Povežite se sa nama

INTERVJU

TATJANA ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ, PROFESORICA FILOZOFSKOG FAKULTETA U NIKŠIĆU: Totalitarni režim je progutao Univerzitet Crne Gore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije godinu, u intervjuu Monitoru, komentarišući stanje na Filozofskom fakultetu rekli ste da on podliježe uspostavljenoj logici na Univerzitetu Crne Gore – logici partijskog spletkarenja i likvidacije nepodobnih ili nedovoljno poslušnih. Šta se u međuvremenu događalo?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: U međuvremenu se uprava kako Filozofskog fakulteta, tako i Univerziteta potrudila da dokaže da sam bila u pravu. Ako se ni Univerzitet ne može odbraniti od partijskog nasilja, onda je jasno kakva slijepa i bahata sila upravlja Domovinom. Totalitarni režim je u potpunosti progutao Univerzitet Crne Gore. Gospođa Radmila Vojvodić djeluje kao božji sređivački prst, pred kojim se dugouhi i kratkooki bacaju na koljena. Što me opet tjera da se uzaludno pitam – iz kojih referenci izvire njena moć? Ovo je definitivno najnasilnije doba u istoriji Univerziteta, jer je prvi put dokazano neustavno djelovanje njegove uprave. Međutim, niko se nije prisjetio ostavke, predatorska logika i jasan partijski zadatak – totalno uništenje državnog Univerziteta – još je pred njima.

Dakle, zakon je suspendovan na Univerzitetu Crne Gore. Izbori u zvanja vrše se po partijskim kriterijumima podobnosti. Ja uopšte ne sumnjam da će dekan sa prosjekom 6.30 biti izabran za vanrednog profesora, on ima sve potrebne reference. Nauka se od nas ne traži, kao uostalom ni znanje ni u jednoj oblasti!

MONITOR: Često se govori da je Univerzitet prepušten samouništenju i da je partijska ćelija DPS-a…
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Što bi rekao Zaratustra: ,,Ma koliko da sam bio uplašen, morao sam se smejati! Nikad moje oči nisu videle nešto tako šarenopegasto!” Pravi karneval! Uistinu, ne bi mogli ponijeti bolju masku, nego što je njihovo sopstveno lice. Ko bi ih mogao prepoznati kao akademska bića? Sve što uliva grozu služi za građenje akademskog prostora, u stravičnu realnost Univerziteta Crne Gore više niko ne sumnja.

Diplome koje se stiču na državnom Univerzitetu ne zadovoljavaju visoke kriterijume gospođe Vojvodić, jer ih, navodno, tržište ne prepoznaje. Vjerovatno misli na Zavod za zapošljavanje i partijski bračni par koji prepoznaje, po direktivi, samo diplome sa UDG-a. Srećom, državni Univerzitet je pao u prave ruke, koje će ga preporoditi i od njega napraviti prepoznatljivu instituciju. Pitanje je samo po čemu prepoznatljivu? Po neobičnom rektoru, po kršenju Ustava, po kršenju Statuta i ostalih manje važnih zakona? Reorganizatorske akcije, u kojima je objelodanjeno ogromno neznanje, imaju jasnu namjeru da studentima ponude ponižavajuću budućnost zbog koje će poželjeti da studiraju na nekom od privatnih univerziteta. Sa magistrandima i doktorandima to je već učinjeno. Gospođa Vojvodić ni u ,,predizbornoj kampanji” nije skrivala svoju namjeru da prekine monopol državnog Univerziteta, šta god to značilo, i pruži šansu privatnicima.

MONITOR: Kako se iskupiti pred budućnošću za tu i takvu sadašnjost?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Odgovornost snosimo svi, kako mi koji govorimo, ali očigledno ne dovoljno glasno, tako i oni koji ćute, izgleda, ne dovoljno tiho. Urušavanje ovog sistema je veoma blizu. Međutim, ne treba da budemo iznenađeni sjutra kad ovi koji pridržavaju skute predatorskoj eliti, pritrče da grade budućnost, sigurni u svoje kompetencije i pravo, koje su zaradili služeći ovom režimu. Zastrašujuće je i istovremeno smiješno srozavanje akademskog bića, koje je spremno na kršenje zakona, na spletkarenje, na surovosti koje mu omogućava izopačenost sistema. Nažalost, mnogima nije jasno da će ih budućnost zateći u nedostojnom položaju gmizavca, pojedini će samo nastaviti da gmižu u nekom novom poretku.

MONITOR: Zašto ćuti akademska zajednica?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Akademska zajednica ima neograničenu slobodu jedino u ćutanju. Univerzitetski profesor ne smije da progovori ni o svojim problemima, a kamoli o organizovanom kriminalu, korupciji i nepotizmu u društvu. Čast veoma rijetkim izuzecima. Što se tiče korupcije i nepotizma na Univerzitetu, koliko je meni poznato, to je tabu tema.

MONITOR: Šta je onda sa akademskim slobodama i autonomijom Univerziteta?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Sloboda i autonomija odoše boljijema i višijema… Sve zaslužuje da propadne, posebno ona institucija koju nema ko da brani. Na Univerzitetu sve vrvi od predatorske nauke, za njih su čak osmišljene i posebne SCI liste. Otužno je siromaštvo predatora, oni moraju sve da otmu, jer ništa nemaju osim iskonske gladi, ali njihova surovost nema granica, zato akademska zajednica ćuti. Kada predatorski grabež zahvati akademsku sredinu, ako je na periferiji, može se neutralisati. Međutim, kada zahvati samo srce institucije, tu pomoći nema. Univerzitet kopni, jer ga iznutra izjeda predatorska logika koju su u njega usadili brižni baštovani iz DPS-a. Nažalost, u Crnoj Gori nema institucije koja nije zahvaćena procesom razjedanja, jer se glodari uvijek ubacuju u srce sistema. To što je prepoznato kao samouništenje na Univerzitetu Crne Gore, u stvari je mnogo šira, sistemska pojava – opštedomovinski proces. Naime, u srce svake institucije instalirani su partijski predatori, a oni grabe i glođu, pa izgleda kao da institucija samu sebe urušava. Pri tom je fascinantna njihova ograničenost, jer oni ne posjeduju svijest o gnusnom poslu koji obavljaju.

MONITOR: Kako depolitizovati Univerzitet i dati šansu najboljima?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Najbolji već odavno nemaju šanse u Crnoj Gori. Oni masovno napuštaju domovinu da bi se profesionalno ostvarili u nekoj zdravoj kompetitivnoj sredini. Neustavno djelovanje univerzitetskog menadžmenta, koje je vrhunac dostiglo u smjenjivanju dekana, i to ne jednog, nanijelo je ogromnu štetu pojedincima, instituciji, akademskoj zajednici, autonomiji Univerziteta, koja sve više liči na beskrajni plavi krug… U tako izopačenom kontekstu, najboljima ne možete garantovati budućnost dostojnu njihovih kvaliteta. Depolitizacija će biti moguća tek poslije smjene vladajućeg režima. Logika pada je neumoljiva, a vrh pada tako što ruši sve ispod sebe. Urušavanje s vrha je počelo, a ako postoji neko ko vjeruje da taj proces može kontrolisati, grdno se vara.

MONITOR: Nedavno su Vas optužili studenti sa studijskog programa za srpski jezik da se prema njima ponašate neeakademski. Da li su bili u pravu i šta je odlučio Sud časti?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Na Univerzitetu se prema mojoj malenkosti preduzimaju radikalne mjere disciplinovanja: vraćena sam u zvanje vanrednog profesora, što treba da posluži kao primjer svima koji bi se usudili da kritikuju stanje na Univerzitetu. U tu svrhu aktiviran je i Sud časti. Optužba koja mi se stavlja na teret je zbilja perfidna, dostojna sluzave partijske imaginacije. Pismo, odnosno vapaj studenata srpskog jezika o njihovoj navodnoj ugroženosti, i to na nacionalnoj osnovi, imao je samo jedan cilj – satanizaciju moje ličnosti. Taj cilj je, uz aktivno učešće depeesovaca, postignut jer se po zahtjevima pojedinih građana, izrečenim na javnim mrežama, vidi da je uspješno kreirana atmosfera linča. Naime, ugroženim studentima se preporučuje da nabave ,,glogov kolac i obračunaju se sa mnom”, a ako ni to ne pomogne, ,,benzin i vatra” su tu. Sada je očigledno da je namjera kreatora čitave ove afere upravo izazivanje opasnosti po moju bezbjednost, a sve je započelo naivnim, čistim i bezazlenim pismom mojih navodnih žrtava – studenata srpskog jezika.

U pismu uprave i formalno potpisanih studenata ugrožava se moje pravo na slobodu govora i pokušava se cenzurisati akademski diskurs, a mene kao univerzitetskog profesora pokušavaju da zastraše i disciplinuju procesom. Studenti su, nažalost, stavljeni u službu zaštite DPS funkcionera, jer kao krunski dokaz o svojoj ugroženosti, oni prepričavaju moje bezazlene šale na račun raznoraznih menadžera. Sada je jasno da je pokretanje postupka pred Sudom časti i osuda u medijima, i to prije izricanja presude, najavljeni obračun dekana Gorana Barovića sa mnom. Još jednom izražavam žaljenje što su u tu gnusnu radnju umiješani studenti.

Ugrožavanje moje bezbjednosti studentima nije bila namjera, odbijam da vjerujem u toliku surovost tih mladih ljudi, ali svakako da je to namjera onih koji su osmislili čitav proces, u čije političko utemeljenje nimalo ne sumnjam. Međutim, postupak izmiče kontroli i prijeti da preraste u linč moje malenkosti, a ja zbilja ne želim da budem žrtva ostrašćenih i histeričnih domoljubaca. Bila sam prisiljena da policiji prijavim prijeteće poruke na društvenim mrežama u kojima se otvoreno traži moja likvidacija. Dakle, dotle ide partijsko spletkarenje, s njima nema šale, jer ko im se sprda, njima i njihovoj moći, taj mora da se zabrine za svoj život i da, naravno, ućuti. Na Univerzitetu djeluje sveopšti domovinski mehanizam prisluškivanja, špijuniranja i ućutkivanja.

Montenegristika zabranjena

MONITOR: Je li tačno da niko nema šanse da na UCG doktorira ako nije režimski čovjek?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Kriterijumi su pooštreni, ne samo da je neophodno da kandidat bude režimski, nego i mentor i članovi komisije moraju biti podobni. Kontrola kvaliteta i nauke je totalna. Kriterijumi za izbor u zvanja na Univerzitetu Crne Gore trenutno pogoduju glumcima ili pak naučnicima poput Duška Bjelice. Veliki domoljubi stopirali su doktorate iz crnogorske književnosti: dvije moje kandidatkinje, pogađate, ostale su bez mentora, to jest mene i dodijeljen im je mentor iz Novog Sada. Sada one rade doktorate iz srpske književnosti. Očigledno je da se montenegristika ne smije izučavati na državnom Univerzitetu. Veliki uspjeh tima za reorganizaciju ogleda se u činjenici da je ove godine na doktorske studije UCG-e upisano svega sedam kandidata. Dakle, krajnji cilj – ukidanje nauke na Univerzitetu djeluje dostižno. Pobijanje akademske logike i svih akademskih načela, međutim, nikoga pretjerano ne zabrinjava, jer su svi zabrinuti za goli opstanak.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo