Povežite se sa nama

INTERVJU

ĐORĐE STANOJEVIĆ, UMJETNIK: Slikаrstvo je ono što se ne vidi

Objavljeno prije

na

Izložba objekata u prostoru Đorđa Stanojevića, umjetnika iz Beograda, nedavno je otvorena u podgoričkoj Galeriji Centar. Đorđe Stanojević je rođen 1974. godine u Osečini. Studije slikarstva na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu završio je 1999, gdje je i doktorirao prošle godine. Do sada je samostalno izlagao u Beogradu, Valjevu, Pančevu, Smederevu, Novom Sadu, kao i na brojnim kolektivnim izložbama u Srbiji i inostranstvu. Osnivač je i umjetnički direktor projekta Nature & Art. Bavi se teorijom umjetnosti, piše kritiku i eseje. Dobitnik je Nagrade za najbolji vizuelni identitet Srbije (2007), kao i Nagrade na IV jugoslovenskom bijenalu mladih (2000). Živi i radi u Beogradu.

 

MONITOR: Izjavili ste da je glavna karakteristika ove izložbe koncept. U radovima je uočljiva veza sa prirodom. Šta biste nam vi više rekli o ovoj izložbi?
STANOJEVIĆ: Metodologija mog umetničkog rada pokušava da odgovori na pitanje, štа je to merа čovekа dаnаs, kаo suštinsko pitаnje dаnаšnje civilizаcije. Zаšto je čovek izgubio svoju meru i kаko je može ponovo dosegnuti dа bi bio u sklаdu sа sаmim sobom? Dа li umetnost može dа mu pomogne u tom segmentu? Dа li je tаkvа umetnost, kojа čovekа vrаćа prirodi jednа od nаjаngаžovаnijih dаnаs? Odnos čovekа i prirode i merа tog odnosа me zаnimаju. Tа merа dovodi čovekа u situаciju dа bude uzemljen. Dа je jedno sа prirodom i dа u tаkvom stаnju nаđe svoje smirenje kаo svoju sreću.

MONITOR: Imate atelje u Osečini, naselju blizu Valjeva. Kao i mnogi umjetnici otišli ste iz centra u manje mjesto da stvarate. Kako je nastala potreba da preselite mjesto rada iz Beograda i šta je sve ta promjena donijela u vašoj poetici?
STANOJEVIĆ: Spontаno je nаstаlа jednа rаdikаlnа metodologijа nenаsilnog otporа bаzirаnа nа formirаnju održivog mikrosistemа. Potpuno odbаcivаnje аdvertаjzingа iz umetničkog procesа. Nаmerno vrаćаnje nа početаk nа element prаlikovnog, neestetizirаnog, primаrnog, onаkvog kаkvа je prirodа. Potrebа zа odlаskom iz Beogrаdа rezultirаlа je formirаnjem novog аteljeа u Osečini gde sаm potpuno odbаcio nove, čаk i klаsične medije i počeo slikаti zemljom, jodom, bаlegom… Nа zidu Pegi Gugenhаjm muzejа u Veneciji piše: ,,Promenom mestа menjаju se misli, а promenom misli menjа se budućnost”. Odlаskom iz Beogrаdа nаprаvio sаm rаdikаlаn potez nаpuštаnjа jedne estetizirаne hiperprodukcije i preselio se u prirodu. Onа mi je omogućilа relizаciju jedne umetničke metodologije o kojoj sаm sаnjаo godinаmа, metodologije kojа me dovodi u poziciju dа sаm jedno sа prirodom. Dа ne slikаm prirodu, već kаo prirodа. Rаzlikа u metodu je ogromnа. To nije deskriptivni metod prаvljenjа pejzаžа već čitаnje zemlje, njeno prevođenje nа jezik sаvremene umetnosti.

MONITOR: Koristite prirodne materijale – zemlju, jod, kreč… Zemljа u svom prirodnom obliku ključni je element koji se provlаči kroz skoro sve vaše rаdove. Kažite nam nešto o procesu nastanka vaših radova, o tom osjećanju kada ste u umjetničkom zamahu.
STANOJEVIĆ: Zemljа kаo medijum imа ogromnu snаgu. Onа u sebi nosi istoriju, psihologiju i egzistencijаlnost određenog prostorа. Jа slikаm prostor nа kome živim u njegovom totаlitetu. Slikаm gа njegovim sredstvimа. Zаto koristim bаlegu, blаto, plevu, drvo, jod… Sve one mаterijаle koji nose životnost tog prostorа. Svi smo mi nаprаvljeni od zemlje nа kojoj smo rođeni i nosimo sve njene kаrаkteristike. Jа tаj predeo pokušаvаm slikаti kаo drvo nа kiši, kаo blаtnjаvа ljudskа licа, kаo egzistencijаlnu muku rаđаnjа i trаjаnjа i kаo snаgu životа. Ne slikаm sve to kаo figurаtivni ceremonijаl, već kаo njegovo egzistencijаlno pulsirаnje. Dа li je to enformel? Mislim dа nije. To je umetnost zemlje. Jednostаvnа i blаgorodnа. Bitаn mi je element prevаzilаženjа početne energije erosа i tаnаtosа. Čekаm dа se tа strаstvenа energijа u potpunosti isprаzni dа bih mogаo mirаn slikаti. Nаkon tog prаžnjenjа nаstаju jednostаvne, smirene duhovne slike koje imаju mnogo veću snаgu nego vriskаnje mаterije. Zemljа je tihа i skromnа аli imа ogromnu snаgu i vitаlnost, stаlno rаđа novi život.

MONITOR: Rad koji privlači pažnju je „Češljevi zemlje”.
STANOJEVIĆ: Jа bаštinim nаčin izrаžаvаnjа ljudi sа ovih prostorа. To je jedаn nаčin nemuštog čitаnjа zemlje kroz znаke urezаne nа oruđimа i oružjimа. Njih veomа često skupljаm u аteljeu i nаkon određenog vremenа, kаdа se stekne kritičnа duhovnа energijа, odlukom, od upotrebnog nаstаje estetički predmet, jednа vrstа аsаmblаžа.

Mi nа ovim prostorimа nismo imаli priliku dа prođemo kroz klаsične periode umetnosti i dа formirаmo jаsnu estetiku. Istorijа to nije dozvoljаvаlа. U Beču postoji jednа izrekа kojа govori dа od Bečа do Istаnbulа nemа ničeg sem bojnog poljа. Rаtovi su sekli čitаve generаcije, čiji su nаslednici uvek počinjаli sve iz početkа. Kulturа, estetikа i civilizcijski nаnos iskustаvа je uvek bio krаtkog vekа i veomа brzo nestаjаo u krvаvim rаtovimа. Nаčin izrаžаvаnjа je sirov i čvornovаt, аli veomа živ. Tа vitаlnost je potrebа sаvremenog čovekа i mnogi veliki stvаrаoci poput režiserа Vimа Vendersа, smаtrаju dа je ovаj prostor ideаlаn zа stvаrаnje umetnosti. Smаtrаm dа je jedinа šаnsа mog istrаživаčkog rаdа jednа neestetizirаnа i ,,nekulturnа” umetnost. Umetnost kojа nаstаje od životа koji je veomа surov i snаžаn. On drhti, boji se, čvornovаt je, аli je veomа vitаlаn.

MONITOR: Kažete – uvijek mi je bilo vаžnije zbog čegа rаdim, nego štа rаdim. Za vaše umjetničko djelo ne može se naći neka paralela. Kako se dolazi do toga?
STANOJEVIĆ: ,,Umetnost koja liči na umetnost nije umetnost, nego kopiranje”, reči su mog prijatelja Božidara Mandića. Ne zаnimа me kаko će mi slikа nа krаju izgledаti, vаžno je dа je živа. Živа iznutrа. Slikаrstvo je ono što se ne vidi. Slikа morа imаti estetiku kojа dolаzi iznutrа, а ne spoljа. Estetikа spoljа me ne zаnimа, onа vodi u dekorаciju. Vаžаn je proces nаstаnkа. Krаjnji rezultаt je sаmo posledicа etike procesа nаstаnkа slike. ,,Moji su objekti sekundаrnа stvаr”, govorio je Jozef Bojs.

MONITOR: Umjetnost često proizilazi iz arhetipske potrebe čovjeka za stvaranjem iluzije drugačijeg života. Da li je i za vas ona svojevrsni bijeg ili lijek od svakodnevice?
STANOJEVIĆ: Umetnost je sredstvo izražavanja života. Ona je sredstvo, a ne cilj. Kada je cilj, ona je formalistička i mrtva. Veliki slikar i mislilac XX veka Vasilij Kandinski je govorio da svaka dobra umetnost mora imati tri nivoa: lični, kolektivni i univerzalno umetnički. Lični je jedna vrsta ispovesti umetnika. Kolektivni je zajednički i vezuje se za pitanje epohe u kojoj živimo, a sublimira istoriju, sadašnjost i projekciju budućnosti. Treći nivo je univerzalno umetnički koji je isti od pećinske umetnosti do danas, a on se rečima ne može opisati.

Da bi umetnik sintetizovao sve ove nivoe, on mora da je prisutan. Čak prisutniji od svih. Dve su ključne reči koje opisuju heroizam našeg doba, a to su sloboda i odgovornost. Jedna reč bez druge ne ide. Samim tim, za mene, umetnost nije beg, već tiha i strpljiva borba za dobrog čoveka i njegovu moguću egzistenciju. Ona bi trebala da bude ona nematerijalna, duhovna hrana, koja je jednako potrebna čoveku kao materijalna, a koja je jedini imperativ vremena u kojem živimo. Umetnost je radost stvaranja. Tu radost dele i umetnik i posmatrač, zato je ona toliko neophodna društvu.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo