Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, POSLANIK I POTPREDSJEDNIK URA: DPS je najveća prijetnja nezavisnosti Crne Gore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Koji je najveći problem današnje Crne Gore?
ABAZOVIĆ: Najveći problem Crne Gore je zakržljalost njenog demokratskog sistema oličena u nesmjenjivosti aktuelne vlasti. U političkoj teoriji je poznato da nesmjenjiva vlast po prirodi stvari zarobi društvo, moralno ga sroza, ekonomski osakati i onemogućava društvenu ventilaciju kroz prirodno kruženje političkih elita. Svi veći problemi koji danas muče Crnu Goru, od organizovanog kriminala, korupcije ili problema u zdravstvu, proizilaze upravo iz toga. Naime, tranzicija neće moći da se dovrši nikada dok se trenutna vlast ne smijeni. Tek tada će crnogorsko društvo moći da krene u rješavanje drugih problema. U suprotnom oni će samo i dalje da se nagomilavaju.

MONITOR: A kako smijeniti ovu vlast?
ABAZOVIĆ: Navijam da Crna Gora dobije istinski građanski blok u kome bi se okupile sve raspoložive slobodne intelektualne snage i koji bi predstavljao pravu evropsku alternativu kompromitovanom režimu. Vlast se mora smijeniti na fer izborima i mirno. Građane treba ohrabriti da se ne plaše. Treba razbiti mit o nekakvoj snazi režima, jer je to imaginarna snaga. Nisu oni nikakva mašinerija! Čim ih malo upoznate shvatite da su idejno prilično prazni. Samo je to teško objasniti građanima. Ako u tome uspijemo, probudićemo nadu, a samim tim i mobilisati dovoljno energije iz koje će se izroditi promjene u Crnoj Gori.

MONITOR: Za DPS ste nedavno rekli da ­je stran­ko­id i ko­rup­tiv­ni po­kret, ko­ji je pro­mi­je­nio mno­go ide­o­lo­gi­ja i za­ro­bio ide­o­lo­gi­ju ne­za­vi­sne Cr­ne Go­re…
ABAZOVIĆ: Čvrsto stojim iza te teze. Naime, sve su se partije urušile osim one koja funkcioniše na principima kriminalnih struktura. Tamo ljudi ne djeluju slobodno, već rade na dugme. Zbog toga i uspijeva njihovo stalno ideološko šaltanje. Sada su prigrabili ideju nezavisne Crne Gore, koju na taj način devastiraju. Isto kao što su devastirali državu. Zvuči paradoksalno ali je istinito – najveća prijetnja nezavisnosti Crne Gore su DPS i vrh korumpirane vlasti!

MONITOR: Kako stvoriti preduslove za fer izbore?
ABAZOVIĆ: Mi nemamo problem sa zakonima, već sa njihovom primjenom. Zbog toga se insistira da to radi prelazna vlada kada ova aktuelna to ne želi, naročito kada je u pitanju izborni proces. Ako u tome uspijemo biće dobro, ako ne, moraćemo da se zaštitimo brojnim drugim mehanizmima – od elektronske identifikacije, pa ako treba i indentifikacijom otiskom prstiju. Sve sa ciljem da zloupotrebe, kojih će sigurno ponovo biti, smanjimo na minimum.

MONITOR: Hoće li URA izlaziti na izbore ukoliko ne budu stvoreni uslovi da budu fer?
ABAZOVIĆ: Nemamo namjeru da budemo dio simuliranja demokratskih procesa. Ako nema fer izbora onda na njima niko ne treba da učestvuje – ni URA ni ostali subjekti kojima je stalo da evropske Crne Gore.

MONITOR: Nekoliko manjinskih stranaka su u nekoj vrsti koalicije sa DPS-om, iako se zna da vlast nije ispunila mnoga obećanja prema njima.
ABAZOVIĆ: Tužno. Jednostavno rečeno – amaterska politika vođena isključivo ličnim interesima, obavijena u lažni patriotizam, čiji je rezultat sve gori životni standard naroda kojeg predstavljaju.

MONITOR: Da li je moguće pomiriti posvađanu opoziciju i postoji li šansa da se na neki način ujedine opozicione snage?
ABAZOVIĆ: Navijam za veliki građanski pokret slobodnih građana koji bi parirao vladajućoj strukturi. Ipak, ostaje da se vidi šta možemo uraditi do izbora. Atomizacija opozicije, zvuči čudno, zbunila je DPS. Njima bi najviše odgovarao jedan homogeni protivnik po mogućnosti da to bude DF. Međutim, sada se polako nalaze u problemu. DF-u je snaga značajno opala, a sa druge strane URA, Demos i DCG su maksimalno unaprijedili saradnju i uozbiljili opozicionu političku scenu. To ne mora nužno da vodi ka novim koalicijama, ali sigurno vodi ka višem razumijevanju i partnerstvu unutar opozicije, što je, priznaćemo, značajno nedostajalo proteklih godina. Uvjeren sam da smo na dobrom putu da napravimo ono što se od nas očekuje, a to je da kao opozicija konačno pobijedimo ovu trulu vlast koja je ionako na izdisaju.

U opoziciji postoji samo jedan problem – a to su spavači. Kad njih ne bi bilo, ostali bi se, bez obzira na sve evidentne programske razlike, lako razumjeli oko krajnjeg cilja, a to je demokratska smjena vlasti.

MONITOR: Pošto ponekad iz URA-e stižu disonantni stavovi oko nekih aktuelnih problema u Crnoj Gori znači li to da i u njoj postoje razne struje?
ABAZOVIĆ: Građanski pokret URA je skup slobodnomislećih ljudi i naš koncept integralističkog pokreta je od starta to podrazumijevao. Nema nikakvih struja unutar nas, ali ima, ponekad, idejnih sporenja, što doživljavam kao kvalitet više koji URA nudi. Mi nijesmo niti ćemo ikada biti partijski vojnici ili jednodimenzionalni političari koji slijepo slijede bilo čije direktive. Mislimo da Crnoj Gori to ne treba. URA je tu da bi promovisala slobodu, kreativnost i individualnost, a ne da bi to gušila. Samo takva politička struktura može ponuditi istinsku alternativu u državi koja pati od hroničnog nedostatka demokratskog kapaciteta u kombinaciji sa opšteprihvaćenom podaničkom političkom kulturom.

MONITOR: URA je oštro kritikovala Predlog zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru koji obezbjeđuje ,,nove privilegije za više od 800 funkcionera, partijskih vojnika DPS-a i SDP-a…”
ABAZOVIĆ: To je suluda ideja koja može pasti na pamet samo onima koji nemaju nikakav osjećaj za svoje građane i svoju državu. Toliko su dugo na vlasti da su se prirodno obahatili. U budžetu, gdje je svaki treći euro iz kredita, povećavati funkcionerima zarade, ne samo da je loša poruka već je i ekonomski diletantizam. Nijesam protiv da funkcioneri u Crnoj Gori imaju veće zarade, ali to mogu steći tek nakon što poslom i rezultatima to zasluže. Kada u budžetu bude značajnog suficita, kao plod dobrog rada Vlade, onda bih prvi glasao za tako nešto. Ovako, sve ovo služi kao dio kampanje za predstojeće izbore koji za potrebe koalicije na vlasti finansiraju siromašni građani.

MONITOR: Pozivali ste predsjednika parlamenta da prestane da se politički blamira i da konačno uskrati povjerenje Vladi. Zašto?
ABAZOVIĆ: Zato što je potrošio svo vrijeme ovoga svijeta, a građani ga odavno više nemaju. On nije propustio voz, već je i promašio stanicu. Sada je, po svemu sudeći, kasno za bilo šta iako se neki i dalje nadaju u njega. U toj silnoj neodlučnosti i ružnoj dvostrukoj igri na relaciji totalna vlast ili malo vlasti, izgubio je mnogo. Iznijeću svoj lični stav: više nije važno šta Ranko Krivokapić misli, radi ili govori. On je propustio svoju šansu, sada priliku mora sačekati sa klupe.

MONITOR: Jednom ste izjavili da se bojite da će nestati Albanaca u Crnoj Gori?
ABAZOVIĆ: Kumulativno gledano ima ih 30 odsto manje u periodu od samo deset godina. Ako laže koza, ne laže vuk. Dok albanski političari hrle u zagrljaj aktuelne vlasti, narod se iseljava. Sigurno ne odlazi zato što mu je dobro. Pri tom, od pet pitanja koja muče ovu nacionalnu zajednicu evo 25 godina nijedno nije riješeno. Taman kada se mislilo da će se dobiti makar Opština Tuzi, vlast ih je opet, po hiljaditi put, prevarila.

MONITOR: Kao Ulcinjanin kako objašnjavate činjenicu da je to najsiromašnija opština na Crnogorskom primorju?
ABAZOVIĆ: To je umjetnost. Grad sa takvim resursima da bude siromašan prava je rijetkost u svijetu. Od dolaska ove vlasti grad je tonuo dublje iz godine u godinu. Sve privatizacije su promašene, srušeni su najveći hoteli, razoreni privredni giganti poput Solane, a cvjetala je samo divlja gradnja i primitivizam. Ali vjerujem da će Ulcinj, kao mnogo puta u svojoj slavnoj istoriji, prevazići ovaj zulum i pobijediti ove zulumćare i ubrzo se vratiti tamo gdje su ga ostavili naši očevi.

Parlament ima mnogo nedostataka

MONITOR: Kao najmlađi poslanik u Skupštini Crne Gore šta biste mijenjali u metodu rada parlamenta kako bi njegova uloga u političkom životu Crne Gore bila plodotvornija?
ABAZOVIĆ: Tri godine sam poslanik i uvidio sam toliko mnogo nedostataka u radu Skupštine da prosto ne znam odakle da počnem. Prvo, vratio bih kredibilitet parlamentu kroz jaču kontrolnu ulogu i kroz veće poštovanje njegovih odluka. Često se desi da zaključke ili odluke koje usvaja parlament niko ne shvata za ozbiljno – to je po meni najveći problem. Drugo, tehnički i administrativno bih ga reformisao, kako bi mogao da služi svrsi i bude na nivou krovne političke institucije u državi. Treće, ukinuo bih nekoliko odbora ili pripojio postojećim, a osnovao bih nove, naročito onaj za kontrolu trošenja budžetskih sredstava. Četvrto, promijenio bih poslovnik i uslovio ministre i premijera da skoro svake nedjelje dolaze u parlament, onako kako se to radi u Velikoj Britaniji. U svakom slučaju, ne sviđa mi se kako funkcioniše Skupština Crne Gore. Mnogo je tu improvizacije i nedostataka.

Kad je DPS u nevoljama pojavi se neki Pajović

MONITOR: Hoće li opozicija uspjeti da se izbori za formiranje prelazne vlade?
ABAZOVIĆ: U javnosti se puno priča o tome, a da se pri tom zanemaruje realnost. Realnost je sljedeća: to ne zavisi od opozicije. Opozicija je to željela i tokom proljeća, pa nije bilo dovoljno poslanika da se takva ideja podrži. Tada to nije htio SDP, sada to ne želi Pozitivna, a možda ni SDP. Drugim riječima, kada god DPS-u zagusti, oni probude svoje spavače. Zato je ishod oko prelazne vlade za sada neizvjestan, odnosno još smo daleko od toga. Isto tako sumnjam da bi DPS pristao da bude dio vlade u kome bi participirali svi politički subjekti. Naš najveći problem je to što se kad god se DPS nađe u nevoljama pojavi neki Pajović ili Đurović da ih spasi i naravno to debelo naplati, na ovaj ili onaj način.

Protesti – najbolja reklama za NATO

MONITOR: Kakav je Vaš stav o anti-NATO protestima dijela opozicije?
ABAZOVIĆ: Mislim da taj dio opozicije svjesno ili nesvjesno, onako organizovanim protestom protiv pozivnice za NATO, sebi čini medvjeđu uslugu, a pomaže pro-NATO kampanju. Zapravo oni su najbolja reklama za NATO-a i utiču na povećanje broja pristalica za članstvo. Kako? Retorikom koja je davno prevaziđenja i prijetnjama koje su neutemeljene, tjeraju neodlučne građane da podrže ideju NATO integracija. Ako, pak, misle suprotno, ja ih ohrabrujem da nastave u tom pravcu. Da se našalim: kao neko ko podržava članstvo Crne Gore u NATO, to mi na neki način i odgovara.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo