Povežite se sa nama

INTERVJU

BOJAN JOVANOVIĆ, SOCIOLOG: Evropsku uniju ne poznaju ni poznavaoci EU

Objavljeno prije

na

MONITOR: Na globalnoj političkoj sceni u toku je novo pozicioniranje država i stvaranje raznih blokova. Čemu to vodi?
JOVANOVIĆ: Prije svega, da bismo u jasnoći uvidjeli čemu to vodi treba da se podsjetimo da je glavna tangibilna dinamika našeg vremena ono što se naziva globalizacija. Sastavni dio globalizacije je i intencionalno podizanje raznovrsnih ukrupnjenih regionalnih blokova ili regionalnih entiteta, kao što su NAFTA (,North American Free Trade Agreement) ili ASEAN (,Association of Southeast Asian Nations), baš kao i Evropska unija (,EU), iako ova, naravno, u značajno drugačijem i kompleksnijem modusu. To se u literaturi naziva regionalne integracije ili regionalizacija. Regionalne integracije su, dakle, integralni dio globalizacije, globalnih integracija.

Pošto je tako, da bismo shvatili šta je ili čemu vodi regionalizacija, treba da shvatimo šta je ili čemu vodi globalizacija. Drugim riječima, treba da shvatimo šta je cilj globalizacije. Cilj globalizacije je političko i ekonomsko ujedinjavanje svijeta. Otuda, cilj, krajnji cilj regionalizacije ili regionalnih integracija je, dakle, političko ujedinjavanje svijeta. To je, mogli bismo reći, ujedinjavanje svijeta parče po parče, region po region, namjesto nekog zamišljenog velikog, obuhvatnog, spektakularnog ujedinjavanja, koje, zapravo, nije ni workable.

MONITOR: Ali zar neki od tih blokova ili regionalnih integracija nijesu prepreka globalizaciji? Zbližavanje Rusije i Kine, na primjer.
JOVANOVIĆ: Da, jasno je da bi regionalni blokovi isto tako mogli da budu i zamašna prepreka globalizaciji ili ujedinjavanju svijeta, neka vrsta kontra-blokova, kao što je to tokom Hladnoga rata bio Istočni blok, koji je, zapravo, za nekih 50 godina odgodio globalizaciju ili realizaciju krajnjeg cilja globalizacije – političkog ujedinjenja svijeta. No, u isto vrijeme, kao takav Istočni blok je jednim dijelom bazično uslovio regionalne integracije u Zapadnoj Evropi, to jest osnivanje onoga što je danas EU. Tako se i u studiji pod nazivom Regionalizam u svijetu koji konvergira – to je, inače, izvještaj Trilateralnoj komisiji broj 42 – ukazuje istovremeno i ,,na konstruktivni i na destruktivni potencijal regionalizma”. A kada se pojave neki kontrahegemonijski blokovi, šta onda? ,,Neposredni zadatak sastoji se u tome da nijedna država ili kombinacija država ne dostigne onaj kapacitet kojim bi se mogla istisnuti Amerika iz Evroazije i znatno smanjiti njena odlučujuća arbitrarna uloga”, kako je to objasnio notorni Zbignjev Bžežinski u studiji Velika šahovska tabla.

MONITOR: Da li su u pravu oni koji tvrde da sudbinu svijeta kreiraju tajanstvene moćne elite, koje pored ostalog svoju moć grade i na monopolu nad informacijama?
JOVANOVIĆ: Zašto tajanstvene? Uzmite primjer ove pomenute tzv. Trilateralne komisije. Manje-više tačno se zna njezina pozicija, ciljevi, te to kako ova organizacija djeluje i kako oblikuje globalne tokove.

Pošto nema direktan i demokratski uticaj, ona mora da djeluje ,,iza scene”.

Trilateralna komisija ostvaruje uticaj na dva glavna načina: Preko već postojećih političkih struktura i demokratski izabranih vlada, koje koristi, sve više, kao ,,nastavke”, kao ,,kanale”; te preko transnacionalno/supranacionalnih organizacija kao što je i Svjetska banka. Kako je u odličnoj studiji Podsticanje poliarhije objasnio Vilijam I. Robinson, profesor na Univerzitetu Santa Barbara – ,,članovi Trilateralne komisije su zauzimali ključna mjesta u svakoj američkoj administraciji, počev od Karterove”. Onda, Mario Monti, premijer Italije od 2011. do 2013. godine, takođe je ne samo član već je i predsjedavajući Trilaterale za Evropu. Manje je poznato da je i Enriko Leta, čovjek koji je naslijedio Montija na mjestu premijera Italije, takođe zvanično član Trilateralne komisije. Takođe, od nedavno je poznato i to da su i neki ministri i visoki funkcioneri vlade Srbije takođe zvanično članovi ove Komisije.

MONITOR: Pripremate doktorsku disertaciju Evropska unija i budućnost nacionalno-teritorijalne države. Koje su najbitnije karakteristike aktuelnih dešavanja u EU i kakva je njena budućnost, pošto se često može čuti da je EU pred raspadom?
JOVANOVIĆ: Ovo što ću vam reći možda će vas iznenaditi, ali po meni aktuelna i akutna kriza, zapravo, odgovara Evropskoj uniji, čak je to evidentno i logično. Direktno s tim u vezi, najvažnija karakteristika aktuelnih dešavanja u EU je daljna centralizacija instrumenata vlasti i vladavinskog potencijala na nivou Brisela, a neizbježno na štetu država-članica. Recimo, kriza u evro-zoni uvećava ovlašćenja Evropske komisije u odnosu na države članice, njene kontrolne i nadzorne funkcije. To je i golim okom vidljivo kada je u pitanju Grčka, gdje je tzv. Trojka (Komisija, skupa sa Evropskom centralnom bankom i MMF) nosilac onoga što Kostas Duzinas naziva ,,neokolonijalizam u južnoj Evropi”. Generalno, ta ovlašćenja uveliko liče na ovlašćenja karakteristična za izvjesne vanredne situacije, što prepoznatljivo prati i kršenje ..ustava”, odnosno u ovom slučaju Lisabonskog ugovora.

U tekstu pod nazivom Emerging from the euro crisis: the institutional dilemmas of a political union, italijanski proučavalac evropskih integracija Serđo Fabrini konstatuje da su ,,dva nova ugovora European Stability Mechanism-ESM i Fiscal Compact, ali i novi Single Resolution Fund-SRF ispregovarani u kontekstu bankarske unije, bili ustanovljeni izvan pravnog poretka Lisabonskog ugovora”.

MONITOR: Da li mi dovoljno poznajemo Evropsku uniju?
JOVANOVIĆ: Pravo da vam kažem, meni se mnogo puta učini da Evropsku uniju ne poznaju ni poznavaoci Evropske unije. O Uniji se piše u najširem rasponu, od onih koji smatraju da je to najuspješniji eksperiment u nenasilnom združivanju tako velikog broja država, do onih koji misle da je EU neka vrsta novog nacizma u flanelskim rukavicama. Onda, iznenađujuće ili ne, tek još uvijek u polju evropskih studija nemamo konsensualan, certifikovan odgovor na bazično pitanje: šta je EU?

Tokom istraživanja, rukovodio sam se baš i tim bazičnim pitanjem: Šta je EU? Nakon pet godina rada na tom pitanju i na disertaciji ukupno, došao sam do nekoliko temeljnih, nepobitnih uvida u vezi sa Evropskom unijom. I dakle, Evropska unija je grosso modo jedna vrsta federacije. Možemo reći i tako da je ona v e ć ili i p a k neka vrsta federacije. Recimo, čak i sistemski dobošar kao što je američki politikolog Endrju Moravčik prepoznaje da je EU doista federacija, doduše, kako kaže u eseju Federalism in the European Union: Rhetoric and Reality iz koga citiram ,,EU je neobično slaba federacija”. To da je EU jedna vrsta federacije, ma koliko još ,,slabe” ili specifične, čini mi se, ponajvažnije je teorijsko saznanje koje bi javnost i donosioci odluka u Crnoj Gori trebalo da uzmu u obzir.

MONITOR: Da li Crna Gora previše očekuje od ulaska u EU?
JOVANOVIĆ: Vrlo često, javnost očekuje ono što se od nje očekuje da očekuje. Što se mene tiče, biću vrlo precizan oko toga šta Crnu Goru objektivno očekuje. Ukratko, eventualnim ulaskom u Evropsku uniju Crna Gora će ući u realnu, mada postmodernu, federaciju. Potpuno je jasno šta je iz ovoga logički i politički proizilazeće. Jer, svaka država koja postane članica neke federacije – nacionalne ili nadnacionalne svejedno – biva, po prirodi stvari, automatski abrogirana na nivo federalne jedinice. Pri tom, doduše, može do mile volje da nastavi da se zavarava i sebe naziva ili smatra državom.

Crna Gora sve manje vodi vlastitu spoljnu politiku

MONITOR: Opozicija i nezavisni analitičari tvrde da Crna Gora praktično i ne vodi spoljnu politiku i da nema jasnu spoljnopolitičku strategiju.
JOVANOVIĆ: Kao što je svojevremeno ukazao federalista Aleksandar Hamilton, ,,dva suvereniteta ne mogu postojati istovremeno u istim granicama”. Međutim, Crna Gora se nalazi baš u takvoj situaciji. I ne samo naša država, već veće države kao što je Francuska ili Velika Britanija takođe. To jest, iako Crna Gora formalno još nije član Evropske unije, mi već neko vrijeme funkcionišemo kao da smo sastavni dio jednog šireg političkog i federalnog sistema. Kada se to prenese na pitanje spoljne politike, to znači da je Crna Gora sve manje u stanju da vodi vlastitu spoljnu politiku iz golih sistemskih razloga, maltene, kao što Ohajo ne može da ima relevantnu spoljnju politiku. Osim toga, EU ima neku vrstu embrionalnog ministarstva inostranih poslova, to je Evropska služba za vanjsko djelovanje, te zajedničku spoljnju i bezbjednosnu politiku.

Između Obame i Putina

MONITOR: Stiče se utisak da je crnogorska vlast još u dilemi da li da se prikloni Putinu ili Obami i Evropi.
JOVANOVIĆ: I po tom pitanju Crna Gora je u vrlo nezahvalnoj situaciji. Obama kaže da je ono što se desilo u Ukrajini izbacilo iz ravnoteže predsjednika Rusije. Međutim, sem ako nećemo da prihvatimo i živimo ono što je Fridrih fon Hajek osudio i nazvao “kraj istine”, treba da znamo kako stoje stvari. Tačno je da je Rusija napala Ukrajinu, te da je to učinila nakon nasilne promjene vlasti u toj zemlji. U stvari, tamo u Kijevu se dogodio državni udar. Ali naravno, to nije bio tipičan državni udar poput, recimo, svojevremeno onoga u Čileu, protiv Aljendea. U pitanju je bilo ono što autori kao što su Džonatan Moav ili Vilijam I. Robinson nazivaju postmoderni coup d’ état ili još i kamuflirani državni udar. Pogotovo među upućenima, javna je tajna da iza tog prevrata u Ukrajini organizaciono stoje SAD, koje su, prosto, ponovile ono što su uradile 2004. godine, kada je došlo do prve “orandž revolucije”, do rušenja vlasti u Kijevu. Vašim čitaocima bih preporučio da o tome pročitaju i tekst pod naslovom “US campaign behind the turmoil in Kiev”, koji je londonski “The Guardian” objavio 26. novembra 2004. godine (http://www.theguardian.com/world/2004/nov/26/ukraine.usa/print). I šta mislite, kada bi danas na čelu Crne Gore bio bilo ko od vladara iz crnogorske povijesti, od prvog do posljednjeg, od Ivana Crnojevića do kralja Nikole, za koga bi se bilo ko od njih, bez izuzetka, opredijelio?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo