Povežite se sa nama

INTERVJU

TATJANA ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ, PROFESORICA FILOZOFSKOG FAKULTETA U NIKŠIĆU: Totalitarni režim je progutao Univerzitet Crne Gore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije godinu, u intervjuu Monitoru, komentarišući stanje na Filozofskom fakultetu rekli ste da on podliježe uspostavljenoj logici na Univerzitetu Crne Gore – logici partijskog spletkarenja i likvidacije nepodobnih ili nedovoljno poslušnih. Šta se u međuvremenu događalo?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: U međuvremenu se uprava kako Filozofskog fakulteta, tako i Univerziteta potrudila da dokaže da sam bila u pravu. Ako se ni Univerzitet ne može odbraniti od partijskog nasilja, onda je jasno kakva slijepa i bahata sila upravlja Domovinom. Totalitarni režim je u potpunosti progutao Univerzitet Crne Gore. Gospođa Radmila Vojvodić djeluje kao božji sređivački prst, pred kojim se dugouhi i kratkooki bacaju na koljena. Što me opet tjera da se uzaludno pitam – iz kojih referenci izvire njena moć? Ovo je definitivno najnasilnije doba u istoriji Univerziteta, jer je prvi put dokazano neustavno djelovanje njegove uprave. Međutim, niko se nije prisjetio ostavke, predatorska logika i jasan partijski zadatak – totalno uništenje državnog Univerziteta – još je pred njima.

Dakle, zakon je suspendovan na Univerzitetu Crne Gore. Izbori u zvanja vrše se po partijskim kriterijumima podobnosti. Ja uopšte ne sumnjam da će dekan sa prosjekom 6.30 biti izabran za vanrednog profesora, on ima sve potrebne reference. Nauka se od nas ne traži, kao uostalom ni znanje ni u jednoj oblasti!

MONITOR: Često se govori da je Univerzitet prepušten samouništenju i da je partijska ćelija DPS-a…
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Što bi rekao Zaratustra: ,,Ma koliko da sam bio uplašen, morao sam se smejati! Nikad moje oči nisu videle nešto tako šarenopegasto!” Pravi karneval! Uistinu, ne bi mogli ponijeti bolju masku, nego što je njihovo sopstveno lice. Ko bi ih mogao prepoznati kao akademska bića? Sve što uliva grozu služi za građenje akademskog prostora, u stravičnu realnost Univerziteta Crne Gore više niko ne sumnja.

Diplome koje se stiču na državnom Univerzitetu ne zadovoljavaju visoke kriterijume gospođe Vojvodić, jer ih, navodno, tržište ne prepoznaje. Vjerovatno misli na Zavod za zapošljavanje i partijski bračni par koji prepoznaje, po direktivi, samo diplome sa UDG-a. Srećom, državni Univerzitet je pao u prave ruke, koje će ga preporoditi i od njega napraviti prepoznatljivu instituciju. Pitanje je samo po čemu prepoznatljivu? Po neobičnom rektoru, po kršenju Ustava, po kršenju Statuta i ostalih manje važnih zakona? Reorganizatorske akcije, u kojima je objelodanjeno ogromno neznanje, imaju jasnu namjeru da studentima ponude ponižavajuću budućnost zbog koje će poželjeti da studiraju na nekom od privatnih univerziteta. Sa magistrandima i doktorandima to je već učinjeno. Gospođa Vojvodić ni u ,,predizbornoj kampanji” nije skrivala svoju namjeru da prekine monopol državnog Univerziteta, šta god to značilo, i pruži šansu privatnicima.

MONITOR: Kako se iskupiti pred budućnošću za tu i takvu sadašnjost?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Odgovornost snosimo svi, kako mi koji govorimo, ali očigledno ne dovoljno glasno, tako i oni koji ćute, izgleda, ne dovoljno tiho. Urušavanje ovog sistema je veoma blizu. Međutim, ne treba da budemo iznenađeni sjutra kad ovi koji pridržavaju skute predatorskoj eliti, pritrče da grade budućnost, sigurni u svoje kompetencije i pravo, koje su zaradili služeći ovom režimu. Zastrašujuće je i istovremeno smiješno srozavanje akademskog bića, koje je spremno na kršenje zakona, na spletkarenje, na surovosti koje mu omogućava izopačenost sistema. Nažalost, mnogima nije jasno da će ih budućnost zateći u nedostojnom položaju gmizavca, pojedini će samo nastaviti da gmižu u nekom novom poretku.

MONITOR: Zašto ćuti akademska zajednica?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Akademska zajednica ima neograničenu slobodu jedino u ćutanju. Univerzitetski profesor ne smije da progovori ni o svojim problemima, a kamoli o organizovanom kriminalu, korupciji i nepotizmu u društvu. Čast veoma rijetkim izuzecima. Što se tiče korupcije i nepotizma na Univerzitetu, koliko je meni poznato, to je tabu tema.

MONITOR: Šta je onda sa akademskim slobodama i autonomijom Univerziteta?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Sloboda i autonomija odoše boljijema i višijema… Sve zaslužuje da propadne, posebno ona institucija koju nema ko da brani. Na Univerzitetu sve vrvi od predatorske nauke, za njih su čak osmišljene i posebne SCI liste. Otužno je siromaštvo predatora, oni moraju sve da otmu, jer ništa nemaju osim iskonske gladi, ali njihova surovost nema granica, zato akademska zajednica ćuti. Kada predatorski grabež zahvati akademsku sredinu, ako je na periferiji, može se neutralisati. Međutim, kada zahvati samo srce institucije, tu pomoći nema. Univerzitet kopni, jer ga iznutra izjeda predatorska logika koju su u njega usadili brižni baštovani iz DPS-a. Nažalost, u Crnoj Gori nema institucije koja nije zahvaćena procesom razjedanja, jer se glodari uvijek ubacuju u srce sistema. To što je prepoznato kao samouništenje na Univerzitetu Crne Gore, u stvari je mnogo šira, sistemska pojava – opštedomovinski proces. Naime, u srce svake institucije instalirani su partijski predatori, a oni grabe i glođu, pa izgleda kao da institucija samu sebe urušava. Pri tom je fascinantna njihova ograničenost, jer oni ne posjeduju svijest o gnusnom poslu koji obavljaju.

MONITOR: Kako depolitizovati Univerzitet i dati šansu najboljima?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Najbolji već odavno nemaju šanse u Crnoj Gori. Oni masovno napuštaju domovinu da bi se profesionalno ostvarili u nekoj zdravoj kompetitivnoj sredini. Neustavno djelovanje univerzitetskog menadžmenta, koje je vrhunac dostiglo u smjenjivanju dekana, i to ne jednog, nanijelo je ogromnu štetu pojedincima, instituciji, akademskoj zajednici, autonomiji Univerziteta, koja sve više liči na beskrajni plavi krug… U tako izopačenom kontekstu, najboljima ne možete garantovati budućnost dostojnu njihovih kvaliteta. Depolitizacija će biti moguća tek poslije smjene vladajućeg režima. Logika pada je neumoljiva, a vrh pada tako što ruši sve ispod sebe. Urušavanje s vrha je počelo, a ako postoji neko ko vjeruje da taj proces može kontrolisati, grdno se vara.

MONITOR: Nedavno su Vas optužili studenti sa studijskog programa za srpski jezik da se prema njima ponašate neeakademski. Da li su bili u pravu i šta je odlučio Sud časti?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Na Univerzitetu se prema mojoj malenkosti preduzimaju radikalne mjere disciplinovanja: vraćena sam u zvanje vanrednog profesora, što treba da posluži kao primjer svima koji bi se usudili da kritikuju stanje na Univerzitetu. U tu svrhu aktiviran je i Sud časti. Optužba koja mi se stavlja na teret je zbilja perfidna, dostojna sluzave partijske imaginacije. Pismo, odnosno vapaj studenata srpskog jezika o njihovoj navodnoj ugroženosti, i to na nacionalnoj osnovi, imao je samo jedan cilj – satanizaciju moje ličnosti. Taj cilj je, uz aktivno učešće depeesovaca, postignut jer se po zahtjevima pojedinih građana, izrečenim na javnim mrežama, vidi da je uspješno kreirana atmosfera linča. Naime, ugroženim studentima se preporučuje da nabave ,,glogov kolac i obračunaju se sa mnom”, a ako ni to ne pomogne, ,,benzin i vatra” su tu. Sada je očigledno da je namjera kreatora čitave ove afere upravo izazivanje opasnosti po moju bezbjednost, a sve je započelo naivnim, čistim i bezazlenim pismom mojih navodnih žrtava – studenata srpskog jezika.

U pismu uprave i formalno potpisanih studenata ugrožava se moje pravo na slobodu govora i pokušava se cenzurisati akademski diskurs, a mene kao univerzitetskog profesora pokušavaju da zastraše i disciplinuju procesom. Studenti su, nažalost, stavljeni u službu zaštite DPS funkcionera, jer kao krunski dokaz o svojoj ugroženosti, oni prepričavaju moje bezazlene šale na račun raznoraznih menadžera. Sada je jasno da je pokretanje postupka pred Sudom časti i osuda u medijima, i to prije izricanja presude, najavljeni obračun dekana Gorana Barovića sa mnom. Još jednom izražavam žaljenje što su u tu gnusnu radnju umiješani studenti.

Ugrožavanje moje bezbjednosti studentima nije bila namjera, odbijam da vjerujem u toliku surovost tih mladih ljudi, ali svakako da je to namjera onih koji su osmislili čitav proces, u čije političko utemeljenje nimalo ne sumnjam. Međutim, postupak izmiče kontroli i prijeti da preraste u linč moje malenkosti, a ja zbilja ne želim da budem žrtva ostrašćenih i histeričnih domoljubaca. Bila sam prisiljena da policiji prijavim prijeteće poruke na društvenim mrežama u kojima se otvoreno traži moja likvidacija. Dakle, dotle ide partijsko spletkarenje, s njima nema šale, jer ko im se sprda, njima i njihovoj moći, taj mora da se zabrine za svoj život i da, naravno, ućuti. Na Univerzitetu djeluje sveopšti domovinski mehanizam prisluškivanja, špijuniranja i ućutkivanja.

Montenegristika zabranjena

MONITOR: Je li tačno da niko nema šanse da na UCG doktorira ako nije režimski čovjek?
ĐURIŠIĆ-BEČANOVIĆ: Kriterijumi su pooštreni, ne samo da je neophodno da kandidat bude režimski, nego i mentor i članovi komisije moraju biti podobni. Kontrola kvaliteta i nauke je totalna. Kriterijumi za izbor u zvanja na Univerzitetu Crne Gore trenutno pogoduju glumcima ili pak naučnicima poput Duška Bjelice. Veliki domoljubi stopirali su doktorate iz crnogorske književnosti: dvije moje kandidatkinje, pogađate, ostale su bez mentora, to jest mene i dodijeljen im je mentor iz Novog Sada. Sada one rade doktorate iz srpske književnosti. Očigledno je da se montenegristika ne smije izučavati na državnom Univerzitetu. Veliki uspjeh tima za reorganizaciju ogleda se u činjenici da je ove godine na doktorske studije UCG-e upisano svega sedam kandidata. Dakle, krajnji cilj – ukidanje nauke na Univerzitetu djeluje dostižno. Pobijanje akademske logike i svih akademskih načela, međutim, nikoga pretjerano ne zabrinjava, jer su svi zabrinuti za goli opstanak.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo