Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MILORAD PUPOVAC, PREDSJEDNIK MEĐUPARLAMENTARNOG VIJEĆA HRVATSKOG SABORA: Bratstvo ratnih i mirnodopskih zločina

Objavljeno prije

na

Mnogima je u balkanskom haosu 90-tih bilo teško osvijestiti se i samom sebi odgovoriti na pitanje: ko sam danas i gdje pripadam? Najteže je to bilo tzv. pripadnicima nacionalnih manjina u državama nastalim raspadom SFRJ. Dr Milorad Pupovac, univerzitetski profesor, predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća i narodni poslanik, opredijelio se da bude ,,Srbin i hrvatski patriota”. Hrvatska u kojoj živi, danas je u žiži interesovanja ne samo njenih susjeda. Istraga i optužnica za bivšeg premijera i lidera HDZ, Iva Sanadera, i hapšenja za ratne zločine, učinila su je dobrim primerom za region.

MONITOR: Nedavno vam je u Beogradu uručena nagrada ,,Konstantin Obradović” koja se dodjeljuje za unapređenje kulture ljudskih prava. I vaša su prava, tokom 90-tih, bila veoma ugrožena. Danas se ,,ideologija ljudskih prava” često poteže kao argument u procjeni razvoja demokratije. Koliko ima iskrenosti u tome?
PUPOVAC: Ideologija ljudskih prava služila je demokratizaciji komunističkih zemalja, a nakon toga i postkomunističkih, mahom nedemokratskih nacionalističkih država. U međuvremenu se ideologija ljudskih prava na nekim mjestima, uključujući i jugoslovenski prostor, obilato kompromitirala jer je iznjedrila ljude koji su kršili ljudska prava nakon što su dospjeli na pozicije moći i vlasti. Danas je jasno da ideologija ljudskih prava nije dovoljna za političke izazove današnjeg svijeta. Mnogi se pitaju: što nam vrijedi ideologija ljudskih prava kad nema države koja ih je u stanju štititi? Što nam vrijedi sloboda govora kad ona pripada medijima i njihovim vlasnicima? Što nam vrijedi slobodno tržište u kojem je sve manje prava na rad i iz rada?

MONITOR: Afera Vikiliks, čini se, otvara na novi način pitanje ljudskih prava, kroz pitanje o granicama slobode govora i izvještavanja. Kakve će ova afera ostaviti posljedice po svijet i razvoj ljudskih prava?
PUPOVAC: Nove elektronske komunikacije promijenile su komunikacijsku paradigmu koja je bila na snazi nekoliko stoljeća, u kojoj se razlikovala javna sfera od privatne sfere. Danas su se te sfere veoma približile, pa javno postaje privatno, a privatno javno. Istovremeno arhive, baze podataka, informacija, unatoč brojnim mehanizmima kontrole i autorizacije pristupa podacima postaju dostupne kako ovlaštenim tako i neovlaštenim korisnicima. A što se države tiče, država će se morati naviknuti na mogućnosti da nije samo ta koja može ući u „spavaću sobu građana” nego i na mogućnost da građani, netko od njih uđe u „spavaću sobu države”. Moguće je , naime, predvidjeti da će s vremenom jačati „komunikacijska gerila”. Zasad živimo u vremenu u kojem imamo hibridno stanje upravljanja društvenim komuniciranjem, ono modernih i ono postmodernih medija. Malo zakona, malo etike. Ni jednog ni drugog dovoljno.

MONITOR: Nedavna hapšenja u Hrvatskoj otvaraju na poseban način ta pitanja. Stigle su optužbe za korupciju u vrhu države a tu su nesređena pitanja ratnih zločina. Koliko sindrom ,,nedodirljivosti” opterećuje Hrvatsku?
PUPOVAC: Sad smo u neobičnoj fazi. Oni koji su osuđeni ili osumnjičeni za ratne zločine, još se javno slave kao „generali”, „heroji”, a oni koji su osuđeni za korupciju i krađu tretiraju se kao „lopovi”, „kriminalci”. Međutim, ratni zločini su nerijetko matica svih drugih zločina, kako onih koji su počinjeni tokom rata poput ratnog profiterstva tako i oni počinjeni nakon rata poput korupcije. Problem „nedodirljivosti” ozbiljno opterećuje Hrvatsku. Istina, manje danas nego juče, ali još uvijek postoje i institucije i osobe koje se kriju iza plašta „nedodirljivosti”. Važno je da se s micanjem plašta ne stane, jer je još mnogo i neprocesuiranih ratnih zločina i nekažnjenog kriminala. Uostalom, proteklih dvadeset godina bilo je vrijeme zločina i kriminala a ne vrijeme vladavine prava.

MONITOR: U ex -yu državama vrhovi vlasti presporo donose odluke da raščiste sa prošlošću. Više su energije ulagali u to da iskoriste mehanizme vladanja i bogaćenja koji su uspostavljeni u godinama ratnih zločina i pljačke. Da li bi im primjer Hrvatske od koje se, pred ulazak u EU, traži da razmotri svoje razumijevanje patriotizma, mogao u nečemu poslužiti?
PUPOVAC: Započeti primjer borbe protiv korupcije mogao bi biti dobar primjer drugim zemljama. Ali samo ukoliko se ne stane na Sanaderu kao što se u jednom slučaju stalo na Gotovini kad su u pitanju ratni zločini. Mnogi segmenti vlasti su koruptivni. Stvari i dalje treba mijenjati u pravosuđu, upravi, policiji, javnim poduzećima. U javnoj svijesti također. To da ljudi plaćaju radna mjesta posuđivanjem novaca ili dizanjem kredita, pa onda to vraćaju narednih nekoliko godina, oblik je koruptivnog ropstva kojeg se moramo oslobađati.

MONITOR: Hrvatska procesuira svog bivšeg premijera i nekadašnjeg lidera HDZ. Da li se radi o rezultatu borbe unutar državne i partijske vrhuške ili je sve u najvećoj mjeri došlo spolja, pritiskom iz Brisela i Vašingtona?
PUPOVAC: Prvo, dio korupcije je i došao iz vana. Bilo u obliku političke bilo u obliku ekonomske. Drugo, dio korupcije je bio dopušten kao efikasan način razaranja društvenog vlasništva i kao nagrada za obavljanje određenih zadaća. Treće, dio korupcije se razumijevao kao oblik akumulacije kapitala i stvaranja vladarske i vlasničke klase. Sad kad se predviđa uključivanje jugoslavenskih država u Uniju i priključenje na regularne i zdrave fiskalne i monetarne tokove, sad to postaje preskupo, neracionalno i zakonski nedopustivo. Da, više je to stvar vanjskih zahtjeva nego li unutrašnjih odnosa snaga.

MONITOR: ,,Srpsko pitanje” i njegovo rješavanje u velikoj mjeri je dramatizovalo 90-te godine. Ima onih koji smatraju da ono već dvjesta godina kreira balkansku istoriju. Vi ste jedan od rijetkih srpskih lidera koji su to pitanje preformulisali i modernizovali. Šta je danas sa ,,srpskim nacionalnim interesima”?
PUPOVAC: Srbi su posrnuli odgovarajući na svoje pitanje po mjeri nacionalne države. Obilato su doprinijeli razaranju posljednje nacionalne države i svoje i drugih jugoslavenskih naroda, a da nacionalne države još nisu stvorili ni oni ni drugi jugoslavenski narodi. Srpski nacionalni interes je jačati postnacionalnu državu i postnacionalnu ideju nacije. Jačati suradnju u prostoru koji je razoren i graditi novi odnos uzajamnosti u evropskom kontekstu.

MONITOR: Lidere država bivše Jugoslavije zahvatio je ,,virus izvinjavanja”. Iako je to svakako napredak, šta je ipak najvažnije u teškom procesu suočavanja sa odgovornošću za stradanja nevinih sa ,,druge strane”?
PUPOVAC: Isprike su važne, samo treba paziti da se i one ne trivijaliziraju i ne obesmisle kao što su trivijalizirana stradanja i obesmišljene smrti ljudi. Isprike zato trebaju otvoriti prostor da se čuje što se čuti treba – kakve su bile politike koje su sračunato vodile prema stradanju, preseljavanju i ubijanju i tko su bili ti koji su vodili stradanja, preseljavanja i ubijanja. Isprike moraju biti, kao što je Tadić rekao u Vukovaru, početak pisanja drugačije, nove povijesti u kojoj će se znati o stradanju drugih i mobilizaciji u mržnji i u ratu protiv drugih. O tome kako smo protjerivali i ubijali drugoga u sebi.

MONITOR: Organizovani kriminal ujedinjuje ne samo kriminalce već i borce protiv kriminala. Postoji li u Zagrebu očekivanje da se u Beogradu razriješi pitanje ko je imao interesa u ubistvu Iva Pukanića?
PUPOVAC: Beograd i Zagreb sve bolje surađuju u borbi protiv organiziranog kriminala pa i u suđenju za ratne zločine. Koliko i što će se razriješiti u slučaju ubojstva Pukanića teško mi je reći. Jedno je sigurno- Beograd i Zagreb uz međunarodnu pomoć nastavljaju raditi na tome.

MONITOR: Kao narodni poslanik i predsjednik Saborskog odbora za međuparlamentarnu saradnju, kako procjenjujete ulogu parlamenata u državama političke i ekonomske tranzicije?
PUPOVAC: Parlamenti su od svetišta demokracije postali smetlište demokracije. Prezreni, obezvrijeđeni i bačeni u blato medijskih i prešutnih vlasničkih reketarenja i difamacija. Uglavnom imamo slabe parlamente sa slabim unutrašnjim radom, sa slabim radom odbora i sa slabim utjecajem parlamentaraca. Ipak, građani još imaju očekivanja od parlamenata. Još izlaze na izbore i traže alternativu. Svaka alternativa bi trebala uključivati obnovu i jačanje parlamentarizma.

MONITOR: Vi ste lingvista, sveučilišni profesor. Da li vam je teško da razumijete ili prihvatite motive koji su naveli političke elite da traže ,,nacionalne” jezike na području upotrebe nekadašnjeg zajedničkog jezika?
PUPOVAC: Jezici su kod nas postali naknadna sredstva nacionalnog identiteta i istovremeno sredstva političkog utamničenja nosioca toga identiteta. Oni su sredstvo vladanja novih elita a ne izraz slobode njihovih govornika. Ovako kako su sada postavljeni nisu samo sluge politike već i tamnice naroda. Sasvim suprotno od onoga što su jezici ili jezik bili Hrvatima, Srbima, Crnogorcima i drugima prije dva stoljeća – onda su bili sredstvo emancipacije i nacije i njezinih pripadnika a sad su sredstvo kolonizacije i nacije i njezinih pripadnika.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo