Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK, ČLANICA PREDSJEDNIŠTVA PZP: Ne uzdati se u Lukšića već u sebe

Objavljeno prije

na

branka-bosnjak-41

MONITOR: Najavljen je Vaš povratak u poslaničke klupe. Da li se nešto promijenilo na crnogorskoj političkoj sceni od kada ste prošli put bili poslanica Pokreta za promjene? BOŠNJAK: Ne bih prejudicirala stvari oko povratka u poslaničke klupe. To je interna stvar partije, pa bih voljela da tako i ostane. Pokret ima veliki broj kvalitetnih i stručnih ljudi koji zavređuju da budu u parlamentu, tako da ranija postava, sadašnja ili neka buduća, podjednako je kompetentna da nastupima u parlamentu opravda povjerenje naših glasača i na pravi način predstavi misiju koju Pokret ima u Crnoj Gori, a ta misija nije nimalo laka. Nije lako u privatnoj državi porodice Đukanović i sa njima povezanih porodica bez straha reći, najčešće neprijatnu istinu, nazvati neke stvari pravim imenom i direktno, imenom i prezimenom prozvati ljude na odgovornost, pokušavati da pomirite vještački podijeljene strane. Nije lako. Ali mi smo to odabrali kao svoju misiju, iako znamo da smo na taj način, bilo nas jedanaestoro, ili petoro u parlamentu, uvijek meta najžešćih napada onih koji grčevito stežu svoje, ničim zaslužene pozicije. Ali, kad tad istina pobjeđuje, ma koliko vas skupo koštala.

Mnogo toga se promijenilo. Krenuli smo ka EU i povratka nema iako sam ubijeđena da su se mnogi iz vlasti već pokajali, jer ispunjavanje nametnutih kriterijuma, znači i razotkrivanje surove istine, korumpiranosti, nečasnih i kriminalnih radnji samog vrha režima. Klupko se lagano odmotava i „car će uskoro biti go”, samo treba malo više hrabrosti svih nas.

Ono što se promijenilo, a što me čini razočaranom, je SNP-ova sve očiglednija naklonost prema DPS-u. Da li je to cijena gubitka opozicione kondicije, u šta sumnjam, jer u toj „ljubavi” prednjače nestrpljivi i, za moj ukus, previše ambiciozni mlađi kadrovi koji su u usponu u SNP-u, a sebe bi što prije da vide u Vladi, podržani od onih koji bi ponovnim zagrljajem sa DPS-om htjeli da prikriju neke ranije, zajedničke, ali vrlo sumnjive dilove. Ne znam šta se tačno dešava, ali opoziciona oštrica SNP-a više ne postoji, čast pojedincima, koji su, plašim se, manjina. Ono što sam sigurna da njihova kohabitacija sa DPS-om neće donijeti dobro ni njima, ni Crnoj Gori.

MONITOR: Evropski zvaničnici najčešće kritikuju u Crnoj Gori organizovani kriminal, korupciju, podređenost pravosuđa izvršnoj vlasti.. Na osnovu čestih boravaka u inostranstvu tu nimalo idiličnu sliku Crne Gore u Evropi možete još nečim upotpuniti.
BOŠNJAK: Kod nas je, nažalost, gdje god zagrebete trulo. Mnogo toga se zasnivalo na improvizaciji, ali ta maska polako pada i to je evropskim zvaničnicima više nego jasno, pa je i njihova diplomatska učtivost počela da splašnjava. Izjave su mnogo direktnije.

Mene, najviše boli, besperspektivnost mladih generacija kojima su kriminalci i primitivci moderno nazvani „kontroverznim biznismenima” nametnuti kao reper uspjeha. Uništene su sve istinske vrijednosti. Znanje i moral u ovoj zemlji ne znači ništa. Lojalnost vladajućoj kliki i partijska knjižica otvaraju sva vrata, na šta ukazuju i „nakaradna” kadrovska rješenja na mnogim značajnim pozicijama. Ovaj trend degradacije struke i znanja i sve prisutniji novi trend „diplomiranog neznanja” skupo ćemo platiti. I to je EU jasno. Zato je jedan od zahtjeva, koji neće biti lako ispuniti i depolitizacija državne i lokalne administracije. A zbog toga konstantno patimo od „nedostatka administrativnih kapaciteta”.

MONITOR: Kako biste ocijenili dosadašnji učinak premijera Lukšića?
BOŠNJAK: Dizajnersko rješenje, naslovnice njegove „Knjige smijeha” predstavlja pravu sliku njegove uloge, a time i učinka. Samo odijelo, a glave nema. Drugim riječima nije on tu da misli, to neko drugi radi. On je nažalost paravan, odnosno maska. On svojim manirima uljudnog, modernog, elokventnog, komunikativnog i elektronski pismenog mladog čovjeka (što samo po sebi nije neko dostignuće, već prosječnost, ali jeste veliko dostignuće u odnosu na njegovog prethodnika) pokušava da prikrije i zataška sve mahinacije kojima je porodica Đukanović došla do enormnog bogatstva. Pa on je kumovao, onom čuvenom milionu, što je „het trikom” za pola sata narastao na 14, naravno, u korist „prve familije”.

MONITOR: Može li novi premijer nešto da promijeni u Crnoj Gori?
BOŠNJAK: Mislim da nije mogao odoljeti izazovu da prihvati poziciju premijera, ali svjestan je da je između „čekića i nakovanja” odnosno zahtjeva EU i interesa „prve familije”. Nažalost nema moralnog kredibiliteta a onda ni hrabrosti, ni snage, a ni podrške u svojoj partiji da učini otklon i istinski se suprotstavi sprezi vlasti i kriminalnih struktura.

MONITOR: Redovno upozoravate da sa državnog i ostalih univerziteta, izlaze kadrovi sa diplomama iza kojih ne stoji kvalitetno znanje?
BOŠNJAK: Pravu ocjenu kvaliteta još nemamo, a teško da ćemo je uskoro i imati, jer mnogima to nije u interesu. Ali činjenica je da se diplome olako dobijaju: sve ih je više, a sve manje znanja. Dat je primat prosječnosti, a ne izvrsnosti. To će nas skupo koštati. Ako je cilj bio da svi imamo diplome, a da iza njih ne stoji znanje onda smo uspjeli. Ova me tendencija plaši. Žao mi je talentovanih, koji će napustiti zemlju, jer neće dozvoliti da im neko ispod prosjeka, ili u najboljem slučaju prosječan bude nadređeni, a to je najčešći slučaj.

MONITOR: Često se može čuti da Crnu Goru, pored organizovanog kriminala i korupcije, pa možda i više od toga, razaraju neznanje i primitivizam.
BOŠNJAK: Mislim da sam već na ovo pitanje odgovorila. Naglašavam, krivi smo mi što smo to dopustili. Kad kažem mi, mislim na građane Crne Gore, koji kontra svakoj zdravoj logici daju podršku kriminalcima, neznalicama i primitivcima.

Pripitomljeni vrh SNP –a

MONITOR: Šta bi opozicija trebalo da uradi da bi mogla efikasnije da utiče na stanje u Crnoj Gori?
BOŠNJAK: Iskreno mi je žao što je vrh SNP-a, promijenio pravac i minirao na lokalnim izborima uspostavljeno opoziciono jedinstvo. Ta neiskrenost vrha SNP se i tada osjećala, ali ubijeđena sam da mnogi ugledni članovi ne dijele mišljenje vrha svoje partije. Taj puls i potreba za jedinstvom se mogla osjetiti na zajedničkim konvencijama. Ovaj korumpirani, odnarođeni režim moguće je srušiti jedino jedinstvom svih opozicionih činilaca društva, od partija, preko civilnog sektora do slobodnih pojedinaca. Niko slobodan ne može biti za ovaj režim. Prihvatanje njihovih pravila igre, automatski znači gubitak slobode. Da li, i kojoj mjeri je moguće formirati jedan istinski demokratski pokret zavisi od toga koliko su svi činioci spremni da žrtvuju nešto zarad opšteg dobra. Mnogi su retorički spremni, pa pametuju iz ugodnih pozicija, a kad treba otvoreno nastupiti i suprotstaviti se, oni su suzdržani. Ili im neodgovara što je tu, ovaj ili onaj. To su jalovi izgovori za sopstveni kukavičluk. Imate i onih koji su do te mjere osiromašeni da je njima lako trgovati, a ne znaju da će biti iskorišćeni za jednokratnu upotrebu ovom režimu, koji će ih kasnije držati na udici prljavim ucjenama. Treba sami sebe da preispitamo, koliko smo lično spremni da damo sebe za dugoročne ciljeve. Sujete i čuvena crnogorska pizma su velika prepreka, iznad kojih se neophodno izdići. Bojkot, ukoliko ne bi bio jedinstven na svim nivoima i ukoliko nije dobro pripremljen, značio bi kompromitaciju. Znam da vlast, u ovom trenutku ima svoje „dekor” opozicionare koji bi to „ladno” obesmislili. Međutim, treba raditi na ovome, ovaj pokret treba stvarati. Pametnim potezima će se i narod oslobađati nametnutog straha od strane režima. Zadobijaće se povjerenje, a time povećavati i broj pristalica. To nije lako i ne može brzo. Ali krajnje je vrijeme da počnemo. PzP je uvijek spreman za ovakvu misiju, zato smo valjda uvijek trn u oku režimu.

UDG, mjera pada

MONITOR: Vi ste više puta upozoravali da se sistematski od otvaranja Univerziteta Donja Gorica urušava državni Univerzitet?
BOŠNJAK: UDG je takođe interes „prve familije”, a njihov interes je iznad interesa države, pa se stoga smišljeno urušava državni univerzitet. Ovoj vlasti ne treba znanje, njima treba umišljeni kadar, uljuljkan u lažnom samozadovoljstvu, a takav se u „gomilama” proizvodi kod Vukotića na UDG-ju. Čujem da ga zovu Univerzitet Dolce & Gabbana, jer je to modni trend studenta na UDG-ju. Samo po sebi dovoljno govori. Ali „nisu krivci primitivci… krivi smo mi, jer smo to dopustili”. Nažalost, većina vječito inferiornih i servilnih profesora državnog univerziteta, upecana na sitne privilegije nije ničim odreagovala. No, teško da se to moglo i očekivati od onih koji su evo dvadeset godina, umjesto da uče moralu i slobodnoj misli crnogorsku mladost, uspjeli da je do te mjere umrtve da je ona postala nezdravo pasivna i preplašena, bez trunke bunta i nemira, koji bi sama po sebi radoznala mladost trebala da nosi. Dozvolili smo svojom pasivnošću da metastaza moralnog posrnuća zahvati čitavo društvo. Umjesto da građane učimo moralu, hrabrosti i istinskom patriotizmu, mi smo dozvolili da UDG dobije primat.


Mujović čeka svog Nušića

MONITOR: Kako je moguća farsa u više nastavaka na Pravnom fakultetu oko smjene dekana Mujovića i izbora novog dekana?
BOŠNJAK: Zato što vlada nezdrava solidarnost među profesorima, jer mnogi nemaju petlju da otvoreno kažu šta misle a mnogi su, nažalost, dozvolili da budu ucijenjeni mizernim privilegijama od onih kojima ne bi trebalo dozvoliti ni na 100 metara da se primaknu univerzitetu. Surovo, ali istinito. Dešavanja na Pravnom fakultetu su „slika u malom”, dešavanja u crnogorskom društvu. Nadam se da će se naći neki „nušić” da ovo zabilježi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo