Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Jasminka Simić, politikološkinja: Vrijeme promjene epoha

Objavljeno prije

na

MONITOR: I dalje postoji problem sa dozvolom Hrvatske da bi Srbija otpočela sa pregovorima u vezi da poglavljima 23 i 24 sa EU. Sada srpski pregovarači pominju otvaranje poglavlja 25 i 26, prije 23 i 24. Da li to znači da su ubjeđivanja Hrvatske ostala, bar za sada, bez efekta?
SIMIĆ: Negativno nasleđe ratne prošlosti u odnosima naše dve zemlje još postoji, i ono se reflektuje na sadašnje odnose i koči željene pravce kretanja obe zemlje, posebno Srbije. Za relaksaciju bilateralnih odnosa potrebna nam je Evropska unija onako kako su u okviru nje Francuska i Nemačka uspele da se pomire posle čak tri rata i da, najpre kroz Evropsku uniju za ugalj i čelik stave pod kontrolu svoju proizvodnju ova dva strateška elementa (ugalj i čelik) za naoružanje kako bi se izbegli budući međusobni ratovi. „Ubeđivanja”, kako kažete Hrvatske nisu ostala bez efekta, jer se pokazalo da najveće prepreke za zemlje Zapadnog Balkana u procesu evrointegracija predstavljaju pregovaračka poglavlja 23 i 24. Srbija ulaže maksimalne napore kako bi u oblastima koja regulišu ova dva poglavlja postigla evropske standarde. Usaglašavanje nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU u okviru poglavlja 23 ima za cilj obezbeđenje visokog stepena vladavine prava i to na osnovu efikasnog pravosuđa i mehanizma zaštite ljudskih prava, i ovo poglavlje, takođe ima značajnu političku dimenziju. Poglavlje 24 odnosi se na pravdu, slobodu i bezbednost i zahteva jake i dobro integrisane administrativne kapacitete organa zaduženih za sprovođenje zakona i ostalih nadležnih tela koji treba da dostignu potrebne standarde. Najdetaljniji deo poglavlja 24 je Šengenska pravna tekovina, koja podrazumeva ukidanje kontrole na unutrašnjim granicama EU, ali se to na novu državu članicu primenjuje tek kada Evropski savet donese posebnu odluku o tome. Ne mora svaka država da krene sa otvaranjem pomenuta dva poglavlja. Poglavlje 25 koje se odnosi na nauku i istraživanje ili 26. koje se odnosi na obrazovanje i kulturu, podjednako su važna za našu zemlju, naročito posle odluke vlade da poništi konkurs za naučno-istraživačke projekte što ukazuje na kompleksnu prirodu odnosa unutar naučnih institucija.

Ima tu deo i Hrvatskog skretanja pažnje na sebe u jednom „klubu” kao što je EU, jer je najmlađa članica koja želi da pokaže svoj kapacitet pregovaranja i učestvovanja u donošenju odluka, posebno onih koji se odnose na tako važnu temu kao što je proširenje EU. Ipak, ne treba zaboraviti da je ulazak Hrvatske u EU deset godina posle „Solunske deklaracije”( 2003) kojom je potvrđena evropska perspektiva zemalja Zapadnog Balkana i njihovo članstvo u Evropskoj uniji (kada ispune neophodne kriterijume iz Kopenhagena) istovremeno bio veliki korak za region, i za Uniju. I mi tome treba da težimo. Srbija i Hrvatska su stubovi stabilnosti u regionu Zapadnog Balkana, i sveukupnom pomirenju treba da težimo.

MONITOR: EU jedinstvo pada na pitanju rješavanja jedne humanitarne krize na njenim kapijama. Šta to pokazuje o odnosu jednog broja EU zemalja prema ,,evropskim vrijednostima”?
SIMIĆ: Migranstska kriza dovela je do „rastakanja” osnovnih vrednosti EU, slobode kretanja oličenog u Šengenskom sporazumu, principa solidarnosti, kao i ljudskih prava garantovanih dokumentima UN. Istovremeno, postavila je pitanje socijalne svesti i integrisanja kultura. Sunovrat zapadne civilizacije bio je kamp u Idomeniju. Za projekat „Evropa bez granica” migrantska kriza postala je najveća kriza posle Drugog svetskog rata. Srbija i Republika Makedonija postale su tampon države između Šengenskog prostora, između Grčke i Mađarske, i trpele su veliki pritisak i najveći izazov migrantske krize. Migrantska kriza „suspendovala” je Šengenski sporazum. Mi smo doživeli narušavanje trgovinskih veza u regionu, posebno sa Hrvatskom, zbog zatvaranja granica, a šteta se procenjuje na desetine miliona evra. Ali, za to je više odgovorna pasivnost EU prema prostoru Balkana i nedostatak evropske strategije prema migrantskom pitanju. Zemlje Zapadnog Balkana, a posebno Srbija ispunile su evropske standarde u oblasti migracija. To je potvrđeno u završnoj Deklaraciji sa samita zemalja Zapadnog Balkana održanog u Beču u leto 2015.

MONITOR: Pokazuje li se tu ponovo podjela na ,,staru” i ,,novu”Evropu, sada kao početak jedne ozbiljne krize?
SIMIĆ: Migrantska kriza i priliv izbeglica sa Bliskog istoka ka Evropi izazvali su veliki pritisak na ekonomski i socijalni život zemalja u EU i na njenoj periferiji i ponovo pokrenuli pitanje realizacije ideje o „Evropi sa više koloseka” ili „Evropi sa koncentričnim krugovima”. U prvom krugu bile bi članice evrozone koje žele da se obavežu na jače integrisanje, u drugom, ostale zemlje članice EU, a u trećem krugu, susedi, države kandidati za članstvo, mediteranske zemlje i zemlje iz tzv. Istočnog partnerstva. Iz migrantske krize EU može da izađe kao „labaviji” savez u kome sve države članice nemaju jednake interese u angažovanju oko određenog pitanja, čime bi doživela sudbinu NATO-a posle vojne intervencije u SR Jugoslaviji (1999), „labavog” ali funkcionalnog saveza. Uprkos kritikama upućenim Evropskoj uniji i „evro-pesimizmu” kako unutar organizacije tako i među državama kandidatima, zamislite naš kontinent bez i ovakve EU, šta bi bila alternativa, vraćanje u prošlost, nacionalizam, ekonomska kriza, „stogodišnji” ratovi, ono što je Evropa nekoliko puta doživela i što je stvaranjem Evropske unije želela da spreči u budućnosti.

MONITOR: Rusija slavi oslobođenje Palmire, dok se sa Zapada mogu čuti kritički tonovi da je to neprikladno. Ima li u toj ruskoj pobjedi uznemiravajućih poruka za Zapad?
SIMIĆ: Snažan utisak na mene je ostavio koncert održan u Palmiri proteklog vikenda, to je pobeda života nad smrću, mira nad ratom, ma kakve političke i geostrateške konsekvence proizilaze iz ruske vazdušne pomoći u oslobađanju ovog drevnog grada. Tamo je pre rata živelo oko 50 000 stanovnika, a sada je Palmira „grad duhova”. Rusija ima dve vojne baze u Siriji, pomorsku u Tartusu sa pristupom Sredozemnom moru, i vazdušnu u Latakiji, podržava predsednika Bašara Al Asada, jer u protivnom nisam sigurna da bi sirijska opozicija omogućila dalji ruski opstanak u pomenutim bazama. Borba protiv Islamske države je legalna i legitimna, protiv nje se bore i SAD. Rusija je sa Zapadom krenula u borbu protiv terorizma još 2001. godine posle terorističkog napada na SAD. Rusija je zemlja koja dobro poznaje zlo terorizma i iskusila ga je na sopstvenoj teritoriji, čak više nego bilo koja druga država na svetu.

Izazovi za novog predsjednika SAD

MONITOR: U toku je trka za predsjedničke nominacije u SAD. Ma koliko da su im na prvom mjestu unutarpolitičke teme, za SAD je spoljnopolitička agenda neizbježna, prije svega zbog pitanja terorizma ali i prijetnje zloupotrebom nuklearnih istraživanja.
SIMIĆ: Bez obzira na tvrdnje da svaka nova američka administracija zadržava spoljno-politički kurs zemlje, za novog predsednika najveći izazov biće kako održati SAD na površini globalne moći. Da bi zadržala primat super sile, osim snažne ekonomije potrebno je da bude „korektor” svetskih zbivanja. Borba protiv terorizma već 15 godina je prioritet američke spoljne politike. U reagovanju na teroristički napad 11. septembra 2001, SAD su kao osovine zla označile Irak, Iran i Severnu Koreju. Sadam je pogubljen. Iranu su u januaru ukinute međunarodne sankcije pošto je ova zemlja potpisala sporazum o ograničavanju sopstvenih nuklearnih aktivnosti. Ovim su SAD jednu veliku zemlju na Bliskom istoku skinule sa liste „neprijatelja”. Ostala je Severna Koreja, koja istovremeno predstavlja i najveći spoljnopolitički problem Kine.

Proširuje se klub nuklearnih sila

MONITOR: Koliko bi sadašnja Kina mogla da utiče na ponašanje Kim Džong Una, kada je riječ o strepnji značajnog dijela svijeta od zloupotrebe nuklearnog oružja u Sjevernoj Koreji koja je i dalje predmet kako strahova tako i spekulacija?
SIMIĆ: Iako je kineski predsednik Si Đinping čestitao Kim Džon Unu na novostečenoj funkciji predsedavajućeg vladajuće partije, Kina se svrstala sa SAD-om u nametanju sankcija Severnoj Koreji zbog izvedenih nuklearnih testova. Iako Kim Džon Un tvrdi da će nuklearno oružje, kvalitativno i kvantitativno ojačano, koristiti samo u odbrambene svrhe, činjenica je da se klub nuklearnih sila proširuje. Sve više zemalja je zainteresovano za miroljubivo korišćenje nuklearne energije. Govori se da pojedine afričke zemlje poput Malavija, Namibije, Nigera i Južne Afrike proizvode uranijum, što ih uvodi u nuklearnu industriju, dok pojedine iz severnog dela Afrike razmatraju izgradnje nuklearnih elektrana za snabdevanje strujom, jer samo 24% stanovništva tamo ima pristup električnoj energiji.

Budućnost Turske

MONITOR: Situacija se komplikuje u Turskoj, nakon ostavke Ahmeta Davutoglua na funkcije premijera i predsjednika vladajuće Partije pravde i razvoja, ali i odgovorom turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana na uslovljavanje EU u vezi sa odobravanjem vizne liberalizacije Turskoj. Kakva je budućnost Turske?
SIMIĆ: Odlazeći premijer Davutoglu održavao je balans između unutrašnje i spoljne politike, pojavljivao se tamo gde predsednik Erdogan zbog nesporazuma kako sa pojedinim liderima EU oko migrantske krize, tako i sa ruskim predsednikom Putinom zbog posledica sirijskog sukoba, nije želeo ili nije mogao. Uzroke smene premijera Davutoglua treba tražiti u predsednikovom shvatanju ustavnog uređenja zemlje. Prema aktuelnom ustavu, predsednik ima ceremonijalnu ulogu, zbog čega predsednik Erdogan insistira na izmeni ovog akta kako bi stekao veća izvšna ovlašćenja. Turska je 18-ta ekonomija sveta i ključno pitanje je da li je Turska suštinski zainteresovana za pristupanje EU, a s druge strane da li bi EU, sa pristupanjem Turske, zaista želela da joj sused bude Sirija? Politički i ekonomski, Turska sve intenzivnije sarađuje sa Kinom i deo je velikog projekta „Novog puta svile” gde posredstvom železničke mreže koja prolazi ispod Bosfora povezuje Kinu i Zapadnu Evropu. Živimo u periodu promene epohe, kada tek počinje XXI vek, baš kao što je i XX vek počeo sa društvenim, političkim i kulturnim promenama nastalim posle Prvog svetskog rata. Samo da ovaj vek bude dovoljno dug da stvari stavimo na svoje mesto.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

MONITOR: Poslije njemačkih izbora prošle jeseni, francuski predsjednički izbori su (posebno u kontekstu odnosa EU i Rusije), iščekivani sa velikom zebnjom. Pobijedio je, po mnogima, evroatlantski neoliberal Emanuel Makron. Po nekima od onih koji su glasali na ovim izborima ili ih komentarisli, radilo se o izboru „manjeg problema“. Kako vi vidite ove rezultate – dalji uspon Marin le Pen i odličan rezultat radikalnog ljevičara Žan-Lika Melanšona?

JAKIĆ: Ima analitičara koji smatraju kako je šteta što nije pobijedio Melanchon, koji jest ljevičar, ja ne bih išao tako daleko da ga nazovem radikalnim. Od njega se moglo očekivati i neke bitne pomake, zaokrete. Macron, mada je sada oslobođen pritiska idućih izbora, jer ovo mu je drugi mandat, mislim da nema format onakvog državnika koji bi mogao trgnuti Evropsku uniju iz letargije, odnosno vratiti je na kolosjek vlastitog, samostalnog puta sa sadašnjeg sporednog kolosjeka američkog sljedbenika. Pogotovo što u Berlinu više nema onakvog saveznika kakvoga je imao u vrijeme Angele Merkel. Francuska desnica je relativno jaka i ostaje jaka, s perspektivom da itekako ojača, ako Evropu pogodi bumerang sankcija što ih nameće Rusiji, odnosno ruske protu-sankcije. U tome su slučaju sigurni socijalni nemiri, izazvani gubljenjem radnih mjesta, općim osiromašenjem, nestašicama i poskupljenjima. Tko iz takvih situacija profitira, to zna svatko tko ima imalo pojma o povijesti. I to ne vrijedi, naravno, samo za Francusku.

MONITOR: Makron je u govoru pred Parlamentom EU, rekao da Ukrajina ne može brzo ući u Uniju jer ne bi trebalo snižavati kriterije za prijem. Predložio je „evropsku političku zajednicu“ kao formu u kojoj bi se pridruživanje nastavilo. Olaf Šolc smatra da bi zemlje koje su već u procesu, trebalo da nastave „po starom“. Koliko je tema integracije Zapadnog Balkana u EU dobila na značaju ukrajinskom krizom, o čemu već postoje podijeljena mišljenja?

JAKIĆ: Ako se Ukrajini širom otvore vrata Evropske unije, bez obzira na sve, a samo zato što je žrtva ruske invazije, onda nema nikakvog razloga da se na bilo koju od sadašnjih zemalja-kandidata primjenjuju dosadašnja pravila. Ako ćemo snižavati kriterije, onda za sve. Ili ni za koga! A Macronova ideja o ‘evropskoj političkoj zajednici’ samo je drugo ime za nekadašnji, a odbačeni prijedlog o podjeli zemalja-kandidata u dvije skupine, one što će napredovati brže i one što će napredovati sporije. Evropska je unija nedvojbeno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni, ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike.

MONITOR: Veoma dugo se govori o potrebi reforme UN. Neki ovu krovnu međunarodnu organizaciju smatraju odavno nedovoljno funkcionalnom i relativno neuticajnom na krize i zbivanja u svijetu. Ukrajinska kriza to još jasnije pokazuje. Kako ocjenjujete poziciju i aktivnosti UN u atmosferi rata i rastućih globalnih tenzija koje ga prate?

JAKIĆ: Ujedinjeni su narodi već godinama marginalizirani i, hoćemo li pogledati činjenicama u oči, moramo reći da je to marginaliziranje u prvome redu rezultat američke politike. Washington je šampion u poduzimanju unilateralnh akcija širom svijeta, u okupljanju koalicija za svrgavanje režima u ovoj, ili onoj zemlji, a sve mimo Ujedinjenih naroda. Tek je rat u Ukrajni podsjetio Ameriku da Ujedinjeni narodi uopće postoje. Naravno da je njihova reforma potrebna, jer oni svojom strukturom odražavaju svijet na kraju Drugog svjetskog rata, ne ovaj današnji. No, da vas podsjetim: nakon završetka hadnoga rata lansirana je inicijativa za reformu svjetske organizacije, prije svega za proširenje Vijeća sigurnosti. Rusija je to podržala, Sjedinjene su Države odbile.

MONITOR: Veliko stradanje ljudi i dobara u Ukrajini, kako vrijeme prolazi, produbljuje mnoge teme, izoštrava razumijevanje uzroka i posljedica, postavlja pitanje gdje će nas odvesti arogancija najmoćnijih država i pojedinaca, da li smo na pragu ili je ovo već početak novog velikog svjetskog sukoba, ko će iz ovoga izaći najsnažniji a ko će izgubiti postojeći prestiž. Možemo li zamisliti svijet „poslije“?

JAKIĆ: Mislim da to nitko ne može, jer cijeli je svijet u previranju. Hoće li pobijediti koncept multipolarnog svijeta, što je realnost, ili će biti nametnut koncept unipolarnog svijeta, što je očita želja Washingtona, to je otvoreno pitanje. No, o odgovoru na to pitanje ovisi sve ostalo, ovisi kakav će biti svijet u kojemu ćemo sutra živjeti. Volio bih se nadati da će biti multipolarni i da u njemu neće biti mjesta za rasistički pristup koji se ogleda u odnosu prema izbjeglicama. Svaki čovjek u nevolji zaslužuje pomoć. Kriterij pri tome ne smije biti ni boja kože, ni nacionalnost, odnosno vjera. Čini se kao da je Papa jedini koji to shvaća.

 

Nema opravdanja za prihvatanje Dodika za saveznika

MONITOR: Poduže traje razumjevanje hrvatskog državnog vrha za poteze Milorada Dodika. Dok su pokušaji reformi Ustava BiH i Izbornog zakona, inicirani presudama Suda u Strazburu i Ustavnog suda BiH, vodili ka ustanovljenju građanskog a ne etno-nacionalnog principa zastupništva, bosanski HDZ i Dragan Čović, podržani iz Zagreba i Banjaluke, tražili su više hrvatskog uticaja. Ponavlja li se ideja o „podeli plijena“ iz 1990-ih?

JAKIĆ: Teško se oteti dojmu da nije tako, sve kada akteri tog neobičnog igrokaza to i ne bi imali na umu. Prihvaćati kao saveznika nekoga tko svako malo prijeti odcjepljenjem od Bosne i Hercegovine, za tako nešto nema opravdanja. Kao što nema opravdanja ni za grčevito opiranje konceptu građanske države. Pa valjda bi svakome trebalo biti jasno da nešto nije u redu, ako se prava ljudi, pojedinaca dakle, izvode iz njihove nacionalne pripadnosti. Čovjek ima prava kao jedinka, kao građanin, a ne kao pripadnik ovoga ili onoga naroda. Čim krenete tim putem, otvorili ste vrata diskriminaciji. U Federaciji BiH biraju se dva člana Predsjedništva države, hrvatski i bošnjački. Hrvatskoga mogu uz Hrvate birati i Bošnjaci, baš kao što bošnjačkoga, uz Bošnjake, mogu birati i Hrvati. Problem je u tome što takav sistem ne osigurava da će hrvatski član Predsjedništva BiH uvijek biti iz HDZ. Naime, dok je po istome zakonu, dva puta, u Predsjedništvo biran Dragan Čović iz HDZ, nitko se nije bunio, ni u Mostaru, ni u Zagrebu. No, kada je taj zakon omogućio da kao hrvatski član Predsjedništva bude izabran, naravno, Hrvat, ali Hrvat koji nije član HDZ, počela je ‘dreka’ koja je svakim danom sve jača, mada je i sve besmislenija. Jasno je, naime, da nije u pitanju ravnopravnost Hrvata, nego dominacija HDZ BiH.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo