Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA NVO MANS: Svi plaćamo cijenu korupciji

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-ranko-krivo

  MONITOR: MANS je prošlog petka organizovao Nacionalnu antikorupcijsku konferenciju, uz podršku američke ambasade u Podgorici i EU. Koja je glavna ocjena tog skupa?

ĆALOVIĆ: Glavna ocjena tog skupa je da korupcija uništava privredu i izaziva siromaštvo, podriva vladavinu prava i ugrožava osnovne funkcije države, ali i da rat sa korupcijom moramo i možemo dobiti jer je u Crnoj Gori mnogo više onih koji svoj patriotizam ne mjere po tome koliki su dio Crne Gore stavili u svoj džep.

Ocijenjeno je i da institucije, posebno tužilaštvo, ne rade svoj posao i zato nema rezultata na polju borbe protiv korupcije na visokom nivou, a time ni protiv organizovanog kriminala koji upravo podrazumijeva korupciju na visokom nivou.

MONITOR: Šef delegacije EU Mitja Drobnič i američka ambasadorka Su Kej Braun nisu sa konferencije, govoreći o korupciji u Crnoj Gori, uputili hvalospjeve crnogorskim vlastima kao što to često rade evropski zvaničnici. Kako to komentarišete?
ĆALOVIĆ: Poznato je da su konkretni rezultati u borbi protiv korupcije uslov za dalji napredak u procesu evropskih integracija, a pošto se rezultati našeg tužilaštva svode na šumare i saobraćajne policajce, nije iznenađujuća kritika gospodina Drobniča. Takođe ne iznenađuje ni kritika američke ambasadorke imajući u vidu da nema rezultata u aferi Telekom, a da je aktuelni premijer otvoreno kritikovao američke institucije govoreći da „ima gluposti i sa one strane okeana”. Takvo nipodaštavanje američkog sistema teško da može biti oprošteno. Štaviše, imajući u vidu da je korupcija condicio sine qua non organizovanog kriminala, i zemlje EU, a i SAD imaju sopstveni interes da se u Crnoj Gori počnu primjenjivati zakoni, jer djelovanje naših organizovanih kriminalnih grupa ih direktno ugrožava. Ovo se odnosi kako na Šarićevu grupu, čiji su kraci sezali sve do Latinske Amerike, a konačna destinacija su bile zemlje EU, tako i na Kalićevu grupu, ali i šverc cigareta i oružja. Zato najbolji komentar o načinu kako se vlast bori protiv korupcije i organizovanog kriminala daju upravo službe drugih država, koje pokreću istrage za krivična djela koja naše institucije ignorišu.

MONITOR: Šta je analiza pokazala kad je riječ o spremnosti tužilaštva da suzbija korupciju, posebno kad je riječ o procesuiranju korupcije na visokom nivou?
ĆALOVIĆ: Analiza tačno 333 pravosnažne sudske presude pokazala je da tužilaštvo nije spremno da krivično goni javne funkcionere, a čak i kada to učini, prema njima ima blaži odnos nego prema drugim osobama koje sumnjiči da su počinile krivična djela korupcije.

Postoje dokazi da su tužioci u toku sudskih postupaka saznali za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, a koje su navodno počinili javni funkcioneri, ali protiv njih nisu pokretali postupke.

Takođe, pored presuda koje su bile predmet naše analize, niz je drugih slučajeva koji pokazuju da tužilaštvo nije spremno da suzbija korupciju. Podsjetiću samo na slučajeve privatizacija Telekoma, KAP-a, Željezare, EPCG, na slučaj Prve banke, na sumnje u pranje novca DPS-a, na mnoge krivične prijave protiv visokih funkcionera o kojima tužioci ili ne odlučuju, ili ih odbacuju bez obrazloženja, zatim posljednja afera Snimak, itd. Sve te slučajeve uglavnom povezuje činjenica da su uzrokovali ,,isisavanje” miliona eura iz državnog budžeta, ali tužilaštvo to ne zanima.

MONITOR: Iz civilnog sektora i od pravnih stručnjaka mogu se čuti i kritike da tužioci ne znaju šta su krivična djela i da pišu optužnice tako da sud mora da oslobodi optuženog za kriminal. Možete li navesti neke konkretne primjere?
ĆALOVIĆ: Naravno, najdrastičniji primjer je presuda u slučaju Šarić, kome je tužilaštvo na teret stavilo krivično djelo koje nije postojalo u momentu izvršenja. Optužnica je zato i pala. Godinu nakon podizanja optužnice, nakon presude drugostepenog suda, tužioci su se sjetili da je djelo postojalo, ali se drugačije zvalo. Naravno, zbog tog „propusta” niko nije snosio odgovornost.

Državni tužioci godinama istražuju predmete u kojima nema krivičnih djela, zatim ih pokreću pred sudom koji onda godinama utvrđuje da je riječ o prekršajima.

Na primjer, Osnovni sud u Beranama je nakon više od četiri godine oslobodio optužene za koje je tužilaštvo tvrdilo da su zloupotrijebili službeni položaj jer su bez putnog naloga podizali novac iz kase i tako nanijeli štetu firmi. Sudu je trebalo četiri godine da utvrdi da to nije krivično djelo.

Sudski postupci za korupciju u prosjeku traju 19 mjeseci, a najduži prvostepeni postupak trajao je 14 godina. Zbog neažurnog rada i nevršenja službene dužnosti tužilaca i sudija dolazi do zastare krivičnog gonjenja i time se izbjegava odgovornost za krivična djela korupcije.

Sudovi strože tretiraju optužene za sitnu korupciju nego javne funkcionere. U krivičnom postupku protiv direktora javnog preduzeća sud na Cetinju je optuženom izrekao kaznu od šest mjeseci zatvora – uslovno godinu za krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prvo je tužilac stavio optuženom na teret najlakši oblik krivičnog djela ne pokušavajući da dokaže štetu koja je nastala za javno preduzeće i da u skladu sa tim kvalifikuje krivično djelo. Sud je zatim izrekao minimalnu kaznu za najlakši oblik tog krivičnog djela, ublažujući je onda i po vrsti izricanjem uslovne osude.

Presudom Osnovnog suda u Beranama sud je jednom lugaru za krivično djelo zloupotreba službenog položaja, izrekao bezuslovnu kaznu zatvora od tri mjeseca zajedno sa novčanom kaznom od 200 eura, jer nije evidentirao sječu od 7,89 m³ stabala, čime je Upravi za šume pričinjena šteta od 709,25 eura.

U postupku protiv nekadašnjeg predsjednika Skupštine opštine Šavnik Osnovni sud na Žabljaku mu je ublažio kaznu, sa obrazloženjem da se radi o uglednom čovjeku koji je obavljao funkciju predsjednika SO Šavnik, pa mu je ove okolnosti cijenio kao osobito olakšavajuće i uzeo ih za osnov ublažavanja kazne”.

MONITOR: Da li se onda može govoriti i o korupciji u pravosuđu?
ĆALOVIĆ: Nemam drugi način da to objasnim osim da je riječ o korupciji i političkoj kontroli.

MONITOR: Završeni su lokalni izbori u Nikšiću, uskoro će predsjednički. Opet se polemiše o raznim zloupotrebama od strane vlasti, počev od nesređenih biračkih spiskova do pritisaka na birače.
ĆALOVIĆ: Na osnovu onoga što smo vidjeli u slučaju biračkog spiska Nikšića, mogu reći da su se zloupotrebe nastavile. Neki dvostruki birači su izbrisani čime su potvrđeni naši raniji navodi, ali su upisivani novi. Zakon o biračkom spisku se ne poštuje i partije i dalje nemaju pristup podacima na osnovu kojih se sačinjava birački spisak, posebno knjigama umrlih i podacima o državljanstvu. Pored toga, ne vidim zbog čega bi vladajuća partija odustala od bilo kojeg mehanizma ucjene, potkupljivanja, zastrašivanja i direktne kupovine glasova, kada državni tužilac nije uradio ništa povodom toga, iako je kroz aferu Snimak praktično i dokazano sve ono što su mnogu sumnjali da se radi kada su u pitanju izborni procesi u Crnoj Gori.

MONITOR: Pošto su svi izgledi da ni aprilski predsjednički izbori neće biti demokratski i slobodni, šta mislite o ideji da predsjednički kandidat kojeg podržava opozicija odustane od njih?
ĆALOVIĆ: Ne shvatam zbog čega bi neko prihvatio da učestvuje u igri čija pravila utvrđuje, sprovodi, kontroliše i – krši protivnička strana. Mislim da bi izlazak na ove i svake sljedeće izbore trebalo usloviti čišćenjem biračkih spiskova i uvidom u sve državne izdatke uoči izbora.

MONITOR: Kakve su Vaše procjene o tome kako će se okončati afere Telekom, Snimak, oslobađajuća presuda Dušku Šariću?
ĆALOVIĆ: Dok god glavni akteri ovih afera kontrolišu tužilaštvo i sud, nijedna od njih neće imati epilog kakav bi trebalo da ima. Štaviše, postoji realna bojazan da tužioci sa optužnicama kakva je u slučaju Šarića trajno obezbijede da izvršioce teških krivičnih djela nikada ne stigne pravda u sudskom postupku, zbog pravila da se nikome ne može dva puta suditi za isto djelo.

Treniranje strogoće na šumarima

MONITOR: Koji su najbitniji pokazatelji do kojih je MANS došao analizom sudskih presuda i procesa vezanih za korupciju, koju ste prezentirali ovih dana?
ĆALOVIĆ: Konačno imamo dokaze da je značajan dio statističkih podataka o radu sudstva i tužilaštva u borbi protiv korupcije fingiran po nekoliko osnova, kako bi se time prikrio nedostatak konkretnih rezultata.

Iza statistike se skrivaju krivična djela male društvene opasnosti, a počinioci su uglavnom na najnižem nivou hijerarhije. Mahom su gonjeni šumari, saobraćajni policajci, a u mnogim slučajevima ti postupci su trajali godinama. U rijetkim slučajevima kada su optuženi javni funkcioneri, riječ je uglavnom o lokalnim, kaznena politika prema njima je bila znatno blaža nego prema državnim službenicima ili privrednicima.

Kaznena politika je, inače, veoma neujednačena, kako među sudovima, tako i unutar istog suda, pa čak i istog sudije. Tužioci su nerijetko odustajali od optužnica i to nakon višegodišnjih suđenja, uglavnom u završnoj riječi i bez bilo kakvog obrazloženja ili saopštavajući razloge koji upravo ukazuju na sumnju u korupciju tužilaštva, a troškovi su padali na teret poreskih obveznika. Zbog toga niko nije odgovarao, čak ni disciplinski.

Iznosi koje sudovi dosuđuju na ime naknade štete nastale korupcijom su višestruko manji od procjena koje tužioci navode u optužnicama, posebno u predmetima koji se odnose na korupciju u javnom sektoru. Na kraju, o dometima sudstva i tužilaštva najbolje govori činjenica da su osuđeni šumari platili dvostruko veći iznos štete nastale korupcijom nego javni funkcioneri.

 

Čarapić lojalnija od Medenice

MONITOR: Rekli ste da korupcija u Crnoj Gori uništava ekonomiju i da ste skeptični da će se nešto ozbiljnije promijeniti čak i kad se promijeni vrhovni državni tužilac. Zašto tako mislite?
ĆALOVIĆ: Zato što sam sigurna da aktuelna vlast neće dozvoliti da za državnog tužioca bude imenovana osoba od integriteta koja će profesionalno, stručno i časno da radi svoj posao. Bilo bi apsurdno da, narodski rečeno, sijeku granu na kojoj sjede, odnosno da imenuju tužioca koji će ih onda krivično goniti, a ne koga će kontrolisati i eventualno koristiti za obračun sa neistomišljenicima i obezbjeđivanje lojalnosti. To je i razlog što se toliko protive predlogu Venecijanske komisije da se VDT bira dvotrećinskom većinom, da bi i dalje imali mogućnost da na tu poziciju postavljaju kadrove kao što je Ranka Čarapić i njeni prethodnici. Uostalom, ova tvrdnja je već jednom provjerena kada je Vesnu Medenicu na mjestu Vrhovnog državnog tužioca zamijenila Ranka Čarapić koja je, ako je to uopšte moguće, pokazala još veći stepen lojalnosti onima koji su je instalirali na tu poziciju.

Na potezu je opozicija

MONITOR: Kakve su pouke građanskih protesta koje ste organizovali prošle godine. Ima li nade za crnogorsko proljeće?
ĆALOVIĆ: Protesti su pokazali da postoji građanska svijest i velika energija koja će promijeniti Crnu Goru. Nakon prošlog proljeća, jasno je da smo svi isti u tome što plaćamo cijenu korupcije, bez obzira na vjere, nacije i partije. To su bili građanski protesti zbog socio-ekonomske situacije u čijem korijenu je korupcija i za njih i danas ima mnogo povoda, ali ovog proljeća u toku je predizborna kampanja i na sceni je politička korupcija. Zato ja sada očekujem da će opozicija uraditi nešto konkretno kako bi prestali da je kradu na izborima, jer to umjesto nje ne mogu raditi NVO ili sindikati.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo