Povežite se sa nama

INTERVJU

MILA KASALICA, EKONOMSKA I FINANSIJSKA ANALITIČARKA: Sistemska ranjivost

Objavljeno prije

8 godina

na

mila-kasalica-09070106-Inst

Velikih preduzeća u Baru više nema. Luka je ostala neiskorišćeni resurs države, ali samo to, a trebala bi biti fabrika usluga od koje žive sve opštine od Budve do Ulcinja i to tokom čitave godine, kaže na početku razgovora za Monitor Mila Kasalica, finansijska analitičarka koja ,,iz porodičnih razloga” već nekoliko godina živi u Baru. Naša sagovornica cijeni ,,najveći problem Bara su ovdašnji donosioci odluka koji nijesu fokusirani na razvoj i kvalitet života njihove zajednice”. I dodaje: ,,O potencijalima ovog grada najviše sam naučila putujući svakodnevno, jutarnjim/ podnevnim vozom, posmatrajući i razgovarajući sa ljudima koji se svakog dana bore za svoje porodice. I to rade sa takvim dostojanstvom i upornošću da bi se mnogo dobrog moglo stvoriti da se Bar ili bilo koji drugi grad u Crnoj Gori osloni na svoje najbolje. Bar ima pomorstvo, trgovinu, turizam, lučke usluge, poljoprivredu, građevinarstvo i dobru restoransku uslugu, iako relativno slabašne kulinare. To bi trebalo da je bogatstvo za ekonomski razvoj…”

MONITOR: Najavljuje se, ali sada kažu – stvarno, skori početak gradnje autoputa. Šta će to donijeti crnogorskoj realnoj ekonomiji, a šta njenim finansijama?
KASALICA: Ako smo se zadužili da bi se nešto gradilo, onda po prvi put nismo na pogrešnom putu razvojnih inicijativa. Međutim, privredni rast biće skromniji od MMF-ih projekcija, zato mora biti oprezno i pažljivo praćen sa strane budžetskog toka i budžetskog deficita. Ono što može biti loše i za realnu i za javnu ekonomiju, jeste sistemska ranjivost da se građevinskim tajkunima dozvoli da budu maska za ko zna kakva fakturisanja računa uz primjenu korupcionaških šema. To naša poreska administracija nije sposobna da isprati, a to je rizik koji može biti težak crnogorskog ekonomskog kolapsa – pogubniji nego što je bio krah KAP-a.

A kad već pominjemo KAP i njegov krah: ne treba vjerovati u aktuelna spinovanja i uljepšavanja koja nas ubjeđuju kako je selektivno odabrani privatnik, bez poslovne reputacije, riješio finansijsku i stratešku neodrživost aluminijske industrije Crne Gore. Želim se nadati da se nećemo, kao poreski obveznici, ponovo naći u situaciji da podmirujemo tuđe dugove, kao što smo to uradili sa baćuškama, mada to već možda radimo, ali za sada ne znamo.

MONITOR: Ako pogledamo unazad, da li su strane investicije u CG opravdale očekivanja?
KASALICA: Moramo napraviti rez u poimanju stranih direktnih investicija i neuspješnosti privatizacionog procesa koji su za sobom ostavili pustinju u ostvarenim benefitima, kao i pregršt neoborivih argumenata da su nam stranci nepotrebni. Crnogorska ekonomija je u fazi razvoja, i bilo kojim kanalom da se uvode finansijski tokovi u zemlju (sagledano integralno kroz novac, kredibilne investitore, razvojne projekte), to je korisno za ekonomsku stvarnost i budućnost.

Crnogorska ekonomija jeste mala i ne obezbjeđuje ekonomiju obima, a ipak jeste profitabilna i fleksibilna za inovirana rješenja biznisa i razvoja. Ili eksplicitnije – ukoliko nađemo način da očistimo javnu administraciju od političkih vojnika, pojačamo kapacitete i zarade javnim radnicima, pripremimo cjelovitu i dosljednu strategiju ekonomskog i socijalnog razvoja za koju nam ne treba nijedna multilateralna institucija i sredimo stanje u obrazovanju i zdravstvu, uz nastavak jačanja žilavosti i doprinosa postojećeg i novog malog i srednjeg biznisa, tada će nam strane direktne investicije biti komplementarni resurs razvoja. A ne usko privilegovani, kao što su to sada.

MONITOR: Da li je normalno da, nakon što te „privilegovane” investicije ne donesu najavljene rezultate, niko od onih koji su – ponekad i mimo zakona – odlučili da se određena kompanija, biznismen ili privredna grana pomognu na račun države i njenih građana nemaju obavezu podnošenja računa i preuzimanja odgovornosti?
KASALICA: Crnogorski patološki sistemski prezir prema odgovornosti je naslijeđen iz onoga što se ovdje tako marketinški neuspješno promoviše kroz ,,sojsku, tradicionalnu i patrijarhalnu Crnu Goru” ili ,,običajno pravo”. Zato se to ovdje doživljava krajnje odgovorno – kroz nadležne institucije ne ulaziti u štetočinstvo izabranog neoliberalnog modela potpunog odsustva odgovornosti.

Dodatno, na ovo ,,podnošenja računa” bih odgovorila i na praktičan način: struke računovođa i revizora, posebno nosioci najvećih akademskih titula među njima, sve su uradili zbog ličnog interesa kako bi kvalitet finansijskih izvještaja bio na veoma niskom nivou. Ovdje je odgovornost Svjetske banke skoro podjednaka, a vezana za copy/paste preporuke iz 2002. Bez sposobnosti naše poslovne elite da čita izvještaje i ulaže u njihovu sistemsku pravilnost u pripremi i stabilnost u obradi i uporedivosti, ostajemo u živom blatu. Iz njega se vladavina prava u ekonomiji razumije samo kroz bojanke i štrikove EK Progress Report-a. A dok su nam finansijski izvještaji tako niskog kvaliteta, bankari će ostati pasivni u odnosu na pokretanje novog razvojnog ciklusa.

MONITOR: Trenutno u Crnoj Gori imamo situaciju da građani i privreda posustaju pritisnuti manjkom likvidnosti dok se, istovremeno, bankari žale na višak novca u vlastitim depozitima. Koliko je ta situacija neobična i šta ona, zapravo, govori o lokalnoj ekonomiji?
KASALICA: Prvo, depoziti nisu bankarski nego klijenata, zapravo stanovništva i privrede. Drugo, još uvijek plaćamo visoku cijenu pretjeranog, skoro potpuno neregulisanog, rasta kredita u period 2005.-2007. godina, koji se nije bavio razvojnim inicijativama. Potom se slavina u centralama zavrnula. Zatim krenulo se u detaljno čišćenje kontaminiranih portfelja…Izuzimajući iz ovog kompleksnog procesa četiri, tada manje, banke koje su trenutno nosioci ukupnih kreditnih aktivnosti, iako više mikrofinansijskog karaktera. Otuda je jednačina iz vašeg pitanja razumljiva.

Međutim, imamo održiv i rezistentan biznis/ privredu i vrijeme je da banke odluče da budu jaki partecipanti, a ne posmatrači, i da se na tržište uključe uz kamate iz svojih centrala, jer to je nezaustavljiv proces, pod uticajem prelivanja trendova sa EU tržišta, koji profesionalci prepoznaju bez eventualno nametnutog administriranja.

MONITOR: Otkud interesovanje novih banaka i njihovih vlasnika da uđu na ovo tržište? Da li će one da ponude nove kredite i smanje kamate? Ili je nešta drugo u pitanju?
KASALICA: Dobro je da inostrani investitori prepoznaju jačinu profitne marže koja se može ostvariti, uz lokalne timove i sa lokalnim klijentima. Projekata uvijek ima, ali još uvijek nema širine poslovnog stava da su pare iz kredita vezane za svakodnevni naporni rad, a ne šema za munjevito punjenje privatnih računa ko zna gdje u inostranstvu. Novo licenciranje ne vodi smanjenju kamata.

Ima u toj priči i nešto što značajno zabrinjava i želim da vjerujem da su testovi finansijske i investicione transparentnosti (,,fit&proper”) novih investitora detaljno i pravilno odrađeni. Kao što dodatno želim da vjerujem da neko nije osmislio model mogućeg privlačenja posebnih investitora i njihovih zaštićenih klijenata, nakon ukupnog uticaja američke administracije u vezi poreskog ukrivanja preko švajcarskih banaka. Zbog kila mesa ili skromnih početnih uloga ugrožavati jedinu pravu uspješnu reformsku priču nacionalne ekonomije bilo bi finansijski i regulatorno, u najmanju ruku, sistemski opasno.

MONITOR: Sličnu situaciju imamo i na tzv. tržištu radne snage. Zašto ekspertsko znanje u Crnoj Gori, postaje teret a ne prednost? Da li je riječ samo o strukturi ovdašnje privrede ili se radi i o mentalitetu političko-poslovne elite koja kreira pravila igre?
KASALICA: Hvala što ste ovom tržištu pridružili atribut ,,tzv”. To je pravi izraz još jednog crnogorskog neoliberalnog kraha, nakon onih traljavarija sa tržišta kapitala. Znanje, ostvareni rezultat, kvalitetan CV, integritet i pristojnost u odnosu na poslovne ciljeve poslodavca nisu samo teret, nego prepreka da uopšte radite u Crnoj Gori. Uz čast časnim izuzecima, koji nažalost potvrđuju navedeno pravilo. Manjim dijelom je struktura privrednog bića onaj parametar koji utiče na takvo neposlovno i nedugoročno ponašanje prema ljudskim resursima. Drugi kvalifikativ je snažno opredjeljujući i pripada zakonskim određenjima i napornom uvezivanju konkursa uz masovno podignute, u posljednje tri godine radi štednje, HR portale i agencije. Ove institucije u ukupnom sistemu bez odgovornosti nastavljaju da jačaju mehanizme lokalnog nepotizma i nekvalitetnog klijentelizma.

Ipak, najjači negativni uticaj vrši kafanska elita, odnosno ono što kod nas određuje sve u politici i biznisu, a čemu inostrani menadžeri pripadaju punim srcem. Stoga ne iznenađuje da su sada poslodavci preko jednog udruženja zainteresovani za dodatnu liberalizaciju tobožnjeg tržišta rada; zaposleni predano rade ono što se traži od njih, a to je u većini slučajeva – ništa. Generalizacije nisu dobre, ali ovo je, u mjeri mogućeg, imparcijalan presjek stanja koji teorijski – zbog navedenog – ne zaslužuje da bude nazvan tržištem radne snage.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo