Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGREB: Karamarko i Vučić se podupiru

Objavljeno prije

7 godina

na

lino-veljak-3

MONITOR: Hrvatska je u januaru dobila vladu. Od tada ne prestaju afere vezane za njene članove i politiku. ,,Liberasion” je objavio peticiju evropskih uglednika kojom se podvlači da Hrvatska, posebno izborom Zlatka Hasanbegovića, pokazuje ravnodušnost prema bazičnim vrijednostima EU kao zajednice.
VELJAK: Očigledno je da se Hrvatska nakon konstituiranja nove vlade odlučno priključuje onom dijelu „Nove Evrope” koji model liberalne demokracije nadomješta „neliberalnom demokracijom”, dakle autoritarnim populizmom (a to je model koji je po prvi puta dosljedno primijenjen u Orbanovoj Mađarskoj). Dva su razloga što nova hrvatska vlada ne uspijeva dosljedno provesti izgradnju autoritarnog poretka. Prvo, sama vladajuća koalicija je prilično heterogena (manji koalicijski partner, Savez nezavisnih lista Most, sastoji se od predstavnika krajnje raznolikih političkih i svjetonazorskih opcija, a jednako važi i za manje stranke koje su na izborima nastupile u okviru liste HDZ-a pod imenom Domoljubna koalicija, među kojima možemo sresti kako stranke ekstremne desnice tako i centrističke stranke), tako da se te raznovrsne komponente nerijetko uzajamno blokiraju (a na sve se to još nadovezuju i korupcijske afere u čijem je središtu prvi potpredsjednik vlade, predsjednik HDZ Tomislav Karamarko, koji ne krije ambiciju da u Hrvatskoj bude ono što je Orban u Mađarskoj odnosno Vučić u Srbiji). Drugo, konzervativna revolucija koju je u sferi kulture počeo provoditi kontroverzni ministar Zlatko Hasanbegović, izazvala je građansku reakciju, posebno među tradicionalno šutljivom hrvatskom inteligencijom, reakciju koja je doživjela i solidarnu podršku značajne skupine vodećih evropskih intelektualaca.

MONITOR: Koliki uticaj na probleme u radu vlade ima i to što je premijer Tihomir Orešković nestranačka ličnost, pa nema dovoljno političke snage da upravlja radom svog kabineta?
VELJAK: Nije toliki problem što je Tihomir Orešković nestranačka ličnost; problem je što on nema izborni legitimitet. Međutim, u pogledu onih projekata i planova zbog kojih je taj visoki menadžer jedne multinacionalne farmaceutske korporacije doveden na čelo nove vlade stvari stoje drugačije: koliko se god u vladi događaju blokade, toliko ona uspješno (i u svjetlosti rastućeg revizionizma, obnove neofašističkog diskursa i sve vidljivijeg ekstremizma gotovo neprimjetno i nevidljivo) provodi određene mjere na planu privatizacije i rasprodaje ostataka nacionalnog bogatstva koje su posve u skladu s modelima razvijenima u Čikaškoj školi. Samo jedan primjer: u subotu 21. ovog mjeseca u Zagrebu je u organizaciji ultrakonzervativnog pokreta ,,U ime obitelji” održan marš sa zahtjevom za zabranu abortusa (kojemu se priključila i Oreškovićeva supruga Sanja, te kontramiting u organizaciji feminističkih grupa). Ta dva skupa u potpunosti su zasjenila treći skup koji se istoga dana održao u Zagrebu, protest protiv legalizacije uvoza genetički modificirane hrane (a taj bi uvoz bio automatski legaliziran potpisivanjem sporazuma sa SAD o slobodnoj transatlantskoj trgovini). Fleksibilizacija radnog prava i rastuća rasprodaja najuspješnijih hrvatskih poduzeća (Podravka, Končar…) prolaze neprimjetno ili gotovo neprimjetno, dok se energije građanski i antifašistički orijentiranoga dijela hrvatske javnosti iscrpljuju na suprotstavljanju manifestacijama rastućega agresivnog neofašizma i revizionizma.

MONITOR: Obilježavanje stradanja u Jasenovcu i Blajburgu, su nanovo kontroverzne teme, kako za izvršnu vlast u Hrvatskoj tako i za dio javnosti. Zašto se nije uspjelo mnoge građane Hrvatske uvjeriti da postoji značajna razlika između ova dva stratišta?
VELJAK: Ta dva događaja upućuju na jačanje revizionističkih tendencija u okrilju vladajuće koalicije: ako rezultate Drugog svjetskog rata nije moguće izmijeniti, mora se pokušati promijeniti vrednovanje njihovih aktera, kako se to čini kroz izjednačavanje „dva totalitarizma”. To nije nikakva hrvatska specifičnost, vidimo to i u Srbiji (rehabilitacije vodećih kvislinga), u baltičkim zemljama (gdje se otvoreno rehabilitiraju tamošnji nacisti i drugi kvislinzi), te u najekstremnijem obliku u Ukrajini, gdje se hoće zakonom zaštititi čast ukrajinskih kolaboranata iz Drugog svjetskog rata odnosno zabraniti kritičko propitivanje njihove uloge. Hrvatska javnost godinama je izložena revizionističkim prevrednovanjima Drugog svjetskog rata, posebno posredstvom problematičnih elemenata u obrazovnim programima (za što odgovornost ne snose tek revizionisti, nego i bivša socijaldemokratska vlada, koja nije ništa učinila na čišćenju pojedinih udžbenika od neprihvatljivih revizionističkih sadržaja). Ipak, revizionizmu je podlegao tek manji dio javnosti; veći je problem taj što je najveći dio javnosti uglavnom ravnodušan u odnosu na problematiku revizionističkog prevrednovanja prošlosti, tako da se stječe dojam kako glasna i agresivna manjina onih koji hoće relativizirati zločinački karakter tzv. NDH ili je čak i rehabilitirati kao pozitivnu pojavu izražava većinski stav.

MONITOR: Ove godine su i srpsko-hrvatski odnosi, blago rečeno, u zastoju. Kako Vi vidite argumente, odnosno zahtjeve Hrvatske da bi Srbiji omogućila otvaranje važnih poglavlja 23 i 24 u procesu pregovaranja za članstvo u EU?
VELJAK: Opet, i tu je riječ o prikrivanju zbiljskih problema i onoga što vlade dviju zemalja zaista rade. U pitanju je smišljena igra kojom se dvije vlade (te, posebno važno, Karamarko i Vučić) međusobno podupiru, kako bi pažnju javnosti skrenuli na međunacionalne odnose te, izazivajući tenzije u stanovništvu, nesmetano nastavili provođenje svojih politika. Nije uopće slučajno što je prvu čestitku na tobožnjoj izbornoj pobjedi Karamarko dobio upravo od Vučića. U tom sklopu je posve beznačajno pitanje da li Hrvatska blokira ili ne blokira Srbiju u otvaranju nekog poglavlja: ako blokira, to sasvim sigurno ne radi bez prethodnih dogovora.

MONITOR: Američki partijski izbori za predsjedničke nominacije, izbacili su u prvi plan i jednog, za američke prilike, nesvakidašnjeg takmaca – „demokratskog socijalistu” Bernija Sandersa. Kako razumijete njegovu pojavu, program koji nudi i značajnu podršku koju dobija u borbi sa moćnom rivalkom, Hilari Klinton?
VELJAK: Sanders predstavlja jednu drugačiju, autentično demokratsku Ameriku. To je, vjerujem, budućnost, iako on – nema šanse – neće sada postati predsjednik. Ukoliko čovječanstvo nepovratno ne krene nizbrdo, on uobličava perspektivu jedne ne-barbarske budućnosti.

Referendum o Transatlanskom sporazumu

MONITOR: Crna Gora pristupa NATO-u, nedavno je potpisan i Protokol o tome u Briselu. Da li je o ovom važnom pitanju potreban referendum i koliko je za demokratski razvoj ove zemlje važno da NATO pitanje ne podijeli radikalno crnogorsku opoziciju, kao što se djelimično dogodilo?
VELJAK: Pitanja vezana uz priključivanje Crne Gore NATO-u su nesumnjivo složena. Da li je referendum o NATO-u potreban – ne znam, ali bilo bi veoma važno (i za Crnu Goru i za sve druge zemlje) da se održi referendum o Transatlanskom sporazumu o slobodnoj trgovini, jer svaka zemlja koja mu pristupi, odriče se i posljednjih ostataka svojega suvereniteta i prihvaća neograničenu svemoć multinacionalnih korporacija. A što se tiče pristupanja Crne Gore NATO-u, alternativa je vojna neutralnost (nejasno je kojim sredstvima ona može biti ostvarivana) ili približavanje vojnom savezu s Ruskom Federacijom. Podržao bih odbijanje pristupanja NATO-u ukoliko bi se afirmirala jedina smislena ideja: demilitarizacija cjelokupnog prostora. Sve drugo su rusko-američke priče o geopolitičkom pozicioniranju u regiji.

Ksenofobija raste u „Staroj Evropi”

MONITOR: EU već duže pokazuje da ne može da usaglasi politiku ni u urgentnim pitanjima kao što su migracije ljudi. Kao da je ponovo vidljiva podjela na „staru” i „novu” Evropu. Pokušaj „politike cjenjkanja” među članicama ali i najnovije, između EU i Turske, propao je. Gdje je izlaz?
VELJAK: I tu je očigledna kriza Evropske unije: nije problem samo u jednoglasnom odbijanju „Nove Evrope” da se uključi u rješavanje izbjegličke krize, odbijanju koje je dobrim dijelom motivirano ksenofobijom, nego i u rastućoj ksenofobiji u „Staroj Evropi”. Dovoljno je pogledati kako je Angela Merkel morala reterirati pod pritiskom njemačke javnosti. Ili, drugi, još drastičniji primjer: Austrija je ove nedjelje za dlaku izbjegla da dobije neonacističkog predsjednika republike (što bi bio prvi slučaj te vrste u Evropskoj uniji), ali socijademokratsko-narodnjačka austrijska vlada prije više mjeseci je uskladila svoju imigracijsku politiku sa zahtjevima ekstremne desnice. Nisam u stanju proreći što će se na planu imigrantske politike događati narednih mjeseci i godina u EU, ali bojim se da je daljnja destabilizacija neizbježna. Sigurno je da će Erdoganov autoritarni model vladanja imati sve više zagovornika u Evropi, već danas to vidimo u Mađarskoj i Poljskoj; hoće li u Poljskoj biti zaustavljen proces razgradnje demokratskog poretka – ne znam, ali ako do toga dođe – ima nade za Evropu. U protivnom, mogući su veoma crni scenariji.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

22 sata

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

22 sata

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

22 sata

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo