Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima
Riječ autorke
Zlostavljanje na poslu nije nešto što se dešava negdje daleko od nas.
Pred vama je studija koja je nastala kao rezultat mog višegodišnjeg istraživanja i analize postupanja u slučajevima žrtava mobinga i diskriminacije na radnom mjestu u Crnoj Gori, u sklopu projekta podržanog od Evropske zadužbine za demokratiju (EED).
Gruba kršenja dostojanstva i diskriminacija na radnom mjestu, masovnost radnih sporova i porast broja predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava tim povodom, predstavljaju crnogorsku realnost, ali i motiv da počnemo masovno govoriti o nasilju i zlostavljanju. To je prvi korak ka stvarnoj promjeni odnosa prema kulturi nasilja i nekažnjivosti nasilja.
Psihičko nasilje na radnom mjestu je traumatično iskustvo, koje može ostaviti duboke posljedice na osobe koje ga dožive. O njemu nije lako pričati i veoma je važno pružiti podršku onima koje/i odluče da javno progovore i/ili da prijave nasilnike institucijama. Naročito kada su počinioci osobe na pozicijama moći, čija bezobzirnost proističe iz osjećaja nekažnjivosti.
Radeći ovu studiju upoznala sam neke od žrtava čije slučajeve obrađujem. Dominantno, radi se o ženama koje su imale snagu da se suprotstave. Njihova iskustva, svjedočenja, sjećanja i danas, nakon protoka vremena, su uznemirujuća. No, istovremeno ohrabrujuća i inspirativna za mene da temu detaljnije sagledam, sistematizujem i približim javnosti.
Studija sublimira sve slučajeve u kojima je pravosnažno utvrđeno postojanje mobinga u crnogorskoj sudskoj praksi, tokom protekle decenije otkako je usvojen Zakon o zabrani zlostavljanja na radu. Uz primjere iz oskudne i neuređene sudske prakse, daje presjek odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Špadijer protiv Crne Gore, koja predstavlja snažan impuls državi da pokrene ozbiljna preispitivanja primjene Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Uz analizu izazova u postupanju nadležnih institucija i aktuelnoj sudskoj praksi, posebna je pažnja posvećena mom slučaju. Pokušala sam da, kroz lično iskustvo, pružim skroman doprinos i podršku žrtvama mobinga i diskriminacije i njihovoj borbi za zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava, kako u konačnom glas nijedne žrtve ne bi bio utišan, već ohrabren i osnažen.
Kažu da čovjek kad piše, daje dio svoje duše. Ovo, prije svega, dokumentarno štivo, dijelim drugima sa željom da im, ako se ikad nađu u ulozi žrtve mobinga i diskriminacije, bude od koristi. Smatram da treba da znaju kako su taj put prije njih prošli i drugi. Ne boreći se samo za sebe, već za pravdu i istinu.
dr Irena Radović
Mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna ili više osoba sistematski psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, ugrožava njen ugled, ljudsko dostojanstvo i integritet, a sa ciljem eliminacije sa radnog mjesta“ Iz ove definicije proizilaze sljedeće bitne karakteristike mobinga:
- u pitanju je psihičko zlostavljanje i ponižavanje neke osobe na radnom mjestu, od strane jedne ili više osoba, s dalekosežnim posledicama po zdravlje i socijalni status zaposlenog;
- zlostavljanje i ponižavanje se vrši u kontinuitetu i u produženom trajanju;
- psihičko zlostavljanje i ponižavanje dovodi do povrede dostojanstva zaposlenog, kao i do stvaranja neprijateljskog radnog okruženja. Dakle, mobing ima za posljedicu povredu osnovnih ljudskih vrijednosti, kao što su: ugled, čast i dostojanstvo. Sa druge strane, dovodi i do poremećaja međuljudskih odnosa na radnom mjestu, iz razloga što i zaposleni koji nisu žrtve mobinga osjećaju strah da se mogu naći u sličnoj situaciji, tako da vrlo često ne daju podršku žrtvi mobinga ili se pod pritiskom ili iz koristi pridruže zlostavljaču;
- u većini slučajeva je planiran i odvija se s ciljem svjesnog ponižavanja pojedinca. U početku postoji nerazriješen konflikt koji prerasta u neobuzdane agresivne tendencije zlostavljača prema drugoj osobi, s ciljem napada i kažnjavanja. Žrtva postaje „obilježena“ i izolovana iz radne sredine, te predstavljena kao problem u radnom okruženju.
- krajnji cilj mobinga jeste prestanak radnog odnosa zaposlenog, na sopstvenu inicijativu. To dalje ima posljedice po psihofizičko zdravlje, materijalni i socijalni status zaposlenog, kao i na radno okruženje, učinke rada i poslovanje, kao i na porodicu žrtve i društvo u cjelini. Iz ovog razloga se mobing proučava ne samo sa pravnog, već i sa sociološkog, ekonomskog, medicinskog i psihološkog stanovišta.
Zlostavljanje na radu ili u vezi sa radom (mobing) je pojava s negativnim posljedicama po pojedinca i radnu sredinu, uz značajnu socijalnu i ekonomsku cijenu za cjelokupno društvo. U pitanju je psihosocijalni faktor rizika, koji sve više pogađa zaposlene u Crnoj Gori, u svim sferama radnih odnosa. Dok istraživanja i sudska praksa ukazuju da su žene češće žrtve mobinga, diskriminacije i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, žrtva može postati bilo koji zaposleni, bez obzira na pol, dob, socijalni status, stepen obrazovanja, radnu ili profesionalnu poziciju.
Prema Leymannu, svaki zaposleni tokom svog radnog vijeka ima 25% šansi da bude barem jednom žrtva mobinga. Započinje kada jedan pripadnik grupe, koji se osjeća iz nekog svog ličnog razloga ugrožen od strane svoje buduće žrtve, otpočne sa zlostavljačkim ponašanjem i postupcima.
Ponašanje i postupke koji čine mobing, prema efektu koji imaju na žrtvu i karakter aktivnosti kojima se vrši zlostavljanje, Leymann svrstava se u sljedeće kategorije:
napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja za potrebe rada (npr. žrtva se izopštava, ograničava se mogućnost izražavanja žrtve, izbjegavaju pogledi, odbijaju lični kontakti sa žrtvom, kao i verbalna i pisana komunikacija, ograničava se komunikacija ili nastupa potpuni prestanak komunikacije sa zaposlenim, blokira se dotok i pristup informacijama na koje zaposleni ima pravo…);
napadi na socijalne kontakte (zaposleni se stalno izoluje, niko mu se ne obraća, mober i grupa za podršku se ponašaju kao da ne postoji, žrtva se premješta daleko od kolega ili kolege bivaju premješteni daleko od nje, ne poziva se na zajedničke sastanke, neformalna druženja i sl.);
napadi na reputaciju (ponižavanje, ismijavanje, vrijeđanje, nipodaštavanje ili ogovaranje zaposlenog, širenje neistina o privatnom životu žrtve);
napadi na kvalitet rada i radnu sposobnost (zadržavaju se i ukrivaju važne informacije bitne za uspjeh radnog mjesta, vještački kreiraju stresne situacije kako bi se žrtva navela da pogriješi i donese pogrešne odluke, da bi je mober predstavio kao nekompetentnu; uz neutemeljene kritike žrtve, prigovore, etiketiranje, dodjeljivanja žrtvi samo beznačajnih radnih zadataka ili nedodjeljivanja uopšte, ili kada su dodijeljeni zadaci nerealni, kako bi se žrtva diskreditovala; podmetanja i kažnjavanja žrtve i/ili njoj bliskih saradnika, oduzimanja sredstava za rad ili nedozvoljavanja dovoljnog broja saradnika ako se radi o rukovodiocu/teljki, određivanje prekratkih rokova, uz stalne promjene radnih zadataka;
napadi na zdravlje (žrtva je izložena prijetnjama i napadima, prisiljava se da obavlja radne zadatke u uslovima koji narušavaju njeno zdravlje, drži se u neuslovnim prostorijama i sl
Neki od uobičajenih primjera zlostavljačkog ponašanja uključuju i sljedeće: širenje zlonamjernih i neistinitih glasina ili podataka, ogovaranja žrtve; namjerno izbjegavanje, ignorisanje i isključivanje žrtve iz kolektiva; potcjenjivanje ili omalovažavanje žrtve nedodjeljivanjem složenijih radnih zadataka kako bi se osjećala beskorisnom; dodjeljivanje poslova i zadataka bez prethodne edukacije; postavljanje rokova koje je nemoguće ispoštovati; stalne promjene zadataka i poslova; zadržavanje ili namjerno davanje netačnih informacija; ismijavanje i tračarenje na račun izgleda, pola, odijevanja, privatnog života; kritikovanje žrtve bez opravdanog razlog.
Postoje brojni drugi primjeri aktivnosti mobinga u radnoj sredini, a zajedničko im je negativno djelovanje na žrtvu i otežano funkcionisanje u takvoj radnoj sredini.
(Nastaviće se)