Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Državi prijeti stečaj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kada skenirate aktuelnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori do kakvih zaključaka dolazite?
PEJOVIĆ: Visok javni dug, nelikvidnost privrede, zaduženost građana, stagnacija. Prvih 100 dana Vlade su po priznanju premijera prošli bez inicijative u pogledu neophodnih investicija. Administracija nema kapacitet da iznese potrebne promjene kroz evropske integracije. Privreda nije dovoljno konkurentna. To bi ukratko bile impresije kad je riječ o ekonomskoj situaciji.

MONITOR: Rast javnog duga u Crnoj Gori je, kako tvrde ekonomski analitičari, postao najveći ekonomski, ali i opštedruštveni problem. Šta je rješenje?
PEJOVIĆ: Prirodno je da se zemlje u razvoju zadužuju. Gradi se infrastruktura, putna i energetska, kako bi se omogućio ekonomski razvoj. Međutim, naše zaduživanje nije išlo u tom pravcu. Pozajmice su korišćene radi finansiranja previsoke javne potrošnje. U ekonomiji se kaže da smanjenje potrošnje vodi smanjenju proizvodnje. No, između naše potrošnje i nediverzifikovane proizvodnje teško je uspostaviti korelaciju, tim prije što značajan dio potrošnje konzumiramo iz uvoza. Na drugoj strani neko je kazao da kad ste bogati treba da živite kao bogat čovjek, a kad ste siromašni prilagodite se tome. Kako god mjere štednje u kratkom roku mogu smanjiti potrebu za zaduživanjem, ali bez privrednog rasta, teško ćemo uravnotežiti budžet i vratiti dugove. Za privredni rast su potrebne prave politike, koje bi se sprovodile na efikasan način. Te politike ne vidim i mislim da nas očekuje stagnacija i pad realnih zarada. Volio bih da griješim.

MONITOR: Aktuelna vlast i dalje zadužuje državu, odnosno buduće generacije. Kada stignu računi za naplatu za pet ili deset godina, onda to tada neće biti njihov problem. Šta da se radi?
PEJOVIĆ: Prije godinu, baš u Monitoru, predložio sam opoziciji model poznat u britanskoj demokratiji kao vlada u sjenci. Formiranjem vlade u sjenci opozicija bi pokazala da ima ljude koji će odgovorno preuzeti vođenje ove države. Suština politike je kadrovska politika. Kredibilna alternativa podrazumijeva i državnički kapacitet. Zašto još niko u opoziciji nije realizovao ovaj modalitet političke borbe – o tome nekom drugom prilikom. Sada ćemo gospodinu Lekiću poželjeti uspjeh na predsjedničkim izborima.

MONITOR: Prijeti li Crnoj Gori dužničko ropstvo ili se njeni građani već nalaze u tom ropstvu?
PEJOVIĆ: Ako nastavimo da funkcionišemo kao do sada, što znači par stotina miliona zaduženja svake godine, mislim da državi prijeti neko stanje stečaja, smanjenja suvereniteta u domenu javnih finansija, kao što je slučaj sa Grčkom ili sa Kiprom. Već se približavamo, ako i nismo prešli 60 odsto javnog duga u odnosu na BDP. Svaki građanin je u prosjeku zadužen sa tri plate. Problem likvidnosti postoji na svim nivoima.

MONITOR: Vi ste svojevremeno upozoravali da bi dodatno preuzimanje dugova Kombinata aluminijuma moglo da ugrozi javne finansije i otvori političku krizu u Crnoj Gori. Šta o tome mislite danas?
PEJOVIĆ: U situaciji kada većinu budžetskih rashoda čine plate, penzije i socijalna davanja, dodatno oticanje sredstava iz budžeta predstavlja rizik za likvidnost. Tim prije što naplata prihoda može da podbaci, a uslovi novih zaduženja vjerovatno neće biti povoljni. Kada mislim na političku krizu onda imam u vidu limite patriotizma građana. Na jednoj strani plaćate euro po euro, povećavaju se porezi, smanjuju zarade, na drugoj strani, u slučaju KAP-a ne znamo gdje novac otiče. Takođe, vidimo da u vladajućoj koaliciji postoje neslaganja koja pod upit dovode elementarne principe.

MONITOR: Skupština je poodavno zadužila Vladu da raski¬ne ugo¬vor sa ruskim CE¬AK-om, ali Vla¬da to još nije uradila. Zašto Vlada sa tim odugovlači?
PEJOVIĆ: Očigledno je da CEAK ima više nego snažnu poziciju u odnosu na Vladu. To se vidjelo i na sjednici skupštinskog odbora kada je direktor KAP-a Kuznjecov izbjegao da odgovara na pitanje poslanika pred skupštinskom komisijom za privatizaciju, dok su poslanici iz redova vlasti odbili da učestvuju u saslušanju. Zašto je Vlada pod pritiskom CAEK-a prihvatila garancije, koje su kamen oko vrata javnih finansija pokazaće vrijeme. Resorni ministar, po mišljenju poslanika SDP-a, ,,radi u interesu CEAK-a”, iako su vladu izglasali samo prije par mjeseci. Ovo je ujedno pitanje legitimnosti političkog sistema. Sistema u kome Vlada radi protiv javnog interesa, a opet pobjeđuje na izborima. Potpuno obesmišljenje demokratije kao propisanog oblika vladavine.

MONITOR: Šta mislite o ponudi En plus grupe Vladi da na nju prenese svoj udio od oko 29 odsto akcija u KAP-u ,,odmah i besplatno”?
PEJOVIĆ: Dva su pitanja. Prvo je vrijednost tih akcija. Koliko akcije KAP-a vrijede? Formula za utvrđivanje vrijednosti akcija nalaže diskontovanje budućih profita KAP-a, uz primjenu stope koja izražava rizik u aluminijskoj industriji. Da li imamo što da diskontujemo, tačnije da li KAP bez subvencija može odbaciti profit? Drugo je pitanje duga koji KAP ima da preuzme i koji je ,,po milosti” En plus grupe smanjen sa 120 miliona eura na 40 miliona eura. Tih 40 miliona su ,,mačak u džaku”. Ne znamo kako su nastali, jer ne postoji revizija. Dakle, ministar, bez izvještaja o reviziji, sa stranicom zaključaka dolazi u parlament kako bi na poslanike prebacio teret odgovornosti. Mislim da je sličan primjer u demokratskim zemljama teško naći.

MONITOR: Ima li Vlada uopšte strategiju za uspješan privredni razvoj Crne Gore? I kakva bi po Vašem mišljenju ta strategija trebala da bude?
PEJOVIĆ: Kada u Google ukucate ,,Vlada Crne Gore strategija”, pretraživač će vam pokazati bezmalo 450.000 rezultata. Dakle, priče ne fali. Crna Gora treba da energetski valorizuje hidropotencijal. Izvoz viška električne energije budžetu će donijeti neophodne prihode. Svakako, treba nastaviti sa istraživanjem rezervi gasa na primorju i investirati u alternativne izvore energije. Administracija kako državna tako lokalna mora biti okrenuta privlačenju preduzetnika, domaćih i stranih. Ta promjena od ,,corruption oriented prema business oriented” je možda najznačajnija. A za to nam treba pravna država i mnogo više odgovornosti političara, kako onih pozicionih, tako i opozicionih.

KAP – najveći slučaj u istoriji crnogorskog pravosuđa

MONITOR: Opozicija i SDP-a se zalažu za uvođenje programiranog stečaja uz nastavak proizvodnje. Je li to rješenje za Kombinat i da li on može da bude rentabilan?
PEJOVIĆ: Prije godinu sam upravo u Monitoru postavio pitanje neophodnosti izrade studije perspektive aluminijske industrije u Crnoj Gori. Ta bi studija pokazala da li KAP treba zatvoriti, prihvatiti garancije i isplatiti otpremnine radnicima ili dalje subvencionisati proizvodnju aluminijuma, odnosno ulagati u kapacitete. Takve studije još nema. Skeptičan sam prema održivosti Kombinata, tim prije što se i ne može više tako nazivati, jer su neke organizacione cjeline već ugašene. Informacije sa kojima raspolažem govore da ni Kombinatu aluminijuma u Mostaru ne ,,cvjetaju ruže”. Mada ovaj Kombinat dobija subvencionisanu električnu energiju i za razliku od podgoričkog ima razvijenu preradu. Sa druge strane mislim da evropske razvojne finansijske institucije neće podržati ulaganje u aluminijsku industriju, budući da smatraju kako Crna Gora treba da se drži energetike, usluga i turizma. Intuitivno vjerujem da će KAP postati najveći slučaj u istoriji našeg pravosuđa. Predstojeća realizacija poglavlja 23 i 24 pregovora o pristupanju daju mi za pravo.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo