Povežite se sa nama

INTERVJU

MAJA STOJANOVIĆ , IZVRŠNA DIREKTORICA NVO GRAĐANSKE INICIJATIVE BEOGRAD: Jurnjava za posljedicama

Objavljeno prije

na

MONITOR: Konačno su otvorena prva poglavlja u pristupnim pregovorima Srbije i EU i to poglavlja 32 i 35, što nije bila tako česta EU praksa. Poglavlje 32 nudila je Srbija, a poglavlje 35 nametao je Brisel. Kako Vi gledate na dugo čekanje ove Vlade da otpočnu pristupni pregovori i to poglavljima 32 i 35?
STOJANOVIĆ: Srbija je ispunila sve uslove za otvaranje poglavlja 32 još u junu 2014. godine i od tada čeka na otvaranje tog poglavlja. To je poglavlje za koje nije bila potrebna priprema i utvrđivanje dodatnih merila pre otvaranja. Što se tiče poglavlja 35, ono jeste Briselu politički važno, ali baš zbog toga jer je fokusirano na praćenje implementacije Briselskog sporazuma, ni za otvaranje ovog poglavlja nije potrebna neka priprema – Brisel ionako prati primenu, pa je ovo samo tehničko ispunjavanje onoga što se već dešava. Ovaj proces nije predstavljao čekanje ove vlade, već čekanje Brisela na amin svih zemalja članica, naročito Nemačke. Srbija je, laički rečeno, zaslužila bodove da prođe u narednu fazu, tj. da se otvori nekoliko poglavlja, nakon nekoliko procenjeno dobrih poteza u Berlinskom procesu, posete Srebrenici, izbegličkog talasa gde nije gradila ili nije pretila da će da gradi zidove. Nažalost, EU je prilično nisko postavila standarde za dobar odnos prema izbeglicama, nakon postupaka mađarske vlade i izjava npr. čeških zvaničnika. Takođe, standardi su i u regionalnoj saradnji mnogo niži ili bolje rečeno površno praćeni (Berlinski proces, Srebrenica, odnosi i međusobni diplomatski ratovi sa zemljama u regionu). Međutim, sve ovo je ocenjeno pozitivno i politička odluka Brisela, tj. zemalja EU je da se otvore neka poglavlja. To naravno, nisu mogla da budu poglavlja 23 i 24, jer ona jesu najteža i najteže ih je pripremiti.

MONITOR: Do sada su se poglavlja 23 i 24 smatrala najtežim i najvažnijim, a novim pristupom od 2011, predviđeno je da se ona prva otvaraju, a posljednja zatvaraju. Da li je i Vaša organizacija učestvovala u radu na ovim poglavljima, koliko su Vaša iskustva respektovana, koji su problemi i dometi?
STOJANOVIĆ: Kao što sam objasnila, poglavlja 23 i 24 je trebalo da se prva otvore, ali nisu spremna, jer država Srbija ima mnogo da uradi pre otvaranja tih poglavlja. Odluka da se otvore neka poglavlja je, po meni, više politička i drago mi je da EU nije odlučila da politički otvori najvažnija. Građanske inicijative, kao članica Kuće ljudskih prava i demokratije u okviru EU Konventa, vode koaliciju koja prati poglavlje 23 u kome se nalazi reforma pravosuđa i osnovna prava (uključujući veoma problematičnu trenutno slobodu medija). Država Srbija je slala tri nacrta akcionog plana za poglavlje 23 i oni su vraćani iz Brisela jer nisu bili zadovoljavajući. Tek u septembru ove godine, država Srbija je uspela da pošalje akcioni plan koji je prihvaćen. Važno je naglasiti da je 65 posto preporuka civilnog društva uvršteno u ovaj akcioni plan. Takođe, za poglavlje 24, četvrti nacrt je postao i finalni koji je prihvaćen od strane Brisela. I u ovaj nacrt su uvršteni komentari civilnog društva.

Iako se u javnosti otvaranje poglavlja predstavlja kao čekanje, u realnosti je potrebno da država Srbija uradi puno toga kako bi se stvorili preduslovi da se poglavlja otvore. Ovaj pripremni posao može da bude i znatno važniji, jer se tada planiraju konkretni koraci, reformski smerovi, vremenske odrednice, kao i neka konkretna rešenja kojima će se unaprediti postojeći propisi ili rad institucija. Po akcionom planu za poglavlje 23 sada znamo da će Srbija doneti novi Ustav pred kraj 2017. godine, da će Savet za borbu protiv korupcije dobiti veća ovlašćenja i da će vlada imati obavezu da razmatra njihove izveštaje, da će se napraviti mehanizam za zaštitu novinara i slično. Akcioni planovi nisu samo obećanje koje država Srbija daje Briselu već i svojim građanima. Mi smo oni koji treba da prate implementaciju i pozivaju ih na odgovornost ukoliko se planovi ne realizuju. Pozivanje na odgovornost od strane građana bi ukazivalo na postojanje stvarne demokratije u Srbiji, a ne na princip štapa i šargarepe koji dolazi spolja.

MONITOR: Kako ocjenjujete godišnji Izvještaj EK o napretku Srbije u dijelu koji je od posebnog interesa za vaše aktivnosti?
STOJANOVIĆ: Izveštaj EK predstavlja prilično tačnu sliku situacije u Srbiji. Nešto gore bih opisala situaciju u oblastima kao što su borba protiv korupcije, nezavisnost institucija, podela vlasti i sl. Diplomatski jezik kojim se ovi izveštaji pišu, nažalost, daju mogućnost mnogima da ih čitaju onako kako bi hteli. Na primer, mali napredak u nekoj oblasti civilno društvo čita kao veoma loše, dok se državni funkcioniri fokusiraju na napredak kao takav. Medijska slika je procenjena mnogo realnije nego pre nekoliko godina, što smatram značajnim napretkom.

MONITOR: Iako SNS, sa partnerima u vlasti, podvlači da je država stabilna, nedavno smo u aferi ,,Državni udar”, gledali egzibicije tri ministra koji su uvjeravali građane da postoji zavjera protiv vlasti. Vučić je, dan kasnije, odbacio svaku ideju o državnom udaru. Da li se može očekivati da sve padne u zaborav, pogotovo što je Vlada u novoj aferi u vezi sa ministrom odbrane Bratislavom Gašićem?
STOJANOVIĆ: Ovo nije ni prva ni poslednja afera koja pada u zaborav. Ovde su sami državni puleni i zvaničnici konstruisali napade na premijera i državu kako bi ojačali poziciju Vlade među neobaveštenim i manje obrazovanim biračima. Verujem da je sve to priprema za izbore na svim nivoima koji će verovatno biti raspisani na proleće. Kreiranje slike ugrožene Vlade doprinose tome da glasači neće očekivati odgovornost i rezultate, već samo odbranu Vlade od (nepostojećih) državnih neprijatelja.

MONITOR: Angažovali ste se u akcijama pomoći postradalima od poplava u 2014. Još nema rezultata istraga koje su, kako se tvrdilo u tužilaštvu, pokrenute u vezi sa okolnostima pod kojima je došlo do tolikih stradanja i štete i odgovornosti za njih. Na to tek ponekad podsjeti neka manja opoziciona stanka, a čini se, da je i NVO sektor prestao da na to podsjeća nadležne institucije?
STOJANOVIĆ: Oko poplava smo bili angažovani jer država ne samo da nije radila ono što je trebalo, već su funkcioneri donosili političke odluke koje su ugrožavale ljude na terenu. Skretana je pažnja javnosti sa Obrenovca, gde su ljudi umirali, da se ne bi videli propusti države i grada. Pomoć nije slata u opozicione opštine. Krizni štab nije umeo da usmeri pomoć u najpotrebnije opštine, volontere nije imao ko da organizuje. Izveštaj Vlade Skupštini oslikava veoma dobro situaciju u kojoj nijedno ministarstvo ili državni funkcioner nije obavljao svoju funkciju, već su trčali kao muve bez glave sa mesta na mesto.

Nažalos na dnevnom nivou imamo skandale i probleme koje moramo da rešavamo. Ugrožavanje nezavisnih institucija, napadi na novinare, izigravanje zakonskih procedura oko izbora članova REM-a i slični problemi se dešavaju svakodnevno. Jurimo okolo i gasimo požare tako da niko nema vremena da se bavi praćenjem pojedinačnog slučaja do kraja. Za to su nam potrebne jake institucije, pre svega tužilaštvo. U poslednjih nekoliko godina, rad organizacija civilnog društva i nezavisnih novinara se svodi na jurenje sa jednog mesta zločina na drugo, kako bi se smanjio broj žrtava. Na kraju ne ostane vremena i kapaciteta za jurenje ,,zločinaca”.

MONITOR: I Srbija je ove godine na putu velikog izbjegličkog talasa sa Istoka. Kako ocjenjujete odnos Srbije prema ovom sve većem evropskom problemu, a kako ponašanje zemalja EU i mjere koje su usvojene ovih dana, posebno one na obezbjeđivanju spoljnih granica EU i Šengen zone?
STOJANOVIĆ: Vraćamo se na početak, o ovome sam pričala vezano za otvaranje poglavlja. Izbeglička kriza je pomogla Srbiji da se pozicionira bolje u očima EU i Nemačke. Iako verujem da smo mogli da učinimo mnogo više, nema sumnje da je razlog našeg ,,uspeha” to što je politika većine zemalja u EU bila i ostala prilično problematična u ovoj oblasti. Najveći zvaničnik Češke izjavljuje da su muslimani u redu, ali ako ostanu tamo odakle su, Mađarska gradi zidove, Velika Britanija izjavljuje da će primiti desetak hiljada izbeglica u roku od pet godina. EU mora što pre da se konsoliduje jer ovakav način rešavanja bilo kojih problema pokazuje da se ova zajednica ipak samo temelji na ekonomiji i otvorenom tržištu. Teško je spojiti vrednosti EU sa izjavama i potezima u poslednjih godinu dana. Poruke koje se na ovaj način šalju regionu mogu da imaju dubokosežne posledice na stabilnost i prevenciju konflikata.

Medijske slobode su u našim rukama

MONITOR: Godinama se u Srbiji pogoršava medijska situacija. Na to ukazuju ne samo medijske organizacije, već i EU i EK pa i SAD, ali vlast zbog toga ne trpi nikakve sankcije. Nije javno ni ukorena od evropskih i međunarodnih zvaničnika, sem Dunje Mijatović iz OEBS. Kako to da razumijemo?
STOJANOVIĆ: EU/EK nije neko ko šalje ukore, ali jesu izrazili zabrinutost u Izveštaju o napretku i to je verovatno najviše što možemo od njih da očekujemo. Samo pre godinu dana Johanes Han je tražio dokaze da su novinari i mediji pod pritiskom, tako da je ovo neki korak u dobrom smeru. Takođe, ako pogledamo primer Mađarske koja je članica EU, a medijske slobode su ugroženije nego u Srbiji, nisam baš sigurna da nam je EU velika podrška u borbi protiv gušenja medijskih sloboda. Delegacija EU u Srbiji je nekoliko puta insistirala na medijskim slobodama i zaštiti novinara, tako da oni na godišnjem nivou prate promene u oblastima koje su bile problematične u prethodnom Izveštaju. Kada se otvori poglavlje 23, biće od ključne važnosti da se prati primena akcionog plana, naročito u delovima koji se tiču slobode izražavanja i medija. Ukoliko se predviđene mere ne sprovode, onda će biti mesta za sankcije različitih oblika (zamrzavanje pregovora i slično). Za sada medijske slobode se nalaze u našim rukama. Koliko mi budemo uspeli da se izborimo za prostor i odbranimo novinare od pritisaka, toliko će se situacija u ovoj oblasti poboljšavati

 

Izbjeglička kriza pomogla Srbiji

MONITOR: Srbija je ove godine na putu velikog izbjegličkog talasa sa Istoka. Kako ocjenjujete odnos Srbije prema ovom problemu, a kako ponašanje zemalja EU i mjere koje su usvojene ovih dana, posebno one na obezbjeđivanju spoljnih granica EU?
STOJANOVIĆ: Izbeglička kriza je pomogla Srbiji da se pozicionira bolje u očima EU i Nemačke. Iako verujem da smo mogli da učinimo mnogo više, nema sumnje da je razlog našeg ,,uspeha” to što je politika većine zemalja u EU bila i ostala prilično problematična u ovoj oblasti. Najveći zvaničnik Češke izjavljuje da su muslimani u redu, ali ako ostanu tamo odakle su, Mađarska gradi zidove, Velika Britanija izjavljuje da će primiti desetak hiljada izbeglica u roku od pet godina. EU mora što pre da se konsoliduje jer ovakav način rešavanja bilo kojih problema pokazuje da se ova zajednica ipak samo temelji na ekonomiji i otvorenom tržištu. Teško je spojiti vrednosti EU sa izjavama i potezima u poslednjih godinu dana. Poruke koje se na ovaj način šalju regionu mogu da imaju dubokosežne posledice na stabilnost i prevenciju konflikata.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo