Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZORAN DRAGIŠIĆ, PROFESOR NA FAKULTETU ZA BEZBJEDNOST U BEOGRADU: Svi protiv svih

Objavljeno prije

na

U Srbiji se nižu afere. Uz one iz sfere „privrednog” kriminala, došlo se i do tzv. političko-bezbjednosnih. Da li se radi o pobuni bezbjednosnih službi i policijskog aparata što je u nedavnoj prošlosti, kroz ubistvo premijera Zorana Đinđića, zaprijetilo državnim udarom ili je riječ o nečem manje opasnom ali ipak problematičnom, razgovarali smo sa dr Zoranom Dragišićem, profesorom na beogradskom Fakultetu za bezbednost i političarem.

MONITOR: Da li se u slučajevima navodnog uzimanja telefonskog listinga, eventualnog prisluškivanja ali i nejasnog incidenta u predsjedničkoj koloni, radi o pokušajima destabilizacije sadašnje vlasti, u cjelini ili u dijelu gdje je ona predstavljena funkcionerima SNS?
DRAGIŠIĆ: Vlast je u Srbiji veoma teško destabilizovati jer je ona nestabilna već 12 godina. Od 5. oktobra do danas nema nijedne vlasti u Srbiji za koju se može reći da je bila stabilna, svaka je bila pod velikim uticajem krupnog kapitala i organizovanog kriminala, svaka opterećena problemima u odnosima vladajućih partija, pa ni ova nije izuzetak. Istinski centri moći u Srbiji imaju mnogo jednostavnije mehanizme da obezbede da se formalni nosioci vlasti ponašaju u skladu sa njihovim željama, njima nije bio potreban sav ovaj cirkus. Moguće je da su se pojavili ,,novi igrači” koji su na vlast doveli SNS, pa je ovo reakcija ,,starih”. Ukoliko je sve ovo medijska manipulacija da se pokaže kako SNS nailazi na otpore zbog borbe protiv korupcije, to mi deluje kao veoma naivna konstrukcija koja će se otkriti za par dana. Mislim da će se ova afera završiti zaboravom kao i sve dosadašnje. Ova Vlada će kao i sve prethodne nastaviti sa spinovanjem i bežanjem od problema do neke sledeće afere i sve tako do one poslednje afere koja će ovu državu definitivno baciti na kolena.

MONITOR: Još nema nijedne dokumentovane potvrde, čak ni o listingu telefonskih poziva Aleksandra Vučića. Da li je moguće da se do listinga dolazi „vezama” bez zvaničnog naloga i ko je za to odgovoran?
DRAGIŠIĆ: U Srbiji se do svega dolazi vezama, zašto bi listing Aleksandra Vučića bio izuzetak. Telekom je zvanično saopštio da nema evidentiran zahtev MUP-a kojim se traži listing telefonskog saobraćaja Aleksandra Vučića, ali ne isključuju mogućnost zloupotrebe! Pre toga je Vučić optužio Rodoljuba Milovića, načelnika Uprave kriminalističke policije, da je potpisao zahtev kojim se od Telekoma traži listing njegovih razgovora, verovatno na osnovu informacije BIA da je ,,deo MUP-a izdao nalog da mu se prisluškuje telefon”. Sve ovo bilo bi veoma smešno i dobar povod za zabavu (čuj, deo MUP-a potpisao zahtev za prisluškivanje!), da se ne radi o najvišim državnim funkcionerima i o pitanjima koja se tiču nacionalne bezbednosti a takve stvari, čak ni u Srbiji, ne bi smele da budu predmet sprdnje. Načelnik Milović i Telekom tvrde da nema naloga a potpredsednik Vlade Vučić i BIA tvrde da on postoji. Sve to deluje do kraja neozbiljno.

MONITOR: Ako je po zakonu ministarstvo policije, koje vodi premijer Ivica Dačić, odvojeno od policijskih aktivnosti kojima rukovodi direktor policije Milorad Veljović, koji je to bio za vrijeme više vlada, da li bi odgovornost mogla njemu da se pripiše?
DRAGIŠIĆ: Nema sumnje da direktor policije snosi komandnu odgovornost za sve što se dešava u policiji. Da li je Veljović bio zaista upoznat sa eventualnom zloupotrebom je faktičko pitanje na koje bi odgovor mogla dati detaljna istraga čitavog slučaja, do koje naravno neće doći. Zakon o policiji je veoma jasan kada je reč o podeli nadležnosti između direktora policije i ministra unutrašnjih poslova, međutim zakoni se u Srbiji primenjuju veoma kreativno. Direktoru Veljoviću je odavno istekao mandat, a konkurs još nije raspisan jer nema partijskog dogovora ko će biti novi direktor policije. Zakon o policiji je propisao potrebne uslove i proceduru za izbor direktora, upravo da bi se obezbedilo da na čelu srpske policije bude profesionalac koji će biti stranački neutralan, ali kao što vidimo od toga nema ništa. Direktor policije je za vreme prethodne vlasti više komunicirao sa Tadićevim kabinetom nego sa Dačićem, što je protivno ne samo Zakonu, nego i zdravoj logici. Sve što se sada dešava može se posmatrati i kroz prizmu borbe za kontrolu nad policijom između Vučića i Dačića. Ko će nadjačati, videćemo.

MONITOR: Stalno se pominje kako je Veljović na funkciji koju mu je, mimo pravilnika, produžila prethodna vlada u kojoj je glavnu riječ vodio DS. Zašto se ne raspiše taj konkurs koji se najavljuje već mjesecima?
DRAGIŠIĆ:Konkurs će biti raspisan kada se postigne stranački dogovor o novom direktoru policije. Dok se to ne dogodi, Veljović će obavljati tu funkciju. Uslovi koje treba da ispuni kandidat za direktora policije su veoma strogi i ispunjava ih samo nekoliko ljudi koji su već na visokim položajima u policiji. Ne bih se začudio da se i ovaj Zakon promeni kako bi se na to mesto doveo neki stranački diletant, što možda i ne bi bilo loše – bar bi stvari postale očigledne.

MONITOR: Pominju se i tajkuni. Ime Miroslava Miškovića sve češće je u javnosti, i u vezi sa podjelama u DS. Za koga sada navija Mišković?
DRAGIŠIĆ: Meni izgleda da je Mišković ostao bez novca i uticaja čim ga toliko pominju u medijima. Kada bi on imao istinsku moć, niko se ne bi usudio da ga pomene. Uticaj tajkuna i političkog podzemlja u Srbiji je presudan, Srbija je država koja je oteta od naroda. U Srbiji postoji samo ljuštura od institucija u kojima nema nikakve moći ni uticaja. Afera sa prisluškivanjem pokazuje da je Vlada u potpunom rasulu i bez stvarnog uticaja na društvene tokove, a Narodna skupština je odavno postala brbljaonica koju niko više ne shvata ozbiljno. Odatle se pitanje za koga navija Mišković postavlja kao najvažnije političko pitanje u Srbiji.

MONITOR:Koje su najslabije institucionalne karike srpskog sistema zaštite od korupcije u političkim vrhovima koja vodi do organizovanog kriminala?
DRAGIŠIĆ: Političke stranke u Srbiji su političko krilo organizovanog kriminala. Sve počinje od izbornih zakona koji su narod izbacili iz političkog života i sveli ga na glasačku mašinu. U takvom političkom okruženju nije moguće razvijati nikakve kontrolne mehanizme, jer kod nas koze čuvaju kupus. Posebna priča su tzv ,,nezavisna regulatorna tela” uvedena da bi se izašlo u susret zahtevima Brisela, a suštinski su to mesta koja su postala centri korupcije i kriminala, izuzev nekoliko časnih izuzetaka. Članstvo u tim telima je bio sjajan mehanizam da se mnogi ,,nezavisni intelektualci” korumpiraju, a zatim drže pod kontrolom zbog dokaza o kriminalu u kome su učestvovali zloupotrebljavajući svoj položaj.

MONITOR: Predstavnici nezavisnih institucija koji zastupaju interese građana u Srbiji, Rodoljub Šabić i Saša Janković, tvrde da se prati komunikacija oko 400.000 građana. Kako da to razumijemo i izađemo sa tim na kraj?
DRAGIŠIĆ: Meni ta brojka deluje zastrašujuće, međutim nije jasno na kakvu kontrolu se misli i nad kojim sredstvima komunikacije. Za primenu ,,operativnih mera” nad tolikim brojem ljudi naša država, na svu sreću, nema kapaciteta. S tim se može izaći na kraj kada se izvrši ozbiljna reforma države, sve ostalo je šminkanje monstruma.

Đilas u igri

MONITOR: Koliko se u tekućoj aferi radi o borbi za prevlast nad bezbjednosnim službama u aktuelnoj vlasti, a koliko o ostacima uporišta ranijih vladajućih partija koje žele da destabilizuju sadašnju vladu?
DRAGIŠIĆ: Mislim da tu ima i jednog i drugog. Prethodna vlast, odnosno DS, je ostavila za sobom određene ljude koji se nadaju da će se nakon Đilasovog preuzimanja DS izvršiti rekonstrukcija Vlade iz koje će biti izbačena Dačićeva SPS a njeno mesto zauzeti ,,novi DS”. Ako se to dogodi, Đilasu i njegovim ljudima je veoma važno da u strukturama bezbednosti zateknu svoje ljude kojima bi mogli da nastave da rade Vučiću o glavi na isti način na koji su u prethodnoj Vladi radili Dačiću. S druge strane, Vučić mora da se pripremi za novu koaliciju u kojoj mu je izuzetno važno da ima jaču kontrolu nad službama bezbednosti nego DS, a u trenutnoj koaliciji cilj mu je da suzbije Dačićev uticaj. Dok se sve to dešava cena droge na srpskim ulicama je sve niža, uticaj organizovanih kriminalnih grupa je sve veći, ekstremni pokreti su sve jači, delovanje stranih obaveštajnih službi sve primetnije.

Sumnjiva čuda

MONITOR:Da li se u Srbiji desilo čudo, pa je neko kao Aleksandar Vučić krenuo u ozbiljan obračun sa korupcijom i organizovanim kriminalom i naišao na loše raspoloženje partnera i opozicije?
DRAGIŠIĆ: Čuda se retko dešavaju, a kada se dese uglavnom su loša po nas. Meni je verovatnije da su neki policajci poverovali da se zaista krenulo u obračun sa kriminalom pa su u svojoj revnosti naleteli na kontakte između kriminalaca i nosilaca vlasti. Sada moraju da se vrate u realnost.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo