Povežite se sa nama

INTERVJU

BOJAN JOVANOVIĆ, SOCIOLOG: Evropsku uniju ne poznaju ni poznavaoci EU

Objavljeno prije

na

Bojan-Jovanovic-010

MONITOR: Na globalnoj političkoj sceni u toku je novo pozicioniranje država i stvaranje raznih blokova. Čemu to vodi?
JOVANOVIĆ: Prije svega, da bismo u jasnoći uvidjeli čemu to vodi treba da se podsjetimo da je glavna tangibilna dinamika našeg vremena ono što se naziva globalizacija. Sastavni dio globalizacije je i intencionalno podizanje raznovrsnih ukrupnjenih regionalnih blokova ili regionalnih entiteta, kao što su NAFTA (,North American Free Trade Agreement) ili ASEAN (,Association of Southeast Asian Nations), baš kao i Evropska unija (,EU), iako ova, naravno, u značajno drugačijem i kompleksnijem modusu. To se u literaturi naziva regionalne integracije ili regionalizacija. Regionalne integracije su, dakle, integralni dio globalizacije, globalnih integracija.

Pošto je tako, da bismo shvatili šta je ili čemu vodi regionalizacija, treba da shvatimo šta je ili čemu vodi globalizacija. Drugim riječima, treba da shvatimo šta je cilj globalizacije. Cilj globalizacije je političko i ekonomsko ujedinjavanje svijeta. Otuda, cilj, krajnji cilj regionalizacije ili regionalnih integracija je, dakle, političko ujedinjavanje svijeta. To je, mogli bismo reći, ujedinjavanje svijeta parče po parče, region po region, namjesto nekog zamišljenog velikog, obuhvatnog, spektakularnog ujedinjavanja, koje, zapravo, nije ni workable.

MONITOR: Ali zar neki od tih blokova ili regionalnih integracija nijesu prepreka globalizaciji? Zbližavanje Rusije i Kine, na primjer.
JOVANOVIĆ: Da, jasno je da bi regionalni blokovi isto tako mogli da budu i zamašna prepreka globalizaciji ili ujedinjavanju svijeta, neka vrsta kontra-blokova, kao što je to tokom Hladnoga rata bio Istočni blok, koji je, zapravo, za nekih 50 godina odgodio globalizaciju ili realizaciju krajnjeg cilja globalizacije – političkog ujedinjenja svijeta. No, u isto vrijeme, kao takav Istočni blok je jednim dijelom bazično uslovio regionalne integracije u Zapadnoj Evropi, to jest osnivanje onoga što je danas EU. Tako se i u studiji pod nazivom Regionalizam u svijetu koji konvergira – to je, inače, izvještaj Trilateralnoj komisiji broj 42 – ukazuje istovremeno i ,,na konstruktivni i na destruktivni potencijal regionalizma”. A kada se pojave neki kontrahegemonijski blokovi, šta onda? ,,Neposredni zadatak sastoji se u tome da nijedna država ili kombinacija država ne dostigne onaj kapacitet kojim bi se mogla istisnuti Amerika iz Evroazije i znatno smanjiti njena odlučujuća arbitrarna uloga”, kako je to objasnio notorni Zbignjev Bžežinski u studiji Velika šahovska tabla.

MONITOR: Da li su u pravu oni koji tvrde da sudbinu svijeta kreiraju tajanstvene moćne elite, koje pored ostalog svoju moć grade i na monopolu nad informacijama?
JOVANOVIĆ: Zašto tajanstvene? Uzmite primjer ove pomenute tzv. Trilateralne komisije. Manje-više tačno se zna njezina pozicija, ciljevi, te to kako ova organizacija djeluje i kako oblikuje globalne tokove.

Pošto nema direktan i demokratski uticaj, ona mora da djeluje ,,iza scene”.

Trilateralna komisija ostvaruje uticaj na dva glavna načina: Preko već postojećih političkih struktura i demokratski izabranih vlada, koje koristi, sve više, kao ,,nastavke”, kao ,,kanale”; te preko transnacionalno/supranacionalnih organizacija kao što je i Svjetska banka. Kako je u odličnoj studiji Podsticanje poliarhije objasnio Vilijam I. Robinson, profesor na Univerzitetu Santa Barbara – ,,članovi Trilateralne komisije su zauzimali ključna mjesta u svakoj američkoj administraciji, počev od Karterove”. Onda, Mario Monti, premijer Italije od 2011. do 2013. godine, takođe je ne samo član već je i predsjedavajući Trilaterale za Evropu. Manje je poznato da je i Enriko Leta, čovjek koji je naslijedio Montija na mjestu premijera Italije, takođe zvanično član Trilateralne komisije. Takođe, od nedavno je poznato i to da su i neki ministri i visoki funkcioneri vlade Srbije takođe zvanično članovi ove Komisije.

MONITOR: Pripremate doktorsku disertaciju Evropska unija i budućnost nacionalno-teritorijalne države. Koje su najbitnije karakteristike aktuelnih dešavanja u EU i kakva je njena budućnost, pošto se često može čuti da je EU pred raspadom?
JOVANOVIĆ: Ovo što ću vam reći možda će vas iznenaditi, ali po meni aktuelna i akutna kriza, zapravo, odgovara Evropskoj uniji, čak je to evidentno i logično. Direktno s tim u vezi, najvažnija karakteristika aktuelnih dešavanja u EU je daljna centralizacija instrumenata vlasti i vladavinskog potencijala na nivou Brisela, a neizbježno na štetu država-članica. Recimo, kriza u evro-zoni uvećava ovlašćenja Evropske komisije u odnosu na države članice, njene kontrolne i nadzorne funkcije. To je i golim okom vidljivo kada je u pitanju Grčka, gdje je tzv. Trojka (Komisija, skupa sa Evropskom centralnom bankom i MMF) nosilac onoga što Kostas Duzinas naziva ,,neokolonijalizam u južnoj Evropi”. Generalno, ta ovlašćenja uveliko liče na ovlašćenja karakteristična za izvjesne vanredne situacije, što prepoznatljivo prati i kršenje ..ustava”, odnosno u ovom slučaju Lisabonskog ugovora.

U tekstu pod nazivom Emerging from the euro crisis: the institutional dilemmas of a political union, italijanski proučavalac evropskih integracija Serđo Fabrini konstatuje da su ,,dva nova ugovora European Stability Mechanism-ESM i Fiscal Compact, ali i novi Single Resolution Fund-SRF ispregovarani u kontekstu bankarske unije, bili ustanovljeni izvan pravnog poretka Lisabonskog ugovora”.

MONITOR: Da li mi dovoljno poznajemo Evropsku uniju?
JOVANOVIĆ: Pravo da vam kažem, meni se mnogo puta učini da Evropsku uniju ne poznaju ni poznavaoci Evropske unije. O Uniji se piše u najširem rasponu, od onih koji smatraju da je to najuspješniji eksperiment u nenasilnom združivanju tako velikog broja država, do onih koji misle da je EU neka vrsta novog nacizma u flanelskim rukavicama. Onda, iznenađujuće ili ne, tek još uvijek u polju evropskih studija nemamo konsensualan, certifikovan odgovor na bazično pitanje: šta je EU?

Tokom istraživanja, rukovodio sam se baš i tim bazičnim pitanjem: Šta je EU? Nakon pet godina rada na tom pitanju i na disertaciji ukupno, došao sam do nekoliko temeljnih, nepobitnih uvida u vezi sa Evropskom unijom. I dakle, Evropska unija je grosso modo jedna vrsta federacije. Možemo reći i tako da je ona v e ć ili i p a k neka vrsta federacije. Recimo, čak i sistemski dobošar kao što je američki politikolog Endrju Moravčik prepoznaje da je EU doista federacija, doduše, kako kaže u eseju Federalism in the European Union: Rhetoric and Reality iz koga citiram ,,EU je neobično slaba federacija”. To da je EU jedna vrsta federacije, ma koliko još ,,slabe” ili specifične, čini mi se, ponajvažnije je teorijsko saznanje koje bi javnost i donosioci odluka u Crnoj Gori trebalo da uzmu u obzir.

MONITOR: Da li Crna Gora previše očekuje od ulaska u EU?
JOVANOVIĆ: Vrlo često, javnost očekuje ono što se od nje očekuje da očekuje. Što se mene tiče, biću vrlo precizan oko toga šta Crnu Goru objektivno očekuje. Ukratko, eventualnim ulaskom u Evropsku uniju Crna Gora će ući u realnu, mada postmodernu, federaciju. Potpuno je jasno šta je iz ovoga logički i politički proizilazeće. Jer, svaka država koja postane članica neke federacije – nacionalne ili nadnacionalne svejedno – biva, po prirodi stvari, automatski abrogirana na nivo federalne jedinice. Pri tom, doduše, može do mile volje da nastavi da se zavarava i sebe naziva ili smatra državom.

Crna Gora sve manje vodi vlastitu spoljnu politiku

MONITOR: Opozicija i nezavisni analitičari tvrde da Crna Gora praktično i ne vodi spoljnu politiku i da nema jasnu spoljnopolitičku strategiju.
JOVANOVIĆ: Kao što je svojevremeno ukazao federalista Aleksandar Hamilton, ,,dva suvereniteta ne mogu postojati istovremeno u istim granicama”. Međutim, Crna Gora se nalazi baš u takvoj situaciji. I ne samo naša država, već veće države kao što je Francuska ili Velika Britanija takođe. To jest, iako Crna Gora formalno još nije član Evropske unije, mi već neko vrijeme funkcionišemo kao da smo sastavni dio jednog šireg političkog i federalnog sistema. Kada se to prenese na pitanje spoljne politike, to znači da je Crna Gora sve manje u stanju da vodi vlastitu spoljnu politiku iz golih sistemskih razloga, maltene, kao što Ohajo ne može da ima relevantnu spoljnju politiku. Osim toga, EU ima neku vrstu embrionalnog ministarstva inostranih poslova, to je Evropska služba za vanjsko djelovanje, te zajedničku spoljnju i bezbjednosnu politiku.

Između Obame i Putina

MONITOR: Stiče se utisak da je crnogorska vlast još u dilemi da li da se prikloni Putinu ili Obami i Evropi.
JOVANOVIĆ: I po tom pitanju Crna Gora je u vrlo nezahvalnoj situaciji. Obama kaže da je ono što se desilo u Ukrajini izbacilo iz ravnoteže predsjednika Rusije. Međutim, sem ako nećemo da prihvatimo i živimo ono što je Fridrih fon Hajek osudio i nazvao “kraj istine”, treba da znamo kako stoje stvari. Tačno je da je Rusija napala Ukrajinu, te da je to učinila nakon nasilne promjene vlasti u toj zemlji. U stvari, tamo u Kijevu se dogodio državni udar. Ali naravno, to nije bio tipičan državni udar poput, recimo, svojevremeno onoga u Čileu, protiv Aljendea. U pitanju je bilo ono što autori kao što su Džonatan Moav ili Vilijam I. Robinson nazivaju postmoderni coup d’ état ili još i kamuflirani državni udar. Pogotovo među upućenima, javna je tajna da iza tog prevrata u Ukrajini organizaciono stoje SAD, koje su, prosto, ponovile ono što su uradile 2004. godine, kada je došlo do prve “orandž revolucije”, do rušenja vlasti u Kijevu. Vašim čitaocima bih preporučio da o tome pročitaju i tekst pod naslovom “US campaign behind the turmoil in Kiev”, koji je londonski “The Guardian” objavio 26. novembra 2004. godine (http://www.theguardian.com/world/2004/nov/26/ukraine.usa/print). I šta mislite, kada bi danas na čelu Crne Gore bio bilo ko od vladara iz crnogorske povijesti, od prvog do posljednjeg, od Ivana Crnojevića do kralja Nikole, za koga bi se bilo ko od njih, bez izuzetka, opredijelio?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo