Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JOVO BAKIĆ, FILOZOFSKI FAKULTET U BEOGRADU: Cane persona gratissima

Objavljeno prije

na

Jovo-Bakic-2

MONITOR: Kad je uhapšen Mišković rekli ste da je jadna zemlja u kojoj hapšenje jednog čoveka može toliko da podigne rejting neke stranke i političara. Agencije za ispitivanje javnog mnjenja ovih dana izvještavaju da je velika Vučićeva popularnost. Vlada je donijela niz nepopularnih mjera, stanje medijskih sloboda je vrlo nisko, a evo su tri ministra učestvovala u promociji teze vlasnika jednog tabloida da Srbiji prijeti državni udar. Ima li tu logike?
BAKIĆ: Osiromašeno građanstvo želi da veruje da čovek na vrhu države radi u interesu svih građana. Kada se Mišković našao u zatvoru, pomislili su da je došlo vreme za demokratiju, a nisu shvatili da je zadržan oligarhijski sistem, tj. vladavina najbogatijih, ali sada pod vrhovnom vlašću jednog čoveka. Drugim rečima, oligarhijski sistem u kojem su Mišković, Beko, Kostić i dr, odlučivali u dogovoru s velikim silama ko će i kako vladati Srbijom, zamenjen je autoritarno-oligarhijskim sistemom u kojem gospodar Vučić sluša vrhovnog komandanta Angelu Merkel i komanduje domaćom oligarhijom. Otuda su sve televizije s nacionalnom pokrivenošću u službi autoritarno-oligarhijskog sistema i namernog zaglupljivanja građana.

MONITOR: Jednom ste pohvalili Vučića kao pasioniranog čitaoca literature važne za političko obrazovanje. Kritikovali ste one koji su mu se podsmijavali što često citira Maksa Vebra i rekli da je Vučić i zbog toga „opasan”. Zašto opasan?
BAKIĆ: Vučić radi na sebi, čita, i to ga odvaja od velike većine ovdašnjih političara koji ništa ne čitaju, jer misle da su pametni i bez toga, a pamet mere bogatstvom koje su stekli blagodareći političkoj delatnosti. Veber je smatrao da demokratskom sistemu treba autoritarni vođ koji će održavati vatru politike u baruštini birokratizovane države i jalovog parlamentarnog nadgornjavanja. Vučić je to nekritički usvojio, baš kao i tezu o protestantskoj etici i duhu kapitalizma. Zbog toga sada pridikuje Srbima kako su lenji, pa bi trebalo da promene svoju svest, da se „protestantizuju” i prihvate kapitalistički duh, tj. marljivost i štedljivost, što bi Srbiji pomoglo da se razvije. Problem je u tome što retki ljudi koji imaju posla u Srbiji neretko vrednije rade no što je slučaj na „protestantskom” Zapadu, ali periferijski položaj u kapitalističkom svetskom sistemu ne dozvoljava da se pozitivne posledice tog rada odraze na njihov životni standard i društveni razvoj.

MONITOR: Stalno se govori o zategnutosti pa i raskolu između „oca i sina” Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. I vi ste taj odnos tumačili kao vrlo loš ali za sada obostrano koristan. Šta se među njima zbiva?
BAKIĆ: Nikolić i Vučić su Šešeljevi sinovi. Jedini istinski moćan čovek u Srbiji jeste Vučić, i nevažno je ko je predsednik. Zato Nikoliću preostaje da gunđajući čeka svoj trenutak

MONITOR: Stanko Subotić Cane i srpsko pravosuđe, završili su ,,dramu” pravosnažnom oslobađajućom presudom . Kako gledate na komentare i spekulacije u vezi sa jakim uticajem izvršne vlasti na sudsku, u ovom slučaju?
BAKIĆ: Mučno je to i odvratno. Subotić je u Srbiji bio persona non grata godinama, a sada je persona gratissima, baš kao što je u Crnoj Gori uvek bio. Činjenica da nije osuđen zbog toga što je krivično delo za koje je optužen, a koje se odnosi na milione evra za koje je oštećen budžet Republike Srbije, zastarelo, dovoljno govori o sumnjivosti celog sudskog postupka. Naročito je to slučaj kada se ima u vidu da se u jednom od Subotićevih stanova u Beogradu smestila jedna pseudo-novinarska redakcija koja blati protivnike autoritarnog režima gospodara Vučića. Naravno, čelnik ove redakcije, Petar Luković, rado je viđen gost i u sredstvima masovnog opštenja bliskim gospodaru Đukanoviću.

MONITOR: Crnogorski zvaničnici i srpski predsjednik Tomislav Nikolić ovih dana su vodili žustru prepirku izjavama i saopštenjima. Da li je iz njih progovorila nesmotrena iskrenost ili su njihove izjave „pisale” neke velike sile?
BAKIĆ: Iskreno, ne znam. Nikolić je, bez obzira na visoku funkciju, relativno nebitan politički delatnik, a sve što kaže u funkciji je pokušaja da postane važniji no što jeste. Može se samo nagađati o ulozi Rusije.

MONITOR: Crna Gora je dobila poziv za članstvo u NATO. Gotovo sve zemlje ex-yu sfere, ali i još poneka balkanska, kao svoj glavni motiv stavljaju pitanje regionalne bezbjednosti, a većina njih navodi Srbiju i navodni jak ruski uticaj preko nje, kao svoj najvažniji razlog ?
BAKIĆ: To su besmislice oligarhija nastalih razbijanjem Jugoslavije. Neizmeran je, istovremeno, nacionalistički i sluganski potencijal na ovim prostorima (ne izostavljam ni Srbiju, čije je klanjanje pred Nemačkom groteskno).

MONITOR: Lijevi Podemos je dobio značajan broj mjesta u novom sazivu španskog parlamenta, ali je u Francuskoj ojačao Nacionalni front. Evropske partijske scene se radikalnije polarizuju?
BAKIĆ: Ne mogu se izjednačavati Podemos i Nacionalni front, jer se radi o suštinski suprotstavljenim odgovorima na krizu kapitalizma. Podemos je pokret nade poniženih i uvređenih; on nikoga ne ugrožava, tu nema mržnje prema drugačijima, radilo se o muslimanima, Jevrejima, ili LGBT osobama. On se zalaže za društvenu pravdu, jednakost, i pravednije međunarodne odnose. Radi se o antikapitalističkom, antinacionalističkom i antiimperijalističkom pokretu. Nasuprot tome, Nacionalni front ima idejno i organizaciono poreklo u krajnje desničarskim, nacionalističkim, pa i fašističkim grupama u Francuskoj, čijem je nekadašnjem vođi Žanu Mariju Le Penu otrovni antisemitizam bio zaštitni znak. Njegova kćer ga je stoga, zajedno s drugim antisemitima, isterala iz stranke, ali je zato pojačala islamofobičnu retoriku. Ako bi ona pobedila u Francuskoj, ne može se isključiti neka nova ,,noć dugih noževa” koja bi ovog puta odnela živote muslimana. Francuski islamofobični nacionalizam i imperijalizam, te kapitalistička usmerenost zaštitni su znaci Nacionalnog fronta.

MONITOR: Da li ste možda i vi, svojevremeno, vidjeli u pojavi i izbornim rezultatima grčke Sirize model za autentičnu srpsku ljevicu? Kako danas gledate na Ciprasa i Varufakisa?
BAKIĆ: Kada god vidim nekoga kao što je Siriza u Grčkoj, Džejms Korbin u Velikoj Britaniji, ili Podemos u Španiji, ponadam se da nije sve izgubljeno. Svetski kapitalistički sistem je duboko nepravedan, naročito za nas, građane banana-država na periferiji svetskog kapitalističkog sistema. Siriza je izgubila bitku, jer nije mogla sama. Potrebno je da levica ojača i solidarno sarađuje širom Evrope i sveta.

MONITOR: Svojevremeno ste se zalagali za to da eventualne frakcije u DS-u kao ona koja se stvarala oko Borka Stefanovića ne bi trebalo da cijepaju ovu stranku, bar ne prije pokrajinskih izbora. Stefanović je, međutim, već napustio DS i ima svoje političke planove. Kako ocjenjujete njegov potez?
BAKIĆ: Za stvaranje ozbiljnog levičarskog pokreta potrebno je vreme. Treba sabrati mesne pokrete koji spontano nastaju u varošima Srbije, obrazovati mlade levičare, i napraviti istinski demokratski levičarski pokret. No, Borko Stefanović je video da mu je manevarski prostor u Demokratskoj stranci, kako je vreme odmicalo, sve uži. Shvatio je da stranka, čiji je potpredsednik, idejno luta, što je naročito došlo do izražaja kada je istoričar dr Bojan Dimitrijević, nosilac liste DS-a na predstojećim lokalnim izborima na beogradskoj opštini Čukarica, stao na čelo istorijskih revizionista koji bi da rehabilituju đenerala Milana Nedića, najistaknutijeg srbijanskog kvislinga. Stefanović je shvatio da se ne radi samo o njegovoj ličnoj marginalizaciji u stranci, već i o dubljoj i dalekosežnijoj dezorijentaciji demokrata. Zato ga ne krivim što je stranku napustio pre izbora, iako sam ga od toga odvraćao.

MONITOR: Poslije iskustva koje ste do sada stekli kao ,,saputnik u politici”, hoćete li se otvoreno politički angažovati u Levici Srbije koju osniva Borko Stefanović? I vidite li mogućnosti i dobre razloge da se opozicija udruži prije izbora?
BAKIĆ: Sarađujem u njenom osnivanju, a da li ću se i u kojoj meri angažovati zavisi od mnogih činilaca. Protiv sam udruživanja opozicije, jer ukaljani će i vas uprljati.

MONITOR: Tokom jedne noći uhapšeno je 79 ljudi, a kako je saopštio ministar Nebojša Stefanović očekuje se podnošenje krivičnih prijava za još 30-ak. Među uhapšenima je najzvučnije bivši ministar u dva mandata iz DS-a, Slobodan Milosavljević. Da li je tajming i način sprovođenja akcije štimovan prema interesima vlasti i predstojeće trke za glasove?
BAKIĆ: Osnovana je sumnja da se radi o političkim hapšenjima, upravo stoga što su verovatni izbori na svim nivoima na proleće 2016. Utoliko je i ona ,,ružičasta predstava” o ,,državnom udaru”, kao i ova policijska predstava o borbi protiv kriminala i korupcije u funkciji predizborne kampanje. Naprednjaci delaju po civilizacijski nedopustivom i suštinski kriminalnom obrascu. Pa ipak, demokratima sam već neko vreme ukazivao da treba da se ograde od ljudi za koje veliki deo javnosti sumnja da su se bavili nedozvoljenim radnjama (među ostalima, pominjao sam i Milosavljevića), ako žele da unaprede položaj DS-a.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo