Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MILORAD PUPOVAC, PREDSJEDNIK MEĐUPARLAMENTARNOG VIJEĆA HRVATSKOG SABORA: Bratstvo ratnih i mirnodopskih zločina

Objavljeno prije

na

Mnogima je u balkanskom haosu 90-tih bilo teško osvijestiti se i samom sebi odgovoriti na pitanje: ko sam danas i gdje pripadam? Najteže je to bilo tzv. pripadnicima nacionalnih manjina u državama nastalim raspadom SFRJ. Dr Milorad Pupovac, univerzitetski profesor, predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća i narodni poslanik, opredijelio se da bude ,,Srbin i hrvatski patriota”. Hrvatska u kojoj živi, danas je u žiži interesovanja ne samo njenih susjeda. Istraga i optužnica za bivšeg premijera i lidera HDZ, Iva Sanadera, i hapšenja za ratne zločine, učinila su je dobrim primerom za region.

MONITOR: Nedavno vam je u Beogradu uručena nagrada ,,Konstantin Obradović” koja se dodjeljuje za unapređenje kulture ljudskih prava. I vaša su prava, tokom 90-tih, bila veoma ugrožena. Danas se ,,ideologija ljudskih prava” često poteže kao argument u procjeni razvoja demokratije. Koliko ima iskrenosti u tome?
PUPOVAC: Ideologija ljudskih prava služila je demokratizaciji komunističkih zemalja, a nakon toga i postkomunističkih, mahom nedemokratskih nacionalističkih država. U međuvremenu se ideologija ljudskih prava na nekim mjestima, uključujući i jugoslovenski prostor, obilato kompromitirala jer je iznjedrila ljude koji su kršili ljudska prava nakon što su dospjeli na pozicije moći i vlasti. Danas je jasno da ideologija ljudskih prava nije dovoljna za političke izazove današnjeg svijeta. Mnogi se pitaju: što nam vrijedi ideologija ljudskih prava kad nema države koja ih je u stanju štititi? Što nam vrijedi sloboda govora kad ona pripada medijima i njihovim vlasnicima? Što nam vrijedi slobodno tržište u kojem je sve manje prava na rad i iz rada?

MONITOR: Afera Vikiliks, čini se, otvara na novi način pitanje ljudskih prava, kroz pitanje o granicama slobode govora i izvještavanja. Kakve će ova afera ostaviti posljedice po svijet i razvoj ljudskih prava?
PUPOVAC: Nove elektronske komunikacije promijenile su komunikacijsku paradigmu koja je bila na snazi nekoliko stoljeća, u kojoj se razlikovala javna sfera od privatne sfere. Danas su se te sfere veoma približile, pa javno postaje privatno, a privatno javno. Istovremeno arhive, baze podataka, informacija, unatoč brojnim mehanizmima kontrole i autorizacije pristupa podacima postaju dostupne kako ovlaštenim tako i neovlaštenim korisnicima. A što se države tiče, država će se morati naviknuti na mogućnosti da nije samo ta koja može ući u „spavaću sobu građana” nego i na mogućnost da građani, netko od njih uđe u „spavaću sobu države”. Moguće je , naime, predvidjeti da će s vremenom jačati „komunikacijska gerila”. Zasad živimo u vremenu u kojem imamo hibridno stanje upravljanja društvenim komuniciranjem, ono modernih i ono postmodernih medija. Malo zakona, malo etike. Ni jednog ni drugog dovoljno.

MONITOR: Nedavna hapšenja u Hrvatskoj otvaraju na poseban način ta pitanja. Stigle su optužbe za korupciju u vrhu države a tu su nesređena pitanja ratnih zločina. Koliko sindrom ,,nedodirljivosti” opterećuje Hrvatsku?
PUPOVAC: Sad smo u neobičnoj fazi. Oni koji su osuđeni ili osumnjičeni za ratne zločine, još se javno slave kao „generali”, „heroji”, a oni koji su osuđeni za korupciju i krađu tretiraju se kao „lopovi”, „kriminalci”. Međutim, ratni zločini su nerijetko matica svih drugih zločina, kako onih koji su počinjeni tokom rata poput ratnog profiterstva tako i oni počinjeni nakon rata poput korupcije. Problem „nedodirljivosti” ozbiljno opterećuje Hrvatsku. Istina, manje danas nego juče, ali još uvijek postoje i institucije i osobe koje se kriju iza plašta „nedodirljivosti”. Važno je da se s micanjem plašta ne stane, jer je još mnogo i neprocesuiranih ratnih zločina i nekažnjenog kriminala. Uostalom, proteklih dvadeset godina bilo je vrijeme zločina i kriminala a ne vrijeme vladavine prava.

MONITOR: U ex -yu državama vrhovi vlasti presporo donose odluke da raščiste sa prošlošću. Više su energije ulagali u to da iskoriste mehanizme vladanja i bogaćenja koji su uspostavljeni u godinama ratnih zločina i pljačke. Da li bi im primjer Hrvatske od koje se, pred ulazak u EU, traži da razmotri svoje razumijevanje patriotizma, mogao u nečemu poslužiti?
PUPOVAC: Započeti primjer borbe protiv korupcije mogao bi biti dobar primjer drugim zemljama. Ali samo ukoliko se ne stane na Sanaderu kao što se u jednom slučaju stalo na Gotovini kad su u pitanju ratni zločini. Mnogi segmenti vlasti su koruptivni. Stvari i dalje treba mijenjati u pravosuđu, upravi, policiji, javnim poduzećima. U javnoj svijesti također. To da ljudi plaćaju radna mjesta posuđivanjem novaca ili dizanjem kredita, pa onda to vraćaju narednih nekoliko godina, oblik je koruptivnog ropstva kojeg se moramo oslobađati.

MONITOR: Hrvatska procesuira svog bivšeg premijera i nekadašnjeg lidera HDZ. Da li se radi o rezultatu borbe unutar državne i partijske vrhuške ili je sve u najvećoj mjeri došlo spolja, pritiskom iz Brisela i Vašingtona?
PUPOVAC: Prvo, dio korupcije je i došao iz vana. Bilo u obliku političke bilo u obliku ekonomske. Drugo, dio korupcije je bio dopušten kao efikasan način razaranja društvenog vlasništva i kao nagrada za obavljanje određenih zadaća. Treće, dio korupcije se razumijevao kao oblik akumulacije kapitala i stvaranja vladarske i vlasničke klase. Sad kad se predviđa uključivanje jugoslavenskih država u Uniju i priključenje na regularne i zdrave fiskalne i monetarne tokove, sad to postaje preskupo, neracionalno i zakonski nedopustivo. Da, više je to stvar vanjskih zahtjeva nego li unutrašnjih odnosa snaga.

MONITOR: ,,Srpsko pitanje” i njegovo rješavanje u velikoj mjeri je dramatizovalo 90-te godine. Ima onih koji smatraju da ono već dvjesta godina kreira balkansku istoriju. Vi ste jedan od rijetkih srpskih lidera koji su to pitanje preformulisali i modernizovali. Šta je danas sa ,,srpskim nacionalnim interesima”?
PUPOVAC: Srbi su posrnuli odgovarajući na svoje pitanje po mjeri nacionalne države. Obilato su doprinijeli razaranju posljednje nacionalne države i svoje i drugih jugoslavenskih naroda, a da nacionalne države još nisu stvorili ni oni ni drugi jugoslavenski narodi. Srpski nacionalni interes je jačati postnacionalnu državu i postnacionalnu ideju nacije. Jačati suradnju u prostoru koji je razoren i graditi novi odnos uzajamnosti u evropskom kontekstu.

MONITOR: Lidere država bivše Jugoslavije zahvatio je ,,virus izvinjavanja”. Iako je to svakako napredak, šta je ipak najvažnije u teškom procesu suočavanja sa odgovornošću za stradanja nevinih sa ,,druge strane”?
PUPOVAC: Isprike su važne, samo treba paziti da se i one ne trivijaliziraju i ne obesmisle kao što su trivijalizirana stradanja i obesmišljene smrti ljudi. Isprike zato trebaju otvoriti prostor da se čuje što se čuti treba – kakve su bile politike koje su sračunato vodile prema stradanju, preseljavanju i ubijanju i tko su bili ti koji su vodili stradanja, preseljavanja i ubijanja. Isprike moraju biti, kao što je Tadić rekao u Vukovaru, početak pisanja drugačije, nove povijesti u kojoj će se znati o stradanju drugih i mobilizaciji u mržnji i u ratu protiv drugih. O tome kako smo protjerivali i ubijali drugoga u sebi.

MONITOR: Organizovani kriminal ujedinjuje ne samo kriminalce već i borce protiv kriminala. Postoji li u Zagrebu očekivanje da se u Beogradu razriješi pitanje ko je imao interesa u ubistvu Iva Pukanića?
PUPOVAC: Beograd i Zagreb sve bolje surađuju u borbi protiv organiziranog kriminala pa i u suđenju za ratne zločine. Koliko i što će se razriješiti u slučaju ubojstva Pukanića teško mi je reći. Jedno je sigurno- Beograd i Zagreb uz međunarodnu pomoć nastavljaju raditi na tome.

MONITOR: Kao narodni poslanik i predsjednik Saborskog odbora za međuparlamentarnu saradnju, kako procjenjujete ulogu parlamenata u državama političke i ekonomske tranzicije?
PUPOVAC: Parlamenti su od svetišta demokracije postali smetlište demokracije. Prezreni, obezvrijeđeni i bačeni u blato medijskih i prešutnih vlasničkih reketarenja i difamacija. Uglavnom imamo slabe parlamente sa slabim unutrašnjim radom, sa slabim radom odbora i sa slabim utjecajem parlamentaraca. Ipak, građani još imaju očekivanja od parlamenata. Još izlaze na izbore i traže alternativu. Svaka alternativa bi trebala uključivati obnovu i jačanje parlamentarizma.

MONITOR: Vi ste lingvista, sveučilišni profesor. Da li vam je teško da razumijete ili prihvatite motive koji su naveli političke elite da traže ,,nacionalne” jezike na području upotrebe nekadašnjeg zajedničkog jezika?
PUPOVAC: Jezici su kod nas postali naknadna sredstva nacionalnog identiteta i istovremeno sredstva političkog utamničenja nosioca toga identiteta. Oni su sredstvo vladanja novih elita a ne izraz slobode njihovih govornika. Ovako kako su sada postavljeni nisu samo sluge politike već i tamnice naroda. Sasvim suprotno od onoga što su jezici ili jezik bili Hrvatima, Srbima, Crnogorcima i drugima prije dva stoljeća – onda su bili sredstvo emancipacije i nacije i njezinih pripadnika a sad su sredstvo kolonizacije i nacije i njezinih pripadnika.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo