Povežite se sa nama

Izdvojeno

SVE VIŠE GOJAZNE DJECE U CRNOJ GORI: Začarani krug siromaštva, sramote i krivice

Objavljeno prije

na

Često predgojazna i gojazna djeca budu okrivljena i marginalizovana zbog svog stanja

 

Dječja gojaznost, kao posljedica siromaštva i nezdravog života, sve je izraženija u Crnoj Gori. Posljednji zvanični podaci o učestalosti ovog kompleksnog zdravstvenog pitanja stari su nekoliko godina. I zabrinjavajući. Danas se taj problem, s povećanjem broja onih koji žive u nemaštini, usložnjava.

Institut za javno zdravlje (IJZ) se u istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), koje se radi u 40 zemalja, a tiče dječije gojaznosti, uključio 2016. godine kada je Crna Gora, prvi put po standardizovanoj metodologiji dobila podatke o uhranjenosti, navikama u ishrani i fizičkoj aktivnosti za oko 1.700 sedmogodišnjaka. Tada smo zauzeli visoko šesto mjesto u Evropi po broju gojazne djece.

Isto istraživanje ponovljeno je 2019. Poređenja radi, ono se u Evropi te godine sprovodilo već peti put. „Pošto je validacija podataka od strane SZO kasnila zbog situacije sa pandemijom COVID-19, za sada imamo preliminarne podatke, koji nam govore da je došlo do pomjeranja kada je u pitanju gojaznost djece, posebno dječaka. Procenti za predgojazne dječake su viši, a za gojazne nešto niži u odnosu na prethodnu rundu. U ukupnim procentima, blizu 40 odsto djece je predgojazno ili gojazno, što je i dalje visok procenat”, kazali su Monitoru iz IJZ-a.

Prema podacima koje je 2018. godine Uprava za statistiku Monstat pribavila u saradnji sa UNICEF-om (MICS), sedam odsto djece u Crnoj Gore mlađe od pet godina – gojazno je. Kod Roma i Egipćana, čak 21 odsto djece u istom uzrastu zaostalo je u rastu, dok ih je tri odsto gojazno.

Analiza pod nazivom Evropska inicijativa za praćenje dječije gojaznosti, rađena 2016, pokazala je da su među djecom od 7 godina – svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica gojazni. Prema izjavama roditelja u ovom istraživanju, skoro polovina djece konzumirala je voće svakodnevno, 40 odsto mliječne proizvode, jedna trećina povrće, meso i mlijeko, a samo 1,7 odsto djece svakodnevno je jela ribu. Gotovo svako deseto dijete svakodnevno je uzimalo biskvite i keksiće, oko 7,7 odsto slane grickalice, a oko tri odsto – brzu hranu.

Jedan od pokazatelja siromaštva jedne države je materijalna deprivacija. Prema EUROSTAT-u, među stavkama u odnosu na koje se ona određuje je i redovna upotreba mesa ili vegetarijanskog ekvivalenta u ishrani. Ako porodica nema mogućnost da svaki drugi dan koristi meso i ribu u obrocima – smatra se depriviranom.

„Veliki broj ljudi u Crnoj Gori hrani se u narodnim kuhinjama koje sada postoje u gotovo svim većim gradovima. Osim najjeftinijih namirnica, poput brašna, krompira i tjestenine, koje i inače čine jelovnik najugroženijih, danas je potrebno, zbog skoro epidemiološkog porasta gojaznih, uvrstiti i namirnice koje bi njihovu ishranu učinile zdravijom“, kaže za Monitor Marina Medojević, nekadašnja predsjednica Fondacije Banka hrane u Crnoj Gori.

Ta nevladina organizacija zvanično je prestala sa radom, ali zbog velikog broja onih koji su bili njeni korisnici, a koji joj se još uvijek obraćaju za pomoć, i dalje funkcioniše – makar kao glas siromašnih u javnosti. ,,Sve je više porodica u nemaštini, jer se broj nezaposlenih u Crnoj Gori uvećava. Cijene prehrambenih namirnica se povećavaju, a broj humanitarnih akcija namijenjenih liječenju i nabavci hrane za djecu su skoro pa svakodnevna pojava. To ukazuje da država nema adekvatan odgovor”, ističe Medojevićeva.

Mnogo je onih koji u Crnoj Gori ne mogu da zadovolje ni osnovne potrebe. O kojem broju se tačno radi, nije poznato, jer sistem Ministarstva finansija i socijalnog staranja (MFSS) i centara za socijalni rad sa svim civilnim i ostalim organizacijama koje pomažu siromašnima – ne funkcioniše. Posljednji zvanični podaci o siromaštvu, MONSTAT-ovi, datiraju iz 2019. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva. ,,Imali smo ideju da taj problem prevaziđemo formiranjem Savjeta za borbu protiv siromaštva, jer se samo dobrom koordinacijom mogu napraviti određeni pomaci“, kaže još Marina Medojević. Inicijativu je prošle godine podržao Ženski klub Skupštine Crne Gore, međutim, do njene realizacije još uvijek nije došlo.

Predlagali su i koncept socijalnih prodavnica, kao jedan od načina da država pomogne socijalno ugroženima. One su zamišljene ili kao poseban objekat, ili u sastavu već postojećih marketa. Prema broju članova porodice, nadležne državne institucije izdavale bi socijalne bonove za besplatno preuzimanje određene količine namirnica. Ni ta ideja nije naišla na podršku.

Od obnavljanja nezavisnosti u Crnoj Gori nijesu uspostavljeni standardi kolektivne ishrane, kao ni preporuke za ishranu djece svih uzrasta, navodi se u Smjernicama za ishranu djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori za 2020. godinu Insituta za javno zdravlje (IJZ).

Pitanje dječije gojaznosti, ističu iz IJZ-a, složeno je i zahtijeva uključivanje i saradnju čitave zajednice – od roditelja i škola do donosioca zdravstvenih odluka. „Kako su u osnovi ove metaboličke bolesti nepravilna ishrana i fizička neaktivnost, mjere prevencije bi trebalo da na njih budu i usmjerene. Navike izbora i načina ishrane stiču se u najranijem djetinjstvu, pa su u periodu prije škole roditelji ključni u njihovom formiranju. Poslije, školsko okruženje i uticaj vršnjaka preuzimaju primat u konačnom formiranju navika djeteta. Odgovornost nije samo na roditeljima, ili samo na školi, već je potrebno stvoriti okruženje koje podržava zdrav način života”, objašnjavaju.

Potrebna je i izmjena zakonskih regulativa, kao što su one za količinu soli u određenim proizvodima, ili ograničavanje trans masti. „Još jedna od takvih mjera je i označavanje proizvoda na prednjoj strani pakovanja, gdje bi potrošači mogli da se informišu o količini šećera, masti i soli, kao komponentama iz hrane čijim se povećanim unosom utiče na tjelesnu težinu, Osim toga, treba ograničiti prodavanje nezdravih proizvoda i brze hrane u blizini škola”, navode još iz IJZ-a.

Posljednji podaci o navikama u ishrani starije djece, uzrasta od sedam do 19 godina, u Crnoj Gori datiraju iz davne 2008. godine iz ankete o mjerenju životnog standarda (Living Standard Measurment Survey). Tada je preko petine, ili oko 21,2 odsto, bilo gojazno, a nepravilne navike u ishrani vrlo zastupljene. Oko 38,6 odsto djece nikada nije razmišljalo o svom zdravlju prilikom donošenja odluke o tome šta će jesti.

„Ljudi često ne biraju šta će jesti, a dešava se i da roditelji trpe glad kako bi djeca bila sita. Dok god gladne budemo hranili donacijama, a bolesne porukama, ne možemo o Crnoj Gori govoriti kao o državi socijalne pravde“, upozorava nekadašnja predsjednica Banke hrane u Crnoj Gori.

Stope gojaznosti kod djece i adolescenata su se u svijetu od 1975. godine povećale gotovo pet puta. Gojaznost je glavni faktor rizika za razne bolesti, kao što su dijabetes, kardiovaskularne bolesti, moždani udar ili različiti oblici raka. Često gojazne osobe budu i okrivljene i marginalizovane zbog svog stanja. Na društvu je da prekine krug.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo