Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, POSLANIK I POTPREDSJEDNIK URA: DPS je najveća prijetnja nezavisnosti Crne Gore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Koji je najveći problem današnje Crne Gore?
ABAZOVIĆ: Najveći problem Crne Gore je zakržljalost njenog demokratskog sistema oličena u nesmjenjivosti aktuelne vlasti. U političkoj teoriji je poznato da nesmjenjiva vlast po prirodi stvari zarobi društvo, moralno ga sroza, ekonomski osakati i onemogućava društvenu ventilaciju kroz prirodno kruženje političkih elita. Svi veći problemi koji danas muče Crnu Goru, od organizovanog kriminala, korupcije ili problema u zdravstvu, proizilaze upravo iz toga. Naime, tranzicija neće moći da se dovrši nikada dok se trenutna vlast ne smijeni. Tek tada će crnogorsko društvo moći da krene u rješavanje drugih problema. U suprotnom oni će samo i dalje da se nagomilavaju.

MONITOR: A kako smijeniti ovu vlast?
ABAZOVIĆ: Navijam da Crna Gora dobije istinski građanski blok u kome bi se okupile sve raspoložive slobodne intelektualne snage i koji bi predstavljao pravu evropsku alternativu kompromitovanom režimu. Vlast se mora smijeniti na fer izborima i mirno. Građane treba ohrabriti da se ne plaše. Treba razbiti mit o nekakvoj snazi režima, jer je to imaginarna snaga. Nisu oni nikakva mašinerija! Čim ih malo upoznate shvatite da su idejno prilično prazni. Samo je to teško objasniti građanima. Ako u tome uspijemo, probudićemo nadu, a samim tim i mobilisati dovoljno energije iz koje će se izroditi promjene u Crnoj Gori.

MONITOR: Za DPS ste nedavno rekli da ­je stran­ko­id i ko­rup­tiv­ni po­kret, ko­ji je pro­mi­je­nio mno­go ide­o­lo­gi­ja i za­ro­bio ide­o­lo­gi­ju ne­za­vi­sne Cr­ne Go­re…
ABAZOVIĆ: Čvrsto stojim iza te teze. Naime, sve su se partije urušile osim one koja funkcioniše na principima kriminalnih struktura. Tamo ljudi ne djeluju slobodno, već rade na dugme. Zbog toga i uspijeva njihovo stalno ideološko šaltanje. Sada su prigrabili ideju nezavisne Crne Gore, koju na taj način devastiraju. Isto kao što su devastirali državu. Zvuči paradoksalno ali je istinito – najveća prijetnja nezavisnosti Crne Gore su DPS i vrh korumpirane vlasti!

MONITOR: Kako stvoriti preduslove za fer izbore?
ABAZOVIĆ: Mi nemamo problem sa zakonima, već sa njihovom primjenom. Zbog toga se insistira da to radi prelazna vlada kada ova aktuelna to ne želi, naročito kada je u pitanju izborni proces. Ako u tome uspijemo biće dobro, ako ne, moraćemo da se zaštitimo brojnim drugim mehanizmima – od elektronske identifikacije, pa ako treba i indentifikacijom otiskom prstiju. Sve sa ciljem da zloupotrebe, kojih će sigurno ponovo biti, smanjimo na minimum.

MONITOR: Hoće li URA izlaziti na izbore ukoliko ne budu stvoreni uslovi da budu fer?
ABAZOVIĆ: Nemamo namjeru da budemo dio simuliranja demokratskih procesa. Ako nema fer izbora onda na njima niko ne treba da učestvuje – ni URA ni ostali subjekti kojima je stalo da evropske Crne Gore.

MONITOR: Nekoliko manjinskih stranaka su u nekoj vrsti koalicije sa DPS-om, iako se zna da vlast nije ispunila mnoga obećanja prema njima.
ABAZOVIĆ: Tužno. Jednostavno rečeno – amaterska politika vođena isključivo ličnim interesima, obavijena u lažni patriotizam, čiji je rezultat sve gori životni standard naroda kojeg predstavljaju.

MONITOR: Da li je moguće pomiriti posvađanu opoziciju i postoji li šansa da se na neki način ujedine opozicione snage?
ABAZOVIĆ: Navijam za veliki građanski pokret slobodnih građana koji bi parirao vladajućoj strukturi. Ipak, ostaje da se vidi šta možemo uraditi do izbora. Atomizacija opozicije, zvuči čudno, zbunila je DPS. Njima bi najviše odgovarao jedan homogeni protivnik po mogućnosti da to bude DF. Međutim, sada se polako nalaze u problemu. DF-u je snaga značajno opala, a sa druge strane URA, Demos i DCG su maksimalno unaprijedili saradnju i uozbiljili opozicionu političku scenu. To ne mora nužno da vodi ka novim koalicijama, ali sigurno vodi ka višem razumijevanju i partnerstvu unutar opozicije, što je, priznaćemo, značajno nedostajalo proteklih godina. Uvjeren sam da smo na dobrom putu da napravimo ono što se od nas očekuje, a to je da kao opozicija konačno pobijedimo ovu trulu vlast koja je ionako na izdisaju.

U opoziciji postoji samo jedan problem – a to su spavači. Kad njih ne bi bilo, ostali bi se, bez obzira na sve evidentne programske razlike, lako razumjeli oko krajnjeg cilja, a to je demokratska smjena vlasti.

MONITOR: Pošto ponekad iz URA-e stižu disonantni stavovi oko nekih aktuelnih problema u Crnoj Gori znači li to da i u njoj postoje razne struje?
ABAZOVIĆ: Građanski pokret URA je skup slobodnomislećih ljudi i naš koncept integralističkog pokreta je od starta to podrazumijevao. Nema nikakvih struja unutar nas, ali ima, ponekad, idejnih sporenja, što doživljavam kao kvalitet više koji URA nudi. Mi nijesmo niti ćemo ikada biti partijski vojnici ili jednodimenzionalni političari koji slijepo slijede bilo čije direktive. Mislimo da Crnoj Gori to ne treba. URA je tu da bi promovisala slobodu, kreativnost i individualnost, a ne da bi to gušila. Samo takva politička struktura može ponuditi istinsku alternativu u državi koja pati od hroničnog nedostatka demokratskog kapaciteta u kombinaciji sa opšteprihvaćenom podaničkom političkom kulturom.

MONITOR: URA je oštro kritikovala Predlog zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru koji obezbjeđuje ,,nove privilegije za više od 800 funkcionera, partijskih vojnika DPS-a i SDP-a…”
ABAZOVIĆ: To je suluda ideja koja može pasti na pamet samo onima koji nemaju nikakav osjećaj za svoje građane i svoju državu. Toliko su dugo na vlasti da su se prirodno obahatili. U budžetu, gdje je svaki treći euro iz kredita, povećavati funkcionerima zarade, ne samo da je loša poruka već je i ekonomski diletantizam. Nijesam protiv da funkcioneri u Crnoj Gori imaju veće zarade, ali to mogu steći tek nakon što poslom i rezultatima to zasluže. Kada u budžetu bude značajnog suficita, kao plod dobrog rada Vlade, onda bih prvi glasao za tako nešto. Ovako, sve ovo služi kao dio kampanje za predstojeće izbore koji za potrebe koalicije na vlasti finansiraju siromašni građani.

MONITOR: Pozivali ste predsjednika parlamenta da prestane da se politički blamira i da konačno uskrati povjerenje Vladi. Zašto?
ABAZOVIĆ: Zato što je potrošio svo vrijeme ovoga svijeta, a građani ga odavno više nemaju. On nije propustio voz, već je i promašio stanicu. Sada je, po svemu sudeći, kasno za bilo šta iako se neki i dalje nadaju u njega. U toj silnoj neodlučnosti i ružnoj dvostrukoj igri na relaciji totalna vlast ili malo vlasti, izgubio je mnogo. Iznijeću svoj lični stav: više nije važno šta Ranko Krivokapić misli, radi ili govori. On je propustio svoju šansu, sada priliku mora sačekati sa klupe.

MONITOR: Jednom ste izjavili da se bojite da će nestati Albanaca u Crnoj Gori?
ABAZOVIĆ: Kumulativno gledano ima ih 30 odsto manje u periodu od samo deset godina. Ako laže koza, ne laže vuk. Dok albanski političari hrle u zagrljaj aktuelne vlasti, narod se iseljava. Sigurno ne odlazi zato što mu je dobro. Pri tom, od pet pitanja koja muče ovu nacionalnu zajednicu evo 25 godina nijedno nije riješeno. Taman kada se mislilo da će se dobiti makar Opština Tuzi, vlast ih je opet, po hiljaditi put, prevarila.

MONITOR: Kao Ulcinjanin kako objašnjavate činjenicu da je to najsiromašnija opština na Crnogorskom primorju?
ABAZOVIĆ: To je umjetnost. Grad sa takvim resursima da bude siromašan prava je rijetkost u svijetu. Od dolaska ove vlasti grad je tonuo dublje iz godine u godinu. Sve privatizacije su promašene, srušeni su najveći hoteli, razoreni privredni giganti poput Solane, a cvjetala je samo divlja gradnja i primitivizam. Ali vjerujem da će Ulcinj, kao mnogo puta u svojoj slavnoj istoriji, prevazići ovaj zulum i pobijediti ove zulumćare i ubrzo se vratiti tamo gdje su ga ostavili naši očevi.

Parlament ima mnogo nedostataka

MONITOR: Kao najmlađi poslanik u Skupštini Crne Gore šta biste mijenjali u metodu rada parlamenta kako bi njegova uloga u političkom životu Crne Gore bila plodotvornija?
ABAZOVIĆ: Tri godine sam poslanik i uvidio sam toliko mnogo nedostataka u radu Skupštine da prosto ne znam odakle da počnem. Prvo, vratio bih kredibilitet parlamentu kroz jaču kontrolnu ulogu i kroz veće poštovanje njegovih odluka. Često se desi da zaključke ili odluke koje usvaja parlament niko ne shvata za ozbiljno – to je po meni najveći problem. Drugo, tehnički i administrativno bih ga reformisao, kako bi mogao da služi svrsi i bude na nivou krovne političke institucije u državi. Treće, ukinuo bih nekoliko odbora ili pripojio postojećim, a osnovao bih nove, naročito onaj za kontrolu trošenja budžetskih sredstava. Četvrto, promijenio bih poslovnik i uslovio ministre i premijera da skoro svake nedjelje dolaze u parlament, onako kako se to radi u Velikoj Britaniji. U svakom slučaju, ne sviđa mi se kako funkcioniše Skupština Crne Gore. Mnogo je tu improvizacije i nedostataka.

Kad je DPS u nevoljama pojavi se neki Pajović

MONITOR: Hoće li opozicija uspjeti da se izbori za formiranje prelazne vlade?
ABAZOVIĆ: U javnosti se puno priča o tome, a da se pri tom zanemaruje realnost. Realnost je sljedeća: to ne zavisi od opozicije. Opozicija je to željela i tokom proljeća, pa nije bilo dovoljno poslanika da se takva ideja podrži. Tada to nije htio SDP, sada to ne želi Pozitivna, a možda ni SDP. Drugim riječima, kada god DPS-u zagusti, oni probude svoje spavače. Zato je ishod oko prelazne vlade za sada neizvjestan, odnosno još smo daleko od toga. Isto tako sumnjam da bi DPS pristao da bude dio vlade u kome bi participirali svi politički subjekti. Naš najveći problem je to što se kad god se DPS nađe u nevoljama pojavi neki Pajović ili Đurović da ih spasi i naravno to debelo naplati, na ovaj ili onaj način.

Protesti – najbolja reklama za NATO

MONITOR: Kakav je Vaš stav o anti-NATO protestima dijela opozicije?
ABAZOVIĆ: Mislim da taj dio opozicije svjesno ili nesvjesno, onako organizovanim protestom protiv pozivnice za NATO, sebi čini medvjeđu uslugu, a pomaže pro-NATO kampanju. Zapravo oni su najbolja reklama za NATO-a i utiču na povećanje broja pristalica za članstvo. Kako? Retorikom koja je davno prevaziđenja i prijetnjama koje su neutemeljene, tjeraju neodlučne građane da podrže ideju NATO integracija. Ako, pak, misle suprotno, ja ih ohrabrujem da nastave u tom pravcu. Da se našalim: kao neko ko podržava članstvo Crne Gore u NATO, to mi na neki način i odgovara.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo