Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Državi prijeti stečaj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kada skenirate aktuelnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori do kakvih zaključaka dolazite?
PEJOVIĆ: Visok javni dug, nelikvidnost privrede, zaduženost građana, stagnacija. Prvih 100 dana Vlade su po priznanju premijera prošli bez inicijative u pogledu neophodnih investicija. Administracija nema kapacitet da iznese potrebne promjene kroz evropske integracije. Privreda nije dovoljno konkurentna. To bi ukratko bile impresije kad je riječ o ekonomskoj situaciji.

MONITOR: Rast javnog duga u Crnoj Gori je, kako tvrde ekonomski analitičari, postao najveći ekonomski, ali i opštedruštveni problem. Šta je rješenje?
PEJOVIĆ: Prirodno je da se zemlje u razvoju zadužuju. Gradi se infrastruktura, putna i energetska, kako bi se omogućio ekonomski razvoj. Međutim, naše zaduživanje nije išlo u tom pravcu. Pozajmice su korišćene radi finansiranja previsoke javne potrošnje. U ekonomiji se kaže da smanjenje potrošnje vodi smanjenju proizvodnje. No, između naše potrošnje i nediverzifikovane proizvodnje teško je uspostaviti korelaciju, tim prije što značajan dio potrošnje konzumiramo iz uvoza. Na drugoj strani neko je kazao da kad ste bogati treba da živite kao bogat čovjek, a kad ste siromašni prilagodite se tome. Kako god mjere štednje u kratkom roku mogu smanjiti potrebu za zaduživanjem, ali bez privrednog rasta, teško ćemo uravnotežiti budžet i vratiti dugove. Za privredni rast su potrebne prave politike, koje bi se sprovodile na efikasan način. Te politike ne vidim i mislim da nas očekuje stagnacija i pad realnih zarada. Volio bih da griješim.

MONITOR: Aktuelna vlast i dalje zadužuje državu, odnosno buduće generacije. Kada stignu računi za naplatu za pet ili deset godina, onda to tada neće biti njihov problem. Šta da se radi?
PEJOVIĆ: Prije godinu, baš u Monitoru, predložio sam opoziciji model poznat u britanskoj demokratiji kao vlada u sjenci. Formiranjem vlade u sjenci opozicija bi pokazala da ima ljude koji će odgovorno preuzeti vođenje ove države. Suština politike je kadrovska politika. Kredibilna alternativa podrazumijeva i državnički kapacitet. Zašto još niko u opoziciji nije realizovao ovaj modalitet političke borbe – o tome nekom drugom prilikom. Sada ćemo gospodinu Lekiću poželjeti uspjeh na predsjedničkim izborima.

MONITOR: Prijeti li Crnoj Gori dužničko ropstvo ili se njeni građani već nalaze u tom ropstvu?
PEJOVIĆ: Ako nastavimo da funkcionišemo kao do sada, što znači par stotina miliona zaduženja svake godine, mislim da državi prijeti neko stanje stečaja, smanjenja suvereniteta u domenu javnih finansija, kao što je slučaj sa Grčkom ili sa Kiprom. Već se približavamo, ako i nismo prešli 60 odsto javnog duga u odnosu na BDP. Svaki građanin je u prosjeku zadužen sa tri plate. Problem likvidnosti postoji na svim nivoima.

MONITOR: Vi ste svojevremeno upozoravali da bi dodatno preuzimanje dugova Kombinata aluminijuma moglo da ugrozi javne finansije i otvori političku krizu u Crnoj Gori. Šta o tome mislite danas?
PEJOVIĆ: U situaciji kada većinu budžetskih rashoda čine plate, penzije i socijalna davanja, dodatno oticanje sredstava iz budžeta predstavlja rizik za likvidnost. Tim prije što naplata prihoda može da podbaci, a uslovi novih zaduženja vjerovatno neće biti povoljni. Kada mislim na političku krizu onda imam u vidu limite patriotizma građana. Na jednoj strani plaćate euro po euro, povećavaju se porezi, smanjuju zarade, na drugoj strani, u slučaju KAP-a ne znamo gdje novac otiče. Takođe, vidimo da u vladajućoj koaliciji postoje neslaganja koja pod upit dovode elementarne principe.

MONITOR: Skupština je poodavno zadužila Vladu da raski¬ne ugo¬vor sa ruskim CE¬AK-om, ali Vla¬da to još nije uradila. Zašto Vlada sa tim odugovlači?
PEJOVIĆ: Očigledno je da CEAK ima više nego snažnu poziciju u odnosu na Vladu. To se vidjelo i na sjednici skupštinskog odbora kada je direktor KAP-a Kuznjecov izbjegao da odgovara na pitanje poslanika pred skupštinskom komisijom za privatizaciju, dok su poslanici iz redova vlasti odbili da učestvuju u saslušanju. Zašto je Vlada pod pritiskom CAEK-a prihvatila garancije, koje su kamen oko vrata javnih finansija pokazaće vrijeme. Resorni ministar, po mišljenju poslanika SDP-a, ,,radi u interesu CEAK-a”, iako su vladu izglasali samo prije par mjeseci. Ovo je ujedno pitanje legitimnosti političkog sistema. Sistema u kome Vlada radi protiv javnog interesa, a opet pobjeđuje na izborima. Potpuno obesmišljenje demokratije kao propisanog oblika vladavine.

MONITOR: Šta mislite o ponudi En plus grupe Vladi da na nju prenese svoj udio od oko 29 odsto akcija u KAP-u ,,odmah i besplatno”?
PEJOVIĆ: Dva su pitanja. Prvo je vrijednost tih akcija. Koliko akcije KAP-a vrijede? Formula za utvrđivanje vrijednosti akcija nalaže diskontovanje budućih profita KAP-a, uz primjenu stope koja izražava rizik u aluminijskoj industriji. Da li imamo što da diskontujemo, tačnije da li KAP bez subvencija može odbaciti profit? Drugo je pitanje duga koji KAP ima da preuzme i koji je ,,po milosti” En plus grupe smanjen sa 120 miliona eura na 40 miliona eura. Tih 40 miliona su ,,mačak u džaku”. Ne znamo kako su nastali, jer ne postoji revizija. Dakle, ministar, bez izvještaja o reviziji, sa stranicom zaključaka dolazi u parlament kako bi na poslanike prebacio teret odgovornosti. Mislim da je sličan primjer u demokratskim zemljama teško naći.

MONITOR: Ima li Vlada uopšte strategiju za uspješan privredni razvoj Crne Gore? I kakva bi po Vašem mišljenju ta strategija trebala da bude?
PEJOVIĆ: Kada u Google ukucate ,,Vlada Crne Gore strategija”, pretraživač će vam pokazati bezmalo 450.000 rezultata. Dakle, priče ne fali. Crna Gora treba da energetski valorizuje hidropotencijal. Izvoz viška električne energije budžetu će donijeti neophodne prihode. Svakako, treba nastaviti sa istraživanjem rezervi gasa na primorju i investirati u alternativne izvore energije. Administracija kako državna tako lokalna mora biti okrenuta privlačenju preduzetnika, domaćih i stranih. Ta promjena od ,,corruption oriented prema business oriented” je možda najznačajnija. A za to nam treba pravna država i mnogo više odgovornosti političara, kako onih pozicionih, tako i opozicionih.

KAP – najveći slučaj u istoriji crnogorskog pravosuđa

MONITOR: Opozicija i SDP-a se zalažu za uvođenje programiranog stečaja uz nastavak proizvodnje. Je li to rješenje za Kombinat i da li on može da bude rentabilan?
PEJOVIĆ: Prije godinu sam upravo u Monitoru postavio pitanje neophodnosti izrade studije perspektive aluminijske industrije u Crnoj Gori. Ta bi studija pokazala da li KAP treba zatvoriti, prihvatiti garancije i isplatiti otpremnine radnicima ili dalje subvencionisati proizvodnju aluminijuma, odnosno ulagati u kapacitete. Takve studije još nema. Skeptičan sam prema održivosti Kombinata, tim prije što se i ne može više tako nazivati, jer su neke organizacione cjeline već ugašene. Informacije sa kojima raspolažem govore da ni Kombinatu aluminijuma u Mostaru ne ,,cvjetaju ruže”. Mada ovaj Kombinat dobija subvencionisanu električnu energiju i za razliku od podgoričkog ima razvijenu preradu. Sa druge strane mislim da evropske razvojne finansijske institucije neće podržati ulaganje u aluminijsku industriju, budući da smatraju kako Crna Gora treba da se drži energetike, usluga i turizma. Intuitivno vjerujem da će KAP postati najveći slučaj u istoriji našeg pravosuđa. Predstojeća realizacija poglavlja 23 i 24 pregovora o pristupanju daju mi za pravo.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo