INTERVJU
DRAGOLJUB TODOROVIĆ, ADVOKAT: Poredite Ćosića i Kapičića
MONITOR: Reforma pravosuđa je još velika tema, ne samo u Srbiji.
TODOROVIĆ: Ima tu više aspekata.Ona je počela odavno, još promenom nadležnosti sudova.Formirani su i specijalni sudovi, prvo specijalni sud za ratne zločine koji sudi svim srpskim državljanima osumnjičenim da su počinili ratni zločin, a tužilaštvo za ratne zločine je ustanovljeno još 2003, kasnije i za organizovani kriminal. Ja sam preko Fonda za humanitarno pravo učestvovao u jedanaest slučajeva pred sudom za ratne zločine, gde sam zastupao oštećene Hrvate, Bošnjake i Albance, tri puta pred redovnim i osam pred specijalnim sudom za ratne zločine. Moram da kažem da nisam verovao da će biti ustanovljen takav sud u Srbiji i pozdravio sam tu odluku. Taj deo reforme pravosuđa je bio važan i veoma je, u prethodnom periodu, doprineo procesuiranju slučajeva ratnih zločina. To je veliki korak u suočavanju sa prošlošću. Uveden je u suštini jedan vid anglosaksonskog prava, koje je u suštini američko, i ono se primenjuje i u Haškom tribunalu što su u našem regionu uvele gotovo sve zemlje. MONITOR: Kao i pravo nagodbe i kućno izdržavanje kazne?
TODOROVIĆ: Da, uveli su niz noviteta. Bilo je nužno smanjiti broj sudija, ali nisu bili propisani odgovarajući kriteriji. Zato je došlo i do toga da se provuku i neki koji su učestvovali u izbornim krađama. Mnoge sudije su bile korumpirane i one su smenjene, ali je bio problem u nedovoljnosti dokaza. Tu je i tzv. tužilačka istraga, tužilac koji samostalno vodi istragu, kao u Americi. To može da bude efikasno u zemljama koje imaju tradiciju nezavisnosti tužilaštva, a kod nas je suprotno. Ništa tako nezavisno ne postoji kao što je američki tužilac i ništa tako zavisno kao što je naš. To će ovde teško da funkcioniše. Gotovo nemoguće.
MONITOR: Poznati ste kao zastupnik žrtava u mnogim procesima za ratne zločine….
TODOROVIĆ: Zastupao sam ih u 11 slučajeva, među kojima su Vukovar, Zvornik, Lovas, Ovčara,Štrpci, u slučaju „Saša Cvjetan”, „Suva Reka”, ubistvo braće Bitići, „Škorpioni”… U tim predmetima prvostepeni sud bio je na visini zadatka, o čemu sam i govorio i pisao. Bilo je i otežavajućih faktora: tužilaštvo je dugo držalo u fijoci krivične prijave. Ono nije spremno da optuži organizatore zločina, pripadnike JNA, JA i policije i njihove starešine, već najčešće neposredne izvršioce, pripadnike dobrovoljačkih jedinica…
Ali, najveći ograničavajući faktor je bio Vrhovni sud, koji je jedno vreme svaki predmet koji je tretirao ratni zločin ukidao i vraćao. Tako su radili i sa slučjevima Sjeverin, Saša Cvjetan, Ovčara… Ukidanje je slijedilo očigledno iz političkih, populističkih motiva jer su ti predmeti na ponovnom suđenju, isto presuđeni… Sam sud u Srbiji za ratne zločine, daleko je bolji nego u Zagrebu, Sarajevu i Podgorici. Oni su za Ovčaru osudili pripadnike garde na vrlo visoke kazne, Cvjetan je osuđen na maksimalnu kaznu za ubistvo 14-oro žena i dece .
MONITOR: Postignut je znatan stepen pravičnosti?
TODOROVIĆ: I objektivnosti i nazavisnosti u velikoj meri. Ako bih cenio koji je državni organ, koja institucija otišala najviše u svom poslu, onda bi to bio specijalni sud za ratne zločine. Tih pet sudija. Međutim, za predmet Štrpci gde se postupak vodio pred sudom u Bijelom Polju, osuđen je, i već je izdržao kaznu, samo Nebojša Ranisavljević. Njegovo suđenje je veoma značajno. Sve što je priznao, to je potvrđeno materijalnim dokazima. To je najdokumentovanije priznanje koje sam ja imao dosad. Na osnovu tog priznanja, identifikovana je čitava grupa, njih 15, svi oni žive u Republici Srpskoj. Nijedan nije procesuiran sem on.
MONITOR: Je li neko potraživao te osumnjičene za zločine?
TODOROVIĆ: Ne, niko ništa. Oni nisu procesurani ni u BIH, ni u Srbiji. Ni Crna Gora ništa nije preduzela. A sve se zna, imenom i prezimenom. Zna se i gde žive.
MONITOR: U Slučaju „Dobrovoljačka”, ima dosta kontroverzi. Kao ta da srpsko tužilaštvo nije ozbiljno pripremilo dokaze za potjernice?
TODOROVIĆ: Nemam o tome dovoljno činjenica. U ovim slučajevima gde su raspisane poternice, one nisu dokazane. U slučaju Granića, Divjaka, Tačija, Čekua. A to se događalo u Britaniji, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji… Čak je i tužilaštvo priznalo neuspeh u slučaju Granića. Za Čekua se zna da nije bio na Kosovu, da je tada živeo u Zadru…
MONITOR: A šta je sa nizom ubistava, prije svih onih novinara i političara, u kojima ili nije došlo do rasvjetljavanja političke pozadine i otkrivanja nalogodavaca ili ta ubistva do danas nisu procesuirana?
TODOROVIĆ: U Srbiji su rešena ubistva Ivana Stambolića i ubistava na Ibarskoj magistrali. Za Ćuruviju se sve zna sem toga ko je u njega pucao.To je obelodanio još Goran Petrović kada je bio šef BIA. Saslušano je 30-ak policajaca i jasno je da iza tog ubistva stoji RDB. To se vidi i iz iskaza onih koji su Ćuruviju pratili na dan ubistva.
MONITOR: Da li vam kao iskusnom advokatu izgleda da i u tim svjedočenjima ima materijala dovoljno da se taj slučaj na nekom nivou odgovornosti za ubistvo procesuira?
TODOROVIĆ: Materijala ima, ali oni to neće da urade. Ima materijala da se gone ovi koji su organizovali ubistvo. Po mom mišljenju su tu „Mira i Sloba”, i politička pozadina. To je to, kao što je bilo i kod Stambolića.
MONITOR: Šta je sa međudržavnim sporazumima o izručenju?
TODOROVIĆ: Postoje neki međudržavni sporazumi o izručenju, ali nekad funkcionišu a nekad ne. U slučaju Crne Gore, najdrastičniji je primer deportacije Bošnjaka, gde su ovde uhapšeni osumnjičeni Boško Bojović, šef crnogorskog DB, i još nekoliko njih, a u Crnoj Gori im je suđeno, pa su oslobođeni. To je uradila crnogorska vlast, koja izgleda ne želi da njihova policija bude odgovorna za taj zločin.
Moraju da postoje međudržavni sporazumi, jer u krivičnom pravu može da se sudi i po mestu izvršenja krivičnog dela, i po mestu prebivališta oštećenih. Dakle, može da se sudi i u Beogradu, i u Zagrebu, Sarajevu i Podgorici za sve zločine koji su počinjeni na ovom području.
MONITOR: Otvaranje tajnih dosijea smatra se jednim od najvažnijih elemenata suočavanja sa prošlošću?
TODOROVIĆ: Bila je doneta uredba posle pada Miloševića, ali je njena primena bila vremenski ograničena. Neki ljudi su bili veoma razočarani onim što su tada pronašli. Vuk Drašković nije ni išao da gleda. Dosijee su otvorile uglavnom sve zemlje realnog socijalizma. Tako su se pojavile afere koje su uzburkale javnost, kao one vezane za Leha Valensu i Milana Kunderu. To mora da se uradi. Trebalo bi da se otkriju doušnici i drugi koji su kršili ljudska prava.
MONITOR: Ali, kako će to izgledati ako je tačno da je dobar dio tih dosijea uništen a neki su, pretpostavlja se, cenzurisani a možda i prepravljani od strane režima 90-ih?
TODOROVIĆ: Dok nije formirana nova vlada, a Koštunica Radeta Markovića zadržao na mestu šefa RDB, masovno su spaljivani dosijei. Svejedno, trebalo bi otvoriti ono što postoji. Kad sam bio sudija u SFRJ, zakonom iz 1977. nije dozvoljavano tajno prisluškivanje. A sada je to legalno, jedan od glavnih dokaza. Ja sam protiv toga. Ne može se tajno snimanje razgovora koristiti kao dokaz na sudu. Drugo je Haški tribunala kao ad hoc sud. On sudi na velikom prostoru i nije u stanju da pribavlja dokaze na terenu. Nisu im dostupni. A radi se i o ratnom zločinu. Ranije ni sve izjave u policiji nisu bile dokaz na sudu. Sada i to može. Velike su mogućnosti za zloupotrebe.
MONITOR: Mislite da našoj situaciji više odgovara primjena tzv. kontinentalnog prava?
TODOROVIĆ: Jeste. Drugo su SAD gde postoji tradicija primene anglosaksonskog prava, kao i Engleska gde i nema uobičajene pravne regulative. Tu deluje precedentno pravo. Mogu da opravdam neke od mera koje se primenjuju ovde ali samo kao privremene. Čak ne bi trebalo da postoje ni tzv. specijalni sudovi, već da svi budu redovni, da postoji metod izbora „slučajnog sudije”. U svetu postoje samo specijalna tužilaštva, ali ne i sudovi. Jer su to onda preki sudovi. Ali, i ovo što ja načelno ne podržavam, u našoj situaciji je dalo pozitivan rezultat. I u specijalnom sudu za ratne zločine i u onom za organizovani kriminal.
MONITOR: Primjena Zakona o rehabilitaciji izazvala je veliko uzbuđenje u javnosti?
TODOROVIĆ: U Srbiji su svi rehabilitovani, formalno ili neformalno. Nedić, koji je bio predsednik kvislinške vlade, Cvetković koji je potpisao trojni pakt, sada i Knez Pavle, biće verovatno i Draža Mihailović, ali on je kroz zakon o izjednačavanju boračkih prava četnika i partizana. A Zakon o rehabilitaciji kaže da može biti rehabilitovan samo onaj ko je osuđen iz političkih motiva, a ne oni koji su počinili zločine. U tim slučajevima, neophodno je da se ponovi krivični postupak. Draža Mihailović je osuđen za zločine, gde su dokazi depeše koje je poslao, u slučaju zločina u Foči, Vraniću, Rogatici, gde su ubijeni civili, žene i deca.
Ni u slučaju ratnog profiterstva, ne može biti rehabilitacije, jer je to krivično delo. Dakle, ne mora se uvek raditi o ratnom zločinu već i o kriminalnom delu za koje nema moguće rehabilitacije bez ponavljanja postupka. Neke rehabilitacije, kao Nedićeva i Ljotićeva opasne su kulturološki, za zdravlje nacije.
MONITOR: A Golootočani?
TODOROVIĆ: Oni mogu da se rehabilituju svi. To je klasičan primer ideološkog i političkog kažnjavanja. Delikt mišljenja. Oni iza sebe nemaju ni ubistvo ni oružanu pobunu. Oni su smatrali da je Staljin bio u pravu, a stradali su iz raznoraznih razloga.
MONITOR: Napad na Jova Kapičića komentarisali ste na sajtu Peščanika?
TODOROVIĆ: U vreme Golog otoka Kapičić je bio pomoćnik saveznog sekretara za unutrašnje poslove i u tom svojstvu samo tri puta posetio Goli otok dok je, poređenja radi, Dobrica Ćosić vremenski bio duže na Golom otoku. I to kao specijalni izaslanik Aleksandra Rankovića. Nameće se utisak da srpski mediji odobravaju napad na Kapičića i impliciraju da je on to zaslužio. Srpski novinari nisu bili savremenici osnivanja Golog otoka, ali jesu logora u Omarskoj, Trnopolju, Manjači, Keratermu i drugim. O tim logorima i logorašima ništa ne pišu.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem
Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo
Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni
-
FOKUS4 sedmiceMINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmiceUZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmiceMIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmicePLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmiceŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmiceMILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmiceNAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmiceMIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično