Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN BURSAĆ, KOLUMNISTA BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Ništa nismo naučili

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošlo je 20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i prestanka rata u BiH. Kakvi su rezultati, da li je taj sporazum, kako neki tvrde, „odslužio svoje” ili je, „ još neispunjen” da bi se već mijenjao?
BURSAĆ: Sama činjenica da 20 godina nakon Dejtona pričamo o Dejtonskom sporazumu je poražavajuća. Ljudi moraju da shvate kako je riječ o mirovnom aktu, kojim je prije svega SAD, zaustavio rat u BIH. Sporazum je bio i mora biti samo prelazno rješenje. Nažalost u njega su se fragmentarno i po potrebi kleli svi akteri rata i njihovi politički (i nacionalistički) nasljednici do dan danas. Imamo paradoksalnu situaciju da se nakon dvije decenije lokalnim političkim vođama, a bogme i velikom dijelu naroda još ratuje, pa nam onda i treba mirovni, a ne neki ekonomski, razvojni ili planski sporazum. Nažalost, od prisilnog sklapanja mira nismo ni uncu otišli dalje. Nismo ništa naučili. Nama treba lični, reprogramirani sporazum, na individualnom nivou, kako bi se uopšte bavili nekakvim funkcionalnim reustrojem.

MONITOR: Dva člana Predsedništva BIH, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, predlažu novi tip kantonizacije BiH – podjelu na četiri megakantona, radi racionalizacije resursa. Komentari ovih predloga, međutim, uglavnom idu u pravcu tumačenja da se tako, na mala vrata, pravi mesto trećem, hrvatskom entitetu?
BURSAĆ: Priča o magakantonima koju su pokrenula gospoda Izetbegović i Čović radi tobože racionalizacije resursa, nije ništa drugo do li najobičniji jeftini medijsko-politički marketing. Gospodin Dodik to radi permanentno sa tzv. otcjepljenjem entiteta Republika Srpska, a priče o trećem, tzv. Hrvatskom entitetu stalno su na jelovniku nacionalističkih jastrebova. U svakom slučaju, međunarodna zajednica, koliko god taj pojam danas impotentno zvučao, neće dozvoliti takav vid političkog hazarderstva. Ali to je manje bitno. Važno je da stanovnici BiH shvate kako je država sa dva entiteta neplodna i neučinkovita. Bilo kakva ozbiljna približavanja EU integracijama, posve sigurno, zahtijevaće nestanak entiteta u političkom kapacitetu koji postoji i stvaranje neke vrste geografskih regija. I to znaju svi. Ali  sve do tada, svaku ,,odluku” i mišljenje lokalnih političara ne treba uzimati za ozbiljno. To nije ,,otkrivanje Amerike” od strane Čovića i Izetbegovića.

MONITOR: Zanimljivo je da je ovo predlog hrvatskog i bošnjačkog predstavnika, iako je Milorad Dodik više puta posljednjih godina izjavljivao da podržava stvaranje hrvatskog eniteta.
BURSAĆ: Ponavljam, to je dio senzacionalističke politike pune žutila. Samo Čoviću, tobože, ne odgovara politika Milorada Dodika, pa je posve logično da se sa Izetbegovićem igra ,,monopol” igrarija. Niko ne garantuje da će do izlaska vašeg sljedećeg broja situacija biti naglavce drugačija i da će na stolu biti neka nova, a opet privremena i opet viđena kombinatorika. Uvjeren sam u to. Budimo realni: niti Dodik niti bilo ko u BiH ne može stvoriti nekakav ,,hrvatski entitet”, niti će ljubav Izetbegovića i Čovića biti na duge staze.

MONITOR: Dodik je u centru pažnje zbog medijskih navoda da je Tužilaštvo BiH pokrenulo istragu protiv njega, ali je šef odeljenja za organizovani kriminal to demantovao?
BURSAĆ: To samo pokazuje kakava je BiH država. Pa ovdje ni ministar policije ne zna da li je zvanično pokrenuta istraga protiv Milorada Dodika. Kada ga pitate šta je sa tom istragom, on vas uputi na tužilaštvo koje se intenzivno ne miješa u svoj posao. I dabome da takva pometnja i smutnja opet najviše odgovara Miloradu Dodiku, koji zorno pokazuje kako država ne radi svoj posao. U konačnici, ako sada država ne radi efikasno i ako nema dokaza protiv Dodika ili njegovih najbližih saradnika, neće ih imati nikada i postavlja se otvoreno pitanje da li Tužilaštvo BiH iskreno radi svoj posao.

MONITOR: Koliko su ozbiljne sumnje u vezi sa tim, kao i krivično djelo koje se Dodiku, u tim navodima, stavlja na teret?
BURSAĆ: Mi možemo sad hipotetisati i tvrditi šta hoćemo. Možemo, primjerice, kao novinari da istražimo porijeklo imovine Milorada Dodika na Dedinju. Možemo da pogledamo istorijat vlasništva vile koja je predmet spora. Možemo da spekulišemo preko kakvih kreditnih linija je kupljena narečena nekretnina. Ili je kupljena kešom? Možemo nagađati da li je stvarno koristi izraelska Ambasada ili možda ne…? Ali, zaista, šta radi policija i tužilaštvo? Zašto svojim ponašanjem, daju legitimitet bahatosti Milorada Dodika? Zašto se tako uporno i intenzivno ne petljaju u svoj posao?  Mislim da su to prava pitanja.

MONITOR: Neki portali su najavljivali organizovani puč protiv Dodika, a on sam je pominjao rat koji domaći i strani NVO, neki mediji, opozicija vode protiv najvažnijih institucionalnih stubova RS. Šta je tu istina?
BURSAĆ: Dodik godinama putem svojih medija i lobista koji su debelo plaćeni stvara histeriju, patološki scenario, po kome ,,domaći izdajnici i strani plaćenici” uporno pokušavaju da svrgnu sa vlasti ,,dobrog i poštenog Dodika”. Ovi mediji i pojedinci plaćeni su iz entitetske kase, dakle od narodnih para, kako bi tom istom narodu servirali notorne laži. Danas je to RTRS, portal Iskra u vlasništvu Emira Kusturice, Obrad Kesić, koji je neki lobista u Vašingtonu, a sutra ko zna ko. A, opoziciju, kao tobože remetilački faktor u RS-u više ni Dodik ne spominje. Toliko je slaba i autistična.  Ima logike u ovoj histeriji i sva ona je podređena što dužem ostanku Dodika na vlasti ili barem van domašaja ruke pravde.

MONITOR: Može li politička i lična sudbina Dodika biti razlog neslaganja između predstavnika međunarodnih organizacija i susjednih država, posebno Srbije, pošto on otvoreno zagovara partnerstvo sa Rusijom i ujedinjenje sa Srbijom?
BURSAĆ: Sudbina Milorada Dodika je direktno povezana sa željama i stavovima međunarodne zajednice. Ovog novopečenog rusofila, na vlast su doveli američki tenkovi, a od Vašingtona je tada bio ocijenjen kao ,,mlad i perspektivan političar”. Zbog aktuelne političke situacije BiH je predaleko od periskopa Brisela i Vašingtona, što Dodik koristi za vaspostavljanje nekakvog srpskog Pijemonta, koji čak ni Srbiji u ovakvoj konstelaciji snaga nikako ne odgovara. Unutar RS, ako pogledmo pitanja i probleme koji se tiču prije svega ekonomije, investicija, radnih mijesta, od strane plebsa, rejting Dodika je bankarski rečeno ,,smeće”. Ali dok postoji histerija o ,,napadima” na RS, on je i dalje neprikosnoveni lider zapadnih Srba.

MONITOR: Najnoviji sukob Banjaluke i Sarajeva bio je zbog ulaska SIPE u prostorije policije i vlasti u Novom Gradu, kada su hapsili nekoliko osumnjičenih za ratne zločine. Da li se radi o pravnom pitanju, različitom tumačenju zakona i nadležnosti, ili o prilici da se nastavi rat entiteta i ličnosti koje ih vode za uticaj na budućnost BiH?
BURSAĆ: Pa ,,dužina” krize od par dana i sporazum između SIPE i MUPA RS vam pokazuju o kakvoj je smijuriji riječ. Prvo je prvi policajac RS Dragan Lukač zajedno sa Skupštinom, Vladom, premijerkom poništio sve ugovore i veze sa SIPOM. Par dana poslije, kao da se ništa nije desilo nastavljena je saradnja, a akcija SIPE u Novom Gradu proglašena je legalnom i legitimnom. Time su sve pobrojane institucije i ljudi koji su potpisali nekakav prekid saradnje sa SIPOM, samo omalovažili svoje funkcije. Ali šta je to u poređenju sa Dodikovih par medijskih poena. Akcija SIPE i zobože proglašenje rata protiv institucija države od strane Dodika, samo pokazuju o kakvom konvertitu se radi i ništa više.

MONITOR: Šta mislite o navodnim najnovijim svjedočenjima u vezi sa odgovornošću za ratno granatiranje Markala?
BURSAĆ: Ako mislite na nekakva priznanja kako iza granatiranja Markala stoji rahmetli Alija Izetbegović i Armija BiH, to su čiste budalaštine koje žestoko ulijeću u teren teorija zavjere. Ovakvih hipoteza je bilo i biće, ali one osim nanovog izazivanja trauma kod preživjelih i familija koje su izgubile najbliže na Markalama nemaju nikakvu težinu. Čak ni medijsku. Riječ je o čistoj sramoti.

MONITOR: Predsjedavajući Savjeta ministara BiH, Denis Zvizdić, najavljuje podnošenje aplikacije za članstvo u EU, za mesec-dva. Šta za BiH, sa svim njenim podjelama i problemima, predstavlja napredak u formalizaciji „puta u EU” i kakva je uloga u tome današnje RS, posebno zbog „faktora Dodik”?
BURSAĆ: Prvi ljudi Savjeta ministara su prije tačno godinu najavili da će ,,za mjesec-dva” BiH podnijeti aplikaciju za članstvo u EU. Kako? Kako zemlja koja je u proteklih godinu dana ekonomski, bezbjedonosno i institucionalno nazadovala, može biti bliža EU nego lani? Slučaj Dodik nije jedini, ali je najbitniji u pokretanju i otvaranju, prije svega unutardržavne funkcionalne reorganizacije. Zbog svoje pozicije i prije svega interesa, Milorad Dodik je glavni kočničar funkcionisanja BIH kao države. Dok je on tu biće tako. Ali, nemojmo se zavaravati. I bez Dodika na političkoj sceni svi moraju zavrnuti rukave kako bi ova zemlja stigla na nulti položaj, na start. Do tada je svaka priča o približavanju BiH EU neozbiljna. Dok postoje ljudi koji su van domašaja zakona i za koje je sopstvena zemlja, entitet i narod samo brana i talični čip kako bi ostali na slobodi, priča o BiH kao ozbiljnoj državi je simješna. Žalosno smiješna.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo