Povežite se sa nama

INTERVJU

MAJA STOJANOVIĆ , IZVRŠNA DIREKTORICA NVO GRAĐANSKE INICIJATIVE BEOGRAD: Jurnjava za posljedicama

Objavljeno prije

na

maja-stojanovic-5

MONITOR: Konačno su otvorena prva poglavlja u pristupnim pregovorima Srbije i EU i to poglavlja 32 i 35, što nije bila tako česta EU praksa. Poglavlje 32 nudila je Srbija, a poglavlje 35 nametao je Brisel. Kako Vi gledate na dugo čekanje ove Vlade da otpočnu pristupni pregovori i to poglavljima 32 i 35?
STOJANOVIĆ: Srbija je ispunila sve uslove za otvaranje poglavlja 32 još u junu 2014. godine i od tada čeka na otvaranje tog poglavlja. To je poglavlje za koje nije bila potrebna priprema i utvrđivanje dodatnih merila pre otvaranja. Što se tiče poglavlja 35, ono jeste Briselu politički važno, ali baš zbog toga jer je fokusirano na praćenje implementacije Briselskog sporazuma, ni za otvaranje ovog poglavlja nije potrebna neka priprema – Brisel ionako prati primenu, pa je ovo samo tehničko ispunjavanje onoga što se već dešava. Ovaj proces nije predstavljao čekanje ove vlade, već čekanje Brisela na amin svih zemalja članica, naročito Nemačke. Srbija je, laički rečeno, zaslužila bodove da prođe u narednu fazu, tj. da se otvori nekoliko poglavlja, nakon nekoliko procenjeno dobrih poteza u Berlinskom procesu, posete Srebrenici, izbegličkog talasa gde nije gradila ili nije pretila da će da gradi zidove. Nažalost, EU je prilično nisko postavila standarde za dobar odnos prema izbeglicama, nakon postupaka mađarske vlade i izjava npr. čeških zvaničnika. Takođe, standardi su i u regionalnoj saradnji mnogo niži ili bolje rečeno površno praćeni (Berlinski proces, Srebrenica, odnosi i međusobni diplomatski ratovi sa zemljama u regionu). Međutim, sve ovo je ocenjeno pozitivno i politička odluka Brisela, tj. zemalja EU je da se otvore neka poglavlja. To naravno, nisu mogla da budu poglavlja 23 i 24, jer ona jesu najteža i najteže ih je pripremiti.

MONITOR: Do sada su se poglavlja 23 i 24 smatrala najtežim i najvažnijim, a novim pristupom od 2011, predviđeno je da se ona prva otvaraju, a posljednja zatvaraju. Da li je i Vaša organizacija učestvovala u radu na ovim poglavljima, koliko su Vaša iskustva respektovana, koji su problemi i dometi?
STOJANOVIĆ: Kao što sam objasnila, poglavlja 23 i 24 je trebalo da se prva otvore, ali nisu spremna, jer država Srbija ima mnogo da uradi pre otvaranja tih poglavlja. Odluka da se otvore neka poglavlja je, po meni, više politička i drago mi je da EU nije odlučila da politički otvori najvažnija. Građanske inicijative, kao članica Kuće ljudskih prava i demokratije u okviru EU Konventa, vode koaliciju koja prati poglavlje 23 u kome se nalazi reforma pravosuđa i osnovna prava (uključujući veoma problematičnu trenutno slobodu medija). Država Srbija je slala tri nacrta akcionog plana za poglavlje 23 i oni su vraćani iz Brisela jer nisu bili zadovoljavajući. Tek u septembru ove godine, država Srbija je uspela da pošalje akcioni plan koji je prihvaćen. Važno je naglasiti da je 65 posto preporuka civilnog društva uvršteno u ovaj akcioni plan. Takođe, za poglavlje 24, četvrti nacrt je postao i finalni koji je prihvaćen od strane Brisela. I u ovaj nacrt su uvršteni komentari civilnog društva.

Iako se u javnosti otvaranje poglavlja predstavlja kao čekanje, u realnosti je potrebno da država Srbija uradi puno toga kako bi se stvorili preduslovi da se poglavlja otvore. Ovaj pripremni posao može da bude i znatno važniji, jer se tada planiraju konkretni koraci, reformski smerovi, vremenske odrednice, kao i neka konkretna rešenja kojima će se unaprediti postojeći propisi ili rad institucija. Po akcionom planu za poglavlje 23 sada znamo da će Srbija doneti novi Ustav pred kraj 2017. godine, da će Savet za borbu protiv korupcije dobiti veća ovlašćenja i da će vlada imati obavezu da razmatra njihove izveštaje, da će se napraviti mehanizam za zaštitu novinara i slično. Akcioni planovi nisu samo obećanje koje država Srbija daje Briselu već i svojim građanima. Mi smo oni koji treba da prate implementaciju i pozivaju ih na odgovornost ukoliko se planovi ne realizuju. Pozivanje na odgovornost od strane građana bi ukazivalo na postojanje stvarne demokratije u Srbiji, a ne na princip štapa i šargarepe koji dolazi spolja.

MONITOR: Kako ocjenjujete godišnji Izvještaj EK o napretku Srbije u dijelu koji je od posebnog interesa za vaše aktivnosti?
STOJANOVIĆ: Izveštaj EK predstavlja prilično tačnu sliku situacije u Srbiji. Nešto gore bih opisala situaciju u oblastima kao što su borba protiv korupcije, nezavisnost institucija, podela vlasti i sl. Diplomatski jezik kojim se ovi izveštaji pišu, nažalost, daju mogućnost mnogima da ih čitaju onako kako bi hteli. Na primer, mali napredak u nekoj oblasti civilno društvo čita kao veoma loše, dok se državni funkcioniri fokusiraju na napredak kao takav. Medijska slika je procenjena mnogo realnije nego pre nekoliko godina, što smatram značajnim napretkom.

MONITOR: Iako SNS, sa partnerima u vlasti, podvlači da je država stabilna, nedavno smo u aferi ,,Državni udar”, gledali egzibicije tri ministra koji su uvjeravali građane da postoji zavjera protiv vlasti. Vučić je, dan kasnije, odbacio svaku ideju o državnom udaru. Da li se može očekivati da sve padne u zaborav, pogotovo što je Vlada u novoj aferi u vezi sa ministrom odbrane Bratislavom Gašićem?
STOJANOVIĆ: Ovo nije ni prva ni poslednja afera koja pada u zaborav. Ovde su sami državni puleni i zvaničnici konstruisali napade na premijera i državu kako bi ojačali poziciju Vlade među neobaveštenim i manje obrazovanim biračima. Verujem da je sve to priprema za izbore na svim nivoima koji će verovatno biti raspisani na proleće. Kreiranje slike ugrožene Vlade doprinose tome da glasači neće očekivati odgovornost i rezultate, već samo odbranu Vlade od (nepostojećih) državnih neprijatelja.

MONITOR: Angažovali ste se u akcijama pomoći postradalima od poplava u 2014. Još nema rezultata istraga koje su, kako se tvrdilo u tužilaštvu, pokrenute u vezi sa okolnostima pod kojima je došlo do tolikih stradanja i štete i odgovornosti za njih. Na to tek ponekad podsjeti neka manja opoziciona stanka, a čini se, da je i NVO sektor prestao da na to podsjeća nadležne institucije?
STOJANOVIĆ: Oko poplava smo bili angažovani jer država ne samo da nije radila ono što je trebalo, već su funkcioneri donosili političke odluke koje su ugrožavale ljude na terenu. Skretana je pažnja javnosti sa Obrenovca, gde su ljudi umirali, da se ne bi videli propusti države i grada. Pomoć nije slata u opozicione opštine. Krizni štab nije umeo da usmeri pomoć u najpotrebnije opštine, volontere nije imao ko da organizuje. Izveštaj Vlade Skupštini oslikava veoma dobro situaciju u kojoj nijedno ministarstvo ili državni funkcioner nije obavljao svoju funkciju, već su trčali kao muve bez glave sa mesta na mesto.

Nažalos na dnevnom nivou imamo skandale i probleme koje moramo da rešavamo. Ugrožavanje nezavisnih institucija, napadi na novinare, izigravanje zakonskih procedura oko izbora članova REM-a i slični problemi se dešavaju svakodnevno. Jurimo okolo i gasimo požare tako da niko nema vremena da se bavi praćenjem pojedinačnog slučaja do kraja. Za to su nam potrebne jake institucije, pre svega tužilaštvo. U poslednjih nekoliko godina, rad organizacija civilnog društva i nezavisnih novinara se svodi na jurenje sa jednog mesta zločina na drugo, kako bi se smanjio broj žrtava. Na kraju ne ostane vremena i kapaciteta za jurenje ,,zločinaca”.

MONITOR: I Srbija je ove godine na putu velikog izbjegličkog talasa sa Istoka. Kako ocjenjujete odnos Srbije prema ovom sve većem evropskom problemu, a kako ponašanje zemalja EU i mjere koje su usvojene ovih dana, posebno one na obezbjeđivanju spoljnih granica EU i Šengen zone?
STOJANOVIĆ: Vraćamo se na početak, o ovome sam pričala vezano za otvaranje poglavlja. Izbeglička kriza je pomogla Srbiji da se pozicionira bolje u očima EU i Nemačke. Iako verujem da smo mogli da učinimo mnogo više, nema sumnje da je razlog našeg ,,uspeha” to što je politika većine zemalja u EU bila i ostala prilično problematična u ovoj oblasti. Najveći zvaničnik Češke izjavljuje da su muslimani u redu, ali ako ostanu tamo odakle su, Mađarska gradi zidove, Velika Britanija izjavljuje da će primiti desetak hiljada izbeglica u roku od pet godina. EU mora što pre da se konsoliduje jer ovakav način rešavanja bilo kojih problema pokazuje da se ova zajednica ipak samo temelji na ekonomiji i otvorenom tržištu. Teško je spojiti vrednosti EU sa izjavama i potezima u poslednjih godinu dana. Poruke koje se na ovaj način šalju regionu mogu da imaju dubokosežne posledice na stabilnost i prevenciju konflikata.

Medijske slobode su u našim rukama

MONITOR: Godinama se u Srbiji pogoršava medijska situacija. Na to ukazuju ne samo medijske organizacije, već i EU i EK pa i SAD, ali vlast zbog toga ne trpi nikakve sankcije. Nije javno ni ukorena od evropskih i međunarodnih zvaničnika, sem Dunje Mijatović iz OEBS. Kako to da razumijemo?
STOJANOVIĆ: EU/EK nije neko ko šalje ukore, ali jesu izrazili zabrinutost u Izveštaju o napretku i to je verovatno najviše što možemo od njih da očekujemo. Samo pre godinu dana Johanes Han je tražio dokaze da su novinari i mediji pod pritiskom, tako da je ovo neki korak u dobrom smeru. Takođe, ako pogledamo primer Mađarske koja je članica EU, a medijske slobode su ugroženije nego u Srbiji, nisam baš sigurna da nam je EU velika podrška u borbi protiv gušenja medijskih sloboda. Delegacija EU u Srbiji je nekoliko puta insistirala na medijskim slobodama i zaštiti novinara, tako da oni na godišnjem nivou prate promene u oblastima koje su bile problematične u prethodnom Izveštaju. Kada se otvori poglavlje 23, biće od ključne važnosti da se prati primena akcionog plana, naročito u delovima koji se tiču slobode izražavanja i medija. Ukoliko se predviđene mere ne sprovode, onda će biti mesta za sankcije različitih oblika (zamrzavanje pregovora i slično). Za sada medijske slobode se nalaze u našim rukama. Koliko mi budemo uspeli da se izborimo za prostor i odbranimo novinare od pritisaka, toliko će se situacija u ovoj oblasti poboljšavati

 

Izbjeglička kriza pomogla Srbiji

MONITOR: Srbija je ove godine na putu velikog izbjegličkog talasa sa Istoka. Kako ocjenjujete odnos Srbije prema ovom problemu, a kako ponašanje zemalja EU i mjere koje su usvojene ovih dana, posebno one na obezbjeđivanju spoljnih granica EU?
STOJANOVIĆ: Izbeglička kriza je pomogla Srbiji da se pozicionira bolje u očima EU i Nemačke. Iako verujem da smo mogli da učinimo mnogo više, nema sumnje da je razlog našeg ,,uspeha” to što je politika većine zemalja u EU bila i ostala prilično problematična u ovoj oblasti. Najveći zvaničnik Češke izjavljuje da su muslimani u redu, ali ako ostanu tamo odakle su, Mađarska gradi zidove, Velika Britanija izjavljuje da će primiti desetak hiljada izbeglica u roku od pet godina. EU mora što pre da se konsoliduje jer ovakav način rešavanja bilo kojih problema pokazuje da se ova zajednica ipak samo temelji na ekonomiji i otvorenom tržištu. Teško je spojiti vrednosti EU sa izjavama i potezima u poslednjih godinu dana. Poruke koje se na ovaj način šalju regionu mogu da imaju dubokosežne posledice na stabilnost i prevenciju konflikata.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo