Povežite se sa nama

INTERVJU

TENA ŠTIVIČIĆ, SPISATELJICA: Feminizam je iz temelja promijenio svijet

Objavljeno prije

na

Poslije londonske praizvedbe u prestižnome londonskom National Theatreu, drama Tene Štivičić Tri zime u režiji Ivice Buljana premijerno je prikazana na sceni zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. Drama je u Njujorku osvojila The Susan Smith Blackburn Prize, uglednu nagradu s dugom tradicijom koja se dodjeljuje dramaturškinjama koje pišu na engleskome jeziku.

Tena Štivičić diplomirala je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 2001, a 2004. magistirala je na londonskom Goldsmiths Collegeu, na odsjeku za dramsko pismo. Od tada živi i radi u Londonu i Zagrebu, a piše na hrvatskom i engleskom. Njene drame se izvode u brojnim evropskim zemljama, prevedene su na mnoge jezike i višestruko su nagrađivane.

MONITOR: U komadu ,,Tri zime” ispisujete porodičnu sagu, pratite sudbinu tri generacije žena jedne zagrebačke porodice, kroz turbulentne istorijske prevrate – od ostataka monarhije do komunizma, od rata do ulaska u EU – od 1945. do 2011. Porodica Kos se svađa, miri, zaljubljuje i odljubljuje, a ne skrivate vezu sa vlastitom porodicom. Zanima me kako je tekao rad na tom tekstu i s obzirom na to da ima autobiografskih detalja, kako ste se odnosili prema tom jezgru?
ŠTIVIČIĆ: Na poziv kazališta odlučila sam uobličiti u dramsku ideju priču koja mi se motala po glavi već dugo vremena, a doista jest inspirirana mojom obitelji, tj. činjenicom da smo s mamine strane sve žene u četiri generacije. Te četiri generacije pokrivaju važnih sto godina za žensku povijest, a onda i sto godina naše dramatične povijesti – moja prabaka rođena je u monarhiji, baka u Kraljevini Jugoslaviji, mama u ratu, ja u SFRJ i sad smo u Europskoj uniji. Svaka je generacija, spletom i osobnog instinkta i društvenih prilika napredovala po jedan veliki korak u obrazovanju i osvještenosti i u toj krivulji ima nečeg fascinantog i trijumfalnog, makar je put obilježen i velikim oscilacijama i traumama.

Onda sam sljedećih godinu dana čitala, sastavljala priču, istraživala i ponešto naše povijesti, ali koliko god je bilo moguće literature i publicistike koje su pisale žene, pogotovo na našim prostorima, otpočetka 20. stoljeća na ovamo. I do zadnje verzije drame u njoj su ostali neki mali detalji iz moje obitelji, ali obitelj Kos je sada sasvim svoja.

MONITOR: Drama je praizvedbu imala prije dvije godine u čuvenom londonskom National Theatreu, a režirao je jedan od najznačajnijih svjetskih pozorišnih reditelja Howard Davies, trostruki dobitnik nagrade ,,Olivier”. Nedavno je u HNK bila premijera ,,Tri zime”. Obje predstave su imale odlične kritike, čak ih nazivaju kulturnim događajem. Kažite mi o tom različitom čitanju drame – britanskom i hrvatskom… Buljan je izjavio da nije htio zarez iz teksta da makne, a kako je bilo sa prevodom i britanskim shvatanjem te porodične hrvatske situacije.
ŠTIVIČIĆ: Sadržaj drame je isti, neke su nijasne različite. Čak ni interpretacije nisu dramatično različite. Britanska verzija možda je malo romantičnija, hrvatska malo sirovija, slovenska pak najviše naglašava komiku. Ono što se najviše razlikuje je kako se drama promovira, što je pitanje konteksta. Vi ste, malo ranije opisali dramu onako kako je opisana na koricama britanskog izdanja. Drama o obitelji koja se voli, svađa, miri… Naravno, uvijek je teško sabiti cijelu dramu u jednu efektnu rečenicu, ali da smo ju u Londonu najavljivali kao dramu jedne hrvatske obitelji koja se nosi s implikacijama života 1945, kad se u jednoj sobi nađu partizanka, domobran i kćer odbjeglog ustaše, pa zatim 1990. kad se sprema raspad Jugoslavije i naposljetku 2011. prije nego će Hrvatska ući u Europsku uniju, dok je pljačkaju vlastiti domoljubi i poslijeratni profiteri, ne znam da li bismo imali toliko publike. S druge strane, u Hrvatskoj govoriti o predstavi, a ne podvući upravo te njene aspekte bilo bi nemoguće.

MONITOR: Malo je snažnih ženskih likova u dramskim tekstovima. Protagonisti su obično muškarci, a žene su u sjenci. Kod Vas je to obrnuto – pogotovo u drami ,,Tri zime”.
ŠTIVIČIĆ: Čitavu su literaturu, pa tako i dramsku, u ogromnoj mjeri pisali muškarci. Pa su likovi s kojima se identificiramo i koji nam govore o ljudskom iskustvu uglavnom muškarci. Čak i kad su glavni likovi žene, one su pisane iz muške perspektive i u pravilu im je mala šansa da kraj knjige ili komada dočekaju žive. Također im se životi uglavnom vrte oko željenog muškarca, dok sudbinu muškarca, protagonista određuje niz egzistencijalnih pitanja, od kojih je odnos sa ženom samo jedan. Mnoge spisateljice danas apostrofiraju taj disbalans. Ja čak ne mogu reći da me nužno zanima pisati i gledati snažne ženske likove. Zanimaju me aktivni ženski likovi, koji nose radnju, koji su kompleksni, a koji nisu podijeljeni na poznate stereotipe – prevrtljiva kurva, svetica paćenica i, naravno, Majka.

MONITOR: Mnogi se uznemire na pomen feminizma i uopšte borbe oko ravnopravnosti polova. Šta mislite zbog čega je to tako – neznanje, vaspitanje, obrazovanje…?
ŠTIVIČIĆ: Feminizam je stubokom promijenio svijet. To je zaista među najvrednijim idejama koje su se čovječanstvu dogodile, ideja da ljudsko biće bez obzira na spol ima pravo na iste mogućnosti, istu slobodu i isto dostojanstvo. Svijet prije feminizma većini današnjih žena i muškaraca bio bi neprepoznatljiv. On je, naravno, poljuljao odnose moći i digao jedan cijeli spol iz praktički ropske pozicije. I makar su za pozitivne promjene u društvu zaslužni i muškarci koji dijele mišljenje da je ravnopravno društvo sretno društvo, nešto što tako stubokom mijenja okamenjene postavke društva, naravno da mnoge plaši. I zato i jest stalno na udaru i stalno ga se demonizira. A pogotovo u vremenu kao ovo koje je ponovno konzervativno, sve sklonije tradicionalizmu i sve klerikalnije. U main stream obrazovanju i u main stream medijima vrlo je malo pravih, kvalitetnih i objektivnih informacija i o tome što to feminizam jest i o tome kako je zaista izgledala ženska povijest. Ali informacije su dostupne, na Googleu, u najgorem i najboljem slučaju, pa s druge strane mislim da nema isprike za ignoranciju.

MONITOR: Gledao sam dvije predstave koje su u Podgorici rađene po Vašim komadima – ,,Sedam dana” i ,,Dvije”. Čini mi se da i u njima, preispitujući porodične odnose prikazujete promjene u društvu?
ŠTIVIČIĆ: Da, naravno. Obiteljski, partnerski i seksualni odnosi su sigurno mikro jedinice na kojima se može pratiti transformacija društva.

MONITOR: Za kraj mi kažite – je li obaveza pozorišta da govori o društvenim problemima, da nema pravo da bude suzdržano i koliko je teatar moćan medij?
ŠTIVIČIĆ: Ne, mislim da nije. Mislim da je obaveza da, da parafraziram Mameta, da oduševljava. Da stremi virtuoznosti u svakom vidu svog izraza. Ali isto tako mislim da je teško biti svjesno, senzibilno ljudsko biće i nemati potrebu koristiti kazalište kao platformu koja poziva na kritičko, nezavisno i hrabro mišljenje i koja se suprotstavlja uskom, netoleratnom, ksenofobnom, nacionalističkom, homofobnom, seksističkom, huškačkom svjetonazoru koji buja na ovim balkanskim prostorima, a i europskim.

Miroslav MINIĆ
FOTO: Tomislav ČUVELJAK

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo