogovor oko formiranja vlasti, nije održana sjednica parlamenta i nije izabran njen predsjednik.

Politička scena u Budvi više je nego zanimljiva. Od 25. marta ove godine kada je odlukom Vlade skraćen mandat lokalnom parlamentu, opština Budva radi bez zakonodavne  i izvršne vlasti. Sa predsjednikom opštine Milom Božovićem  koji se godinu i devet mjesec nalazi u zatvoru u Spužu, jedinim autoritetom za donošenje svih važnih odluka oko imenovanja i razrješenja kadrova kao i odluka o načinu trošenja novca iz bogate budvanske kase.

U fotelji potpredsjednika opštine smjenjuju se Božovićevi najbliži kadrovi, zavisno od nivoa poslušnosti i bespogovornog izvršavanja odluka koje stižu iz Spuža. Opštinom trenutno rukovodi potpredsjednik Nikola Jovanović, lider grupe građana Budva naš grad, koja je na novembarskim izborima osvojila 9 odborničkih mandata. Isto koliko i lista Za budućnost Budve, koalicije DF-a, koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro.

Ove dvije suprostavljene grupacije nekada jedinstvenog DF-a, ne uspijevaju da nađu zajednički interes za formiranje vlasti sa osvojenih 18 mandata. Sve ostale kombinacije sa drugim političkim partijama za pravljenje većine, kako se čini, osuđene su na propast. Politička stabilnost u Budvi na početku 2025. izgleda sve udaljenija.

Dnevni red prve sjedince SO poslije devet mjeseci ima samo dvije tačke.  Potvrđivanje mandata odbornicima i izbor predsjednika Skupštine opštine Budva.

U razgovoru sa predstavnicima budvanskih političkih partija, Monitor saznaje da će stranke ispoštovati zakazani rok i prisustvovati sjednici, isključivo radi potvrđivanja mandata odbornika sa svojih lista. Odlučivanje o predsjedniku skupštine na prvoj sjednici dovodi se u pitanje.

Nezvanično se kao najozbiljniji kandidat za šefa budvanskog parlamenta pominje Petar Odžić, predsjednik opštinskog odbora SDP i lider liste Evropski savez, koju čine SDP, SD i LP. Odžić je blizak Jovanoviću koji ga promoviše za tu važnu funkciju. Međutim, za to imenovanje Jovanović za sada može obezbijediti samo 12 glasova, što je nedovoljno u parlamentu koji broji 33 odbornička mjesta. Pitanje je da li će DPS sa svojih sedam odborničkih glasova podržati Odžića koji raspolaže sa svega dva glasa u parlamentu.

Drugi dio ovog plana je da fotelja gradonačelnika Budve pripadne Jovanoviću. Kao glavni pokretač političkih procesa nakon izbora, Jovanović je najavio formiranje vlasti po manjinskom modelu, po kojem bi njegova lista Budva naš grad pravila koalicionu vlast sa Evropskim savezom i Građanskim pokretom URA, sa ukupno 12 mandata, za koju im je neophodna podrška odbornika Demokratske partije socijalista.

Nikola Milović, nosilac liste DPS-a Za Budvu i srcem i znanjem, za Monitor kaže  da od manjinske podrške njegove partije Jovanoviću nema ništa.

„Mi o tome nismo razgovarali, to su samo  špekulacije. O kandidatu za predsjednika parlamenta takođe nije bilo pregovora. U petak ćemo samo verifikovati odborničke mandate. Nakon toga 11 odbornika daje predlog za predsjednika skupštine, koji će se birati na novoj sjednici. Rok za izbor predsjednika SO Budva ističe 12 februara“, kazao je Milović

U skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, skupština se smatra konstituisanom izborom predsjednika skupštine. Ako se skupština ne konstituiše u roku od 60 dana od dana objavljivanja konačnih rezultata izbora, (13. decembar 2024.) Predsjednik Crne Gore raspisuje nove izbore za skupštinu.

Stav opštinskog odbora DPS-a  u vezi  davanja manjinske podrške Jovanoviću potvrdio je i predsjednik odbora, Milan Tičić. On je kazao kako nije bilo nikakavih dogovora do sada, pa ni sa Evropskim savezom oko izbora predsjednika skupštine.

Pitali smo takođe da li je tačna informacija koja se pojavila u medijima da eventualni povratak DPS- a na vlast u Budvi, u koaliciji sa listama Budva naš grad, ES i URA, koja bi imala komotnu  većinu od 19 mandata, uslovljavaju ostavkom Mila Božovića sa funkcije predsjednika opštine. Tičić je odgovorio kako o tome još nisu razgovarali, te da izjava o ostavci Božovića nije zvaničan stav DPS-a. Bar ne za sada.

Ukoliko DPS uskrati traženu manjinsku podršku Jovanovićevoj grupaciji, nije potvrđeno da li može doći do postizborne koalicije i podjele vlasti u Budvi između ove dvije političke opcije.

Predsjednik budvanskih Demokrata, Krsto Radović ukazuje kako se sjednica mora održati, mandati se moraju verifikovati. On, međutim, izražava sumnju da jedan broj Jovanovićevih odbornika neće podržati predlog  da Petar Odžić bude izabran na funkciju predsjednika skupštine.

Špekuliše se da neki odbornici sa Jovanovićeve liste ne žele da omoguće povratak DPS-a na vlast u Budvi. U ljeto 2020. godine predstavnike legalno izabrane vlasti u Budvi i njihove simpatizere, po nalogu DPS-a, policija je brutalno tukla ispred zgrade gradske uprave, jurila i hapsila po okolnim ulicama, radi nasilnog preuzimanja vlasti.

Jovanović je u dva izborna procesa izlazio na izbore sa čvrstim obećanjima da neće sarađivati sa Demokratskom partijom socijalista. Na toj paltformi osvojio je oko 3.000 glasova građana koji bi se mogli osjećati prevarenim, ukoliko saradnje ipak bude.

Političke prilike u Budvi slične su nedavnom scenariju iz Podgorice, gdje se  jedan odbornik sa liste Pokret za Podgoricu nije slagao sa saradnjom sa DPS-om.

Ohrabren raspletom političke krize u Podgorici, nosilac liste Za budućnost Budve, Mladen Mikielj, planira da pozove sve odbornike političkih stranaka pobjednika od 30. avgusta na dogovor, na anti DPS platformi. On poručuje da su pomirenje i jedinstvo, stavljanje međusobnih razlika po strani, jedini način da Budva dobije stabilnu vlast.

Postavljanjem neprihvatljivih uslova partijama za formiranje zajedničke vlasti, pisanje platformi za oročenu manjinsku podršku DPS-a, Jovanović po mišljenju mnogih samo kupuje vrijeme, u kome sa pozicije potpredsjednika želi da obezbijedi dobar start za sledeće izbore, popunjavanjem upražnjenih rukovodećih mjesta u opštini svojim kadrovima.

Da li je takav scenario na dobrom putu znaće se već u petak, na dugo iščekivanoj sjednici SO Budva.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo