Povežite se sa nama

Izdvojeno

SVE VIŠE GOJAZNE DJECE U CRNOJ GORI: Začarani krug siromaštva, sramote i krivice

Objavljeno prije

na

Često predgojazna i gojazna djeca budu okrivljena i marginalizovana zbog svog stanja

 

Dječja gojaznost, kao posljedica siromaštva i nezdravog života, sve je izraženija u Crnoj Gori. Posljednji zvanični podaci o učestalosti ovog kompleksnog zdravstvenog pitanja stari su nekoliko godina. I zabrinjavajući. Danas se taj problem, s povećanjem broja onih koji žive u nemaštini, usložnjava.

Institut za javno zdravlje (IJZ) se u istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), koje se radi u 40 zemalja, a tiče dječije gojaznosti, uključio 2016. godine kada je Crna Gora, prvi put po standardizovanoj metodologiji dobila podatke o uhranjenosti, navikama u ishrani i fizičkoj aktivnosti za oko 1.700 sedmogodišnjaka. Tada smo zauzeli visoko šesto mjesto u Evropi po broju gojazne djece.

Isto istraživanje ponovljeno je 2019. Poređenja radi, ono se u Evropi te godine sprovodilo već peti put. „Pošto je validacija podataka od strane SZO kasnila zbog situacije sa pandemijom COVID-19, za sada imamo preliminarne podatke, koji nam govore da je došlo do pomjeranja kada je u pitanju gojaznost djece, posebno dječaka. Procenti za predgojazne dječake su viši, a za gojazne nešto niži u odnosu na prethodnu rundu. U ukupnim procentima, blizu 40 odsto djece je predgojazno ili gojazno, što je i dalje visok procenat”, kazali su Monitoru iz IJZ-a.

Prema podacima koje je 2018. godine Uprava za statistiku Monstat pribavila u saradnji sa UNICEF-om (MICS), sedam odsto djece u Crnoj Gore mlađe od pet godina – gojazno je. Kod Roma i Egipćana, čak 21 odsto djece u istom uzrastu zaostalo je u rastu, dok ih je tri odsto gojazno.

Analiza pod nazivom Evropska inicijativa za praćenje dječije gojaznosti, rađena 2016, pokazala je da su među djecom od 7 godina – svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica gojazni. Prema izjavama roditelja u ovom istraživanju, skoro polovina djece konzumirala je voće svakodnevno, 40 odsto mliječne proizvode, jedna trećina povrće, meso i mlijeko, a samo 1,7 odsto djece svakodnevno je jela ribu. Gotovo svako deseto dijete svakodnevno je uzimalo biskvite i keksiće, oko 7,7 odsto slane grickalice, a oko tri odsto – brzu hranu.

Jedan od pokazatelja siromaštva jedne države je materijalna deprivacija. Prema EUROSTAT-u, među stavkama u odnosu na koje se ona određuje je i redovna upotreba mesa ili vegetarijanskog ekvivalenta u ishrani. Ako porodica nema mogućnost da svaki drugi dan koristi meso i ribu u obrocima – smatra se depriviranom.

„Veliki broj ljudi u Crnoj Gori hrani se u narodnim kuhinjama koje sada postoje u gotovo svim većim gradovima. Osim najjeftinijih namirnica, poput brašna, krompira i tjestenine, koje i inače čine jelovnik najugroženijih, danas je potrebno, zbog skoro epidemiološkog porasta gojaznih, uvrstiti i namirnice koje bi njihovu ishranu učinile zdravijom“, kaže za Monitor Marina Medojević, nekadašnja predsjednica Fondacije Banka hrane u Crnoj Gori.

Ta nevladina organizacija zvanično je prestala sa radom, ali zbog velikog broja onih koji su bili njeni korisnici, a koji joj se još uvijek obraćaju za pomoć, i dalje funkcioniše – makar kao glas siromašnih u javnosti. ,,Sve je više porodica u nemaštini, jer se broj nezaposlenih u Crnoj Gori uvećava. Cijene prehrambenih namirnica se povećavaju, a broj humanitarnih akcija namijenjenih liječenju i nabavci hrane za djecu su skoro pa svakodnevna pojava. To ukazuje da država nema adekvatan odgovor”, ističe Medojevićeva.

Mnogo je onih koji u Crnoj Gori ne mogu da zadovolje ni osnovne potrebe. O kojem broju se tačno radi, nije poznato, jer sistem Ministarstva finansija i socijalnog staranja (MFSS) i centara za socijalni rad sa svim civilnim i ostalim organizacijama koje pomažu siromašnima – ne funkcioniše. Posljednji zvanični podaci o siromaštvu, MONSTAT-ovi, datiraju iz 2019. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva. ,,Imali smo ideju da taj problem prevaziđemo formiranjem Savjeta za borbu protiv siromaštva, jer se samo dobrom koordinacijom mogu napraviti određeni pomaci“, kaže još Marina Medojević. Inicijativu je prošle godine podržao Ženski klub Skupštine Crne Gore, međutim, do njene realizacije još uvijek nije došlo.

Predlagali su i koncept socijalnih prodavnica, kao jedan od načina da država pomogne socijalno ugroženima. One su zamišljene ili kao poseban objekat, ili u sastavu već postojećih marketa. Prema broju članova porodice, nadležne državne institucije izdavale bi socijalne bonove za besplatno preuzimanje određene količine namirnica. Ni ta ideja nije naišla na podršku.

Od obnavljanja nezavisnosti u Crnoj Gori nijesu uspostavljeni standardi kolektivne ishrane, kao ni preporuke za ishranu djece svih uzrasta, navodi se u Smjernicama za ishranu djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori za 2020. godinu Insituta za javno zdravlje (IJZ).

Pitanje dječije gojaznosti, ističu iz IJZ-a, složeno je i zahtijeva uključivanje i saradnju čitave zajednice – od roditelja i škola do donosioca zdravstvenih odluka. „Kako su u osnovi ove metaboličke bolesti nepravilna ishrana i fizička neaktivnost, mjere prevencije bi trebalo da na njih budu i usmjerene. Navike izbora i načina ishrane stiču se u najranijem djetinjstvu, pa su u periodu prije škole roditelji ključni u njihovom formiranju. Poslije, školsko okruženje i uticaj vršnjaka preuzimaju primat u konačnom formiranju navika djeteta. Odgovornost nije samo na roditeljima, ili samo na školi, već je potrebno stvoriti okruženje koje podržava zdrav način života”, objašnjavaju.

Potrebna je i izmjena zakonskih regulativa, kao što su one za količinu soli u određenim proizvodima, ili ograničavanje trans masti. „Još jedna od takvih mjera je i označavanje proizvoda na prednjoj strani pakovanja, gdje bi potrošači mogli da se informišu o količini šećera, masti i soli, kao komponentama iz hrane čijim se povećanim unosom utiče na tjelesnu težinu, Osim toga, treba ograničiti prodavanje nezdravih proizvoda i brze hrane u blizini škola”, navode još iz IJZ-a.

Posljednji podaci o navikama u ishrani starije djece, uzrasta od sedam do 19 godina, u Crnoj Gori datiraju iz davne 2008. godine iz ankete o mjerenju životnog standarda (Living Standard Measurment Survey). Tada je preko petine, ili oko 21,2 odsto, bilo gojazno, a nepravilne navike u ishrani vrlo zastupljene. Oko 38,6 odsto djece nikada nije razmišljalo o svom zdravlju prilikom donošenja odluke o tome šta će jesti.

„Ljudi često ne biraju šta će jesti, a dešava se i da roditelji trpe glad kako bi djeca bila sita. Dok god gladne budemo hranili donacijama, a bolesne porukama, ne možemo o Crnoj Gori govoriti kao o državi socijalne pravde“, upozorava nekadašnja predsjednica Banke hrane u Crnoj Gori.

Stope gojaznosti kod djece i adolescenata su se u svijetu od 1975. godine povećale gotovo pet puta. Gojaznost je glavni faktor rizika za razne bolesti, kao što su dijabetes, kardiovaskularne bolesti, moždani udar ili različiti oblici raka. Često gojazne osobe budu i okrivljene i marginalizovane zbog svog stanja. Na društvu je da prekine krug.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo