Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA NVO MANS: Svi plaćamo cijenu korupciji

Objavljeno prije

na

  MONITOR: MANS je prošlog petka organizovao Nacionalnu antikorupcijsku konferenciju, uz podršku američke ambasade u Podgorici i EU. Koja je glavna ocjena tog skupa?

ĆALOVIĆ: Glavna ocjena tog skupa je da korupcija uništava privredu i izaziva siromaštvo, podriva vladavinu prava i ugrožava osnovne funkcije države, ali i da rat sa korupcijom moramo i možemo dobiti jer je u Crnoj Gori mnogo više onih koji svoj patriotizam ne mjere po tome koliki su dio Crne Gore stavili u svoj džep.

Ocijenjeno je i da institucije, posebno tužilaštvo, ne rade svoj posao i zato nema rezultata na polju borbe protiv korupcije na visokom nivou, a time ni protiv organizovanog kriminala koji upravo podrazumijeva korupciju na visokom nivou.

MONITOR: Šef delegacije EU Mitja Drobnič i američka ambasadorka Su Kej Braun nisu sa konferencije, govoreći o korupciji u Crnoj Gori, uputili hvalospjeve crnogorskim vlastima kao što to često rade evropski zvaničnici. Kako to komentarišete?
ĆALOVIĆ: Poznato je da su konkretni rezultati u borbi protiv korupcije uslov za dalji napredak u procesu evropskih integracija, a pošto se rezultati našeg tužilaštva svode na šumare i saobraćajne policajce, nije iznenađujuća kritika gospodina Drobniča. Takođe ne iznenađuje ni kritika američke ambasadorke imajući u vidu da nema rezultata u aferi Telekom, a da je aktuelni premijer otvoreno kritikovao američke institucije govoreći da „ima gluposti i sa one strane okeana”. Takvo nipodaštavanje američkog sistema teško da može biti oprošteno. Štaviše, imajući u vidu da je korupcija condicio sine qua non organizovanog kriminala, i zemlje EU, a i SAD imaju sopstveni interes da se u Crnoj Gori počnu primjenjivati zakoni, jer djelovanje naših organizovanih kriminalnih grupa ih direktno ugrožava. Ovo se odnosi kako na Šarićevu grupu, čiji su kraci sezali sve do Latinske Amerike, a konačna destinacija su bile zemlje EU, tako i na Kalićevu grupu, ali i šverc cigareta i oružja. Zato najbolji komentar o načinu kako se vlast bori protiv korupcije i organizovanog kriminala daju upravo službe drugih država, koje pokreću istrage za krivična djela koja naše institucije ignorišu.

MONITOR: Šta je analiza pokazala kad je riječ o spremnosti tužilaštva da suzbija korupciju, posebno kad je riječ o procesuiranju korupcije na visokom nivou?
ĆALOVIĆ: Analiza tačno 333 pravosnažne sudske presude pokazala je da tužilaštvo nije spremno da krivično goni javne funkcionere, a čak i kada to učini, prema njima ima blaži odnos nego prema drugim osobama koje sumnjiči da su počinile krivična djela korupcije.

Postoje dokazi da su tužioci u toku sudskih postupaka saznali za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, a koje su navodno počinili javni funkcioneri, ali protiv njih nisu pokretali postupke.

Takođe, pored presuda koje su bile predmet naše analize, niz je drugih slučajeva koji pokazuju da tužilaštvo nije spremno da suzbija korupciju. Podsjetiću samo na slučajeve privatizacija Telekoma, KAP-a, Željezare, EPCG, na slučaj Prve banke, na sumnje u pranje novca DPS-a, na mnoge krivične prijave protiv visokih funkcionera o kojima tužioci ili ne odlučuju, ili ih odbacuju bez obrazloženja, zatim posljednja afera Snimak, itd. Sve te slučajeve uglavnom povezuje činjenica da su uzrokovali ,,isisavanje” miliona eura iz državnog budžeta, ali tužilaštvo to ne zanima.

MONITOR: Iz civilnog sektora i od pravnih stručnjaka mogu se čuti i kritike da tužioci ne znaju šta su krivična djela i da pišu optužnice tako da sud mora da oslobodi optuženog za kriminal. Možete li navesti neke konkretne primjere?
ĆALOVIĆ: Naravno, najdrastičniji primjer je presuda u slučaju Šarić, kome je tužilaštvo na teret stavilo krivično djelo koje nije postojalo u momentu izvršenja. Optužnica je zato i pala. Godinu nakon podizanja optužnice, nakon presude drugostepenog suda, tužioci su se sjetili da je djelo postojalo, ali se drugačije zvalo. Naravno, zbog tog „propusta” niko nije snosio odgovornost.

Državni tužioci godinama istražuju predmete u kojima nema krivičnih djela, zatim ih pokreću pred sudom koji onda godinama utvrđuje da je riječ o prekršajima.

Na primjer, Osnovni sud u Beranama je nakon više od četiri godine oslobodio optužene za koje je tužilaštvo tvrdilo da su zloupotrijebili službeni položaj jer su bez putnog naloga podizali novac iz kase i tako nanijeli štetu firmi. Sudu je trebalo četiri godine da utvrdi da to nije krivično djelo.

Sudski postupci za korupciju u prosjeku traju 19 mjeseci, a najduži prvostepeni postupak trajao je 14 godina. Zbog neažurnog rada i nevršenja službene dužnosti tužilaca i sudija dolazi do zastare krivičnog gonjenja i time se izbjegava odgovornost za krivična djela korupcije.

Sudovi strože tretiraju optužene za sitnu korupciju nego javne funkcionere. U krivičnom postupku protiv direktora javnog preduzeća sud na Cetinju je optuženom izrekao kaznu od šest mjeseci zatvora – uslovno godinu za krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prvo je tužilac stavio optuženom na teret najlakši oblik krivičnog djela ne pokušavajući da dokaže štetu koja je nastala za javno preduzeće i da u skladu sa tim kvalifikuje krivično djelo. Sud je zatim izrekao minimalnu kaznu za najlakši oblik tog krivičnog djela, ublažujući je onda i po vrsti izricanjem uslovne osude.

Presudom Osnovnog suda u Beranama sud je jednom lugaru za krivično djelo zloupotreba službenog položaja, izrekao bezuslovnu kaznu zatvora od tri mjeseca zajedno sa novčanom kaznom od 200 eura, jer nije evidentirao sječu od 7,89 m³ stabala, čime je Upravi za šume pričinjena šteta od 709,25 eura.

U postupku protiv nekadašnjeg predsjednika Skupštine opštine Šavnik Osnovni sud na Žabljaku mu je ublažio kaznu, sa obrazloženjem da se radi o uglednom čovjeku koji je obavljao funkciju predsjednika SO Šavnik, pa mu je ove okolnosti cijenio kao osobito olakšavajuće i uzeo ih za osnov ublažavanja kazne”.

MONITOR: Da li se onda može govoriti i o korupciji u pravosuđu?
ĆALOVIĆ: Nemam drugi način da to objasnim osim da je riječ o korupciji i političkoj kontroli.

MONITOR: Završeni su lokalni izbori u Nikšiću, uskoro će predsjednički. Opet se polemiše o raznim zloupotrebama od strane vlasti, počev od nesređenih biračkih spiskova do pritisaka na birače.
ĆALOVIĆ: Na osnovu onoga što smo vidjeli u slučaju biračkog spiska Nikšića, mogu reći da su se zloupotrebe nastavile. Neki dvostruki birači su izbrisani čime su potvrđeni naši raniji navodi, ali su upisivani novi. Zakon o biračkom spisku se ne poštuje i partije i dalje nemaju pristup podacima na osnovu kojih se sačinjava birački spisak, posebno knjigama umrlih i podacima o državljanstvu. Pored toga, ne vidim zbog čega bi vladajuća partija odustala od bilo kojeg mehanizma ucjene, potkupljivanja, zastrašivanja i direktne kupovine glasova, kada državni tužilac nije uradio ništa povodom toga, iako je kroz aferu Snimak praktično i dokazano sve ono što su mnogu sumnjali da se radi kada su u pitanju izborni procesi u Crnoj Gori.

MONITOR: Pošto su svi izgledi da ni aprilski predsjednički izbori neće biti demokratski i slobodni, šta mislite o ideji da predsjednički kandidat kojeg podržava opozicija odustane od njih?
ĆALOVIĆ: Ne shvatam zbog čega bi neko prihvatio da učestvuje u igri čija pravila utvrđuje, sprovodi, kontroliše i – krši protivnička strana. Mislim da bi izlazak na ove i svake sljedeće izbore trebalo usloviti čišćenjem biračkih spiskova i uvidom u sve državne izdatke uoči izbora.

MONITOR: Kakve su Vaše procjene o tome kako će se okončati afere Telekom, Snimak, oslobađajuća presuda Dušku Šariću?
ĆALOVIĆ: Dok god glavni akteri ovih afera kontrolišu tužilaštvo i sud, nijedna od njih neće imati epilog kakav bi trebalo da ima. Štaviše, postoji realna bojazan da tužioci sa optužnicama kakva je u slučaju Šarića trajno obezbijede da izvršioce teških krivičnih djela nikada ne stigne pravda u sudskom postupku, zbog pravila da se nikome ne može dva puta suditi za isto djelo.

Treniranje strogoće na šumarima

MONITOR: Koji su najbitniji pokazatelji do kojih je MANS došao analizom sudskih presuda i procesa vezanih za korupciju, koju ste prezentirali ovih dana?
ĆALOVIĆ: Konačno imamo dokaze da je značajan dio statističkih podataka o radu sudstva i tužilaštva u borbi protiv korupcije fingiran po nekoliko osnova, kako bi se time prikrio nedostatak konkretnih rezultata.

Iza statistike se skrivaju krivična djela male društvene opasnosti, a počinioci su uglavnom na najnižem nivou hijerarhije. Mahom su gonjeni šumari, saobraćajni policajci, a u mnogim slučajevima ti postupci su trajali godinama. U rijetkim slučajevima kada su optuženi javni funkcioneri, riječ je uglavnom o lokalnim, kaznena politika prema njima je bila znatno blaža nego prema državnim službenicima ili privrednicima.

Kaznena politika je, inače, veoma neujednačena, kako među sudovima, tako i unutar istog suda, pa čak i istog sudije. Tužioci su nerijetko odustajali od optužnica i to nakon višegodišnjih suđenja, uglavnom u završnoj riječi i bez bilo kakvog obrazloženja ili saopštavajući razloge koji upravo ukazuju na sumnju u korupciju tužilaštva, a troškovi su padali na teret poreskih obveznika. Zbog toga niko nije odgovarao, čak ni disciplinski.

Iznosi koje sudovi dosuđuju na ime naknade štete nastale korupcijom su višestruko manji od procjena koje tužioci navode u optužnicama, posebno u predmetima koji se odnose na korupciju u javnom sektoru. Na kraju, o dometima sudstva i tužilaštva najbolje govori činjenica da su osuđeni šumari platili dvostruko veći iznos štete nastale korupcijom nego javni funkcioneri.

 

Čarapić lojalnija od Medenice

MONITOR: Rekli ste da korupcija u Crnoj Gori uništava ekonomiju i da ste skeptični da će se nešto ozbiljnije promijeniti čak i kad se promijeni vrhovni državni tužilac. Zašto tako mislite?
ĆALOVIĆ: Zato što sam sigurna da aktuelna vlast neće dozvoliti da za državnog tužioca bude imenovana osoba od integriteta koja će profesionalno, stručno i časno da radi svoj posao. Bilo bi apsurdno da, narodski rečeno, sijeku granu na kojoj sjede, odnosno da imenuju tužioca koji će ih onda krivično goniti, a ne koga će kontrolisati i eventualno koristiti za obračun sa neistomišljenicima i obezbjeđivanje lojalnosti. To je i razlog što se toliko protive predlogu Venecijanske komisije da se VDT bira dvotrećinskom većinom, da bi i dalje imali mogućnost da na tu poziciju postavljaju kadrove kao što je Ranka Čarapić i njeni prethodnici. Uostalom, ova tvrdnja je već jednom provjerena kada je Vesnu Medenicu na mjestu Vrhovnog državnog tužioca zamijenila Ranka Čarapić koja je, ako je to uopšte moguće, pokazala još veći stepen lojalnosti onima koji su je instalirali na tu poziciju.

Na potezu je opozicija

MONITOR: Kakve su pouke građanskih protesta koje ste organizovali prošle godine. Ima li nade za crnogorsko proljeće?
ĆALOVIĆ: Protesti su pokazali da postoji građanska svijest i velika energija koja će promijeniti Crnu Goru. Nakon prošlog proljeća, jasno je da smo svi isti u tome što plaćamo cijenu korupcije, bez obzira na vjere, nacije i partije. To su bili građanski protesti zbog socio-ekonomske situacije u čijem korijenu je korupcija i za njih i danas ima mnogo povoda, ali ovog proljeća u toku je predizborna kampanja i na sceni je politička korupcija. Zato ja sada očekujem da će opozicija uraditi nešto konkretno kako bi prestali da je kradu na izborima, jer to umjesto nje ne mogu raditi NVO ili sindikati.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo