Povežite se sa nama

INTERVJU

MAJA STOJANOVIĆ , IZVRŠNA DIREKTORICA NVO GRAĐANSKE INICIJATIVE BEOGRAD: Jurnjava za posljedicama

Objavljeno prije

na

MONITOR: Konačno su otvorena prva poglavlja u pristupnim pregovorima Srbije i EU i to poglavlja 32 i 35, što nije bila tako česta EU praksa. Poglavlje 32 nudila je Srbija, a poglavlje 35 nametao je Brisel. Kako Vi gledate na dugo čekanje ove Vlade da otpočnu pristupni pregovori i to poglavljima 32 i 35?
STOJANOVIĆ: Srbija je ispunila sve uslove za otvaranje poglavlja 32 još u junu 2014. godine i od tada čeka na otvaranje tog poglavlja. To je poglavlje za koje nije bila potrebna priprema i utvrđivanje dodatnih merila pre otvaranja. Što se tiče poglavlja 35, ono jeste Briselu politički važno, ali baš zbog toga jer je fokusirano na praćenje implementacije Briselskog sporazuma, ni za otvaranje ovog poglavlja nije potrebna neka priprema – Brisel ionako prati primenu, pa je ovo samo tehničko ispunjavanje onoga što se već dešava. Ovaj proces nije predstavljao čekanje ove vlade, već čekanje Brisela na amin svih zemalja članica, naročito Nemačke. Srbija je, laički rečeno, zaslužila bodove da prođe u narednu fazu, tj. da se otvori nekoliko poglavlja, nakon nekoliko procenjeno dobrih poteza u Berlinskom procesu, posete Srebrenici, izbegličkog talasa gde nije gradila ili nije pretila da će da gradi zidove. Nažalost, EU je prilično nisko postavila standarde za dobar odnos prema izbeglicama, nakon postupaka mađarske vlade i izjava npr. čeških zvaničnika. Takođe, standardi su i u regionalnoj saradnji mnogo niži ili bolje rečeno površno praćeni (Berlinski proces, Srebrenica, odnosi i međusobni diplomatski ratovi sa zemljama u regionu). Međutim, sve ovo je ocenjeno pozitivno i politička odluka Brisela, tj. zemalja EU je da se otvore neka poglavlja. To naravno, nisu mogla da budu poglavlja 23 i 24, jer ona jesu najteža i najteže ih je pripremiti.

MONITOR: Do sada su se poglavlja 23 i 24 smatrala najtežim i najvažnijim, a novim pristupom od 2011, predviđeno je da se ona prva otvaraju, a posljednja zatvaraju. Da li je i Vaša organizacija učestvovala u radu na ovim poglavljima, koliko su Vaša iskustva respektovana, koji su problemi i dometi?
STOJANOVIĆ: Kao što sam objasnila, poglavlja 23 i 24 je trebalo da se prva otvore, ali nisu spremna, jer država Srbija ima mnogo da uradi pre otvaranja tih poglavlja. Odluka da se otvore neka poglavlja je, po meni, više politička i drago mi je da EU nije odlučila da politički otvori najvažnija. Građanske inicijative, kao članica Kuće ljudskih prava i demokratije u okviru EU Konventa, vode koaliciju koja prati poglavlje 23 u kome se nalazi reforma pravosuđa i osnovna prava (uključujući veoma problematičnu trenutno slobodu medija). Država Srbija je slala tri nacrta akcionog plana za poglavlje 23 i oni su vraćani iz Brisela jer nisu bili zadovoljavajući. Tek u septembru ove godine, država Srbija je uspela da pošalje akcioni plan koji je prihvaćen. Važno je naglasiti da je 65 posto preporuka civilnog društva uvršteno u ovaj akcioni plan. Takođe, za poglavlje 24, četvrti nacrt je postao i finalni koji je prihvaćen od strane Brisela. I u ovaj nacrt su uvršteni komentari civilnog društva.

Iako se u javnosti otvaranje poglavlja predstavlja kao čekanje, u realnosti je potrebno da država Srbija uradi puno toga kako bi se stvorili preduslovi da se poglavlja otvore. Ovaj pripremni posao može da bude i znatno važniji, jer se tada planiraju konkretni koraci, reformski smerovi, vremenske odrednice, kao i neka konkretna rešenja kojima će se unaprediti postojeći propisi ili rad institucija. Po akcionom planu za poglavlje 23 sada znamo da će Srbija doneti novi Ustav pred kraj 2017. godine, da će Savet za borbu protiv korupcije dobiti veća ovlašćenja i da će vlada imati obavezu da razmatra njihove izveštaje, da će se napraviti mehanizam za zaštitu novinara i slično. Akcioni planovi nisu samo obećanje koje država Srbija daje Briselu već i svojim građanima. Mi smo oni koji treba da prate implementaciju i pozivaju ih na odgovornost ukoliko se planovi ne realizuju. Pozivanje na odgovornost od strane građana bi ukazivalo na postojanje stvarne demokratije u Srbiji, a ne na princip štapa i šargarepe koji dolazi spolja.

MONITOR: Kako ocjenjujete godišnji Izvještaj EK o napretku Srbije u dijelu koji je od posebnog interesa za vaše aktivnosti?
STOJANOVIĆ: Izveštaj EK predstavlja prilično tačnu sliku situacije u Srbiji. Nešto gore bih opisala situaciju u oblastima kao što su borba protiv korupcije, nezavisnost institucija, podela vlasti i sl. Diplomatski jezik kojim se ovi izveštaji pišu, nažalost, daju mogućnost mnogima da ih čitaju onako kako bi hteli. Na primer, mali napredak u nekoj oblasti civilno društvo čita kao veoma loše, dok se državni funkcioniri fokusiraju na napredak kao takav. Medijska slika je procenjena mnogo realnije nego pre nekoliko godina, što smatram značajnim napretkom.

MONITOR: Iako SNS, sa partnerima u vlasti, podvlači da je država stabilna, nedavno smo u aferi ,,Državni udar”, gledali egzibicije tri ministra koji su uvjeravali građane da postoji zavjera protiv vlasti. Vučić je, dan kasnije, odbacio svaku ideju o državnom udaru. Da li se može očekivati da sve padne u zaborav, pogotovo što je Vlada u novoj aferi u vezi sa ministrom odbrane Bratislavom Gašićem?
STOJANOVIĆ: Ovo nije ni prva ni poslednja afera koja pada u zaborav. Ovde su sami državni puleni i zvaničnici konstruisali napade na premijera i državu kako bi ojačali poziciju Vlade među neobaveštenim i manje obrazovanim biračima. Verujem da je sve to priprema za izbore na svim nivoima koji će verovatno biti raspisani na proleće. Kreiranje slike ugrožene Vlade doprinose tome da glasači neće očekivati odgovornost i rezultate, već samo odbranu Vlade od (nepostojećih) državnih neprijatelja.

MONITOR: Angažovali ste se u akcijama pomoći postradalima od poplava u 2014. Još nema rezultata istraga koje su, kako se tvrdilo u tužilaštvu, pokrenute u vezi sa okolnostima pod kojima je došlo do tolikih stradanja i štete i odgovornosti za njih. Na to tek ponekad podsjeti neka manja opoziciona stanka, a čini se, da je i NVO sektor prestao da na to podsjeća nadležne institucije?
STOJANOVIĆ: Oko poplava smo bili angažovani jer država ne samo da nije radila ono što je trebalo, već su funkcioneri donosili političke odluke koje su ugrožavale ljude na terenu. Skretana je pažnja javnosti sa Obrenovca, gde su ljudi umirali, da se ne bi videli propusti države i grada. Pomoć nije slata u opozicione opštine. Krizni štab nije umeo da usmeri pomoć u najpotrebnije opštine, volontere nije imao ko da organizuje. Izveštaj Vlade Skupštini oslikava veoma dobro situaciju u kojoj nijedno ministarstvo ili državni funkcioner nije obavljao svoju funkciju, već su trčali kao muve bez glave sa mesta na mesto.

Nažalos na dnevnom nivou imamo skandale i probleme koje moramo da rešavamo. Ugrožavanje nezavisnih institucija, napadi na novinare, izigravanje zakonskih procedura oko izbora članova REM-a i slični problemi se dešavaju svakodnevno. Jurimo okolo i gasimo požare tako da niko nema vremena da se bavi praćenjem pojedinačnog slučaja do kraja. Za to su nam potrebne jake institucije, pre svega tužilaštvo. U poslednjih nekoliko godina, rad organizacija civilnog društva i nezavisnih novinara se svodi na jurenje sa jednog mesta zločina na drugo, kako bi se smanjio broj žrtava. Na kraju ne ostane vremena i kapaciteta za jurenje ,,zločinaca”.

MONITOR: I Srbija je ove godine na putu velikog izbjegličkog talasa sa Istoka. Kako ocjenjujete odnos Srbije prema ovom sve većem evropskom problemu, a kako ponašanje zemalja EU i mjere koje su usvojene ovih dana, posebno one na obezbjeđivanju spoljnih granica EU i Šengen zone?
STOJANOVIĆ: Vraćamo se na početak, o ovome sam pričala vezano za otvaranje poglavlja. Izbeglička kriza je pomogla Srbiji da se pozicionira bolje u očima EU i Nemačke. Iako verujem da smo mogli da učinimo mnogo više, nema sumnje da je razlog našeg ,,uspeha” to što je politika većine zemalja u EU bila i ostala prilično problematična u ovoj oblasti. Najveći zvaničnik Češke izjavljuje da su muslimani u redu, ali ako ostanu tamo odakle su, Mađarska gradi zidove, Velika Britanija izjavljuje da će primiti desetak hiljada izbeglica u roku od pet godina. EU mora što pre da se konsoliduje jer ovakav način rešavanja bilo kojih problema pokazuje da se ova zajednica ipak samo temelji na ekonomiji i otvorenom tržištu. Teško je spojiti vrednosti EU sa izjavama i potezima u poslednjih godinu dana. Poruke koje se na ovaj način šalju regionu mogu da imaju dubokosežne posledice na stabilnost i prevenciju konflikata.

Medijske slobode su u našim rukama

MONITOR: Godinama se u Srbiji pogoršava medijska situacija. Na to ukazuju ne samo medijske organizacije, već i EU i EK pa i SAD, ali vlast zbog toga ne trpi nikakve sankcije. Nije javno ni ukorena od evropskih i međunarodnih zvaničnika, sem Dunje Mijatović iz OEBS. Kako to da razumijemo?
STOJANOVIĆ: EU/EK nije neko ko šalje ukore, ali jesu izrazili zabrinutost u Izveštaju o napretku i to je verovatno najviše što možemo od njih da očekujemo. Samo pre godinu dana Johanes Han je tražio dokaze da su novinari i mediji pod pritiskom, tako da je ovo neki korak u dobrom smeru. Takođe, ako pogledamo primer Mađarske koja je članica EU, a medijske slobode su ugroženije nego u Srbiji, nisam baš sigurna da nam je EU velika podrška u borbi protiv gušenja medijskih sloboda. Delegacija EU u Srbiji je nekoliko puta insistirala na medijskim slobodama i zaštiti novinara, tako da oni na godišnjem nivou prate promene u oblastima koje su bile problematične u prethodnom Izveštaju. Kada se otvori poglavlje 23, biće od ključne važnosti da se prati primena akcionog plana, naročito u delovima koji se tiču slobode izražavanja i medija. Ukoliko se predviđene mere ne sprovode, onda će biti mesta za sankcije različitih oblika (zamrzavanje pregovora i slično). Za sada medijske slobode se nalaze u našim rukama. Koliko mi budemo uspeli da se izborimo za prostor i odbranimo novinare od pritisaka, toliko će se situacija u ovoj oblasti poboljšavati

 

Izbjeglička kriza pomogla Srbiji

MONITOR: Srbija je ove godine na putu velikog izbjegličkog talasa sa Istoka. Kako ocjenjujete odnos Srbije prema ovom problemu, a kako ponašanje zemalja EU i mjere koje su usvojene ovih dana, posebno one na obezbjeđivanju spoljnih granica EU?
STOJANOVIĆ: Izbeglička kriza je pomogla Srbiji da se pozicionira bolje u očima EU i Nemačke. Iako verujem da smo mogli da učinimo mnogo više, nema sumnje da je razlog našeg ,,uspeha” to što je politika većine zemalja u EU bila i ostala prilično problematična u ovoj oblasti. Najveći zvaničnik Češke izjavljuje da su muslimani u redu, ali ako ostanu tamo odakle su, Mađarska gradi zidove, Velika Britanija izjavljuje da će primiti desetak hiljada izbeglica u roku od pet godina. EU mora što pre da se konsoliduje jer ovakav način rešavanja bilo kojih problema pokazuje da se ova zajednica ipak samo temelji na ekonomiji i otvorenom tržištu. Teško je spojiti vrednosti EU sa izjavama i potezima u poslednjih godinu dana. Poruke koje se na ovaj način šalju regionu mogu da imaju dubokosežne posledice na stabilnost i prevenciju konflikata.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo