Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, POSLANIK I POTPREDSJEDNIK URA: DPS je najveća prijetnja nezavisnosti Crne Gore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Koji je najveći problem današnje Crne Gore?
ABAZOVIĆ: Najveći problem Crne Gore je zakržljalost njenog demokratskog sistema oličena u nesmjenjivosti aktuelne vlasti. U političkoj teoriji je poznato da nesmjenjiva vlast po prirodi stvari zarobi društvo, moralno ga sroza, ekonomski osakati i onemogućava društvenu ventilaciju kroz prirodno kruženje političkih elita. Svi veći problemi koji danas muče Crnu Goru, od organizovanog kriminala, korupcije ili problema u zdravstvu, proizilaze upravo iz toga. Naime, tranzicija neće moći da se dovrši nikada dok se trenutna vlast ne smijeni. Tek tada će crnogorsko društvo moći da krene u rješavanje drugih problema. U suprotnom oni će samo i dalje da se nagomilavaju.

MONITOR: A kako smijeniti ovu vlast?
ABAZOVIĆ: Navijam da Crna Gora dobije istinski građanski blok u kome bi se okupile sve raspoložive slobodne intelektualne snage i koji bi predstavljao pravu evropsku alternativu kompromitovanom režimu. Vlast se mora smijeniti na fer izborima i mirno. Građane treba ohrabriti da se ne plaše. Treba razbiti mit o nekakvoj snazi režima, jer je to imaginarna snaga. Nisu oni nikakva mašinerija! Čim ih malo upoznate shvatite da su idejno prilično prazni. Samo je to teško objasniti građanima. Ako u tome uspijemo, probudićemo nadu, a samim tim i mobilisati dovoljno energije iz koje će se izroditi promjene u Crnoj Gori.

MONITOR: Za DPS ste nedavno rekli da ­je stran­ko­id i ko­rup­tiv­ni po­kret, ko­ji je pro­mi­je­nio mno­go ide­o­lo­gi­ja i za­ro­bio ide­o­lo­gi­ju ne­za­vi­sne Cr­ne Go­re…
ABAZOVIĆ: Čvrsto stojim iza te teze. Naime, sve su se partije urušile osim one koja funkcioniše na principima kriminalnih struktura. Tamo ljudi ne djeluju slobodno, već rade na dugme. Zbog toga i uspijeva njihovo stalno ideološko šaltanje. Sada su prigrabili ideju nezavisne Crne Gore, koju na taj način devastiraju. Isto kao što su devastirali državu. Zvuči paradoksalno ali je istinito – najveća prijetnja nezavisnosti Crne Gore su DPS i vrh korumpirane vlasti!

MONITOR: Kako stvoriti preduslove za fer izbore?
ABAZOVIĆ: Mi nemamo problem sa zakonima, već sa njihovom primjenom. Zbog toga se insistira da to radi prelazna vlada kada ova aktuelna to ne želi, naročito kada je u pitanju izborni proces. Ako u tome uspijemo biće dobro, ako ne, moraćemo da se zaštitimo brojnim drugim mehanizmima – od elektronske identifikacije, pa ako treba i indentifikacijom otiskom prstiju. Sve sa ciljem da zloupotrebe, kojih će sigurno ponovo biti, smanjimo na minimum.

MONITOR: Hoće li URA izlaziti na izbore ukoliko ne budu stvoreni uslovi da budu fer?
ABAZOVIĆ: Nemamo namjeru da budemo dio simuliranja demokratskih procesa. Ako nema fer izbora onda na njima niko ne treba da učestvuje – ni URA ni ostali subjekti kojima je stalo da evropske Crne Gore.

MONITOR: Nekoliko manjinskih stranaka su u nekoj vrsti koalicije sa DPS-om, iako se zna da vlast nije ispunila mnoga obećanja prema njima.
ABAZOVIĆ: Tužno. Jednostavno rečeno – amaterska politika vođena isključivo ličnim interesima, obavijena u lažni patriotizam, čiji je rezultat sve gori životni standard naroda kojeg predstavljaju.

MONITOR: Da li je moguće pomiriti posvađanu opoziciju i postoji li šansa da se na neki način ujedine opozicione snage?
ABAZOVIĆ: Navijam za veliki građanski pokret slobodnih građana koji bi parirao vladajućoj strukturi. Ipak, ostaje da se vidi šta možemo uraditi do izbora. Atomizacija opozicije, zvuči čudno, zbunila je DPS. Njima bi najviše odgovarao jedan homogeni protivnik po mogućnosti da to bude DF. Međutim, sada se polako nalaze u problemu. DF-u je snaga značajno opala, a sa druge strane URA, Demos i DCG su maksimalno unaprijedili saradnju i uozbiljili opozicionu političku scenu. To ne mora nužno da vodi ka novim koalicijama, ali sigurno vodi ka višem razumijevanju i partnerstvu unutar opozicije, što je, priznaćemo, značajno nedostajalo proteklih godina. Uvjeren sam da smo na dobrom putu da napravimo ono što se od nas očekuje, a to je da kao opozicija konačno pobijedimo ovu trulu vlast koja je ionako na izdisaju.

U opoziciji postoji samo jedan problem – a to su spavači. Kad njih ne bi bilo, ostali bi se, bez obzira na sve evidentne programske razlike, lako razumjeli oko krajnjeg cilja, a to je demokratska smjena vlasti.

MONITOR: Pošto ponekad iz URA-e stižu disonantni stavovi oko nekih aktuelnih problema u Crnoj Gori znači li to da i u njoj postoje razne struje?
ABAZOVIĆ: Građanski pokret URA je skup slobodnomislećih ljudi i naš koncept integralističkog pokreta je od starta to podrazumijevao. Nema nikakvih struja unutar nas, ali ima, ponekad, idejnih sporenja, što doživljavam kao kvalitet više koji URA nudi. Mi nijesmo niti ćemo ikada biti partijski vojnici ili jednodimenzionalni političari koji slijepo slijede bilo čije direktive. Mislimo da Crnoj Gori to ne treba. URA je tu da bi promovisala slobodu, kreativnost i individualnost, a ne da bi to gušila. Samo takva politička struktura može ponuditi istinsku alternativu u državi koja pati od hroničnog nedostatka demokratskog kapaciteta u kombinaciji sa opšteprihvaćenom podaničkom političkom kulturom.

MONITOR: URA je oštro kritikovala Predlog zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru koji obezbjeđuje ,,nove privilegije za više od 800 funkcionera, partijskih vojnika DPS-a i SDP-a…”
ABAZOVIĆ: To je suluda ideja koja može pasti na pamet samo onima koji nemaju nikakav osjećaj za svoje građane i svoju državu. Toliko su dugo na vlasti da su se prirodno obahatili. U budžetu, gdje je svaki treći euro iz kredita, povećavati funkcionerima zarade, ne samo da je loša poruka već je i ekonomski diletantizam. Nijesam protiv da funkcioneri u Crnoj Gori imaju veće zarade, ali to mogu steći tek nakon što poslom i rezultatima to zasluže. Kada u budžetu bude značajnog suficita, kao plod dobrog rada Vlade, onda bih prvi glasao za tako nešto. Ovako, sve ovo služi kao dio kampanje za predstojeće izbore koji za potrebe koalicije na vlasti finansiraju siromašni građani.

MONITOR: Pozivali ste predsjednika parlamenta da prestane da se politički blamira i da konačno uskrati povjerenje Vladi. Zašto?
ABAZOVIĆ: Zato što je potrošio svo vrijeme ovoga svijeta, a građani ga odavno više nemaju. On nije propustio voz, već je i promašio stanicu. Sada je, po svemu sudeći, kasno za bilo šta iako se neki i dalje nadaju u njega. U toj silnoj neodlučnosti i ružnoj dvostrukoj igri na relaciji totalna vlast ili malo vlasti, izgubio je mnogo. Iznijeću svoj lični stav: više nije važno šta Ranko Krivokapić misli, radi ili govori. On je propustio svoju šansu, sada priliku mora sačekati sa klupe.

MONITOR: Jednom ste izjavili da se bojite da će nestati Albanaca u Crnoj Gori?
ABAZOVIĆ: Kumulativno gledano ima ih 30 odsto manje u periodu od samo deset godina. Ako laže koza, ne laže vuk. Dok albanski političari hrle u zagrljaj aktuelne vlasti, narod se iseljava. Sigurno ne odlazi zato što mu je dobro. Pri tom, od pet pitanja koja muče ovu nacionalnu zajednicu evo 25 godina nijedno nije riješeno. Taman kada se mislilo da će se dobiti makar Opština Tuzi, vlast ih je opet, po hiljaditi put, prevarila.

MONITOR: Kao Ulcinjanin kako objašnjavate činjenicu da je to najsiromašnija opština na Crnogorskom primorju?
ABAZOVIĆ: To je umjetnost. Grad sa takvim resursima da bude siromašan prava je rijetkost u svijetu. Od dolaska ove vlasti grad je tonuo dublje iz godine u godinu. Sve privatizacije su promašene, srušeni su najveći hoteli, razoreni privredni giganti poput Solane, a cvjetala je samo divlja gradnja i primitivizam. Ali vjerujem da će Ulcinj, kao mnogo puta u svojoj slavnoj istoriji, prevazići ovaj zulum i pobijediti ove zulumćare i ubrzo se vratiti tamo gdje su ga ostavili naši očevi.

Parlament ima mnogo nedostataka

MONITOR: Kao najmlađi poslanik u Skupštini Crne Gore šta biste mijenjali u metodu rada parlamenta kako bi njegova uloga u političkom životu Crne Gore bila plodotvornija?
ABAZOVIĆ: Tri godine sam poslanik i uvidio sam toliko mnogo nedostataka u radu Skupštine da prosto ne znam odakle da počnem. Prvo, vratio bih kredibilitet parlamentu kroz jaču kontrolnu ulogu i kroz veće poštovanje njegovih odluka. Često se desi da zaključke ili odluke koje usvaja parlament niko ne shvata za ozbiljno – to je po meni najveći problem. Drugo, tehnički i administrativno bih ga reformisao, kako bi mogao da služi svrsi i bude na nivou krovne političke institucije u državi. Treće, ukinuo bih nekoliko odbora ili pripojio postojećim, a osnovao bih nove, naročito onaj za kontrolu trošenja budžetskih sredstava. Četvrto, promijenio bih poslovnik i uslovio ministre i premijera da skoro svake nedjelje dolaze u parlament, onako kako se to radi u Velikoj Britaniji. U svakom slučaju, ne sviđa mi se kako funkcioniše Skupština Crne Gore. Mnogo je tu improvizacije i nedostataka.

Kad je DPS u nevoljama pojavi se neki Pajović

MONITOR: Hoće li opozicija uspjeti da se izbori za formiranje prelazne vlade?
ABAZOVIĆ: U javnosti se puno priča o tome, a da se pri tom zanemaruje realnost. Realnost je sljedeća: to ne zavisi od opozicije. Opozicija je to željela i tokom proljeća, pa nije bilo dovoljno poslanika da se takva ideja podrži. Tada to nije htio SDP, sada to ne želi Pozitivna, a možda ni SDP. Drugim riječima, kada god DPS-u zagusti, oni probude svoje spavače. Zato je ishod oko prelazne vlade za sada neizvjestan, odnosno još smo daleko od toga. Isto tako sumnjam da bi DPS pristao da bude dio vlade u kome bi participirali svi politički subjekti. Naš najveći problem je to što se kad god se DPS nađe u nevoljama pojavi neki Pajović ili Đurović da ih spasi i naravno to debelo naplati, na ovaj ili onaj način.

Protesti – najbolja reklama za NATO

MONITOR: Kakav je Vaš stav o anti-NATO protestima dijela opozicije?
ABAZOVIĆ: Mislim da taj dio opozicije svjesno ili nesvjesno, onako organizovanim protestom protiv pozivnice za NATO, sebi čini medvjeđu uslugu, a pomaže pro-NATO kampanju. Zapravo oni su najbolja reklama za NATO-a i utiču na povećanje broja pristalica za članstvo. Kako? Retorikom koja je davno prevaziđenja i prijetnjama koje su neutemeljene, tjeraju neodlučne građane da podrže ideju NATO integracija. Ako, pak, misle suprotno, ja ih ohrabrujem da nastave u tom pravcu. Da se našalim: kao neko ko podržava članstvo Crne Gore u NATO, to mi na neki način i odgovara.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo