Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MIROSLAV RUŽICA, SOCIOLOG I KONSULTANT: Nije dovoljno kritikovati kapitalizam

Objavljeno prije

na

Nevolje globalne ekonomije koje su pogodile i unazadile „države blagostanja”, unijele su novu živost u stare i napravile nove teorijske podjele. Jedan od učesnika u ovom dinamizmu je i dr Miroslav Ružica, koji radi na obimnom projektu Budućnost evropske socijaldemokratije, u okviru Panevropske debate 2009-2011. Dr Ružica je godinama bio „senior social scientist” (nešto kao kod nas viši naučni saradnik) u Svetskoj banci u Vašingtonu, a od 1992-1999. predavao je socijalnu politiku na Univerzitetu Indijane u SAD. MONITOR: Prije dvije godine je obilježena 20-ta godišnjica pada Berlinskog zida i jednog tipa „tvrdog” komunizma, a ove godine će se poneko sjetiti da prolazi već 20-ta godina otkako je počeo rat u SFRJ i kraj jednog „mekog” komunizma. Kako se desilo da dva srodna ali i različita jednopartijska sistema završe tako različito?
RUŽICA:Slomio ih je jači i dinamičniji sistem, posebno u trci za naoružanjem. Neefikasni i tehnološki inferioran ekonomski sistem, autoritarna i sve-prisutna država, kao i stalna pretnja nasiljem doveli su do ekonomskog zaostajanja, kao i erozije legitimiteta. Model se urušio. S druge strane, glavni rezultat 1989. je izgleda stvaranje novih nacionalnih država, a ne novi tip društva i ekonomije. Kod nas na Balkanu, to se dogodilo na ekstreman način. Uzajamna proizvodnja straha, radikalni nacionalizam, državotvorstvo i populizam doveli su ne samo do ratova, već da i danas dominiraju ove kategorije… To u velikoj meri objašnjava zašto je 20-ta godišnjica obnove kapitalizma ostala uglavnom neprimećena. Mnogi kod nas još kao da vode ratove, šire teritorije svojih nacionalnih država, grade čiste etničke zajednice i u populizmu vide jedinu važnu agendu. Tu za raspravu o temeljima na kojima počiva društvo, o setu ključnih vrednosti, odgovornosti elita i građana, budućnosti ili pravcima promena nema interesa, pravih istraživanja, javne rasprave i/ili različitih platformi koje nude razni mobilizatori i akteri.

MONITOR: Da li je kapitalizam, nakon neoliberalizma i kraha čitavih zapadnih ekonomija, prevaziđen sistem?
RUŽICA: Ne može se govoriti o krahu ili prevaziđenosti kapitalizma, pa i neoliberalizma. To je stara teza radikalnih levičara. Upravo je kapitalizam pokazao neverovatnu sposobnost prilagođavanja. Ono što se vidi ja zovem ,,bumerang globalizacije” jer se ova otela kontroli i kao bumerang vraća Evropi i Americi. Drugo, pojavljuju se ozbiljni rivali na svetskoj sceni –trgovina, energija, kontrola resursa, koji polažu pravo na usmeravanje globalizacije. Budući konflikti biće oko nafte, energije, hrane, ekologije, kontrole svetskog saobraćaja… Venecuela i Bolivija su nevažni, a Brazil je samo deo paketa novih igrača. Pitanje je kakvu će viziju ,,dobrog društva” imati novi globalni rivali na svetskoj sceni kao svoj predznak i platformu. Plaši me da to ne bude samo sebični i/ili korporativni interes.

MONITOR: Sa finansijsko-ekonomskom krizom i sa arapskim pobunama, svakodnevno slušamo istupe sve brojnijih „salonskih” ljevičara. Koliko je ono što se danas smatra filozofskom ljevicom, kao Badju, Žižek, uticajno u politici i šire u društvu?
RUŽICA: Pojedinci su uvek važni, a naročito u artikulisanju ideja, paradigmi i programa kao okvira orijentacije. Svet u kome živimo se, međutim, promenio i postao složen i neproziran. Ne pratim više sistematski korpus nazvan marksizmom, strukturalizmom ili levim radikalizmom… Lepo i zanimljivo pišu, njihova kritika često pogađa suštinu kapitalizma, ali sem zavodljive retorike, ne vidim vizije i paradigme koje se zasnivaju na realnim procesima i agentima promene, kao što ne vidim ni brojne sledbenike koji u njih veruju i dalje ih dopunjuju i udahnjuju novu energiju. A pre svega, ne vidim utopijski potencijal da se zamisli alternativno društvo i temeljna matrica na kojoj bi se gradilo.

MONITOR: Zanimljiva su vaši navodi o rezultatima istraživanja o savremenoj radničkoj klasi. Šta ona ima slično a po čemu je nešto drugo u odnosu na 19. i dobar dio 20. vijeka?
RUŽICA: Klasična industrijska radnička klasa danas je marginalna u Evropi, kao i njeni sindikati. Čini ispod 20 odsto svih zaposlenih u većini razvijenih zemalja. Na jednoj strani imate rastući precariat, dakle one bez dovoljno kvalifikacija, koji rade na nisko plaćenim i nezahtevnim poslovima u servisnoj ekonomiji, a žive izolovani i marginalni na periferijama velikih evropskih gradova, skloni populizmu i nacionalizmu. S druge strane, imate brzi i razgranati rast srednje klase koja je višeslojna i čiji delovi različito učestvuju u prihodima, uticaju i životnim šansama. Malo se zna o oba ova segmenta nove socijalne strukture, pa je i otvoreno pitanje kako, za koga i s kim praviti savezništva, koalicije i programe. Socijalna demokratija nema odgovora na ova pitanja i zato je vidljiva njena marginalizacije nakon 2000. Konzervativci i desnica nude populizam, ksenofobiju i strah od migranata, anti-islamizam i suprotstavljanje levici. Na tome se verovatno dobijaju izbori, ali dugoročno zapada u ozbiljne probleme.

MONITOR: Još se priča o skandinavskom modelu. O socijalnoj državi koju je, smatra se, donijela socijademokratija. Ali, tamo na vlast danas dolaze konzervativci, a socijalna država trpi ozbiljna oštećenja?
RUŽICA: Država blagostanja nije više monopol socijal-demokratije. Ona je deo tradicije i kulturne baštine u Skandinaviji, kao i Evrope kao celine. I politička matrica konzervativaca gradi se na državi blagostanja. Ni dominacija neoliberalizma nije razgradila državu blagostanja i ova se održala. S druge strane, uprkos visokih socijalnih troškova i moćne birokratske države, ceo region je veoma konkurentan u globalnim razmerama i rast njegove ekonomije je izuzetan. Bez socijal-demokratije i naglašene uloge države ne može se razumeti trajnost i uspešnost ovoga modela. To isto važi i za skandinavsku kulturnu baštinu, a pre svega za kvalitet javne uprave i valjanost institucija. Socijal-demokratija se nadogradila na takvu matricu, ali ju je i očuvala, podupirala i pomno dalje razvijala.

Potraga za alternativom

MONITOR: Danas je čak i Marksov ,,Kapital” jedna od najčitanijih knjiga. Koliko je socijalizam „intelektualno” zaista bio pobjeđen?
RUŽICA: Ako to pitanje stavimo u zapadno-evropski kontekst, teško mi je da zamislim oživljavanje klasičnog modela Sovjetskog Saveza. On je izgubio ne samo atraktivnost, već i legitimitet. Uprkos uočenog interesa za Marksov Kapital, ta knjiga ostaje relevantna zbog svojih analitičkih kvaliteta, a ne kao okvir za političku mobilizaciju. Već duže u Evropi nemamo projekat budućnosti, dakle alternativu današnjim ekonomskim i političkim aranžmanima. Radikalne grupe na levici nude žestoku retoriku i kritiku kapitalizma, ali ne nude nešto drugo i alternativno, već poznato i potrošeno. Tu bih uvrstio i eksperimente u Venecueli ili Boliviji. Zato mi je zanimljiva pan-evropska debata o budućnosti evropske socijal-demokratije (2009-2011). Pratim je već dve godine i upravo završavam studiju o njoj. Ovde je pokrenuto čitav niz ključnih tema našeg doba i pokušava se njihova konceptualizacija na drugačiji način (globalizacija, kapitalistička ekonomija, EU, uloga države, značaj srednje klase, stvaranje nove socijalne strukture, socijalna jednakost…). Zbog svojih inherentnih granica, možda sama evropska socijalna demokratija i ne porodi alternativnu viziju i drugačiju platformu, nego to učine ,,novi klinci” i druge političke opcije. U svakom slučaju, nije dobro živeti u svetu bez alternative, vizije budućnosti, kao i ideje ,,dobrog društva–.

Za kakvu socijaldemokratiju

MONITOR: Kakva bi to socijaldemokratija ili demokratska, građanska ljevica bila djelotvornija a da ne ugrozi demokratski okvir i pravo da se ne bude na toj strani?
RUŽICA: Upravo ova velika pan-evropska debata o budućnosti evropske socijal-demokratije pokreće i konceptualizuje niz fundamentalnih pitanja. Evo nekih od njih. Da li se suprotstavljati globalizaciji ili kako je usmeravati i kontrolisati? Da li je primacy of politics i ključna uloga države u ekonomiji odgovor na probleme kapitalizma? Kako vratiti temu jednakosti iz geta levice u ključnu agendu? Da li je EU samo ekonomski projekat ili Social Europe mora postati ključni okvir delovanja? Da li je internacionalizam samo dug prošlosti ili nema socijal-demokratije bez globalne vizije i globalne institucionalne arhitekture? Kako do nove vizije o ,,dobrom društvu” i osnovnim društvenim vrednostima? Koja je osnovna matrica naše civilizacije? Samo homo economicus, dakle jedinka koja sebe svodi na trku za posedovanjem ili je njena motivacija mnogo složenija i uključuje potrebu za priznanjem, pravednu raspodelu, uzajamnost, solidarnost, kulturne vrednosti, kooperaciju, grupne i kolektivne ciljeve u jednoj drugačijoj konfiguraciji ekonomije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo