Povežite se sa nama

INTERVJU

MR TEA GORJANC PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Ranka, izgubljeno vrijeme

Objavljeno prije

na

MONITOR: Evropska komisija u izvještaju o napretku Crne Gore za prošlu godinu ocijenila je da je uloga državnog tužilaštva u zaštiti ljudskih prava ograničena. Da li možete pojasniti šta to znači?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ne mogu se istovremeno štititi i ljudska prava i državni službenici. Državno tužilaštvo se prečesto opredjeljivalo da ne uradi ništa ili da uradi nedovoljno i tako zaštiti službena lica, pogotovo višeg ranga, na uštrb ljudskih prava njihovih žrtava. To je tako počev od procesuiranja odgovornih za ratne zločine, preko pretnji smrću koje je državni službenik upućivao našem kolegi Saši Zekoviću, procesuiranja zviždača ili MANS-a, umesto službenih lica snimljenih u društvu kriminalaca, pa sve do zlostavljanja, posebno onog koje se događalo do 2010. u Komanskom mostu, kolektivnom zlostavljanju u ZIKS-u 2005. i operaciji Orlov let, koje je Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) opisao, objasnio i nacrtao kako treba procesuirati, pa opet nije urađeno ništa. Da ne zaboravim dokazani slučaj mučenja Aleksandra Pejanovića, za koji do danas nisu procesuirani ni neposredni izvršioci, ni nalogodavci, ili tekst Petra Komnenića za Monitor, koji je doveo do svedočenja sudije o prisluškivanju sudija i nestanku predmeta iz suda, pa opet nikom – ništa. Mislim da je opšti utisak da je uloga državnog tužilaštva Crne Gore u zaštiti ljudskih prava katastrofalna, ali da sam EU diplomata verovatno bih rekla da je – ograničena.

MONITOR: Povodom afere ,,Snimak” nedavno ste rekli da sve ukazuje na to da su kao metod političkog djelovanja sistematski izvršena brojna krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti. Koja, na primjer?
GORJANC-PRELEVIĆ: Povreda ravnopravnosti – član 159 KZ-a, Povreda ravnopravnosti u zapošljavanju – član 225 KZ-a, Zloupotreba službenog položaja – član 416, i dr. Međutim, iako se radi o osnovanoj sumnji da je počinjeno na stotine pa i hiljade krivičnih dela, koja se gone po službenoj dužnosti, tužilaštvo je saopštilo da neće ništa da uradi dok ne dobije pojedinačne prijave. Drugim rečima, rekli su i Zavodu za zapošljavanje i Fondu rada i drugima s audio snimaka da neće odmah moći da pročešljaju njihovu dokumentaciju u potrazi za dokazima krivičnih dela, nego da će se možda desiti da nekada to urade, ako do tada dobiju konkretnu pojedinačnu krivičnu prijavu. Neće uraditi ono što su po zakonu obavezni da urade – da na sopstvenu inicijativu, redom sprovedu opsežnu istragu, na osnovu informacija koje su procurile sa sednice DPS, a koje su dostupne da ih čuje i ceo svet.

MONITOR: Tužilaštvo je odbilo da sprovede istragu o partijskom zapošljavanju i zloupotrebi državnih resursa za izbornu pobjedu o čemu svjedoči afera ,,Snimak”. Šta to govori?
GORJANC-PRELEVIĆ: O pristrasnosti, o kojoj sam govorila, potrebi da se zaštite državni funkcioneri, počev od Zavoda za zapošljavanje pa redom. Izgleda kao da postoji potreba ne samo da se zaštiti interes konkretne političke partije, nego da se to odmah javno i pokaže, da ne budu pod stresom, da ne brinu. Takvo ponašanje je naravno prolazilo u jednopartijsko doba, ali je za evropsku demokratiju XXI veka to skroz neprihvatljivo, i zbog toga sad EU insistira na parlamentarnoj istrazi, kad već nema tužilačke istrage. Svuda na svetu izbijaju razni skandali sa raznim političkim partijama i ljudima na vlasti. Razlika je u tome što se ovakvi skandali u državama sa nepristrasnim institucijama ne praštaju.

MONITOR: Da li će afera ,,Snimak” imati uticaja na odnos međunarodnih organizacija, posebno onih koje se bave zaštitom ljudskih prava, prema akterima te afere?
GORJANC-PRELEVIĆ: Dirk Lange, nadležan u Direktoratu Evropske komisije za pridruživanje Hrvatske i Crne Gore, najviše je zbog te afere došao u Crnu Goru, i to dovoljno govori onima koji još misle da nas ovde niko ne posmatra. Za godinu dana Crnu Goru će posebno posmatrati i Komitet za ljudska prava UN, kada bude branila svoj izveštaj o primeni Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima pred tim komitetom. Nedostatak delotvorne istrage sistemske diskriminacije po osnovu političke pripadnosti svakako može da bude tema koja će zanimati članove Komiteta. Inače, Komitetu sve nevladine organizacije mogu da dostave svoje materijale, koji će onda biti razmatrani kao i zvanični državni izveštaj.

MONITOR: Eksperti upozoravaju da je neophodna neodložna reforma tužilaštva u Crnoj Gori. Šta sve treba mijenjati u toj oblasti?
GORJANC-PRELEVIĆ: Prvo treba hitno promeniti Ustav. Da opozicija nije insistirala na manje važnim i u tom trenutku već nemoguće promenljivim identitetskim pitanjima, sada smo već mogli da imamo nova ustavna pravila za izbor Vrhovnog državnog tužioca (koji diktira i poslovnu politiku i tempo cele tužilačke organizacije), predsednika Vrhovnog suda, sudija Ustavnog suda i članova Sudskog i Tužilačkog saveta. Ali, danas nismo čak ni blizu tome, jer se taj ustavni odbor više ni ne sastaje.

Pored Ustava, zakoni moraju da se promene da bi se uskladili s Ustavom, ali i da bi se uvelo redovno ocenjivanje rada i sudija i državnih tužilaca, po objektivnim kriterijumima i merljivim, realnim parametrima kakvi sada ne postoje. Na primer, obavestili su nas iz državnog tužilaštva da oni uopšte ne vode evidenciju o tome koliko kom tužiocu uspevaju ili ne uspevaju predlozi za određivanje pritvora. Državni tužioci do sada nisu ni disciplinski kažnjavani, ni razrešavani funkcije zbog nesavesnog ili neprofesionalnog rada.

MONITOR: Pošto uskoro ističe mandat aktuelnoj državnoj tužiteljki Ranki Čarapić, kako biste sumirali njen rad ?
GORJANC-PRELEVIĆ: Kao gubljenje vremena za Crnu Goru.

MONITOR: Šta mislite, ko će biti Vrhovni državni tužilac u novom mandatu?
GORJANC-PRELEVIĆ: Biće neko iz Ustavnog suda ili bilo ko drugi po volji vladajuće koalicije, zato što još nije promenjen Ustav, pa nije obezbeđeno da i opozicija odlučuje o tom izboru.

MONITOR: Ko bi po Vašem mišljenju trebalo da bude na toj funkciji?
GORJANC-PRELEVIĆ: Jednom, kada se odgovarajuće ustavne promene obezbede, volela bih da se za tu funkciju kandiduje i izabere, na primer, neki advokat ili advokatica od integriteta, nezavisna osoba, stručna, koja veruje u pravdu, u vladavinu prava i hoće da da sve od sebe da je ostvari. Ako to ne bude izvodljivo, onda najbolje stranac ili strankinja – imajući u vidu endemsku korupciju, uhodanu klimu straha, nezameranja i rovovske podeljenosti u političkom životu Crne Gore. Ako je stranac mogao da bude predsednik referendumske komisije, onda bi moglo da se udesi da to bude i VDT. U svakom slučaju, ta funkcija je nesumnjivo jedna od najvažnijih u državi, ako ne i najvažnija.

MONITOR: Akcija za ljudska prava (HRA) podržava predlog da ne zastarijevaju krivična djela korupcije. Kakve su šanse da se to ozakoni?
GORJANC-PRELEVIĆ: To je nešto što se reguliše Krivičnim zakonikom. Lično mislim da, pored korupcije, ne bi trebalo da zastarevaju ni krivična dela ubistva i mučenja.

MONITOR: Aferu Telekom više niko ne pominje. Da li će biti zataškana kao i mnoge druge u koje su umiješani ljudi bliski vrhovima vlasti?
GORJANC-PRELEVIĆ: Nadam se da neće, i da ćemo u svakom slučaju saznati sve pojedinosti koje su navele Komisiju američke Vlade da zaključi da je u pitanju bila ozbiljna korupcija. Mislim da će to najviše zavisiti od razvoja suđenja u Njujorku.

MONITOR: U novije vrijeme desilo se više slučajeva kršenja ljudskih prava kao što su zlostavljanje i mučenje od strane policije. Vaš komentar?
GORJANC-PRELEVIĆ: Policije su svuda na svetu više ili manje sklone zlostavljanju i korupciji. O tome su snimljeni i legendarni filmovi, počev od Serpika sa Al Paćinom pa nadalje (taj film je inače rađen po istinitoj priči, a Frenk Serpiko je još živ). U borbi protiv toga neophodna su sistemska rešenja koja mogu da dovedu do proboja, kao npr. državni tužilac spreman da punom parom istražuje i goni izvršioce nedela i u policijskim redovima. Neophodan je i sud koji neće takva nedela opraštati uslovnim kaznama, kako je to po pravilu slučaj u Crnoj Gori. O tome ćemo 26. marta objaviti poseban izveštaj o procesuiranju mučenja i zlostavljanja, na kome smo radili više od godinu dana.

Stankoviću policijski orden

MONITOR: Posebno veliku cijenu plaćaju insajderi koji se osmjele da progovore o zločinima i nasilju vlasti. Šta se tu može promijeniti?
GORJANC-PRELEVIĆ: Na kraju svako ostane sam sa sobom, tako da verujem da je čista savest najbolja uteha. S druge strane, naravno da bi insajderi morali da budu jače zaštićeni i ohrabreni. Goran Stanković bi trebalo da dobije policijski orden. Utešno je što su mediji ovde ipak poprilično jaki i što im se insajderi očigledno obraćaju, posebno oni koji time mnogo ne rizikuju, ali i to je nešto, kao što vidimo iz afere Snimak. Postoji crnogorska izreka, valjda s razlogom: ,,Ničija nije gorjela dovijeka”, tako da se pre ili kasnije uvek nađe neki insajder. Samo treba obezbediti da ne bude ugušen ili kažnjen, na bilo koji način.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo