Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MILORAD PUPOVAC, PREDSJEDNIK MEĐUPARLAMENTARNOG VIJEĆA HRVATSKOG SABORA: Bratstvo ratnih i mirnodopskih zločina

Objavljeno prije

na

Mnogima je u balkanskom haosu 90-tih bilo teško osvijestiti se i samom sebi odgovoriti na pitanje: ko sam danas i gdje pripadam? Najteže je to bilo tzv. pripadnicima nacionalnih manjina u državama nastalim raspadom SFRJ. Dr Milorad Pupovac, univerzitetski profesor, predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća i narodni poslanik, opredijelio se da bude ,,Srbin i hrvatski patriota”. Hrvatska u kojoj živi, danas je u žiži interesovanja ne samo njenih susjeda. Istraga i optužnica za bivšeg premijera i lidera HDZ, Iva Sanadera, i hapšenja za ratne zločine, učinila su je dobrim primerom za region.

MONITOR: Nedavno vam je u Beogradu uručena nagrada ,,Konstantin Obradović” koja se dodjeljuje za unapređenje kulture ljudskih prava. I vaša su prava, tokom 90-tih, bila veoma ugrožena. Danas se ,,ideologija ljudskih prava” često poteže kao argument u procjeni razvoja demokratije. Koliko ima iskrenosti u tome?
PUPOVAC: Ideologija ljudskih prava služila je demokratizaciji komunističkih zemalja, a nakon toga i postkomunističkih, mahom nedemokratskih nacionalističkih država. U međuvremenu se ideologija ljudskih prava na nekim mjestima, uključujući i jugoslovenski prostor, obilato kompromitirala jer je iznjedrila ljude koji su kršili ljudska prava nakon što su dospjeli na pozicije moći i vlasti. Danas je jasno da ideologija ljudskih prava nije dovoljna za političke izazove današnjeg svijeta. Mnogi se pitaju: što nam vrijedi ideologija ljudskih prava kad nema države koja ih je u stanju štititi? Što nam vrijedi sloboda govora kad ona pripada medijima i njihovim vlasnicima? Što nam vrijedi slobodno tržište u kojem je sve manje prava na rad i iz rada?

MONITOR: Afera Vikiliks, čini se, otvara na novi način pitanje ljudskih prava, kroz pitanje o granicama slobode govora i izvještavanja. Kakve će ova afera ostaviti posljedice po svijet i razvoj ljudskih prava?
PUPOVAC: Nove elektronske komunikacije promijenile su komunikacijsku paradigmu koja je bila na snazi nekoliko stoljeća, u kojoj se razlikovala javna sfera od privatne sfere. Danas su se te sfere veoma približile, pa javno postaje privatno, a privatno javno. Istovremeno arhive, baze podataka, informacija, unatoč brojnim mehanizmima kontrole i autorizacije pristupa podacima postaju dostupne kako ovlaštenim tako i neovlaštenim korisnicima. A što se države tiče, država će se morati naviknuti na mogućnosti da nije samo ta koja može ući u „spavaću sobu građana” nego i na mogućnost da građani, netko od njih uđe u „spavaću sobu države”. Moguće je , naime, predvidjeti da će s vremenom jačati „komunikacijska gerila”. Zasad živimo u vremenu u kojem imamo hibridno stanje upravljanja društvenim komuniciranjem, ono modernih i ono postmodernih medija. Malo zakona, malo etike. Ni jednog ni drugog dovoljno.

MONITOR: Nedavna hapšenja u Hrvatskoj otvaraju na poseban način ta pitanja. Stigle su optužbe za korupciju u vrhu države a tu su nesređena pitanja ratnih zločina. Koliko sindrom ,,nedodirljivosti” opterećuje Hrvatsku?
PUPOVAC: Sad smo u neobičnoj fazi. Oni koji su osuđeni ili osumnjičeni za ratne zločine, još se javno slave kao „generali”, „heroji”, a oni koji su osuđeni za korupciju i krađu tretiraju se kao „lopovi”, „kriminalci”. Međutim, ratni zločini su nerijetko matica svih drugih zločina, kako onih koji su počinjeni tokom rata poput ratnog profiterstva tako i oni počinjeni nakon rata poput korupcije. Problem „nedodirljivosti” ozbiljno opterećuje Hrvatsku. Istina, manje danas nego juče, ali još uvijek postoje i institucije i osobe koje se kriju iza plašta „nedodirljivosti”. Važno je da se s micanjem plašta ne stane, jer je još mnogo i neprocesuiranih ratnih zločina i nekažnjenog kriminala. Uostalom, proteklih dvadeset godina bilo je vrijeme zločina i kriminala a ne vrijeme vladavine prava.

MONITOR: U ex -yu državama vrhovi vlasti presporo donose odluke da raščiste sa prošlošću. Više su energije ulagali u to da iskoriste mehanizme vladanja i bogaćenja koji su uspostavljeni u godinama ratnih zločina i pljačke. Da li bi im primjer Hrvatske od koje se, pred ulazak u EU, traži da razmotri svoje razumijevanje patriotizma, mogao u nečemu poslužiti?
PUPOVAC: Započeti primjer borbe protiv korupcije mogao bi biti dobar primjer drugim zemljama. Ali samo ukoliko se ne stane na Sanaderu kao što se u jednom slučaju stalo na Gotovini kad su u pitanju ratni zločini. Mnogi segmenti vlasti su koruptivni. Stvari i dalje treba mijenjati u pravosuđu, upravi, policiji, javnim poduzećima. U javnoj svijesti također. To da ljudi plaćaju radna mjesta posuđivanjem novaca ili dizanjem kredita, pa onda to vraćaju narednih nekoliko godina, oblik je koruptivnog ropstva kojeg se moramo oslobađati.

MONITOR: Hrvatska procesuira svog bivšeg premijera i nekadašnjeg lidera HDZ. Da li se radi o rezultatu borbe unutar državne i partijske vrhuške ili je sve u najvećoj mjeri došlo spolja, pritiskom iz Brisela i Vašingtona?
PUPOVAC: Prvo, dio korupcije je i došao iz vana. Bilo u obliku političke bilo u obliku ekonomske. Drugo, dio korupcije je bio dopušten kao efikasan način razaranja društvenog vlasništva i kao nagrada za obavljanje određenih zadaća. Treće, dio korupcije se razumijevao kao oblik akumulacije kapitala i stvaranja vladarske i vlasničke klase. Sad kad se predviđa uključivanje jugoslavenskih država u Uniju i priključenje na regularne i zdrave fiskalne i monetarne tokove, sad to postaje preskupo, neracionalno i zakonski nedopustivo. Da, više je to stvar vanjskih zahtjeva nego li unutrašnjih odnosa snaga.

MONITOR: ,,Srpsko pitanje” i njegovo rješavanje u velikoj mjeri je dramatizovalo 90-te godine. Ima onih koji smatraju da ono već dvjesta godina kreira balkansku istoriju. Vi ste jedan od rijetkih srpskih lidera koji su to pitanje preformulisali i modernizovali. Šta je danas sa ,,srpskim nacionalnim interesima”?
PUPOVAC: Srbi su posrnuli odgovarajući na svoje pitanje po mjeri nacionalne države. Obilato su doprinijeli razaranju posljednje nacionalne države i svoje i drugih jugoslavenskih naroda, a da nacionalne države još nisu stvorili ni oni ni drugi jugoslavenski narodi. Srpski nacionalni interes je jačati postnacionalnu državu i postnacionalnu ideju nacije. Jačati suradnju u prostoru koji je razoren i graditi novi odnos uzajamnosti u evropskom kontekstu.

MONITOR: Lidere država bivše Jugoslavije zahvatio je ,,virus izvinjavanja”. Iako je to svakako napredak, šta je ipak najvažnije u teškom procesu suočavanja sa odgovornošću za stradanja nevinih sa ,,druge strane”?
PUPOVAC: Isprike su važne, samo treba paziti da se i one ne trivijaliziraju i ne obesmisle kao što su trivijalizirana stradanja i obesmišljene smrti ljudi. Isprike zato trebaju otvoriti prostor da se čuje što se čuti treba – kakve su bile politike koje su sračunato vodile prema stradanju, preseljavanju i ubijanju i tko su bili ti koji su vodili stradanja, preseljavanja i ubijanja. Isprike moraju biti, kao što je Tadić rekao u Vukovaru, početak pisanja drugačije, nove povijesti u kojoj će se znati o stradanju drugih i mobilizaciji u mržnji i u ratu protiv drugih. O tome kako smo protjerivali i ubijali drugoga u sebi.

MONITOR: Organizovani kriminal ujedinjuje ne samo kriminalce već i borce protiv kriminala. Postoji li u Zagrebu očekivanje da se u Beogradu razriješi pitanje ko je imao interesa u ubistvu Iva Pukanića?
PUPOVAC: Beograd i Zagreb sve bolje surađuju u borbi protiv organiziranog kriminala pa i u suđenju za ratne zločine. Koliko i što će se razriješiti u slučaju ubojstva Pukanića teško mi je reći. Jedno je sigurno- Beograd i Zagreb uz međunarodnu pomoć nastavljaju raditi na tome.

MONITOR: Kao narodni poslanik i predsjednik Saborskog odbora za međuparlamentarnu saradnju, kako procjenjujete ulogu parlamenata u državama političke i ekonomske tranzicije?
PUPOVAC: Parlamenti su od svetišta demokracije postali smetlište demokracije. Prezreni, obezvrijeđeni i bačeni u blato medijskih i prešutnih vlasničkih reketarenja i difamacija. Uglavnom imamo slabe parlamente sa slabim unutrašnjim radom, sa slabim radom odbora i sa slabim utjecajem parlamentaraca. Ipak, građani još imaju očekivanja od parlamenata. Još izlaze na izbore i traže alternativu. Svaka alternativa bi trebala uključivati obnovu i jačanje parlamentarizma.

MONITOR: Vi ste lingvista, sveučilišni profesor. Da li vam je teško da razumijete ili prihvatite motive koji su naveli političke elite da traže ,,nacionalne” jezike na području upotrebe nekadašnjeg zajedničkog jezika?
PUPOVAC: Jezici su kod nas postali naknadna sredstva nacionalnog identiteta i istovremeno sredstva političkog utamničenja nosioca toga identiteta. Oni su sredstvo vladanja novih elita a ne izraz slobode njihovih govornika. Ovako kako su sada postavljeni nisu samo sluge politike već i tamnice naroda. Sasvim suprotno od onoga što su jezici ili jezik bili Hrvatima, Srbima, Crnogorcima i drugima prije dva stoljeća – onda su bili sredstvo emancipacije i nacije i njezinih pripadnika a sad su sredstvo kolonizacije i nacije i njezinih pripadnika.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo