Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, POSLANIK I POTPREDSJEDNIK URA: DPS je najveća prijetnja nezavisnosti Crne Gore

Objavljeno prije

na

dritan-abazovic

MONITOR: Koji je najveći problem današnje Crne Gore?
ABAZOVIĆ: Najveći problem Crne Gore je zakržljalost njenog demokratskog sistema oličena u nesmjenjivosti aktuelne vlasti. U političkoj teoriji je poznato da nesmjenjiva vlast po prirodi stvari zarobi društvo, moralno ga sroza, ekonomski osakati i onemogućava društvenu ventilaciju kroz prirodno kruženje političkih elita. Svi veći problemi koji danas muče Crnu Goru, od organizovanog kriminala, korupcije ili problema u zdravstvu, proizilaze upravo iz toga. Naime, tranzicija neće moći da se dovrši nikada dok se trenutna vlast ne smijeni. Tek tada će crnogorsko društvo moći da krene u rješavanje drugih problema. U suprotnom oni će samo i dalje da se nagomilavaju.

MONITOR: A kako smijeniti ovu vlast?
ABAZOVIĆ: Navijam da Crna Gora dobije istinski građanski blok u kome bi se okupile sve raspoložive slobodne intelektualne snage i koji bi predstavljao pravu evropsku alternativu kompromitovanom režimu. Vlast se mora smijeniti na fer izborima i mirno. Građane treba ohrabriti da se ne plaše. Treba razbiti mit o nekakvoj snazi režima, jer je to imaginarna snaga. Nisu oni nikakva mašinerija! Čim ih malo upoznate shvatite da su idejno prilično prazni. Samo je to teško objasniti građanima. Ako u tome uspijemo, probudićemo nadu, a samim tim i mobilisati dovoljno energije iz koje će se izroditi promjene u Crnoj Gori.

MONITOR: Za DPS ste nedavno rekli da ­je stran­ko­id i ko­rup­tiv­ni po­kret, ko­ji je pro­mi­je­nio mno­go ide­o­lo­gi­ja i za­ro­bio ide­o­lo­gi­ju ne­za­vi­sne Cr­ne Go­re…
ABAZOVIĆ: Čvrsto stojim iza te teze. Naime, sve su se partije urušile osim one koja funkcioniše na principima kriminalnih struktura. Tamo ljudi ne djeluju slobodno, već rade na dugme. Zbog toga i uspijeva njihovo stalno ideološko šaltanje. Sada su prigrabili ideju nezavisne Crne Gore, koju na taj način devastiraju. Isto kao što su devastirali državu. Zvuči paradoksalno ali je istinito – najveća prijetnja nezavisnosti Crne Gore su DPS i vrh korumpirane vlasti!

MONITOR: Kako stvoriti preduslove za fer izbore?
ABAZOVIĆ: Mi nemamo problem sa zakonima, već sa njihovom primjenom. Zbog toga se insistira da to radi prelazna vlada kada ova aktuelna to ne želi, naročito kada je u pitanju izborni proces. Ako u tome uspijemo biće dobro, ako ne, moraćemo da se zaštitimo brojnim drugim mehanizmima – od elektronske identifikacije, pa ako treba i indentifikacijom otiskom prstiju. Sve sa ciljem da zloupotrebe, kojih će sigurno ponovo biti, smanjimo na minimum.

MONITOR: Hoće li URA izlaziti na izbore ukoliko ne budu stvoreni uslovi da budu fer?
ABAZOVIĆ: Nemamo namjeru da budemo dio simuliranja demokratskih procesa. Ako nema fer izbora onda na njima niko ne treba da učestvuje – ni URA ni ostali subjekti kojima je stalo da evropske Crne Gore.

MONITOR: Nekoliko manjinskih stranaka su u nekoj vrsti koalicije sa DPS-om, iako se zna da vlast nije ispunila mnoga obećanja prema njima.
ABAZOVIĆ: Tužno. Jednostavno rečeno – amaterska politika vođena isključivo ličnim interesima, obavijena u lažni patriotizam, čiji je rezultat sve gori životni standard naroda kojeg predstavljaju.

MONITOR: Da li je moguće pomiriti posvađanu opoziciju i postoji li šansa da se na neki način ujedine opozicione snage?
ABAZOVIĆ: Navijam za veliki građanski pokret slobodnih građana koji bi parirao vladajućoj strukturi. Ipak, ostaje da se vidi šta možemo uraditi do izbora. Atomizacija opozicije, zvuči čudno, zbunila je DPS. Njima bi najviše odgovarao jedan homogeni protivnik po mogućnosti da to bude DF. Međutim, sada se polako nalaze u problemu. DF-u je snaga značajno opala, a sa druge strane URA, Demos i DCG su maksimalno unaprijedili saradnju i uozbiljili opozicionu političku scenu. To ne mora nužno da vodi ka novim koalicijama, ali sigurno vodi ka višem razumijevanju i partnerstvu unutar opozicije, što je, priznaćemo, značajno nedostajalo proteklih godina. Uvjeren sam da smo na dobrom putu da napravimo ono što se od nas očekuje, a to je da kao opozicija konačno pobijedimo ovu trulu vlast koja je ionako na izdisaju.

U opoziciji postoji samo jedan problem – a to su spavači. Kad njih ne bi bilo, ostali bi se, bez obzira na sve evidentne programske razlike, lako razumjeli oko krajnjeg cilja, a to je demokratska smjena vlasti.

MONITOR: Pošto ponekad iz URA-e stižu disonantni stavovi oko nekih aktuelnih problema u Crnoj Gori znači li to da i u njoj postoje razne struje?
ABAZOVIĆ: Građanski pokret URA je skup slobodnomislećih ljudi i naš koncept integralističkog pokreta je od starta to podrazumijevao. Nema nikakvih struja unutar nas, ali ima, ponekad, idejnih sporenja, što doživljavam kao kvalitet više koji URA nudi. Mi nijesmo niti ćemo ikada biti partijski vojnici ili jednodimenzionalni političari koji slijepo slijede bilo čije direktive. Mislimo da Crnoj Gori to ne treba. URA je tu da bi promovisala slobodu, kreativnost i individualnost, a ne da bi to gušila. Samo takva politička struktura može ponuditi istinsku alternativu u državi koja pati od hroničnog nedostatka demokratskog kapaciteta u kombinaciji sa opšteprihvaćenom podaničkom političkom kulturom.

MONITOR: URA je oštro kritikovala Predlog zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru koji obezbjeđuje ,,nove privilegije za više od 800 funkcionera, partijskih vojnika DPS-a i SDP-a…”
ABAZOVIĆ: To je suluda ideja koja može pasti na pamet samo onima koji nemaju nikakav osjećaj za svoje građane i svoju državu. Toliko su dugo na vlasti da su se prirodno obahatili. U budžetu, gdje je svaki treći euro iz kredita, povećavati funkcionerima zarade, ne samo da je loša poruka već je i ekonomski diletantizam. Nijesam protiv da funkcioneri u Crnoj Gori imaju veće zarade, ali to mogu steći tek nakon što poslom i rezultatima to zasluže. Kada u budžetu bude značajnog suficita, kao plod dobrog rada Vlade, onda bih prvi glasao za tako nešto. Ovako, sve ovo služi kao dio kampanje za predstojeće izbore koji za potrebe koalicije na vlasti finansiraju siromašni građani.

MONITOR: Pozivali ste predsjednika parlamenta da prestane da se politički blamira i da konačno uskrati povjerenje Vladi. Zašto?
ABAZOVIĆ: Zato što je potrošio svo vrijeme ovoga svijeta, a građani ga odavno više nemaju. On nije propustio voz, već je i promašio stanicu. Sada je, po svemu sudeći, kasno za bilo šta iako se neki i dalje nadaju u njega. U toj silnoj neodlučnosti i ružnoj dvostrukoj igri na relaciji totalna vlast ili malo vlasti, izgubio je mnogo. Iznijeću svoj lični stav: više nije važno šta Ranko Krivokapić misli, radi ili govori. On je propustio svoju šansu, sada priliku mora sačekati sa klupe.

MONITOR: Jednom ste izjavili da se bojite da će nestati Albanaca u Crnoj Gori?
ABAZOVIĆ: Kumulativno gledano ima ih 30 odsto manje u periodu od samo deset godina. Ako laže koza, ne laže vuk. Dok albanski političari hrle u zagrljaj aktuelne vlasti, narod se iseljava. Sigurno ne odlazi zato što mu je dobro. Pri tom, od pet pitanja koja muče ovu nacionalnu zajednicu evo 25 godina nijedno nije riješeno. Taman kada se mislilo da će se dobiti makar Opština Tuzi, vlast ih je opet, po hiljaditi put, prevarila.

MONITOR: Kao Ulcinjanin kako objašnjavate činjenicu da je to najsiromašnija opština na Crnogorskom primorju?
ABAZOVIĆ: To je umjetnost. Grad sa takvim resursima da bude siromašan prava je rijetkost u svijetu. Od dolaska ove vlasti grad je tonuo dublje iz godine u godinu. Sve privatizacije su promašene, srušeni su najveći hoteli, razoreni privredni giganti poput Solane, a cvjetala je samo divlja gradnja i primitivizam. Ali vjerujem da će Ulcinj, kao mnogo puta u svojoj slavnoj istoriji, prevazići ovaj zulum i pobijediti ove zulumćare i ubrzo se vratiti tamo gdje su ga ostavili naši očevi.

Parlament ima mnogo nedostataka

MONITOR: Kao najmlađi poslanik u Skupštini Crne Gore šta biste mijenjali u metodu rada parlamenta kako bi njegova uloga u političkom životu Crne Gore bila plodotvornija?
ABAZOVIĆ: Tri godine sam poslanik i uvidio sam toliko mnogo nedostataka u radu Skupštine da prosto ne znam odakle da počnem. Prvo, vratio bih kredibilitet parlamentu kroz jaču kontrolnu ulogu i kroz veće poštovanje njegovih odluka. Često se desi da zaključke ili odluke koje usvaja parlament niko ne shvata za ozbiljno – to je po meni najveći problem. Drugo, tehnički i administrativno bih ga reformisao, kako bi mogao da služi svrsi i bude na nivou krovne političke institucije u državi. Treće, ukinuo bih nekoliko odbora ili pripojio postojećim, a osnovao bih nove, naročito onaj za kontrolu trošenja budžetskih sredstava. Četvrto, promijenio bih poslovnik i uslovio ministre i premijera da skoro svake nedjelje dolaze u parlament, onako kako se to radi u Velikoj Britaniji. U svakom slučaju, ne sviđa mi se kako funkcioniše Skupština Crne Gore. Mnogo je tu improvizacije i nedostataka.

Kad je DPS u nevoljama pojavi se neki Pajović

MONITOR: Hoće li opozicija uspjeti da se izbori za formiranje prelazne vlade?
ABAZOVIĆ: U javnosti se puno priča o tome, a da se pri tom zanemaruje realnost. Realnost je sljedeća: to ne zavisi od opozicije. Opozicija je to željela i tokom proljeća, pa nije bilo dovoljno poslanika da se takva ideja podrži. Tada to nije htio SDP, sada to ne želi Pozitivna, a možda ni SDP. Drugim riječima, kada god DPS-u zagusti, oni probude svoje spavače. Zato je ishod oko prelazne vlade za sada neizvjestan, odnosno još smo daleko od toga. Isto tako sumnjam da bi DPS pristao da bude dio vlade u kome bi participirali svi politički subjekti. Naš najveći problem je to što se kad god se DPS nađe u nevoljama pojavi neki Pajović ili Đurović da ih spasi i naravno to debelo naplati, na ovaj ili onaj način.

Protesti – najbolja reklama za NATO

MONITOR: Kakav je Vaš stav o anti-NATO protestima dijela opozicije?
ABAZOVIĆ: Mislim da taj dio opozicije svjesno ili nesvjesno, onako organizovanim protestom protiv pozivnice za NATO, sebi čini medvjeđu uslugu, a pomaže pro-NATO kampanju. Zapravo oni su najbolja reklama za NATO-a i utiču na povećanje broja pristalica za članstvo. Kako? Retorikom koja je davno prevaziđenja i prijetnjama koje su neutemeljene, tjeraju neodlučne građane da podrže ideju NATO integracija. Ako, pak, misle suprotno, ja ih ohrabrujem da nastave u tom pravcu. Da se našalim: kao neko ko podržava članstvo Crne Gore u NATO, to mi na neki način i odgovara.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo