Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZORAN DRAGIŠIĆ, PROFESOR NA FAKULTETU ZA BEZBJEDNOST U BEOGRADU: Svi protiv svih

Objavljeno prije

na

U Srbiji se nižu afere. Uz one iz sfere „privrednog” kriminala, došlo se i do tzv. političko-bezbjednosnih. Da li se radi o pobuni bezbjednosnih službi i policijskog aparata što je u nedavnoj prošlosti, kroz ubistvo premijera Zorana Đinđića, zaprijetilo državnim udarom ili je riječ o nečem manje opasnom ali ipak problematičnom, razgovarali smo sa dr Zoranom Dragišićem, profesorom na beogradskom Fakultetu za bezbednost i političarem.

MONITOR: Da li se u slučajevima navodnog uzimanja telefonskog listinga, eventualnog prisluškivanja ali i nejasnog incidenta u predsjedničkoj koloni, radi o pokušajima destabilizacije sadašnje vlasti, u cjelini ili u dijelu gdje je ona predstavljena funkcionerima SNS?
DRAGIŠIĆ: Vlast je u Srbiji veoma teško destabilizovati jer je ona nestabilna već 12 godina. Od 5. oktobra do danas nema nijedne vlasti u Srbiji za koju se može reći da je bila stabilna, svaka je bila pod velikim uticajem krupnog kapitala i organizovanog kriminala, svaka opterećena problemima u odnosima vladajućih partija, pa ni ova nije izuzetak. Istinski centri moći u Srbiji imaju mnogo jednostavnije mehanizme da obezbede da se formalni nosioci vlasti ponašaju u skladu sa njihovim željama, njima nije bio potreban sav ovaj cirkus. Moguće je da su se pojavili ,,novi igrači” koji su na vlast doveli SNS, pa je ovo reakcija ,,starih”. Ukoliko je sve ovo medijska manipulacija da se pokaže kako SNS nailazi na otpore zbog borbe protiv korupcije, to mi deluje kao veoma naivna konstrukcija koja će se otkriti za par dana. Mislim da će se ova afera završiti zaboravom kao i sve dosadašnje. Ova Vlada će kao i sve prethodne nastaviti sa spinovanjem i bežanjem od problema do neke sledeće afere i sve tako do one poslednje afere koja će ovu državu definitivno baciti na kolena.

MONITOR: Još nema nijedne dokumentovane potvrde, čak ni o listingu telefonskih poziva Aleksandra Vučića. Da li je moguće da se do listinga dolazi „vezama” bez zvaničnog naloga i ko je za to odgovoran?
DRAGIŠIĆ: U Srbiji se do svega dolazi vezama, zašto bi listing Aleksandra Vučića bio izuzetak. Telekom je zvanično saopštio da nema evidentiran zahtev MUP-a kojim se traži listing telefonskog saobraćaja Aleksandra Vučića, ali ne isključuju mogućnost zloupotrebe! Pre toga je Vučić optužio Rodoljuba Milovića, načelnika Uprave kriminalističke policije, da je potpisao zahtev kojim se od Telekoma traži listing njegovih razgovora, verovatno na osnovu informacije BIA da je ,,deo MUP-a izdao nalog da mu se prisluškuje telefon”. Sve ovo bilo bi veoma smešno i dobar povod za zabavu (čuj, deo MUP-a potpisao zahtev za prisluškivanje!), da se ne radi o najvišim državnim funkcionerima i o pitanjima koja se tiču nacionalne bezbednosti a takve stvari, čak ni u Srbiji, ne bi smele da budu predmet sprdnje. Načelnik Milović i Telekom tvrde da nema naloga a potpredsednik Vlade Vučić i BIA tvrde da on postoji. Sve to deluje do kraja neozbiljno.

MONITOR: Ako je po zakonu ministarstvo policije, koje vodi premijer Ivica Dačić, odvojeno od policijskih aktivnosti kojima rukovodi direktor policije Milorad Veljović, koji je to bio za vrijeme više vlada, da li bi odgovornost mogla njemu da se pripiše?
DRAGIŠIĆ: Nema sumnje da direktor policije snosi komandnu odgovornost za sve što se dešava u policiji. Da li je Veljović bio zaista upoznat sa eventualnom zloupotrebom je faktičko pitanje na koje bi odgovor mogla dati detaljna istraga čitavog slučaja, do koje naravno neće doći. Zakon o policiji je veoma jasan kada je reč o podeli nadležnosti između direktora policije i ministra unutrašnjih poslova, međutim zakoni se u Srbiji primenjuju veoma kreativno. Direktoru Veljoviću je odavno istekao mandat, a konkurs još nije raspisan jer nema partijskog dogovora ko će biti novi direktor policije. Zakon o policiji je propisao potrebne uslove i proceduru za izbor direktora, upravo da bi se obezbedilo da na čelu srpske policije bude profesionalac koji će biti stranački neutralan, ali kao što vidimo od toga nema ništa. Direktor policije je za vreme prethodne vlasti više komunicirao sa Tadićevim kabinetom nego sa Dačićem, što je protivno ne samo Zakonu, nego i zdravoj logici. Sve što se sada dešava može se posmatrati i kroz prizmu borbe za kontrolu nad policijom između Vučića i Dačića. Ko će nadjačati, videćemo.

MONITOR: Stalno se pominje kako je Veljović na funkciji koju mu je, mimo pravilnika, produžila prethodna vlada u kojoj je glavnu riječ vodio DS. Zašto se ne raspiše taj konkurs koji se najavljuje već mjesecima?
DRAGIŠIĆ:Konkurs će biti raspisan kada se postigne stranački dogovor o novom direktoru policije. Dok se to ne dogodi, Veljović će obavljati tu funkciju. Uslovi koje treba da ispuni kandidat za direktora policije su veoma strogi i ispunjava ih samo nekoliko ljudi koji su već na visokim položajima u policiji. Ne bih se začudio da se i ovaj Zakon promeni kako bi se na to mesto doveo neki stranački diletant, što možda i ne bi bilo loše – bar bi stvari postale očigledne.

MONITOR: Pominju se i tajkuni. Ime Miroslava Miškovića sve češće je u javnosti, i u vezi sa podjelama u DS. Za koga sada navija Mišković?
DRAGIŠIĆ: Meni izgleda da je Mišković ostao bez novca i uticaja čim ga toliko pominju u medijima. Kada bi on imao istinsku moć, niko se ne bi usudio da ga pomene. Uticaj tajkuna i političkog podzemlja u Srbiji je presudan, Srbija je država koja je oteta od naroda. U Srbiji postoji samo ljuštura od institucija u kojima nema nikakve moći ni uticaja. Afera sa prisluškivanjem pokazuje da je Vlada u potpunom rasulu i bez stvarnog uticaja na društvene tokove, a Narodna skupština je odavno postala brbljaonica koju niko više ne shvata ozbiljno. Odatle se pitanje za koga navija Mišković postavlja kao najvažnije političko pitanje u Srbiji.

MONITOR:Koje su najslabije institucionalne karike srpskog sistema zaštite od korupcije u političkim vrhovima koja vodi do organizovanog kriminala?
DRAGIŠIĆ: Političke stranke u Srbiji su političko krilo organizovanog kriminala. Sve počinje od izbornih zakona koji su narod izbacili iz političkog života i sveli ga na glasačku mašinu. U takvom političkom okruženju nije moguće razvijati nikakve kontrolne mehanizme, jer kod nas koze čuvaju kupus. Posebna priča su tzv ,,nezavisna regulatorna tela” uvedena da bi se izašlo u susret zahtevima Brisela, a suštinski su to mesta koja su postala centri korupcije i kriminala, izuzev nekoliko časnih izuzetaka. Članstvo u tim telima je bio sjajan mehanizam da se mnogi ,,nezavisni intelektualci” korumpiraju, a zatim drže pod kontrolom zbog dokaza o kriminalu u kome su učestvovali zloupotrebljavajući svoj položaj.

MONITOR: Predstavnici nezavisnih institucija koji zastupaju interese građana u Srbiji, Rodoljub Šabić i Saša Janković, tvrde da se prati komunikacija oko 400.000 građana. Kako da to razumijemo i izađemo sa tim na kraj?
DRAGIŠIĆ: Meni ta brojka deluje zastrašujuće, međutim nije jasno na kakvu kontrolu se misli i nad kojim sredstvima komunikacije. Za primenu ,,operativnih mera” nad tolikim brojem ljudi naša država, na svu sreću, nema kapaciteta. S tim se može izaći na kraj kada se izvrši ozbiljna reforma države, sve ostalo je šminkanje monstruma.

Đilas u igri

MONITOR: Koliko se u tekućoj aferi radi o borbi za prevlast nad bezbjednosnim službama u aktuelnoj vlasti, a koliko o ostacima uporišta ranijih vladajućih partija koje žele da destabilizuju sadašnju vladu?
DRAGIŠIĆ: Mislim da tu ima i jednog i drugog. Prethodna vlast, odnosno DS, je ostavila za sobom određene ljude koji se nadaju da će se nakon Đilasovog preuzimanja DS izvršiti rekonstrukcija Vlade iz koje će biti izbačena Dačićeva SPS a njeno mesto zauzeti ,,novi DS”. Ako se to dogodi, Đilasu i njegovim ljudima je veoma važno da u strukturama bezbednosti zateknu svoje ljude kojima bi mogli da nastave da rade Vučiću o glavi na isti način na koji su u prethodnoj Vladi radili Dačiću. S druge strane, Vučić mora da se pripremi za novu koaliciju u kojoj mu je izuzetno važno da ima jaču kontrolu nad službama bezbednosti nego DS, a u trenutnoj koaliciji cilj mu je da suzbije Dačićev uticaj. Dok se sve to dešava cena droge na srpskim ulicama je sve niža, uticaj organizovanih kriminalnih grupa je sve veći, ekstremni pokreti su sve jači, delovanje stranih obaveštajnih službi sve primetnije.

Sumnjiva čuda

MONITOR:Da li se u Srbiji desilo čudo, pa je neko kao Aleksandar Vučić krenuo u ozbiljan obračun sa korupcijom i organizovanim kriminalom i naišao na loše raspoloženje partnera i opozicije?
DRAGIŠIĆ: Čuda se retko dešavaju, a kada se dese uglavnom su loša po nas. Meni je verovatnije da su neki policajci poverovali da se zaista krenulo u obračun sa kriminalom pa su u svojoj revnosti naleteli na kontakte između kriminalaca i nosilaca vlasti. Sada moraju da se vrate u realnost.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo