MONITOR: Vaše debitantsko djelo – roman ,,Šamaranje” ne samo što je dobio nagradu, već je skrenuo pažnju i mlađe čitalačke publike, koju je danas teško pridobiti. Bavili ste se temom kojom se skoro niko nije bavio ni u regionu. Na vrlo precizan i vješt način oslikali ste svakodnevicu, a pornografija kao da je postala alegorija našeg društva. Narod koji teži da bude ,,politički korektan” kroz vaše junake progovorio je jezikom pornografije, a ni u jednom trenutku roman nije izgubio u estetskom smislu. Iako je prošlo više od godinu od kada ste ga objavili, kako sad gledate na roman i zašto ste se odlučili baš da se bavite ovom temom i za Vas – čega je ona slika?
BOŠKOVIĆ: Biram i bavim se temama koje me provociraju, a o kojima mogu pisati na izvjestan način. Danas ne bih promijenio mnogo toga u Šamaranju, iako sam i tada bio svjestan da su sitne intervencije bile potrebne ili neophodne, ali uzbuđenje koje donosi prvi roman je jednostavno otklonilo i strpljenje i racionalno gledanje na cijelu situaciju u kojoj je knjiga nastajala. Zadovoljan sam jer je roman veoma čitan, iako nije toliko kupovan. Najčešće sam dobijao informacije da je uglavnom pozajmljivan ili kopiran, jer danas ljudi nemaju toliki novac za knjigu. Žao mi je što distribucija nije bila valjanija, i roman dostupniji, kao što žalim i što moji likovi nisu bili još netolerantniji prema fenomenima društva, ali pokušaću da se ispravim u narednim djelima.
MONITOR: Bavite se sadašnjim generacijama, koje zbunjuje i roditelje i pedagoge, koje mnogi definišu promašenim jer odrastaju uz tehnologiju, društvene mreže, virtuelne svjetove, koji koračaju ka nihilizmu i neperspektivnosti. Zanima me proces nastanka ovog romana – koliko dugo ste ga pisali, istraživali, sa kojim problemima ste se suočavali?
BOŠKOVIĆ: Uglavnom, generacija koja zamire, sadašnju naziva promašenom, kao što su i za sadašnju one buduće već izgubljene. Svi smo snažno vezani za prošlost, i sjećanja su naša najčešća utočišta. Teško se navikavamo na nove stvari i na promjene, iako su nam usta uglavnom puna priča o promjenama i novim idejama. Virtuelni svijet i društvene mreže su se ipak pokazale pogrešnim proizvodom. Kao mreža jedino je uspjela da poveže i ujedini frustracije i komplekse svakojakih mediokriteta na ovom i onom kraju svijeta, takođe, i da napravi potentan prostor za ojađene umjetnike koji su konačno dobili publiku za svoje dosadašnje, uzaludno buntovništvo. Na mreži su se konačno ostvarili kao buntovnici i komentatori svega, ali nisu uspjeli da u potpunosti opravdaju lijenost za ono čime bi zaista trebalo da se bave. Dobri statusi, kojih je i najčešće na desetine dnevno nikada neće biti adekvatna zamjena i za osrednji roman, film, priču, pjesmu, dramu, scenario… Roman sam kuvao dugo, a napisao sam ga za devet ili deset dana. Imao sam ludačku energiju koja je izazvala takvu erupciju.
MONITOR: Scenarista ste filma ,,Umir krvi”, koji je režirao Senad Šahmanović, a već se prikazuje na značajnim filmskim festivalima. Tema je krvna osveta, fenomen koji je svakako obilježio našu istoriju. Šta vas je privuklo ovakvoj potresnoj temi?
BOŠKOVIĆ: To je bio jedan od mojih prvih scenarija koje sam napisao na fakultetu. Senad je jednog dana predložio da nešto napravimo od te priče, da je prebacimo u kratki metar, zbog mnogo razloga koje ne bih nabrajao, ali su se ispostavili tačnim. Nakon rada na scenariju, on je postavio interesantna, dovitljiva vizuelna rješena koja su ovu dosta korišćenu temu učinila svježom. Film je već obišao nekoliko festivala, posebno su značajna dva: Tampere Film Festival i najveći azijski festival Busan International Film Festival koji upravo traje. Iako crnogorski filmovi svake godine nanovo gostuju na raznim festivalima objavljenim u medijima ,,po prvi put” ili ,,prvi crnogorski film” , mislim da ova dva zaista nisu bila posjećena, ukoliko je uopšte i bitno.
MONITOR: Nedavno je bila premijera predstave ,,Komad”, koju je režirao Mirko Radonjić a vi ste pisali dramski tekst. Koji su to još projekti na kojima radite i moram Vas pitati planirate li uskoro da objavite drugi roman?
BOŠKOVIĆ: Pisanje Komada je jedno lijepo iskustvo, dramska etida, trendi priča o ženama. Bio sam počastvovan kada su me tri glumice pozvale i nakon razgovora odlučile da ja pišem tu ,,žensku priču”. U najavi je zbirka priča čiji kraj priželjkujem mjesecima još uvijek ga odlažem. Planiram da joj se vratim ohlađene glave i tek onda potražim ili prihvatim izdavača. Takođe su pri kraju posljednje ruke scenarija za seriju – sitkom Dojč caffe, jedan ogroman projekat, bar kad je scenario u pisanju. Postaviti i napisati šesnaest epizoda je jako težak i iscrpljujuć posao, mada tim koji radi na njemu (Aleksandar Radunović Popaj, Vasko Raičević i Dušan Kovačević) je veoma spreman, dobro komuniciramo, i mislim da smo u ovoj fazi uradili zaista dobru stvar. Sada me očekuje ozbiljan rad na filmu Ispod mosta, među stijenama, na travi čiji scenario potpisujemo Sehad Čekić i ja, a režiju Nemanja Bečanović. Još nekoliko kratkih filmova su u pripremnoj fazi, kao i jedna predstava o kojoj ne bih govorio pojedinosti.
MONITOR: Prije intervjua rekli ste mi da uživate u čitanju, ali i u gledanju filmova. Pa za kraj nam kažite šta u posljednje vrijeme čitate, gledate i slušate?
BOŠKOVIĆ: Veoma uživam, u čitanju, prije svega, ali vremena je sve manje. Ne stižem ni filmove da gledam, ni u približnoj mjeri u odnosu na ranije godine. Posljednje knjige koje sam progutao su Divlji detektivi čileanskog genija Roberta Bolanja, i pripovijetke Bakakaj Vitolda Gombroviča. Film –Force Majeure Rubena Ostlunda.
Miroslav MINIĆ