Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN ŠEPELJ, NVO ,,NAŠE OGNJIŠTE’’: Sve je moguće u Besudnoj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Predlog izmjena Zakona o eksproprijaciji, protiv koga je ustala grupa građana Naše ognjište, kako sada stvari stoje neće proći skupštinski zakonodavni odbor. Plašite li se da će Vlada ipak naći način da se ,,progura” taj Predlog kog su mnoge relevantne adrese ocijenile neustavnim i suprotnim međunarodnim standardima?
ŠEPELJ: Kontinuirani pokušaji donošenja zakona i raznih podzakonskih akata jako sumnjivog kvaliteta, te hinjena slatkorječivost predlagača u direktnom razgovoru, kao i njegova vanvremenska umobolija na sjednici Odbora za zakonodavnost zaslužuje citiranje: ,,Ovaj zakon se nikako ne može direktno dovesti sa smanjenjem javnog duga, indirektno svakako da, ali direktno ne…” (Žugić R.) Njihova namjera je da za svaku za sebe projektovanu situaciju obezbijede pravni okvir, legalitet i za najgrublje prekršaje kojima misle obezbijediti još jedan ciklus vladavine crnogorskim društvom. A nakon skoro zlatnog pira od 25 godina neprekidne vlasti, i sama namjera mora izazvati posebnu pažnju kod javnosti koja, za razliku od njih, demokratiju shvata i kao sistem koji bi upravo donošenjem pravednih i smislenih zakona trebao ograničiti svakoga ko naumi za sebe uzeti neograničenu vlast.

Ne znam zbog čega, možda zbog nekih reminescencija na ne tako daleke devedesete, ,,čuda” u Besudnoj i nisu tako nemoguća. Ili ,,neviđena.” Uzdržanost prilikom glasanja jednog od lidera jedne opozicione partije na Odboru za finansije i budžet čine ,,čuda neviđena” ne tako nemogućim. Strah imam baš zbog toga što sa više adresa dolazi konsternacija samom namjerom predlagača, često nevjerica kada se pogleda tekst, a ministar finansija ne odustaje. Strah me i još jedne mogućnosti – da se po istom osnovu neprekidni niz otimanja, krađe i prekrađe imovine građana zbog ovakvih zakonskih normativa nastavi i u narednim decenijama. Jer, ko je ,,lud” onda da stane, ko će spriječiti opet nekome za deset godina da nesmotrenost u sopstvenom poslovanju ne nadoknadi porodičnom imovinom Žugića ili Gvozdenovića, kad već postoji zakon za to? Oko za oko, livadu za livadu, je l’ to usvajamo kao princip na kojem gradimo bolje društvo?

MONITOR: Premijer je ocijenio da ga vi, vlasnici zemlje koji ne dozvoljavate da vam se otme imovina, u stvari reketirate. Kako vi to vidite?
ŠEPELJ: Premijer nesvjesno ovdje otkriva da kad kaže Država on misli na sebe lično, u prvom redu, pa onda na vojsku budžetlija koju hrani ovakvim ekonomsko-humorističnim vratolomijama kakve su legendarne Direktne Strane Investicije – zlatna telad savremenog crnogorskog trenutka. To što u pravednim društvima Građanin čini osnovu svake zajednice, to nema veze, ne zna on o tome ništa. Izmislićemo neki Zakon da to ne bude tako kako Građani bezobrazno hoće – vrti se svakodnevno u glavi našeg premijera, Luja. Valjda pod utiskom sjaja i raskoši koji mu pucaju pred očima na dalekim pustinjskim putovanjima. Pa, tako, ispadosmo reketaši skupljajući masline i mandarine na svojim zemljištima.

Pokušaj da se žrtva, oštećeni, stavi u poziciju krivca je zaista poprilično originalan čak i za izuzetne ,,liderske u regionu” crnogorske društvene prilike. Nadam se da će ljudi tako nešto znati vrednovati na ispravan način kada budu na redu neki prvi normalni uslovi za sprovođenje demokratije u državi. 70.000 fantoma izbrisati iz biračkog spiska, pa da splasne ona hinjena nadmenost o velikim izbornim pobjedama iz koje crpi legalitet i legitimitet za ove rabote.

MONITOR: Napisali ste na svom FB profilu da Vlada, odnosno premijer, ne samo ovim predlogom, već i drugim zakonskim rješenjima, poput Zakona o prostornom planiranju i morskom dobru, stvara ambijent za ,,zločinjenje”. O čemu se radi?
ŠEPELJ: U povučenom Predlogu zakona o morskom dobru raniji vlasnici nepokretnosti u zoni MD koji su to pravo imali, neki i stotinama godina unazad, postaju korisnici, plaćaju porez, a novi vlasnik je država i ona je ta koja tu imovinu može dati u raznim obligacionim oblicima nekom drugom subjektu.

U, nažalost, izglasanom Zakonu o uređenju prostora stoji formulacija da se za državni interes Crne Gore proglašavaju ,,butik hoteli, resort hoteli, hoteli sa pet zvjezdica…” iako jedino ispravno i pravedno može biti da je državni interes moguće proglasiti samo za izgradnju bolnice, škole, putnu i vodovodnu infrastrukturu…

Trude se da budu originalni, nije da se ne trude. Usvijet jedini!

MONITOR: Kao preduzetnik kritikovali ste i novi Zakon o strancima. Taj zakon će po Vama otežati poslovanje u turizmu?
ŠEPELJ: Zakon o strancima je jedan jako patriotski euroatlantski zakon, omogućava Vladi da pošalje radnike sa biroa poslodavcima, a time gube pravo na dalju državnu naknadu dobili ili ne dobili posao. To što se u najvećem boju slučajeva zaista radi o ljudima koji ne mogu odgovoriti zahtjevima u sezonskim poslovima u ugostiteljstvu, to nema veze, biće više novca u budžetu za auto ministra Numanovića. I bolji šrafciger za njegove tablice.

Moja koleginica je u svom restoranu dobila za poziciju glavnog kuvara čovjeka sa biroa: 31 godinu star, radio kao sekjuriti radnik šest posljednjih godina, iskustva ima samo za vrijeme školovanja (prije 13 godina). Turizam i ugostiteljstvo su zaista specifične grane privrede, ne mogu biti tretirane kao neke formalne grane industrije ili upravnih poslova. Međutim birokrate iz državnih institucija nemaju nikakav osjećaj za tako nešto, a udruge koje su se legitimisale kao zastupnici naših interesa nisu ništa drugo do kvaziprivatne udruge sa dubokim interesima da budu bliži državnim birokratama nego sopstvenom cehovskom okruženju.

MONITOR: Šta je, po Vama, sve u Crnoj Gori luksuz?
ŠEPELJ: Luksuz je sve što premijer kaže da je luksuz, nema razloga nakon onako brižljivo odmjerenih izjava da sumnjamo u njegovu procjeniteljsku i kontroverznobiznismensku sposobnost. Niste zaboravili da je 2013. godine procijenio da treba 180 miliona eura državnih garancija dati određenim crnogorskim kompanijama. Prepoznao je kvalitet. I sve te, doslovce sve, ,,prosperitetne” kompanije su sljedeće godine proglasile stečaj. 180 miliona, sitnica, rekao bi Sir Oliver. Slažem se i za gorivo, posebno za sjajno svevremensko objašnjenje: ,,cijene nafte u svijetu padaju, pa smo našli prostor da podignemo cijenu…”. Šta ja kao nekakav reketaš s primorja imam tu eventualno da proturječim tako verziranom iskusnom euroatlantskom integratoru.

MONITOR: Prepoznaju Vas i kao blogera bez dlake na jeziku koji ustaje protov nacionalizma i fašizma, krađe, nepravde, gluposti…Koliko je svega toga u Crnoj Gori?
ŠEPELJ: Svaka od pobrojanih kategorija hrani jedna drugu i ovo šizofreno stanje nemoći u kojem niko od nas ne može u okvirima koje nudi demokratski kapitalizam pronaći valjan mehanizam za suzbijanje bilo koje od pobrojanih pošasti jasno ukazuje da moj angažman proizilazi iz potrebe jednog običnog građanina/seljanina da ne bude žrtvom nijednog od zala koje ste pobrojali. Da ne bih vikao po ulici, pišem i pokušavam biti dio javnosti koja ne pristaje ni na nacifašizam, ni krađu, ni nepravdu, ni Sanju Vlahović.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo