Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN ŠEPELJ, NVO ,,NAŠE OGNJIŠTE’’: Sve je moguće u Besudnoj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Predlog izmjena Zakona o eksproprijaciji, protiv koga je ustala grupa građana Naše ognjište, kako sada stvari stoje neće proći skupštinski zakonodavni odbor. Plašite li se da će Vlada ipak naći način da se ,,progura” taj Predlog kog su mnoge relevantne adrese ocijenile neustavnim i suprotnim međunarodnim standardima?
ŠEPELJ: Kontinuirani pokušaji donošenja zakona i raznih podzakonskih akata jako sumnjivog kvaliteta, te hinjena slatkorječivost predlagača u direktnom razgovoru, kao i njegova vanvremenska umobolija na sjednici Odbora za zakonodavnost zaslužuje citiranje: ,,Ovaj zakon se nikako ne može direktno dovesti sa smanjenjem javnog duga, indirektno svakako da, ali direktno ne…” (Žugić R.) Njihova namjera je da za svaku za sebe projektovanu situaciju obezbijede pravni okvir, legalitet i za najgrublje prekršaje kojima misle obezbijediti još jedan ciklus vladavine crnogorskim društvom. A nakon skoro zlatnog pira od 25 godina neprekidne vlasti, i sama namjera mora izazvati posebnu pažnju kod javnosti koja, za razliku od njih, demokratiju shvata i kao sistem koji bi upravo donošenjem pravednih i smislenih zakona trebao ograničiti svakoga ko naumi za sebe uzeti neograničenu vlast.

Ne znam zbog čega, možda zbog nekih reminescencija na ne tako daleke devedesete, ,,čuda” u Besudnoj i nisu tako nemoguća. Ili ,,neviđena.” Uzdržanost prilikom glasanja jednog od lidera jedne opozicione partije na Odboru za finansije i budžet čine ,,čuda neviđena” ne tako nemogućim. Strah imam baš zbog toga što sa više adresa dolazi konsternacija samom namjerom predlagača, često nevjerica kada se pogleda tekst, a ministar finansija ne odustaje. Strah me i još jedne mogućnosti – da se po istom osnovu neprekidni niz otimanja, krađe i prekrađe imovine građana zbog ovakvih zakonskih normativa nastavi i u narednim decenijama. Jer, ko je ,,lud” onda da stane, ko će spriječiti opet nekome za deset godina da nesmotrenost u sopstvenom poslovanju ne nadoknadi porodičnom imovinom Žugića ili Gvozdenovića, kad već postoji zakon za to? Oko za oko, livadu za livadu, je l’ to usvajamo kao princip na kojem gradimo bolje društvo?

MONITOR: Premijer je ocijenio da ga vi, vlasnici zemlje koji ne dozvoljavate da vam se otme imovina, u stvari reketirate. Kako vi to vidite?
ŠEPELJ: Premijer nesvjesno ovdje otkriva da kad kaže Država on misli na sebe lično, u prvom redu, pa onda na vojsku budžetlija koju hrani ovakvim ekonomsko-humorističnim vratolomijama kakve su legendarne Direktne Strane Investicije – zlatna telad savremenog crnogorskog trenutka. To što u pravednim društvima Građanin čini osnovu svake zajednice, to nema veze, ne zna on o tome ništa. Izmislićemo neki Zakon da to ne bude tako kako Građani bezobrazno hoće – vrti se svakodnevno u glavi našeg premijera, Luja. Valjda pod utiskom sjaja i raskoši koji mu pucaju pred očima na dalekim pustinjskim putovanjima. Pa, tako, ispadosmo reketaši skupljajući masline i mandarine na svojim zemljištima.

Pokušaj da se žrtva, oštećeni, stavi u poziciju krivca je zaista poprilično originalan čak i za izuzetne ,,liderske u regionu” crnogorske društvene prilike. Nadam se da će ljudi tako nešto znati vrednovati na ispravan način kada budu na redu neki prvi normalni uslovi za sprovođenje demokratije u državi. 70.000 fantoma izbrisati iz biračkog spiska, pa da splasne ona hinjena nadmenost o velikim izbornim pobjedama iz koje crpi legalitet i legitimitet za ove rabote.

MONITOR: Napisali ste na svom FB profilu da Vlada, odnosno premijer, ne samo ovim predlogom, već i drugim zakonskim rješenjima, poput Zakona o prostornom planiranju i morskom dobru, stvara ambijent za ,,zločinjenje”. O čemu se radi?
ŠEPELJ: U povučenom Predlogu zakona o morskom dobru raniji vlasnici nepokretnosti u zoni MD koji su to pravo imali, neki i stotinama godina unazad, postaju korisnici, plaćaju porez, a novi vlasnik je država i ona je ta koja tu imovinu može dati u raznim obligacionim oblicima nekom drugom subjektu.

U, nažalost, izglasanom Zakonu o uređenju prostora stoji formulacija da se za državni interes Crne Gore proglašavaju ,,butik hoteli, resort hoteli, hoteli sa pet zvjezdica…” iako jedino ispravno i pravedno može biti da je državni interes moguće proglasiti samo za izgradnju bolnice, škole, putnu i vodovodnu infrastrukturu…

Trude se da budu originalni, nije da se ne trude. Usvijet jedini!

MONITOR: Kao preduzetnik kritikovali ste i novi Zakon o strancima. Taj zakon će po Vama otežati poslovanje u turizmu?
ŠEPELJ: Zakon o strancima je jedan jako patriotski euroatlantski zakon, omogućava Vladi da pošalje radnike sa biroa poslodavcima, a time gube pravo na dalju državnu naknadu dobili ili ne dobili posao. To što se u najvećem boju slučajeva zaista radi o ljudima koji ne mogu odgovoriti zahtjevima u sezonskim poslovima u ugostiteljstvu, to nema veze, biće više novca u budžetu za auto ministra Numanovića. I bolji šrafciger za njegove tablice.

Moja koleginica je u svom restoranu dobila za poziciju glavnog kuvara čovjeka sa biroa: 31 godinu star, radio kao sekjuriti radnik šest posljednjih godina, iskustva ima samo za vrijeme školovanja (prije 13 godina). Turizam i ugostiteljstvo su zaista specifične grane privrede, ne mogu biti tretirane kao neke formalne grane industrije ili upravnih poslova. Međutim birokrate iz državnih institucija nemaju nikakav osjećaj za tako nešto, a udruge koje su se legitimisale kao zastupnici naših interesa nisu ništa drugo do kvaziprivatne udruge sa dubokim interesima da budu bliži državnim birokratama nego sopstvenom cehovskom okruženju.

MONITOR: Šta je, po Vama, sve u Crnoj Gori luksuz?
ŠEPELJ: Luksuz je sve što premijer kaže da je luksuz, nema razloga nakon onako brižljivo odmjerenih izjava da sumnjamo u njegovu procjeniteljsku i kontroverznobiznismensku sposobnost. Niste zaboravili da je 2013. godine procijenio da treba 180 miliona eura državnih garancija dati određenim crnogorskim kompanijama. Prepoznao je kvalitet. I sve te, doslovce sve, ,,prosperitetne” kompanije su sljedeće godine proglasile stečaj. 180 miliona, sitnica, rekao bi Sir Oliver. Slažem se i za gorivo, posebno za sjajno svevremensko objašnjenje: ,,cijene nafte u svijetu padaju, pa smo našli prostor da podignemo cijenu…”. Šta ja kao nekakav reketaš s primorja imam tu eventualno da proturječim tako verziranom iskusnom euroatlantskom integratoru.

MONITOR: Prepoznaju Vas i kao blogera bez dlake na jeziku koji ustaje protov nacionalizma i fašizma, krađe, nepravde, gluposti…Koliko je svega toga u Crnoj Gori?
ŠEPELJ: Svaka od pobrojanih kategorija hrani jedna drugu i ovo šizofreno stanje nemoći u kojem niko od nas ne može u okvirima koje nudi demokratski kapitalizam pronaći valjan mehanizam za suzbijanje bilo koje od pobrojanih pošasti jasno ukazuje da moj angažman proizilazi iz potrebe jednog običnog građanina/seljanina da ne bude žrtvom nijednog od zala koje ste pobrojali. Da ne bih vikao po ulici, pišem i pokušavam biti dio javnosti koja ne pristaje ni na nacifašizam, ni krađu, ni nepravdu, ni Sanju Vlahović.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOŽE MENCINGER, ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Vakcine protiv “janšizma” još nijesmo pronašli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slovenija je zbog  predsjedavanja EU u žiži  odmjeravanja liderske moći koju je do sada  imala Angela Merkel sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU

 

MONITOR: Slovenija je nedavno donijela pravila u vezi sa uslovima za prelazak granice u pandemiji. Za razliku od Mađarske i Grčke, takođe članica EU, ona „ne priznaje“ ruske i kineske vakcine za ispunjenje tog uslova. Kako ocjenjujete ponašanje Brisela u pandemiji i „preduzimljivost“ nekih članica koje su nabavile ili se tvrdi da namjeravaju da se snabdiju vakcinama koje nije odobrila Evropska agencija za ljekove?

MENCINGER: Priznavanje pojedinih vakcina je pre svega političko pitanje. Slovenija se u pogledu vakcine ponaša kao dobra članica EU, pa čeka na odobrenje vakcine sa strane EU, dok se Grčka i Mađarska ponašaju  racionalnije. Valja dodati da i Brisel pandemiju iskorištava za politiku: nepriznavanje ruske vakcine koristi kao mjeru za „sankcije“ protiv Rusije.

MONITOR: Kovaks, sistem SZO za snabdijevanje vakcinama siromašnih zemalja, nije dao zadovoljavauće rezultate. Ova agencija UN nedavno je saopštila da su bogati upotrijebili 82 posto raspoloživih vakcina. Kako je onda moguće stati na kraj pandemiji KOVID-19, za šta je neophodno postići globalni imunitet?

MENCINGER: Da su veliku većinu raspoloživih vakcina upotrebili bogati je sasvim razumljivo, to je situacija i sa ostalim dobrima. U siromašnim zemljama je prisutnost pandemije i manje uočena nego u razvijenim. U Jemenu, Eritreji, Avganistanu i Sahelu sigurno mnogo više ljudi umire od gladi i od ratova za koje su barem su krive zapadne zemlje, pogotovo  SAD, nego od kovida. I drugde se vakcinisanje koristi kao sramotna politika.Tako,  na primer, Izrael s možda najvišim postotkom cepljenih, sprečava dolazak cepiva u Gazu.

Pored toga je organizacija zdravstva u siromašnim zemljama očigledno užasno slaba, na što ukazuje Indija. No, mislim da će nakon nekoliko godina kovid biti sličan drugim zaraznim bolestima za koje postoji vakcinisanje, kao što su bile mnogo smrtonosnije velike boginje posle prvog svetskog rata ili gripa sada. Sada se kovidu često pripisuje i smrt ljudi koji bi umrli i bez  kovida, od drugih bolesti, a koje kovid samo prati. Kovid je i medijski populariziran i iskorištavan: pogledajte dnevne novosti na TV! Obično  počinju sa brojkama o kovidu.

MONITOR: U nekom od skorašnjih intervjua, ocijenili ste da će ova kriza biti gora od finansijske krize iz 2008,  jer je „nastala izvan ekonomskog sistema“. Ko bi mogao prosperirati od ove krize, sem što već postoje pokazatelji da pored farmaceutskih kompanija, ogromnu zaradu bilježe i kompanije on-line prodaje, kao Amazon?

MENCINGER: U tom pogledu ostajem pri svom mišljenju – da će sadašnja kriza biti gora od krize 2008. Ona je zaustavila i cele privrede, u kojima je bila potražnja dosta velika; zaustavljeni su od strane države. To je najviše pogodilo sektor ugostiteljstva i turizam, koji je značajan i za Crnu Goru i za Sloveniju. Pre dve godine Ljubljana je bila puna turista, sada ih uopšte nema. U Sloveniji su mnoge mere bile besmislene. Ljudi su, na primer, stajali ispred bifeaa, umesto da sede na terasama, uveden je policijski sat i zabranjeno kretanje među opštinama, datum i trajanje pandemije određeni su unapred. Nekoliko puta morao je čak Ustavni sud zaustaviti namere Vlade, s kojima je, da bi sprečila proteste, ograničavala druženje. Kovidne mere su još više od privrede – s nastavom i predavanjima preko računara, oštetile mlade. I od kovida imaju neki koristi: farmacija je nekakav „vojni profiter“. Isto važi i za internet trgovinu: ljudi zbog kovida sve više kupuju preko interneta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Nije dobro da vlade imaju favorite među vjerskim zajednicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama

 

MONITOR: Ocijenili ste da bi potpisivanje Temeljnog ugovora sa Pravoslavnom  crkvom prije izbora crnogorskog mitropolita bilo iz više razloga neadekvatno. Zašto?

LEKIĆ: Politika prema vjerskim zajednicama, razumije se prema svim zajednicama, je važan i osjetljiv segment državne politike. Tome treba prilaziti sa uvažavanjem vjerskih zajednica ali i sa jasnim idejama o zaštiti državnih interesa.

U mom javnom stavu povodom Temeljnog ugovora i nepotrebno nastalim kontroverzama, više sam se zalagao za ozbiljno i promišljeno dijelovanje crnogorske države nego što sam se bavio elementima koji legitimno pripadaju crkvi.

Zalažem se, dakle, kao i većina građana Crne Gore da ugovor između države i crkve bude racionalan i realistički, čija je osnovna premisa ustav države.  Da se u realnim uslovima postigne pošten ugovor i kao takav doprinese jedinstvu naroda, a ne novim raskolima.

Upravo imajući u vidu istorijsku složenost zato i osjetljivost pitanja, učinilo mi se da bi prethodni izbor crnogorskog mitropolita bio sastavni dio tog potencijalno fer postupka i sadržaja.

Temeljno o temeljnom ugovoru, dakle bez mogućih improvizacija i tajnih žurbi, bila je, čini mi se, dobronamjerna poruka.

MONITOR: Imali ste primjedbe na netransparentnost procesa dogovaranja između države i Crkve oko Temeljnog ugovora, kao i mjesta na kojima su dogovori vršeni, odnosno nedovoljnu uključenost institucija u taj proces. Šta su negativni efekti toga?

LEKIĆ: Premijer Krivokapić je izjavom prije dva dana u crnogorskoj skupštini da još treba raditi na usaglašavanju ugovora, i zatim ga učiniti javnim – sada pojasnio situaciju. Dobro je što je napuštena praksa prethodne vlasti koja je takve ugovore potpisivala bez prethodnog upoznavanja vlasti.

U svakom slučaju, državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama. Prethodna vlast na čelu sa DPS-om je imala velika ciklična savezništva i neprijateljstva sa vjerskim zajednicama, posebno sa SPC proizvodeći tako atmosferu manipulacija i podjela u društvu, što je izgleda i bio cilj. Na kraju su takve kombinacije izazvale i poznate bumerange.

MONITOR: Vi se, dakle, zalažete za građenje osmišljene državne politike prema vjerskim zajednicama?

LEKIĆ: Ozbiljna osmišljena politika je u interesu građana i stabilnosti države. U uobličavanju državne politike prema vjerskim zajednicama treba da se čuje glas i vjerske i sekularne Crne Gore.

Sve opet na poukama istorije. Okrenuti vremenima budućnosti. I to su dugi procesi.

Jedan od najvećih evropskih istoričara, predstavnik pozitivističke škole Rilke je rekao da dvije trećine ljudske istorije čine odnosi crkve i države. Taj odnos i u crnogorskoj istoriji je dugotrajan i veoma složen.

Sportski rečeno – ako bih malo olakšao temu – to nije disciplina sprinta, već maratona.

Treba  znanjem, mudrošću, osjećajem realizma pratiti i učesvovati u tome, ispravljati i istorijske greške, sve s ciljem postizanja društvene kohezije, demokratskog, duhovnog progresa, konačno dostojanstvenog života u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li je način na koji se ovo pitanje rješava  „usluga” nove vlasti  prethodnom režimu, koji to koristi, kako ste kazali, da „pseudopatriotski stražari nad zemljom”? Mnoga prethodna pitanja koja je otvorila nova vlast, od državljanstva, preko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pa nadalje, podigla su tenzije.

LEKIĆ: Iako traumatično spušteni sa opojnih visina dugotrajne vlasti, glavni eksponenti prethodnog režima koriste svaku improvizaciju, nepostojanje dovoljno jasnog pravca i sistema funkcionisanja nove vlasti.

Ironija situacije da partije održive korupcije i klijentelizma koriste takve situacije pokušavajući da se legitimišu kao zaštitnici države i nacionalnog identiteta. Oni to čine i u ovom vremenu završne faze truležnih procesa koji se ispoljavaju političko-korupcionaškim skandalima, poput stambene korupcije.

Uzgred, treba podsjetiti da je nedavno skupština Savjeta Evrope u svojim zaključcima pozdravila usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

I to se može vidijeti i kao završni rezultat Đukanovićevog otuđenog  avanturizma, kada je kršeći ustav sekularne države krenuo na partijskom kongresu u crkvene reforme. I to ne znanjem i vizijom o složenim crkvenim pitanjima, već inspiracijom novog izbornog inžinjeringa, koji je trebalo da donese izbornu pobjedu.

MONITOR: Ipak, kako to da nova vlast, prije mnogih važnih reformi, insistira na pitanjima koja lako podižu tenzije?

LEKIĆ: Dosta je teško govoriti o novoj vlasti u jednini. Ne mislim toliko na objektivno različite političko ideološke profile partija. Mislim na nedostatak metoda rada. Umjesto dobre pripreme za početak dijelovanja nove vlasti izgubilo se silno vrijeme na konfuznim raspravama o  konceptu tzv. ekspertske vlade.

Zaista je nevjerovatno da je neko mogao pomisliti da vlada može funkcionisati bez parlamentanrne većine. Ili obrnuto. Govorimo o prvim lekcijama funkcionisanja političkog sistema.

Međutim, i dalje vjerujem da je moguće uhvatiti pravac koji su građani očekivali dajući mandat novoj vlasti.

Potrebne su, i poslednji je čas za njih, kredibilne ideje i akcije koje mogu da mjenjaju stanje.

MONITOR: Gdje je crnogorsko društvo danas, kada su u pitanju podjele?

LEKIĆ: Proces podjela je otišao daleko. Dugo se i radilo na tome. Plan nacionalnih podjela je najuspješnije realizovan projekat prethodne vlasti. A i lakše je bilo dijeliti narode, kombinovati sa njihovim elitama koalicije nego izgrađivati zdravo i na vrijednostima integrisano društvo.

Nacionalne ideologije i njihovi tribuni su stvorili dominantu svijest koja je objektivno odvajala etničke zajednice, već od škole pa dalje. Iza lokalnih verzija „sukoba civilizacija“ – da upotrijebim poznatu Hantitntonovu paradigmu – uglavnom se krije lokalni „sukob ignorancija“ sa opasnim posljedicama.

Ako se ovako nastavi, Crne Gora će ustrojstvom biti zbir etno-konfesionalnih zajednica i tako početi da liči na Jugoslaviju ili BiH.

I u ovoj ozbiljnoj oblasti je potreban zaokret. Ne, naravno, ukidanjem nacija. Već ozbiljnom državnom politikom društvene kohezije i stavljanjem građanina, njegov dostojanstven život u prvi plan.

Pitanje danas i ovdje nije koja koja će političko-etnička strana da pobijedi. Radi se o tome da Crne Gora pobijedi.

MONITOR: Kako komentarišete normalizaciju nasilja, koja se uspostavlja? Imali smo i nekoliko napada na novinare, učestale proteste sa nerijetko šovinističkim porukama, sve češći govor mržnje…

LEKIĆ: Forme tog primitivizma koje je izbilo iza propagandnih „uspješnih priča“ pokazuju i stepen zapuštenosti crnogorskog društva.

Impresionira prostačka kreativnost identitetski nahuškanih izvođača nasilja – verbalnog, sada već i fizičkog.

Upadljivo je da ekipe u različitim političko nacionalnim dresovima imaji sličan, gotovo identičan repertoar primitivnosti. Iako iz suprotnih tabora, oni jako liče jedni na druge. Kakofonija agresivnih budalaština je jako upadljiva. Šovinističke poruke dolaze od primitivaca nacionalistički obučavanih u političkim radionicama. Podstaknuti i iznajmljenim novinarskim podzemljem.

Mržnja prema drugom je u prvom planu. Mržnja malih razlika. Naravno, oni mrze prije svega kulturu jer ona znači  uvažavanje drugog.

MONITOR: Kako vidite situaciju oko incijative za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? Hoće li se prevazići ta kriza vlasti?

LEKIĆ: Po svemu sudeći teško. Formalno gledano ostavka ministra rješava krizu Vlade. Međutim, ministar svojim argumentima i pravima traži rasplet u parlamentu. Kriza se, dakle, sada seli u parlament. Premijer kao akter izbora ministra pravde, zatim smjenjivanja istog ministra, u oba slučaja ne konsultujući nikog u parlamentarnoj strukturi, bi morao biti akter i ove nove faze. Možda još ima nešto vremena da se izađe iz ove ozbiljne političke krize.

MONITOR: Može li se u aktuelnoj situaciji, uz krizu vlasti, i institucije koje su i dalje pod političkom kontrolom prethodnog režima, Crna Gora reformisati, i obračunati sa ozbiljnim devijacijama poput organizovanog kriminala, korupcije?

LEKIĆ: Iako je zaista teško nasljeđe prethodne vlasti – reforme se mogu i moraju ostvariti, posebno one koje uvode funkcionisanje pravne države. To je u isti mah zahtjev građana i Evropske unije.

Zapravo posljednji je čas za stvarne reforme, a samo kredibilne ideje i akcije mogu mjenjati stanje.

Političke snage koje su pobijedile 30. avgusta, makar u ovom trenutku iz više razloga djelovale poluudruženo, treba da definišu mnogo toga, prije svega ciljeve i sistem rada – da bismo izgradili ozbiljnu državnu politiku kao preduslov za reformisanu Crnu Goru.

I dalje vjerujem da je to moguće.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo