Povežite se sa nama

INTERVJU

VUK MIŠUROVIĆ: Tražio sam čaroliju i našao sam je

Objavljeno prije

na

Indijom – 101 kratka putopisna priča prva je knjiga Vuka Mišurovića. Napisana je tokom dvomjesečnog putovanja tom dalekom zemljom i predstavlja zbir utisaka i zabilježenih momenata koji su autoru bili vrijedni pamćenja. Nije nosio fotoaparat, te je riječima pokušao da ovjekovječi pejzaže, ljude, događaje, ali i emocije koje su ga tokom putovanja prožimale. Vuk Mišurović osnovnu školu je završio u Podgorici, a srednju u Jangstaunu u Ohaju. Industrijski dizajn diplomirao je u Milanu. Živi i radi na relaciji Podgorica – Indija.

MONITOR: ,,Indijom – 101 kratka putopisna priča” je Vaša prva knjiga, a nastala je tokom putovanja Indijom. Kad ste prvi put otputovali u Indiju i kako ste se zainteresovali za ovu zemlju?
MIŠUROVIĆ: Indija me je uvijek privlačila, ali sam je se ujedno i bojao. Moralo se desiti nešto sudbinski da bih prelomio i pošao. To je bio jedan telefonski poziv i prave riječi u pravom trenutku. Volim sinhronicitet, daje mi osjećaj da sam na pravom putu. Te riječi došle su od moje tadašnje učiteljice joge Marije Jakšić. Zahvalan sam joj. Zaslužila je titulu moje indijske majke.

Za Indiju su me privlačile izjave da je to zemlja čuda, da je puna krajnosti, da je drevna civilizacija, da je duhovna, da je magična, nevjerovatna. Zatekao sam je takvu i upustio se u taj lagani, a opet nikad dosadni način postojanja. Pun iskrenih prijateljstava gdje je ritam rada spor, a opet se sve završava i obiđe.

MONITOR: Koliko ste tada ostali i jeste li odmah znali da ćete joj se vraćati, šta Vas je najviše fasciniralo?
MIŠUROVIĆ: Nisam znao šta da očekujem, sve svoje strahove ponio sam sa sobom. Ispostavilo se da su to sve bile samo čvrsto ustaljene predrasude koje možemo čuti kod nas: prljavo je, razboljećeš se, ljudi su loši, hrana je nikakva… Ušetao sam u Indiju čista srca i ona je bila prelijepa, prirodna. Hrana je ukusna, apoteke i pijace pune, a ljudi ljubazni i opušteni. Tražio sam čaroliju i našao je. Izgleda da dobijemo ono što tražimo? U Indiji sam, u prosjeku boravio tri puta po četiri mjeseca. Zaljubljen sam u taj južni primorski krajolik države – Kerala koji je preplavljen kokosovim palmama, prožet graktanjem vrana i orlova, gdje ukusi skuvanih jela iz ušuškanih domaćinstava lijeno putuju džunglom.

MONITOR: Intrigantna i fascinirajuća je mješavina boja, zvukova, mirisa i ukusa, koja čovjeka odmah preplavi. Šta je prvo ostavilo utisak na Vas kad ste sletjeli?
MIŠUROVIĆ: Nisam oduševljen velikim gradovima, ali zato su mala mjesta, sela i priroda očaravajući. Čini mi se da je njihov opušteni mentalitet i bogata kultura takvi kakvi jesu zbog klime. U dobrom dijelu zemlje ljeto traje devet mjeseci, a preostala tri su rezervisana za monsunske kiše. Mada ni tada nije hladno. Ko ne bi bio opušten da provodi cijelu godinu u japankama i ne mora da brine za visoke račune za struju. Kravlja balega se ne osjeća tako jako kao na našem oštrom vazduhu. Mirišljavi štapić na vlažnom vazduhu nije napadan kao kad se zapali kod nas. Drečave boje nisu kič na tamnoj boji ljudske kože. Indiju je teško preseliti, ali prelijepo doživjeti. Indijac, takođe može čista srca zapjevati: Niđe nebo nije plavo ka izviše Indije.

MONITOR: Volio bih da mi kažete kako je nastala knjiga? Jeste li razmišljali o njoj dok ste bili u Indiji ili je jednostavno kasnije bila potreba da ovjekovječite sve te vaše događaje i emocije, da drugima predstavite sva ta lica i pejzaže koje ste upoznavali?
MIŠUROVIĆ: Nisam ponio fotoaparat. A onda se javila želja da ovjekovječim momente koji su za mene bili važni, emotivni, lijepi, mistični. Knjiga, koju sam stvarao mi je u stvari bila ogledalo, najbolji drug sa kojim sam dijelio impresije. Tokom te dvomjesečne turneje po Indiji kada je knjiga i nastala uglavnom sam bio sam te se tako i javila ta potreba da nešto ostane iza mene. Nadam se da će čitaoci shvatiti da su oni u stvari postali taj drug kojem sam se sve vrijeme obraćao. Tekst je prvo napisana na engleskom jer je želja bila da svoje impresije podijelim sa cijelim svijetom. Indijski izdavači su tražili da sa njima pregovaram preko agenata za koje nisam imao novaca te knjiga nije izdata u Indiji, što mi je bio primarni cilj. Dok sam pisao imao sam na umu da pišem za druge i želio sam da napišem neku vrstu duhovno – turističkog vodiča. Da obuhvatim nevidljivo i emotivno sa ovozemaljskim. Takođe sam htio da Indiju prikažem što objektivnije sa svim svojim prednostima i manama, krunisanu tradicionalnošću, obavijenu modernim tokovima.

MONITOR: Putujući kroz Indiju koristili ste vozove, o tome pišete u jednom poglavlju i meni je to najinteresantniji dio.
MIŠUROVIĆ: Vozovi, kao da su neka žila kucavica u kojoj se odvija konstantna predstava mnogobrojnih aktera i statista. Tu su svi – vojnici, porodice, intelektualci, transvestiti, prosjaci, radni narod. Vozovi su za mene veoma inspirativna pozornica.

MONITOR: Zanima me kako su reagovali prvi čitaoci, jer pretpostavljam da to što ste pisali dijelili ste sa bliskim ljudima?
MIŠUROVIĆ: Oni koji su već čitali knjigu kažu da me sada vide u jasnijem svjetlu. Da je stil pitak i da postoji tok, da se lagano čita, ali da osjećaju i moj nemir, zapitanost i želju da je ovaj svijet savršeniji, a svaki moment rasterećeniji i bezbrižniji. Jasno im se stvaraju slike koje sam opisao.

MONITOR: Planirate li uskoro da idete i da li sad imate neke nove ideje za sljedeću knjigu ili neki sličan projekat?
MIŠUROVIĆ: Ovdje sam sada bacio sidro, očekujem sina koji će se roditi polovinom maja. Čim malo stasa širimo porodična jedra i nadam se, ako se stvori način, posjetićemo ,,majku Indiju” . Imam nekoliko, na prvi pogled nerealnih, ali predivnih i presmješnih planova. Iznajmljivanje aviona i vođenje 170 crnogorskih državljana na vjenčanje majke mog djeteta i mene. Snimanje 250/260 epizoda TV sapunice koja bi se odvijala u Crnoj Gori, Indiji i Japanu. Kao konkretni lokalni plan vidim potrebu za pomaganje ljudima sa izdavaštvom. Puno njih piše, a siguran sam da tu ima dobrih materijala i ideja. Svakako planiram da nastavim sa promovisanjem moje knjige.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Račun tek stiže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada premijera Milojka Spajića imaće čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika

 

 

MONITOR: Desila se i rekonstrukcija Vlade. Vlada će imati 26 ili 27 ministarstava. Šta smo dobili?

MILOVAC: Mislim da nakon onoga što smo vidjeli u Skupštini, malo ko danas može reći da je rekonstrukcija vlade okončana njenim unaprijeđenjem. Ogromna većina kadrova koja je postala dio izvršne vlasti nije donijela znanje već potrebu da se zadovolje prije svega partijski interesi za jačanjem uticaja na crnogorskoj političkoj sceni.

Nema ni slova o tome zašto je bio potreban ovoliki broj ministarstava, zašto su neki resori razdvojeni, a drugi novouspostavljeni. Stiče se utisak da su resori postali samo brojke koje je trebalo podijeliti između konstituenata nove većine, a tamo gdje ih nije bilo –  izmisliti.

Umjesto ozbiljne analize kako će se novi saziv vlade odraziti na kvalitet života građana i dalji napredak u procesu evropskih integracija, od premijera smo dobili istrošenu priču o nekakvom pomirenju po nacionalnom ključu, kao garantu uspjeha na svim poljima, od ekonomskog do borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nažalost, takva retorika nas vraća u prošlost kada se u nedostatku valjanih argumenata, poseže za obrazloženjima koja ne korespondiraju sa onim što se pokušava predstaviti kao građansko društvo. Smatram da smo previše puta vidjeli da se odsustvo znanja i kompetencija maskiraju pripadnošću određenoj etničkoj grupi i normalizuje da takav kadar u vršenju vlasti predstavlja “svoj narod”, a ne javni interes.

Teško je pronaći bilo koje smisleno obrazloženje za ovako “skrojenu” Vladu Crne Gore, koja će nesporno počivati na partijskom interesu onih koji je čine, a sastav će konstituentima ostaviti dovoljno takozvanog ucjenivačkog potencijala.

Vlada premijera Milojka Spajića će imati čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika.

MONITOR: Koliki je potencijal rekonstruisane vlade  za reforme  koje nas očekuju nakon dobijanja IBAR-a?

MILOVAC: Naše iskustvo u posljednje četiri godine govori u prilog tome da smo nakon svake smjene vlasti poslije 2020. godine imali dodatno usporavanje reformi, uz opravdanje da je potrebno da se sistem konsoliduje, pa sve do toga da su kompletni zakoni povlačeni iz procedure samo iz razloga što ih je radila prethodna vlada. Kao što sam rekao, rekonstrukcija nije donijela novi kvalitet niti novi potencijal koji bi trebalo da Crnu Goru pogura ka Evropskoj uniji. U tom smislu, teško možemo govoriti o rekonstrukciji, već prije svega o kreiranju dodatnog prostora za političke kadrove koji će u pojedinim sektorima radije doprinjeti usporavanju tog procesa, nego njegovom ubrzavanju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR USSCG: Protiv smo uvođenja dva minimalca

Objavljeno prije

na

Objavio:

USSCG zahtijeva zadržavanje jedinstvene minimalne zarade i odustajanje od koncepta dvije minimalne zarade u zavisnosti od školske spreme

 

 

MONITOR: Premijer kaže da je bilo dogovora sa socijalnim partnerima oko nove fiskalne strategije. Kako su tekli ti pregovori i da li ste dali saglasnost za ovaj program?

KEKOVIĆ: Kako smo ranije obavijestili javnost, Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), u svojstvu socijalnog partnera, nije dala saglasnost na model koji preferira Vlada za realizaciju Programa Evropa sad 2 (ES2). Naime, na sastanku Izvršnog odbora USSCG sa predsjednikom Vlade i njegovim saradnicima, održanom dan prije objave Nacrta fiskalne strategije, saopštili smo Vladi da USSCG u potpunosti podržava napore Vlade da kroz ES2 poveća minimalnu zaradu na 700 eura, a prosječnu zaradu na 1.000 eura. Istovremeno, saopštili smo Vladi da je jedinstven stav IO USSCG da ne podržavamo da se Program ES2 realizuje kroz model koji preferiraju, a koji podrazumijeva ukidanje jednog dijela doprinosa za obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje, kao ni uvođenje  dvije minimalne zarade.

USSCG je dijalog i pregovore na ovu temu predviđala kao kontinuirani proces koji će dovesti do dokumenta koji bi bio produkt konsenzusa socijalnih partnera i Vlade. U praksi smo, međutim, imali ukupno tri sastanka na kojima smo informisani, načelno, o dokumentu koji je već kreiran i u vezi sa kojim, očito, nije bilo prostora za pregovore, već samo za iznošenje predloga koji nijesu (usljed nedostatka vremena) ni bili razmatrani. Stoga će USSCG, kako smo to najavili predsjedniku Vlade na poslednjem sastanku, kroz proces Javne rasprave nastaviti da se zalaže za model koji preferira.

MONITOR: O kakvom modelu je riječ? 

KEKOVIĆ: Ključna razlika ogleda se u našem nastojanju da se povećanje minimalne zarade, pa i prosječne zarade, ne postiže na uštrb sredstava po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stoga naš model (zasnovan na proklamovanom konceptu ES2 da će svi zaposleni dobiti 25 odsto uvečanje zarade) ne podrazumijeva ukidanje dijela dopinosa za PIO. Time se garantuje održivost Budžeta Fonda PIO, stabilnost penzionog sisitema što, u perspektivi, stvara prostor njegove potpune održivosti na bazi doprinosa (posebno u svijetlu očekivanog povećanja osnovice na koju se obračunava stopa doprinosa).

Razlika u modelima se, nadalje, ogleda u tome što USSCG predlaže da do povećanja (svih) zarada u prosjeku 25 odsto dođe na način što će socijalni partneri, uključujući i Vladu, pristupiti izmjeni Opšteg kolektivnog ugovora koji definiše elemente osnovne zarade i tim izmjenama predvidjeti povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 120 eura (bruto) i povećanje koeficijenta složenosti poslova po osnovu složenosti postignutih ishoda učenja (školske spreme). Osim što je ovo jedini, logičan i razuman put za povećanje zarada, to je i nužan kako bi se zarade u realnom sektoru približile zaradama u javnom sektoru što je, kako smo shvatili Program ES2, trebalo da bude zajednički cilj.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ŠEF ODBORA BUNDESTAGA ZA SARADNJU SA ZAPADNIM BALKANOM: I EU mora promijeniti  pristup Zapadnom Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manipulaciji nacionalizmom. Regionalno umrežene demokrate jedini na demokratskim principima, istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU. Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU,  ne zbog EU nego radi sebe. To može uspjeti samo ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU

 

 

MONITOR: U jednom skorašnjem intervjuu, primijetili ste da je, izgleda, pitanje nacionalnog identiteta u Crnoj Gori važnije od uslova u kojima građani/ke žive. Tada ste rekli da su kompromis i dijalog metod, ali i da su potrebne „istinske demokrate“ za prave promjene. Za Vas česti izbori nisu rješenje. Jeste li, u nečemu. u međuvremenu, promijenili mišljenje?

JURATOVIĆ:  Ja sam i dalje tog mišljenja jer sam svjestan činjenice da u svim strukturama Crne Gore, političkim strankama i institucijama, manje-više postoje istinske demokrate. Kojima je cilj služiti narodu koji ih je tamo postavio a ne ličnim interesima i političkim ideologijama. Upravo ti ljudi su neophodni za budućnost Crne Gore koji su spremni na demokratski način tražiti dijalogom i kompromisom rješenja za dobrobit svih građana. Oni se takodjer moraju umrežiti sa svim demokratama  u regiji zapadnog Balkana kako bi lakše krenuli putem EU. Osim toga, mišljenja sam da i EU mora konačno mijenjati svoj pristup prema zapadnom Balkanu, i kroz Višegrad II raditi na tome da se zapadni Balkan konačno osposobi tako da se u dogledno vrijeme poštivajući medjusobni suverenitet u bloku uključi u EU. Dakle, dosadašnji regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manupulaciji nacionalizmom . Samo  regionalno umrežene demokrate,  na demokratskim principima,  istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU.

MONITOR: Crnogorski premijer Milojko Spajić je, pred očekivanje IBAR-a, boravio u aprilu Berlinu i više puta u Briselu. Kancelar Olaf Šolc je, prilikom susreta sa Spajićem, izjavio da je Crna Gora sljedeća država Zapadnog Balkana koja će ući u EU. Može li se iz toga izvesti poseban podstrek koji Njemačka daje Crnoj Gori i ako on postoji – koliko je važan za crnogorski skoriji prijem u EU?

JURATOVIĆ: Činjenica je, da je Crna Gora u svojim pretpristupnim procesima najdalje došla po pitanju pristupa EU. Nažalost je u posljednjih par godina stagnirala ali je još uvijek najbliže cilju. Toga je i EU poprilično svjesna pa se odlučila intenzivnije pomagati Crnu Goru na njenom putu u EU.

MONITOR: I predsjednik Savjeta EU, Šarl Mišel, pomenuo je 2028. kao godinu mogućeg prijema Crne Gore u EU. S tim u vezi, koliko će biti važno djelovanje „IBAR zakona“ odnosno tzv. pravne države, kao kriterijum za prijem?

JURATOVIĆ: Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU i to ne zbog EU nego radi sebe, a to može  uspjeti ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU. Akcionizmi poput  Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu, te nacionalno i ideološko prepucavanje samo otežavaju taj proces pristupa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo