Povežite se sa nama

INTERVJU

TATJANA ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ, PROFESORICA FILOZOFSKOG FAKULTETA U NIKŠIĆU: Totalitarni režim je progutao Univerzitet Crne Gore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije godinu, u intervjuu Monitoru, komentarišući stanje na Filozofskom fakultetu rekli ste da on podliježe uspostavljenoj logici na Univerzitetu Crne Gore – logici partijskog spletkarenja i likvidacije nepodobnih ili nedovoljno poslušnih. Šta se u međuvremenu događalo?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: U međuvremenu se uprava kako Filozofskog fakulteta, tako i Univerziteta potrudila da dokaže da sam bila u pravu. Ako se ni Univerzitet ne može odbraniti od partijskog nasilja, onda je jasno kakva slijepa i bahata sila upravlja Domovinom. Totalitarni režim je u potpunosti progutao Univerzitet Crne Gore. Gospođa Radmila Vojvodić djeluje kao božji sređivački prst, pred kojim se dugouhi i kratkooki bacaju na koljena. Što me opet tjera da se uzaludno pitam – iz kojih referenci izvire njena moć? Ovo je definitivno najnasilnije doba u istoriji Univerziteta, jer je prvi put dokazano neustavno djelovanje njegove uprave. Međutim, niko se nije prisjetio ostavke, predatorska logika i jasan partijski zadatak – totalno uništenje državnog Univerziteta – još je pred njima.

Dakle, zakon je suspendovan na Univerzitetu Crne Gore. Izbori u zvanja vrše se po partijskim kriterijumima podobnosti. Ja uopšte ne sumnjam da će dekan sa prosjekom 6.30 biti izabran za vanrednog profesora, on ima sve potrebne reference. Nauka se od nas ne traži, kao uostalom ni znanje ni u jednoj oblasti!

MONITOR: Često se govori da je Univerzitet prepušten samouništenju i da je partijska ćelija DPS-a…
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Što bi rekao Zaratustra: ,,Ma koliko da sam bio uplašen, morao sam se smejati! Nikad moje oči nisu videle nešto tako šarenopegasto!” Pravi karneval! Uistinu, ne bi mogli ponijeti bolju masku, nego što je njihovo sopstveno lice. Ko bi ih mogao prepoznati kao akademska bića? Sve što uliva grozu služi za građenje akademskog prostora, u stravičnu realnost Univerziteta Crne Gore više niko ne sumnja.

Diplome koje se stiču na državnom Univerzitetu ne zadovoljavaju visoke kriterijume gospođe Vojvodić, jer ih, navodno, tržište ne prepoznaje. Vjerovatno misli na Zavod za zapošljavanje i partijski bračni par koji prepoznaje, po direktivi, samo diplome sa UDG-a. Srećom, državni Univerzitet je pao u prave ruke, koje će ga preporoditi i od njega napraviti prepoznatljivu instituciju. Pitanje je samo po čemu prepoznatljivu? Po neobičnom rektoru, po kršenju Ustava, po kršenju Statuta i ostalih manje važnih zakona? Reorganizatorske akcije, u kojima je objelodanjeno ogromno neznanje, imaju jasnu namjeru da studentima ponude ponižavajuću budućnost zbog koje će poželjeti da studiraju na nekom od privatnih univerziteta. Sa magistrandima i doktorandima to je već učinjeno. Gospođa Vojvodić ni u ,,predizbornoj kampanji” nije skrivala svoju namjeru da prekine monopol državnog Univerziteta, šta god to značilo, i pruži šansu privatnicima.

MONITOR: Kako se iskupiti pred budućnošću za tu i takvu sadašnjost?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Odgovornost snosimo svi, kako mi koji govorimo, ali očigledno ne dovoljno glasno, tako i oni koji ćute, izgleda, ne dovoljno tiho. Urušavanje ovog sistema je veoma blizu. Međutim, ne treba da budemo iznenađeni sjutra kad ovi koji pridržavaju skute predatorskoj eliti, pritrče da grade budućnost, sigurni u svoje kompetencije i pravo, koje su zaradili služeći ovom režimu. Zastrašujuće je i istovremeno smiješno srozavanje akademskog bića, koje je spremno na kršenje zakona, na spletkarenje, na surovosti koje mu omogućava izopačenost sistema. Nažalost, mnogima nije jasno da će ih budućnost zateći u nedostojnom položaju gmizavca, pojedini će samo nastaviti da gmižu u nekom novom poretku.

MONITOR: Zašto ćuti akademska zajednica?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Akademska zajednica ima neograničenu slobodu jedino u ćutanju. Univerzitetski profesor ne smije da progovori ni o svojim problemima, a kamoli o organizovanom kriminalu, korupciji i nepotizmu u društvu. Čast veoma rijetkim izuzecima. Što se tiče korupcije i nepotizma na Univerzitetu, koliko je meni poznato, to je tabu tema.

MONITOR: Šta je onda sa akademskim slobodama i autonomijom Univerziteta?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Sloboda i autonomija odoše boljijema i višijema… Sve zaslužuje da propadne, posebno ona institucija koju nema ko da brani. Na Univerzitetu sve vrvi od predatorske nauke, za njih su čak osmišljene i posebne SCI liste. Otužno je siromaštvo predatora, oni moraju sve da otmu, jer ništa nemaju osim iskonske gladi, ali njihova surovost nema granica, zato akademska zajednica ćuti. Kada predatorski grabež zahvati akademsku sredinu, ako je na periferiji, može se neutralisati. Međutim, kada zahvati samo srce institucije, tu pomoći nema. Univerzitet kopni, jer ga iznutra izjeda predatorska logika koju su u njega usadili brižni baštovani iz DPS-a. Nažalost, u Crnoj Gori nema institucije koja nije zahvaćena procesom razjedanja, jer se glodari uvijek ubacuju u srce sistema. To što je prepoznato kao samouništenje na Univerzitetu Crne Gore, u stvari je mnogo šira, sistemska pojava – opštedomovinski proces. Naime, u srce svake institucije instalirani su partijski predatori, a oni grabe i glođu, pa izgleda kao da institucija samu sebe urušava. Pri tom je fascinantna njihova ograničenost, jer oni ne posjeduju svijest o gnusnom poslu koji obavljaju.

MONITOR: Kako depolitizovati Univerzitet i dati šansu najboljima?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Najbolji već odavno nemaju šanse u Crnoj Gori. Oni masovno napuštaju domovinu da bi se profesionalno ostvarili u nekoj zdravoj kompetitivnoj sredini. Neustavno djelovanje univerzitetskog menadžmenta, koje je vrhunac dostiglo u smjenjivanju dekana, i to ne jednog, nanijelo je ogromnu štetu pojedincima, instituciji, akademskoj zajednici, autonomiji Univerziteta, koja sve više liči na beskrajni plavi krug… U tako izopačenom kontekstu, najboljima ne možete garantovati budućnost dostojnu njihovih kvaliteta. Depolitizacija će biti moguća tek poslije smjene vladajućeg režima. Logika pada je neumoljiva, a vrh pada tako što ruši sve ispod sebe. Urušavanje s vrha je počelo, a ako postoji neko ko vjeruje da taj proces može kontrolisati, grdno se vara.

MONITOR: Nedavno su Vas optužili studenti sa studijskog programa za srpski jezik da se prema njima ponašate neeakademski. Da li su bili u pravu i šta je odlučio Sud časti?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Na Univerzitetu se prema mojoj malenkosti preduzimaju radikalne mjere disciplinovanja: vraćena sam u zvanje vanrednog profesora, što treba da posluži kao primjer svima koji bi se usudili da kritikuju stanje na Univerzitetu. U tu svrhu aktiviran je i Sud časti. Optužba koja mi se stavlja na teret je zbilja perfidna, dostojna sluzave partijske imaginacije. Pismo, odnosno vapaj studenata srpskog jezika o njihovoj navodnoj ugroženosti, i to na nacionalnoj osnovi, imao je samo jedan cilj – satanizaciju moje ličnosti. Taj cilj je, uz aktivno učešće depeesovaca, postignut jer se po zahtjevima pojedinih građana, izrečenim na javnim mrežama, vidi da je uspješno kreirana atmosfera linča. Naime, ugroženim studentima se preporučuje da nabave ,,glogov kolac i obračunaju se sa mnom”, a ako ni to ne pomogne, ,,benzin i vatra” su tu. Sada je očigledno da je namjera kreatora čitave ove afere upravo izazivanje opasnosti po moju bezbjednost, a sve je započelo naivnim, čistim i bezazlenim pismom mojih navodnih žrtava – studenata srpskog jezika.

U pismu uprave i formalno potpisanih studenata ugrožava se moje pravo na slobodu govora i pokušava se cenzurisati akademski diskurs, a mene kao univerzitetskog profesora pokušavaju da zastraše i disciplinuju procesom. Studenti su, nažalost, stavljeni u službu zaštite DPS funkcionera, jer kao krunski dokaz o svojoj ugroženosti, oni prepričavaju moje bezazlene šale na račun raznoraznih menadžera. Sada je jasno da je pokretanje postupka pred Sudom časti i osuda u medijima, i to prije izricanja presude, najavljeni obračun dekana Gorana Barovića sa mnom. Još jednom izražavam žaljenje što su u tu gnusnu radnju umiješani studenti.

Ugrožavanje moje bezbjednosti studentima nije bila namjera, odbijam da vjerujem u toliku surovost tih mladih ljudi, ali svakako da je to namjera onih koji su osmislili čitav proces, u čije političko utemeljenje nimalo ne sumnjam. Međutim, postupak izmiče kontroli i prijeti da preraste u linč moje malenkosti, a ja zbilja ne želim da budem žrtva ostrašćenih i histeričnih domoljubaca. Bila sam prisiljena da policiji prijavim prijeteće poruke na društvenim mrežama u kojima se otvoreno traži moja likvidacija. Dakle, dotle ide partijsko spletkarenje, s njima nema šale, jer ko im se sprda, njima i njihovoj moći, taj mora da se zabrine za svoj život i da, naravno, ućuti. Na Univerzitetu djeluje sveopšti domovinski mehanizam prisluškivanja, špijuniranja i ućutkivanja.

Montenegristika zabranjena

MONITOR: Je li tačno da niko nema šanse da na UCG doktorira ako nije režimski čovjek?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Kriterijumi su pooštreni, ne samo da je neophodno da kandidat bude režimski, nego i mentor i članovi komisije moraju biti podobni. Kontrola kvaliteta i nauke je totalna. Kriterijumi za izbor u zvanja na Univerzitetu Crne Gore trenutno pogoduju glumcima ili pak naučnicima poput Duška Bjelice. Veliki domoljubi stopirali su doktorate iz crnogorske književnosti: dvije moje kandidatkinje, pogađate, ostale su bez mentora, to jest mene i dodijeljen im je mentor iz Novog Sada. Sada one rade doktorate iz srpske književnosti. Očigledno je da se montenegristika ne smije izučavati na državnom Univerzitetu. Veliki uspjeh tima za reorganizaciju ogleda se u činjenici da je ove godine na doktorske studije UCG-e upisano svega sedam kandidata. Dakle, krajnji cilj – ukidanje nauke na Univerzitetu djeluje dostižno. Pobijanje akademske logike i svih akademskih načela, međutim, nikoga pretjerano ne zabrinjava, jer su svi zabrinuti za goli opstanak.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo