Povežite se sa nama

INTERVJU

MILA KASALICA, EKONOMSKA I FINANSIJSKA ANALITIČARKA: Sistemska ranjivost

Objavljeno prije

na

Velikih preduzeća u Baru više nema. Luka je ostala neiskorišćeni resurs države, ali samo to, a trebala bi biti fabrika usluga od koje žive sve opštine od Budve do Ulcinja i to tokom čitave godine, kaže na početku razgovora za Monitor Mila Kasalica, finansijska analitičarka koja ,,iz porodičnih razloga” već nekoliko godina živi u Baru. Naša sagovornica cijeni ,,najveći problem Bara su ovdašnji donosioci odluka koji nijesu fokusirani na razvoj i kvalitet života njihove zajednice”. I dodaje: ,,O potencijalima ovog grada najviše sam naučila putujući svakodnevno, jutarnjim/ podnevnim vozom, posmatrajući i razgovarajući sa ljudima koji se svakog dana bore za svoje porodice. I to rade sa takvim dostojanstvom i upornošću da bi se mnogo dobrog moglo stvoriti da se Bar ili bilo koji drugi grad u Crnoj Gori osloni na svoje najbolje. Bar ima pomorstvo, trgovinu, turizam, lučke usluge, poljoprivredu, građevinarstvo i dobru restoransku uslugu, iako relativno slabašne kulinare. To bi trebalo da je bogatstvo za ekonomski razvoj…”

MONITOR: Najavljuje se, ali sada kažu – stvarno, skori početak gradnje autoputa. Šta će to donijeti crnogorskoj realnoj ekonomiji, a šta njenim finansijama?
KASALICA: Ako smo se zadužili da bi se nešto gradilo, onda po prvi put nismo na pogrešnom putu razvojnih inicijativa. Međutim, privredni rast biće skromniji od MMF-ih projekcija, zato mora biti oprezno i pažljivo praćen sa strane budžetskog toka i budžetskog deficita. Ono što može biti loše i za realnu i za javnu ekonomiju, jeste sistemska ranjivost da se građevinskim tajkunima dozvoli da budu maska za ko zna kakva fakturisanja računa uz primjenu korupcionaških šema. To naša poreska administracija nije sposobna da isprati, a to je rizik koji može biti težak crnogorskog ekonomskog kolapsa – pogubniji nego što je bio krah KAP-a.

A kad već pominjemo KAP i njegov krah: ne treba vjerovati u aktuelna spinovanja i uljepšavanja koja nas ubjeđuju kako je selektivno odabrani privatnik, bez poslovne reputacije, riješio finansijsku i stratešku neodrživost aluminijske industrije Crne Gore. Želim se nadati da se nećemo, kao poreski obveznici, ponovo naći u situaciji da podmirujemo tuđe dugove, kao što smo to uradili sa baćuškama, mada to već možda radimo, ali za sada ne znamo.

MONITOR: Ako pogledamo unazad, da li su strane investicije u CG opravdale očekivanja?
KASALICA: Moramo napraviti rez u poimanju stranih direktnih investicija i neuspješnosti privatizacionog procesa koji su za sobom ostavili pustinju u ostvarenim benefitima, kao i pregršt neoborivih argumenata da su nam stranci nepotrebni. Crnogorska ekonomija je u fazi razvoja, i bilo kojim kanalom da se uvode finansijski tokovi u zemlju (sagledano integralno kroz novac, kredibilne investitore, razvojne projekte), to je korisno za ekonomsku stvarnost i budućnost.

Crnogorska ekonomija jeste mala i ne obezbjeđuje ekonomiju obima, a ipak jeste profitabilna i fleksibilna za inovirana rješenja biznisa i razvoja. Ili eksplicitnije – ukoliko nađemo način da očistimo javnu administraciju od političkih vojnika, pojačamo kapacitete i zarade javnim radnicima, pripremimo cjelovitu i dosljednu strategiju ekonomskog i socijalnog razvoja za koju nam ne treba nijedna multilateralna institucija i sredimo stanje u obrazovanju i zdravstvu, uz nastavak jačanja žilavosti i doprinosa postojećeg i novog malog i srednjeg biznisa, tada će nam strane direktne investicije biti komplementarni resurs razvoja. A ne usko privilegovani, kao što su to sada.

MONITOR: Da li je normalno da, nakon što te „privilegovane” investicije ne donesu najavljene rezultate, niko od onih koji su – ponekad i mimo zakona – odlučili da se određena kompanija, biznismen ili privredna grana pomognu na račun države i njenih građana nemaju obavezu podnošenja računa i preuzimanja odgovornosti?
KASALICA: Crnogorski patološki sistemski prezir prema odgovornosti je naslijeđen iz onoga što se ovdje tako marketinški neuspješno promoviše kroz ,,sojsku, tradicionalnu i patrijarhalnu Crnu Goru” ili ,,običajno pravo”. Zato se to ovdje doživljava krajnje odgovorno – kroz nadležne institucije ne ulaziti u štetočinstvo izabranog neoliberalnog modela potpunog odsustva odgovornosti.

Dodatno, na ovo ,,podnošenja računa” bih odgovorila i na praktičan način: struke računovođa i revizora, posebno nosioci najvećih akademskih titula među njima, sve su uradili zbog ličnog interesa kako bi kvalitet finansijskih izvještaja bio na veoma niskom nivou. Ovdje je odgovornost Svjetske banke skoro podjednaka, a vezana za copy/paste preporuke iz 2002. Bez sposobnosti naše poslovne elite da čita izvještaje i ulaže u njihovu sistemsku pravilnost u pripremi i stabilnost u obradi i uporedivosti, ostajemo u živom blatu. Iz njega se vladavina prava u ekonomiji razumije samo kroz bojanke i štrikove EK Progress Report-a. A dok su nam finansijski izvještaji tako niskog kvaliteta, bankari će ostati pasivni u odnosu na pokretanje novog razvojnog ciklusa.

MONITOR: Trenutno u Crnoj Gori imamo situaciju da građani i privreda posustaju pritisnuti manjkom likvidnosti dok se, istovremeno, bankari žale na višak novca u vlastitim depozitima. Koliko je ta situacija neobična i šta ona, zapravo, govori o lokalnoj ekonomiji?
KASALICA: Prvo, depoziti nisu bankarski nego klijenata, zapravo stanovništva i privrede. Drugo, još uvijek plaćamo visoku cijenu pretjeranog, skoro potpuno neregulisanog, rasta kredita u period 2005.-2007. godina, koji se nije bavio razvojnim inicijativama. Potom se slavina u centralama zavrnula. Zatim krenulo se u detaljno čišćenje kontaminiranih portfelja…Izuzimajući iz ovog kompleksnog procesa četiri, tada manje, banke koje su trenutno nosioci ukupnih kreditnih aktivnosti, iako više mikrofinansijskog karaktera. Otuda je jednačina iz vašeg pitanja razumljiva.

Međutim, imamo održiv i rezistentan biznis/ privredu i vrijeme je da banke odluče da budu jaki partecipanti, a ne posmatrači, i da se na tržište uključe uz kamate iz svojih centrala, jer to je nezaustavljiv proces, pod uticajem prelivanja trendova sa EU tržišta, koji profesionalci prepoznaju bez eventualno nametnutog administriranja.

MONITOR: Otkud interesovanje novih banaka i njihovih vlasnika da uđu na ovo tržište? Da li će one da ponude nove kredite i smanje kamate? Ili je nešta drugo u pitanju?
KASALICA: Dobro je da inostrani investitori prepoznaju jačinu profitne marže koja se može ostvariti, uz lokalne timove i sa lokalnim klijentima. Projekata uvijek ima, ali još uvijek nema širine poslovnog stava da su pare iz kredita vezane za svakodnevni naporni rad, a ne šema za munjevito punjenje privatnih računa ko zna gdje u inostranstvu. Novo licenciranje ne vodi smanjenju kamata.

Ima u toj priči i nešto što značajno zabrinjava i želim da vjerujem da su testovi finansijske i investicione transparentnosti (,,fit&proper”) novih investitora detaljno i pravilno odrađeni. Kao što dodatno želim da vjerujem da neko nije osmislio model mogućeg privlačenja posebnih investitora i njihovih zaštićenih klijenata, nakon ukupnog uticaja američke administracije u vezi poreskog ukrivanja preko švajcarskih banaka. Zbog kila mesa ili skromnih početnih uloga ugrožavati jedinu pravu uspješnu reformsku priču nacionalne ekonomije bilo bi finansijski i regulatorno, u najmanju ruku, sistemski opasno.

MONITOR: Sličnu situaciju imamo i na tzv. tržištu radne snage. Zašto ekspertsko znanje u Crnoj Gori, postaje teret a ne prednost? Da li je riječ samo o strukturi ovdašnje privrede ili se radi i o mentalitetu političko-poslovne elite koja kreira pravila igre?
KASALICA: Hvala što ste ovom tržištu pridružili atribut ,,tzv”. To je pravi izraz još jednog crnogorskog neoliberalnog kraha, nakon onih traljavarija sa tržišta kapitala. Znanje, ostvareni rezultat, kvalitetan CV, integritet i pristojnost u odnosu na poslovne ciljeve poslodavca nisu samo teret, nego prepreka da uopšte radite u Crnoj Gori. Uz čast časnim izuzecima, koji nažalost potvrđuju navedeno pravilo. Manjim dijelom je struktura privrednog bića onaj parametar koji utiče na takvo neposlovno i nedugoročno ponašanje prema ljudskim resursima. Drugi kvalifikativ je snažno opredjeljujući i pripada zakonskim određenjima i napornom uvezivanju konkursa uz masovno podignute, u posljednje tri godine radi štednje, HR portale i agencije. Ove institucije u ukupnom sistemu bez odgovornosti nastavljaju da jačaju mehanizme lokalnog nepotizma i nekvalitetnog klijentelizma.

Ipak, najjači negativni uticaj vrši kafanska elita, odnosno ono što kod nas određuje sve u politici i biznisu, a čemu inostrani menadžeri pripadaju punim srcem. Stoga ne iznenađuje da su sada poslodavci preko jednog udruženja zainteresovani za dodatnu liberalizaciju tobožnjeg tržišta rada; zaposleni predano rade ono što se traži od njih, a to je u većini slučajeva – ništa. Generalizacije nisu dobre, ali ovo je, u mjeri mogućeg, imparcijalan presjek stanja koji teorijski – zbog navedenog – ne zaslužuje da bude nazvan tržištem radne snage.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo