Povežite se sa nama

Izdvojeno

SVE VIŠE GOJAZNE DJECE U CRNOJ GORI: Začarani krug siromaštva, sramote i krivice

Objavljeno prije

na

Često predgojazna i gojazna djeca budu okrivljena i marginalizovana zbog svog stanja

 

Dječja gojaznost, kao posljedica siromaštva i nezdravog života, sve je izraženija u Crnoj Gori. Posljednji zvanični podaci o učestalosti ovog kompleksnog zdravstvenog pitanja stari su nekoliko godina. I zabrinjavajući. Danas se taj problem, s povećanjem broja onih koji žive u nemaštini, usložnjava.

Institut za javno zdravlje (IJZ) se u istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), koje se radi u 40 zemalja, a tiče dječije gojaznosti, uključio 2016. godine kada je Crna Gora, prvi put po standardizovanoj metodologiji dobila podatke o uhranjenosti, navikama u ishrani i fizičkoj aktivnosti za oko 1.700 sedmogodišnjaka. Tada smo zauzeli visoko šesto mjesto u Evropi po broju gojazne djece.

Isto istraživanje ponovljeno je 2019. Poređenja radi, ono se u Evropi te godine sprovodilo već peti put. „Pošto je validacija podataka od strane SZO kasnila zbog situacije sa pandemijom COVID-19, za sada imamo preliminarne podatke, koji nam govore da je došlo do pomjeranja kada je u pitanju gojaznost djece, posebno dječaka. Procenti za predgojazne dječake su viši, a za gojazne nešto niži u odnosu na prethodnu rundu. U ukupnim procentima, blizu 40 odsto djece je predgojazno ili gojazno, što je i dalje visok procenat”, kazali su Monitoru iz IJZ-a.

Prema podacima koje je 2018. godine Uprava za statistiku Monstat pribavila u saradnji sa UNICEF-om (MICS), sedam odsto djece u Crnoj Gore mlađe od pet godina – gojazno je. Kod Roma i Egipćana, čak 21 odsto djece u istom uzrastu zaostalo je u rastu, dok ih je tri odsto gojazno.

Analiza pod nazivom Evropska inicijativa za praćenje dječije gojaznosti, rađena 2016, pokazala je da su među djecom od 7 godina – svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica gojazni. Prema izjavama roditelja u ovom istraživanju, skoro polovina djece konzumirala je voće svakodnevno, 40 odsto mliječne proizvode, jedna trećina povrće, meso i mlijeko, a samo 1,7 odsto djece svakodnevno je jela ribu. Gotovo svako deseto dijete svakodnevno je uzimalo biskvite i keksiće, oko 7,7 odsto slane grickalice, a oko tri odsto – brzu hranu.

Jedan od pokazatelja siromaštva jedne države je materijalna deprivacija. Prema EUROSTAT-u, među stavkama u odnosu na koje se ona određuje je i redovna upotreba mesa ili vegetarijanskog ekvivalenta u ishrani. Ako porodica nema mogućnost da svaki drugi dan koristi meso i ribu u obrocima – smatra se depriviranom.

„Veliki broj ljudi u Crnoj Gori hrani se u narodnim kuhinjama koje sada postoje u gotovo svim većim gradovima. Osim najjeftinijih namirnica, poput brašna, krompira i tjestenine, koje i inače čine jelovnik najugroženijih, danas je potrebno, zbog skoro epidemiološkog porasta gojaznih, uvrstiti i namirnice koje bi njihovu ishranu učinile zdravijom“, kaže za Monitor Marina Medojević, nekadašnja predsjednica Fondacije Banka hrane u Crnoj Gori.

Ta nevladina organizacija zvanično je prestala sa radom, ali zbog velikog broja onih koji su bili njeni korisnici, a koji joj se još uvijek obraćaju za pomoć, i dalje funkcioniše – makar kao glas siromašnih u javnosti. ,,Sve je više porodica u nemaštini, jer se broj nezaposlenih u Crnoj Gori uvećava. Cijene prehrambenih namirnica se povećavaju, a broj humanitarnih akcija namijenjenih liječenju i nabavci hrane za djecu su skoro pa svakodnevna pojava. To ukazuje da država nema adekvatan odgovor”, ističe Medojevićeva.

Mnogo je onih koji u Crnoj Gori ne mogu da zadovolje ni osnovne potrebe. O kojem broju se tačno radi, nije poznato, jer sistem Ministarstva finansija i socijalnog staranja (MFSS) i centara za socijalni rad sa svim civilnim i ostalim organizacijama koje pomažu siromašnima – ne funkcioniše. Posljednji zvanični podaci o siromaštvu, MONSTAT-ovi, datiraju iz 2019. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva. ,,Imali smo ideju da taj problem prevaziđemo formiranjem Savjeta za borbu protiv siromaštva, jer se samo dobrom koordinacijom mogu napraviti određeni pomaci“, kaže još Marina Medojević. Inicijativu je prošle godine podržao Ženski klub Skupštine Crne Gore, međutim, do njene realizacije još uvijek nije došlo.

Predlagali su i koncept socijalnih prodavnica, kao jedan od načina da država pomogne socijalno ugroženima. One su zamišljene ili kao poseban objekat, ili u sastavu već postojećih marketa. Prema broju članova porodice, nadležne državne institucije izdavale bi socijalne bonove za besplatno preuzimanje određene količine namirnica. Ni ta ideja nije naišla na podršku.

Od obnavljanja nezavisnosti u Crnoj Gori nijesu uspostavljeni standardi kolektivne ishrane, kao ni preporuke za ishranu djece svih uzrasta, navodi se u Smjernicama za ishranu djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori za 2020. godinu Insituta za javno zdravlje (IJZ).

Pitanje dječije gojaznosti, ističu iz IJZ-a, složeno je i zahtijeva uključivanje i saradnju čitave zajednice – od roditelja i škola do donosioca zdravstvenih odluka. „Kako su u osnovi ove metaboličke bolesti nepravilna ishrana i fizička neaktivnost, mjere prevencije bi trebalo da na njih budu i usmjerene. Navike izbora i načina ishrane stiču se u najranijem djetinjstvu, pa su u periodu prije škole roditelji ključni u njihovom formiranju. Poslije, školsko okruženje i uticaj vršnjaka preuzimaju primat u konačnom formiranju navika djeteta. Odgovornost nije samo na roditeljima, ili samo na školi, već je potrebno stvoriti okruženje koje podržava zdrav način života”, objašnjavaju.

Potrebna je i izmjena zakonskih regulativa, kao što su one za količinu soli u određenim proizvodima, ili ograničavanje trans masti. „Još jedna od takvih mjera je i označavanje proizvoda na prednjoj strani pakovanja, gdje bi potrošači mogli da se informišu o količini šećera, masti i soli, kao komponentama iz hrane čijim se povećanim unosom utiče na tjelesnu težinu, Osim toga, treba ograničiti prodavanje nezdravih proizvoda i brze hrane u blizini škola”, navode još iz IJZ-a.

Posljednji podaci o navikama u ishrani starije djece, uzrasta od sedam do 19 godina, u Crnoj Gori datiraju iz davne 2008. godine iz ankete o mjerenju životnog standarda (Living Standard Measurment Survey). Tada je preko petine, ili oko 21,2 odsto, bilo gojazno, a nepravilne navike u ishrani vrlo zastupljene. Oko 38,6 odsto djece nikada nije razmišljalo o svom zdravlju prilikom donošenja odluke o tome šta će jesti.

„Ljudi često ne biraju šta će jesti, a dešava se i da roditelji trpe glad kako bi djeca bila sita. Dok god gladne budemo hranili donacijama, a bolesne porukama, ne možemo o Crnoj Gori govoriti kao o državi socijalne pravde“, upozorava nekadašnja predsjednica Banke hrane u Crnoj Gori.

Stope gojaznosti kod djece i adolescenata su se u svijetu od 1975. godine povećale gotovo pet puta. Gojaznost je glavni faktor rizika za razne bolesti, kao što su dijabetes, kardiovaskularne bolesti, moždani udar ili različiti oblici raka. Često gojazne osobe budu i okrivljene i marginalizovane zbog svog stanja. Na društvu je da prekine krug.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo