Povežite se sa nama

SVIJET

DRAMA UKRAJINE: Kako zaustaviti požar

Objavljeno prije

na

Dramu Ukrajine možda je najbolje opisao nemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer: „Sukob u Ukrajini se sve brže zahuktava i sve je oštriji, na način koji smo još donedavno smatrali nemogućim”. Nekoliko dana ranije Štajnmajer je dao još jednu sličnu, uznemirujuću izjavu: ,,Niko nije mogao da predvidi da ćemo toliko brzo skliznuti u najtežu krizu od kraja hladnog rata”. Ovakve izjave kasnije, ako katastrofa nastupi, ulaze u udžbenike istorije.

Vršilac dužnosti predsjednika Ukrajine Aleksandar Turčinov potpisao je u utorak ukaz o djelimičnoj mobilizaciji na teritoriji čitave države. Kada ukaz stupi na snagu, mobilizacija će biti sprovedena u roku od 45 dana. Prošle sedmice nova ukrajinska vlast je sprovela kampanju u kojoj je regrutovala mladiće stare od 18 do 25 godina.

Ministar Štajnmajer je pozvao da hitno bude održana nova konferencija u Ženevi i da na njoj budu ispravljene greške sa prve – to što nisu precizirani mehanizmi kako će dogovori biti primijenjeni.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov u utorak je tražio da na sljedećoj mirovnoj konferenciji učestvuju i opozicione grupe. „Ukoliko ne učestvuju predstavnici sa juga i istoka Ukrajine, nećemo napredovati u primjeni bilo kakvih dogovora”, rekao je Lavrov, dolazeći na godišnji sastanak Savjeta Evrope u Beču.

Na pitanje novinara kakav je stav Moskve prema predsjedničkim izborima u Ukrajini, koje su vlasti iz Kijeva raspisale za 25. maj, Lavrov je odgovorio da oni moraju biti održani u fer atmosferi bez nasilja. Napomenuo je ,,da bi bilo neuobičajeno da se izbori održavaju dok vlada šalje vojsku na sopstveni narod.”

Svjetski zvaničnici upozoravaju da je uslov bilo kakvog dogovora prekid nasilja. Torbjorn Jagland, generalni sekretar Savjeta Evrope, kaže da treba smiriti tenzije i u retorici i na terenu. Povjerenica UN za ljudska prava Navi Pilaj pozvala je proruske militariste na istoku zemlje da prekinu ilegalne akcije, ali je dodala da postoji zabrinutost da snage odane Kijevu koriste prekomjernu silu.

Vezer kurir iz Bremena je ocijenio da dok je pola zemlje u plamenu, predsjednički izbori treba da budu otkazani. „Ukoliko izbori 25. maja ne budu održani u svim djelovima države, Rusija ima potencijalni razlog da ne prizna pobjednika. Zapad mora ozbiljno da razmotri tu opciju. Cilj tih izbora – legitimizacija vlasti i stabilizacija zemlje – propao bi”, piše list.

Po ovom listu, smislenije je da parlament izmijeni ustav tako da se smanji moć predsjednika, kao i da prebaci više kompetencija na regione – po ugledu na njemačke pokrajine, pa da se ide na parlamentarne izbore. „Samo tako se mogu oslabiti centrifugalne sile”, dodaje dnevnik. To bi bio kamen temeljac nove Ukrajine.

I proruski demonstranti spremaju se za referendum 11. maja na istoku Ukrajine. Oni tumače da će se referendumsko pitanje odnositi na federalizaciju Ukrajine i izjednačavanje statusa ruskog jezika sa ukrajinskim. U štampi po Zapadnoj Evropi ima mišljenja da je Kijev pokrenuo tzv. antiterorističku akciju kako bi spriječio separatiste da organizuju referendum o otcjepljenju njihovih regiona. ,,Veliki je strah od krimskog scenarija… Ipak, istok Ukrajine nije Krim. Bez masovne vojne invazije Rusi ne mogu da kontrolišu široki pojas od Harkova i Donjecka do Odese na jugu. Osim toga, raspoloženje naroda je protiv priključenja Rusiji. U takvim uslovima, vojna operacije prelazne kijevske vlade bila je kontraproduktivna,” komentrisao je ovih dana njemački list Mitelbajeriše cajtung iz Regensburga.

Kriza u Ukrajini je bila jedna od ključnih tema sastanka u Vašingtonu njemačke kancelarke Angele Merkel i predsjednika Baraka Obame koji su demonstrativno pokazali da su na istoj strani i da zastupaju iste stavove. Merkelova i Obama su mišljenja da Rusija ima odlučujuću ulogu u aktuelnom konfliktu u Ukrajini. Oni su zaprijetili daljim sankcijama i istakli da SAD i Njemačka o ovom pitanju imaju isti stav. Njemačka kancelarka je rekla da je Evropa „pripremljena” na treći stepen sankcija.

Istaknuti njemački diplomata Volfgang Išinger ocjenjuje da Evropska unija nije dopustila da je Putin razjedini. To se u Vašingtonu doživljava kao dobra stvar. Po Išingeru, koji je predsjedavajući značajne Minhenske konferencije o bezbjednosti, sankcije ne mogu da zamijene politiku. ,,Pojedini Amerikanci daju komentare koji mogu da ostave utisak da je najvažnije kazniti Putina, poslati ga u ćošak. To je potpuno pogrešno. Nama će biti potrebni predsjednik Putin i ruski državni vrh u mnogim međunarodnim temama”, kazao je on.

U zapadnoj štampi se navodi da ruska armija ne mora da napadne Ukrajinu. Putin čeka i podstiče raspad te zemlje, ocjenjuju zapadni mediji. Ni glavni komandant NATO Filip Bridlou ne vjeruje da će Rusija umarširati u istočnu Ukrajinu. Prema procjeni tog američkog generala, Putin će nastaviti dosadašnju strategiju raspirivanja nemira, pomoći separatistima i diskreditovanja privremene vlade u Kijevu. Na taj način on može da kontroliše istočnu Ukrajinu, a da ne šalje vojsku preko granice, smatra komandant NATO.

Ruski novinar Aleksander Golc u listu Moskou tajms koji često kritikuje vladu u Moskvi, piše: „Ne možete se oslonuti na Putinovu izjavu da neće slati trupe na istok Ukrajine”. No ruska armija nije spremna za zauzimanje veće teritorije jer se trenutno nalazi usred reformskog procesa. Golc kaže da se u ruskim trupama nalazi nekoliko desetina hiljada profesionalnih vojnika sa kojima se potpisuju godišnji ugovori.

Na Krimu je moglo da se vidi kako funkcionišu te jedinice za brzo djelovanje.

„Međutim, osvajanje i trajna okupacija velikih područja kao što su regioni Donjeck, Harkov ili Lugansk na istoku Ukrajine, bili bi veliki izazov za rusku vojsku: za tako nešto potrebno je najmanje 100.000 vojnika – osmina sadašnjih oružanih snaga te zemlje. Okupator bi ‘duž granice’ morao da postavi kontrolne punktove na svim većim putevima”, kaže Golc.

Ukrajinska vojska je mnogo slabija: slabo opremljenih 200.000 vojnika, među njima i oni koji nisu lojalni vladi u Kijevu. Oružje i ostala oprema uglavnom potiču iz sovjetskih vremena. „Ukrajinsku vojsku su više od 20 godina pljačkali ukrajinski oligarsi i članovi ukrajinske državne službe”, kazao je za u Dojče vele (DW) Evald Belke, stručnjak za istočnu Evropu iz Bertold Beic centra u Berlinu. On kaže da je vojska demoralisana. Zbog toga je bio neuspješan niz „antiterorističkih akcija”.

I Zapad povećava svoje vojno prisustvo u regionu. SAD su prošle nedjelje u poljskom Svidvinu stacionirale 150 vojnika. SAD planiraju da u Estoniji, Letoniji i Litvaniji uskoro stacioniraju 450 vojnika. „Stacioniraje trupa je postignuto uz bilateralne dogovore sa vladama tih zemalja”, izjavio je portparol američkog ministarstva odbrane Džon Kirbi. To nije bila odluka NATO.

U komentaru Vestfalenposta iz Hagena nema optimizma: „Kontrolu nad Ukrajinom nema ni zaštitnik Rusa Putin niti američki obavještajci koji podržavaju rastrzanu prelaznu vladu u Kijevu. Zemljom vlada – smrt.”

Jakob Augštajn, kolumnista magazina Špigl, upozorava da se ne treba bojati namjerno izazvanih sukoba već slučajnih incidenata koji se pretvaraju u katastrofe.

Igra pokera Zapada i Putina se nastavlja.

Učinci sankcija

Tokom posjete kancelarke Merkel Vašingtonu, bilo je dosta zamjerki u zapadnoj štampi što Njemačka nije voljna da učestvuje u sankcijama protiv Rusije. Volfgang Išinger je tim povodom primijetio kako će svaka sankcija koju Rusiji zavedu SAD, biti gotovo bez posljedica za američku privredu jer je za tu zemlju trgovina sa Rusijom beznačajna. ,,Za Evropu, a posebno za Njemačku, to nije tako beznačajno. Svaka naša sankcija će imati desetostruko snažnije dejstvo na Rusiju, nego bilo koja američka sankcija… ali će možda i negativno uticati na naše interese,” primijetio je on.

Kako navodi vojvođanski ekonomista Dimitrije Boarov, Rusija bi, mnogo više od zemalja koje su do sada bile predmet ekonomskih sankcija, morala da se čuva ovog oruđa geostrateškog nadgornjavanja. Jer, preko 50 odsto njenog federalnog budžeta zavisi od izvoza nafte i gasa. To jest, 70 odsto njenog ukupnog izvoza, vrijednog 515 milijardi dolara, čine prihodi od izvoza nafte i gasa. Kada bi se tome dodali prihodi od izvoza uglja i metala, moglo bi se reći da je zavisnost od svjetskog tržišta još veća.

Pri tome i ne uzimamo u račun ogromne štete koje bi, na primjer, Rosnjeft, pretrpio kad bi ga samo izbacili sa londonskog finansijskog tržišta. Prvi udar sankcija bi se možda i mogao amortizovati velikim deviznim rezervama, od 475 milijardi dolara, ali u dužem razdoblju bi cijena ponovnog stvaranja sovjetske imperije možda bila preteška za rusko građanstvo. Jer ne treba zaboraviti da tržište Rusije danas jako zavisi od uvoza na desetine hiljada artikala, koji se moraju plaćati dolarima.

Susan Stjuart, stručnjak za istočnu Evropu iz njemačke Fondacije za nauku i politiku, kaže da bi i dosadašnje simbolične sankcije indirektno mogle biti bolne. „Povećao se broj investitora koji povlače kapital jer strahuju da više neće smjeti da odlaze u Rusiju i da će rublja izgubiti na vrijednosti”, kaže Stjuart. Sve bi to mogla biti posljedica nesigurnosti koja nastaje kroz krizu i sankcije.

Posljedice toga će snositi i ruska privreda. Međunarodni monetarni fond je svoju prognozu rasta za Rusiju u 2014. smanjio sa 1,3 na 0,2 odsto.

Strahuje se da bi posljedice pokretanja spirale međusobnih sankcija mogle biti nesagledive. Gernot Erler, opunomoćenik njemačke vlade za Rusiju, u slučaju novih sankcija Zapada računa s protivmjerama. „Postavlja se pitanje može li se spirala povratnih sankcija uopše više kontrolirati”, kaže Erler i dodaje: „To bi uistinu značilo povratak hladnog rata” .

Žrtve

Protekli vikend je donio nepregledni građanski rat, od Slavjanska do Odese. U sukobima ukrajinskih bezbjednosnih i proruskih snaga život je izgubilo blizu 100 ljudi. Od toga samo u ponedjeljak u Slavjansku oko 30 proruskih i četiri ukrajinska vojnika, prema podacima vlasti u Kijevu. Najtragičnije je bilo u Odesu, crnomorskom gradu na jugu zemlje, gdje je u zapaljenoj zgradi sindikata stradalo 42 proruskih demonstranata. Dvije strane se međusobno optužuju za incident – jedni tvrde da su ukrajinski desničari namjerno molotovljevim koktelima zapalili zgradu, dok druga strana kaže da su sukob započeli naoružani separatisti.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ALEKSEJ NAVALJNI, RUSIJA I SMRT: Tamna je noć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o poslednjim danima Alekseja Navaljnog počela je kada se svojevoljno vratio u Rusiju 2021. nakon liječenja u Njemačkoj. Potom kreće njegova zatvorska golgota. Krajem 2023. čak je nestao na par sedmica. Najveći kritičar Putinovog režima premješten je tada u zloglasni arktički zatvor u kojem će pod nejasnim okolnostima umrijeti prošle nedjelje

 

Dokumentaristi koji su prije par godina pratili život i politiku Alekseja Navaljnog nakon trovanja novičokom, upitali su ga na samom početku filma: „Ako bi bio ubijen koju poruku ostavljaš ruskom narodu?“ „Ma daj, kao da snimaš za slučaj da budem ubijen. Hajde da napravimo drugi film“. Oskarom nagrađeni dokumentarac ispao je i jedno i drugo. Dokumentovao je događaje od sibirskog trovanja i razotkrivanja počinilaca do hapšenja na aerodromu. Ujedno i film o početku kraja najvećeg ruskog opozicionara.

Nakon trogodišnjeg boravka u zatvorima Rusije stigla je vijest o smrti Navaljnog.  Ruska zatvorska uprava objavila je prošlog petka da je zatvorenik Navaljni A.A. umro. Imao je 47 godina. Njegova smrt uzburkala je svijet.

Kremlj je rekao da je Vladimir Putin obaviješten o smrti Navaljnog. Navodno je tih dana predsjednik uslikan kako se sastaje sa radnicima u Čeljabinsku. Predsjednička kampanja ide dalje.

„Ne znamo tačno šta se dogodilo, ali nema sumnje da je smrt bila posljedica nečega što su učinili Putin i njegovi nasilnici”, rekao je predsjednik SAD-a Džo Bajden. I ostatak poruka sa Zapada su bile sličnog tona.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da su reakcija zapadnih čelnika apsolutno neprihvatljive i nečuvene.

Ima i onih sa opreznijim stavom poput brazilskog predsjednika. „Ako postoji sumnja u vezi smrti, prvo moramo sprovesti istragu kako bismo saznali od čega je umro”, rekao je Lula da Silva.

„Nije ‘Navaljni umro’, nego je ‘Putin ubio Navaljnog'”, jasni su iz kabineta preminulog političara. Kira Jarmuš, njihova glasnogovornica rekla je da će pokret i ciljevi za koje se zalagao Navaljni živjeti. Isto je ponovila i Julija Navaljni supruga pokojnog opozicionara, obilježavajući nastavak borbe.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JUG GAZE U OČEKIVANJU KOPNENE INVAZIJE: Da li će Amerika dozvoliti genocid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno  je  Senat SAD-a izglasao 14 milijardi dolara dodatne vojne pomoći Izrealu za ratni pohod na Gazu, povrh redovne  godišnje svote od tri milijarde dolara.  Nema ni najmanje sumnje da bi SAD mogle, da hoće, zaustaviti i genocid u Gazi i okupaciju Zapadne obale i Istočnog Jerusalima. Bez vojne i druge podrške SAD, točkići ratne mašine Izraela bi u kratkom roku prestali da se pokreću. Za senatora Barnija Sandersa, Amerika je ne samo učesnik u ratu protiv Gaze, već se u stvari radi o ratu Amerike, a ne Izraela

 

 

Tekst:Preko 130 dana destukcije Gaze i ništa se nije promijenilo osim intenziteta napada uz dramatični rast brojki ubijenih, ranjenih i statistika destrukcije prakticno svega sto su ljudi vjekovima stvarali na ovom komadiću zemlje koju su putopisci iz starina opisivali kao zeleni somot okružen pustinjom.

Do sada je u Gazi za četiri mjeseca ubijeno preko 28.500 ljudi. Radi ilustracije –  to je duplo više nego u Ukrajini za cijele dvije godine rata.

Bombardovanje se odvija čitavom dužinom od 40-tak kilomtara Gaze, uz prijetnju kopnene invazije grada Rafe i njegove okoline uz granicu sa Egiptom.U    Rafi pod šatorima zivi 1.4 miliona Palestinaca, više od polovine stanovnika Gaze protjeranih u ove  krajeve od strane Izraelskih okupatora, pod parolom da su bezbjedni za civile.

Rafom hara panični strah od kopnene invazije. Razlog je razumljiv, a istaknuta palestinka Hanan Ašaravi, koja je provela decenije u vrhovima Palestinske politike, je učinak očekivane kopnene invazije ovako opisala:  “Gustina izbjeglica u Rafi je takva da ako bacite kamen pogodićete 10 ljudi.

Strategiju minimalnog rizika koja je karakteristična za imperijalne ratove vodećih svjetskih vojnih sila posljednjih decenija, je rat Izraela u Gazi dovela  do nivoa koji je  Medjunarodni sud pravde u Hagu krajem januara ocijenio kao “vjerovatni” akt genocida. Ta doktrina uključuje i neselektivne napade enormnom razornom silom na široki prostor oko labavo definisanih “ vojnih ciljeva”, bez obzira na razmjere  civilnih žrtva, koje se tretiraju kao prihvatljiva kolateralna steta.

Nedavni primjer je “uspješna’ akcija oslobadjanja dva izraelska taoca u okolini Rafe koju su životima platili stotinak Palestinaca.

Jos jedan aspekat ovog rata, koji se zbog  učinka naziva ratom protiv civila, je tehnika ciljanja civila od strane snajperista, uključujuci i osoblja unutar bolnica. Ovo se trenutno dogadja u Naser bolnici u gradu Kan Junis, gdje je prije neki dan  snajper pogodio doktora i još jednog člana medicinskog osoblja. Naser bolnica je jedna od pet bolnica u čitavoj Gazi koja je još u funkciji i u kojoj 300 medicinskih radnika pokušava da, u nedostatku ljekova i opreme, pruži kakvo takvo liječenje za oko 450 teško ranjenih i bolesnih pacijenata. Stotine izbjeglica žive u bolničkom krugu u nadi da su tu bezbjedniji. Bolnica je pod opsadom i pod stalnim napadima izaelske vojske, koja je već bombardovala i uništila jednu od dvije ulazne kapije. Trenutni izvještaji govore o naredjenju da svi, uključujući  i osoblje i pacijente, napuste bolnicu. Snimci iz bolnice pokazuju  osoblje koje tretira pacijente puzeći po podu bolnice, da ne bi bili na meti snajpera.

U utorak 13. februara reporter Al Džazire  opisuje noć ismedju 12. i 13. kao najgoru do sada, sa neprestanim napadima iz aviona i dronova. Medju mnogobrojnim ubijenim i ranjenim su i  dva novinara Al Džazire, čiji su životi u ozbiljnoj opasnosti posle pogotka njihovog vozila iz drona, za koje se zna da su precizni i da se koriste za ‘ciljane’ asasinacije.

U toku je bjesomučno, neselektivno bombardovanje,  pripremanje  tla za ulazak kopneninh snaga u Rafu, koje Izrael najavljuje. Ovo izaziva zabrinutost i kod, do sada, bezrezervnih pristalica Izraela. Broj civilnih žrtava bi nadmašio dosadašnju masovnu destrukciju života, koja je već probudila savjest čovječanstva do mjere sa kojom se zapadni lideri SAD-a, EU i Britanije sve teže nose.

Bajden  u predizbornoj godini teško sebi može da dozvoli eroziju glasova birača koji smatraju da američka vojna sila čini  genocidni rat Izraela mogućim. Istovremeno Bajden nije spreman da sa blagih, prijateljskih opomena Netanjahu-u, predje na zatvanje slavina PR i vojne podrške, što bi promijenilo tok izraelske vojne intervencije.

Analitičari nagađaju  da li ima ikakve supstance iza Bajdenovih kritičnih medijskih poruka Izraelu, ili se radi o praznim pričama za americko  biračko tijelo.

U Britaniji, u kojoj se posle 14 godina konzervatrivne vladavine očekuje pobjeda Laburista, i jedna i druga partija strahuju od plaćanja cijene u glasovima, za donedavno odbijanje njenih lidera da se pridruže pozivima na  trajni prekid vatre. U toku je kampanja Nema glasova bez prekida vatre, koja dovodi u pitanje uspjeh izbornih kampanja obje glavne partije u priličnom broju izbornih jedinica. Pogotovo u velikim gradovima, koji ne prestaju da masovno demonstriraju u znak solidarnosti sa Palestincima i obećavaju glasove nezavisnim kandidatima.

Mogućnost invazije Rafe je u ponedjeljak 12. dovela do velikog protesta u Londonu, organizovanog za svega nekoliko sati. Masa se okupila ispred Dauning Strita iz kojega počinju da se čuju glasovi da je došlo vrijeme, kako reče Dejvid Kameron, britanski spoljnopolitički šef , za “pauzu u neprijateljstvima “ koja bi vodila ka stalnom primirju. Ocigledno je prekoračena crvena linija, koju su UK političari i iz partije na vlasti i iz opozicije zacrtali i da je, izgleda, po njihovom mišljenju količina prolivene palestinske krvi dostigla nivo koji bi tebalo da utoli žedj Izraela za odmazdom za napad iz Gaze 7. oktobra.

Amnesti Intencional izjavljuje da se Palestinci na jugu Gaze suočavaju sa realnom i neposrednom prijetnjom genocidom.  Bajden je prije neki dan jedva smogao političke snage da kaze Izraelu da mora da pazi što radi civilima i da je njihov napad na Rafu “pretjeran”.

Dzozef Borel, spoljnopoliticki šef  EU,  Bajdenu je ukazao  na vezu izmedju američke vojne pomoći Izraelu i broja civilnih žrtava u Gazi, “Ako se misli da je previše ljudi ubijeno,  možda bi trebalo smanjiti priliv oružja…” izjavio je Borel.

Na sumnje  u Bajdenove namjere da preduzme  korake koji bi mogli da suštinski promijene stvari navodi  i činjenica da je uveo, zajedno sa Britanijom, simboličnu mjeru zabrane ulaska u SAD i u UK, osmorici ilegalnih kolonista sa Zapadne obale.

Samo od oktobra na Zapadnoj obali je ubijeno preko 380 Palestinaca, a ranjeno je oko 4.500.  Napadi na palestinska sela i gradove, paljenje kuća i automobila, demoliranje kuća, ulica i infrastrukture buldožerima, su svakodnevnica. Da Zapadne  zemlje  ozbiljno shvataju pojam prava i pravde,  desetine hiljada  ilegalnih kolonista proveli bi  živote u zatvorima zbog  zločina koje su počinili.

Ozbiljnost Bajdenove  “prijetnje”  Izraelu, treba posmatrati u kontekstu nedavne informacije da je SAD Senat izglasao 14 milijardi dolara dodatne vojne pomoći za ratni pohod na Gazu, povrh redovne  godišnje svote od tri milijarde dolara.  Nema ni najmanje sumnje da bi SAD mogao, da hoće, zaustaviti i genocid u Gazi i decenijama dugu ilegalnu okupaciju Zapadne obale i Istočnog Jerusalima, jer bez vojne i druge podrške SAD, točkići ratne mašine Izraela bi u kratkom roku prestali da se pokreću.

Za senatora Bernija Sandersa, Amerika je ne samo učesnik u ratu protiv Gaze, već se u stvari radi o ratu Amerike, a ne o ratu Izraela. On navodi  da ne može da nadje riječi da opiše dogadjanja u Gazi. Ali Bajdenu nije na umu ova jednostavna istina. .

On je u region po peti put poslao SAD top diplomatu Blinkena sa dva glavna cilja.  Prvi je da Izrael ubijedi da svoj pohod ma Gazu uljepša omogućavanjem  dostave humaniratne pomoći i da pristane na privremeni prekid vatre. Netanjahu ih je oba, bez diplomatskih finoća, odbio.

Drugi cilj je dil sa Saudijcima o “normalizaciji” odnosa sa Izraelom koji bi bio nagrada Izraelu za kooperaciju sa SAD po pitanju vodjenja rata u Gazi, njene budućnosti i trajnog rješenja  za  čitavu Palestinu, kroz  stvaranje  palestinske države u nekoj, za sada, nedefinisanoj formi.

Prema izvještajima koji dopiru do javnosti, ni ova, kao ni prethodne posjete ključnim zemljama regiona, nije donijele bitne rezultate. Blinkenova pregovaračka linija je “saosjećanje”  sa Palestinsima iz Gaze, ali i  stopostotna  podrška planu Izraela da porazi Hamas po svaku cijenu. Svaka od zemalja koje je posjetio, osim Izraela, se zalažu, uz varijacije, za trajni prekid vatre, i poštovanje prava Palestinaca na bazi medjunarodnih zakona.

Pod medijaciom Katara planiran je sastanak u Kairu uz prisustvo šefova izraelskih tajnih sluzbi Mosada i ***S(v)in Beta. ** O detaljima sastanka se malo zna. Pretpostavlja se da SAD, Katar i Egipat pokušavaju da pokrenu pregovore koji bi uključivali privremeni prekid vatre i oslobadjanje izraelskih taoca.

I ovaj potencionalno važan sastanak je u sjenci isčekivanja kopnenog napada na Rafu.

Volker Turk, UN –ov glavni čovjek za ljudska prava,  izjavljuje da je nemoguće zamisliti kakvu bi situaciju stvorila kopnena vojna intervencija i stradanje velikog broja žena i djece koje bi uslijedilo.

Zabrinurutost i osude namjera Izraela dolaze iz Kine, Pakistana. Turske, Britanije i drugih zemalja. Uz pozivanje na presudu Medjunarodnog suda pravde koja od Izraela zahtijeva da se suzdrži od djelovanja koje bi moglo da dovedu do kršenja medjunarodnih zakona.

Oglasio se na X (Tviteru) i obično uzdržani Karim Kan, sudija Medjunarodnog krivičnog suda u Hagu sa izjavom da je duboko zabrinut bombardovanjem Rafe i izveštajima o očekivanoj ofanzivi.

U neobično eksplicitnoj poruci on upozorava Izrael da njegov sud sprovodi istragu o dešavanjima u Palestini i da smatra hitnim dovodjenje pred sud pravde svih koji su odgovorni za ratne zločine.

Kan podsjeća na jednostavnu i često ignorisanu činjenicu: “Postoje pravila koja moraju da se poštuju u svim ratovima, koja se ne mogu primjenjivati na način koji ih čini ispraznim i besmislenim”.

 

Bilans 130 dana rata

  • 28,473 ubijenih Palestinaca i najmanje 68,146 ranjenih.
  • Više od 380 Palestinaca je ubijeno na okupiranoj Zapadnoj obali i u Istočnom Jerusalimu. Od 4,500 hiljade ranjenih 600 su djeca, a ilegalni kolonosti su odgovorni za 100 ranjavanja.
  • Izrael je revidirao broj žrtava napada iz Gaze 7. oktobra sa 1,400 na 1,147.
  • 569 izraelskoh vojnika je ubijeno od 7. oktobra do 13, februara, a ranjenih je najmanje 3,221.

 

Radmila STOJANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBOĐENI OPTUŽENI ZA UBISTVO SLAVKA ĆURUVIJE: Kad država presudi žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Nema neposrednih i posrednih dokaza koji bi pouzdano potvrdili da su Radomir Marković (tadašnji šef RDB-a), Milan Radonjić, Miroslav Kurak i Ratko Romić izvršioci ovog krivičnog dela“. Dodatni šok javnosti je izazvala činjenica da je odluka, bez prava žalbe, da budu osloobođeni optuženi za ubistvo Slavka Ćuruvije donesena 10 mjeseci ranije, ali se igleda čekalo da prođu izbori čija regularnost je upitna

 

 

Na sajtu Apelacionog suda u Beogradu je 2. februara objavljeno da je taj sud oslobodio  četvoricu nekadašnjih pripadnika Resora državne bezbednosti (RDB – sadašnja BIA) optužbi za učešće u ubistvu novinara Slavka Ćuruvije 1999. godine. Navedeno je da „nema neposrednih i posrednih dokaza koji bi pouzdano potvrdili da su Radomir Marković (tadašnji šef RDB-a), Milan Radonjić, Miroslav Kurak i Ratko Romić izvršioci ovog krivičnog dela“. Na ovu odluku ne postoji pravo žalbe. Dodatni šok javnosti je izazvala činjenica da je odluka zapravo donesena 10 mjeseci ranije, ali se igleda čekao trenutak i da prođu parlamentarni i opštinski izbori čija regularnost je upitna za mnoge u zemlji i inostranstvu.

Jelena Ćuruvija, ćerka ubijenog antirežimskog novinara, je poručila je da je šokirana ovom skandaloznom presudom:  „ Presuda „šalje jasnu, zastrašujuću poruku svim novinarima i svim ljudima koji se bore za slobodu govora.  Srbija je zemlja mraka  u kojoj još uvijek vladaju mračne sile 90-tih“.

Branka Prpa, Ćuruvijina nevjenčana supruga i svjedok ubistva 11. aprila 1999. koji se desio u prolazu ispred zgrade u kojoj su živjeli je nazvala presudu „farsom“.

Evropske novinarske organizacije su u zajedničkom saopštenju pozvale međunarodnu zajednicu da reaguje na odluku da se oslobode osumnjičeni i da se radi o „razočaravajućem razvoju događaja“ i „ozbiljnom nazadovanju u borbi protiv nekažnjivosti“. Komitet za zaštitu novinara (CPJ) iz Njujorka je rekao da je „sada jasno da se u Srbiji ništa nije promijenilo od vremena Slobodana Miloševića“ i „takav stepen licemerja, kao kod srpskih vlasti do sada nije viđen“. Američki Stejt Dipartment je ocijenio da je „obeshrabrujuće vidjeti da pravda i odgovornost za ubice Slavka Ćuruvije ostaju nedostižni ni nakon 25 godina.“ Misija OEBS-a je istakla da presuda „otvara ozbiljna pitanja u vezi vladavine prava u Srbiji.“

Srpske vlasti su relativno brzo reagovale isturivši prvo premijerku Anu Brnabić koja je izjavila da je „očekivala osuđujuću presudu“ ali da je „sudstvo trenutno u ovoj državi nezavisno“, da ima „mali milion dokaza za to“. Ona je u izjavi za TV Pink kazala da ne vidi kako je  predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kriv za presudu, kako ga optužuju predstavnici opozicije, kada je „jedini nešto uradio da bi se rasvetlile okolnosti ubistva“. Brnabićka je prebacila loptu ranijem predsjedniku Borisu Tadiću rekavši da tadašnja vlast Demokratske stranke „nije uradila ništa“ jer „nije bilo političke volje“. Zaboravila je na zloslutnu Vučićevu izjavu 1999. Tada je kao ministar informisanja proučio preko tabloida Argument da će se „osvetiti kad-tad Slavku Ćuruviji za laži koje o meni objavljuje Dnevni telegraf“. Kasnije će, kao prvi potpredsednik Vlade,  decembra 2013.  reći da je „država izvršila likvidaciju Slavka Ćuruvije”.

U izjavi na Happy TV prije 4 dana Vučić se složio da je nerješavanje slučaja „užasno loša stvar za našu zemlju“ ali da je on učinio puno rekavši da je „tražio da se formira komisija da krivci budu kažnjeni“ i da su „tužilaštvo i policija svoj posao obavili“. Dodao je da „pravosuđe nezavisno“  da „ne poznaje nijednog sudiju koji je odlučivao“ te da je „svih petoro sudija glasalo protiv, jer je  jedini svedok Branka Prpa rekla da to nije to lice“. Završio je riječima da on „za razliku od nekih neće voditi hajku protiv sudija“. Vučić nije pomenuo svoju 2013. najavljenu ostavku ako se ne rasvijetli ubistvo.  Branka Prpa je reagujući na izjave zvaničnika rekla da preko nje pokušavaju osigurati alibi za ubice.

Suđenje za ubistvo vlasnika lista Dnevni Telegraf i Evropljanin, koji pao u nemilost porodice Milošević,  zbog kritike režima, počelo je juna 2015.

Specijalni sud u Beogradu proglasio je 2019. krivim četvoricu nekadašnjih funkcionera tajne službe za ubistvo, dok je navedeno da je neposredni izvršilac NN lice. Radomir Marković (šef RDB-a) i Milan Radonjić (šef RDB-a za Beograd) su dobili po 30 godina dok su agenti RDB-a Romić i Kurak dobili po 20 godina. Inače Marković je već na izdržavanju kazne od 40 godina za ubistvo bivšeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića.  Presudu za Ćuruviju je u septembru 2020. ukinuo Apelacioni sud i vratio na ponovno suđenje, jer je navodno Specijalni sud presudom „prekoračio optužbu uvođenjem NN lica kao neposrednog izvršioca ubistva i izmenio činjenično stanje opisano u optužnici“. U ponovljenom postupku je donesena ista presuda. Apelacioni je opet presudio da je niži sud „prekoračio optužbu i nije rešio predmet optužbe”. Dalje se u presudi navodi da „tokom postupka nije utvrđeno… ko je, kada i gde učestvovao u sačinjavanju prethodnog dogovora i plana za ubistvo Ćuruvije, a nije izveden ni jedan dokaz u prilog navodima optužbe, da je takav nalog dat od strane NN lica iz najviših struktura vlasti“.

Sastav Apelacionog vijeća, koje je odradilo ovakvu presudu, za državu strateški važnu, je takođe interesantno.

Nada Hadži Perić je bila predsjednica vijeća. Po riječima srbijanskog advokata Aleksandra Olenika, „učestvovala JE u oslobađanju atentatora na Vuka Draškovića, iste ekipe iz BIA“. Iz arhive KRIK-a se vidi da je Hadži Perić bila zadužena i za suđenje Darku Šariću za šverc šest tona kokaina koje je obilovalo nelogičnostima i čudnim rezonima sudskog vijeća.

Sudija Dušanka Đorđević je, kako Olenik piše na mreži X, žena bivšeg šefa VI uprave RDB-a (sada BIA) i kasnijeg advokata Aleksandra Đorđevića, pratioca Mire Marković. Fondacija Ćuruvija je objavila da je Dušanka Đorđević bila članica sudskog vijeća, sudija izvjestilac, u slučaju paljenja kuće novinara Milana Jovanovića. Sud je ukinuo presudu i vratio slučaj na ponovno suđenje.

Sudija Marko Jocić je bio član sudskog apelacionog vijeća koje je prošle godine ukinulo presudu Darku Šariću za pranje para. Prošle godine je učestvovao u izbornom procesu za direktora Agencije za sprečavanje korupcije, koji su neke NVO nazvale nezakonitim jer su u komisiji bili javni funkcioneri koji su predmet kontrole Agencije.

Sudija Dragan Ćesarović je bio u vijećima koja su potvrdila oslobađajuće presude Miloradu Ulemeku Legiji i pripadnicima nekadašnje Jedinice za specijalne operacije (JSO) za oružanu pobunu i nekadašnjem šefu kabineta Ivice Dačića – Branku Lazareviću, koji je bio optužen da je kriminalcima dostavljao podatke iz istrage. U postupku protiv Mirjane Marković, supruge Slobodana Miloševića, je bio član vijeća koje je ukinulo prvostepenu osuđujuću presudu i suđenje vratilo na početak.

Sudija izvjestilac Vesna Petrović je bila dio apelacionog vijeća koje ukinulo prvu prvostepenu presudu za ubistvo Ćuruvije i vratilo predmet na ponovno suđenje. Ona  je bila među sudijama Okružnog suda u Beogradu koji su potvrdili novčanu kaznu novosadskom aktivisti za ljudska prava u krivičnom postupku koji je protiv njega vodio Episkop bački Irinej zbog klevete. On je u TV emisiji rekao da smatra da su episkopi, među kojima i Irinej, „četiri jahača apokalipse i da imaju više uticaja na stvaranje desničarskih organizacija od državne bezbednosti“.

Vesna Petrović je bila i u sudskom vijeću koje je potvrdilo oslobađajuću presudu Branku Lazareviću, bivšem šefu kabineta Ivice Dačića, zbog sumnje da je narko-grupi Darka Šarića odavao tajne iz policijske istrage. Bila je i član vijeća koje je ukinulo presudu bivšem ministru privrede Predragu Bubalu zbog malverzacija sa prodajom Luke Beograd i naložilo novo suđenje.

Drugi detalji optužnice i presude veoma podsjećaju na optužnice i presude pravosuđa u Crnoj Gori u vrijeme Đukanovićeve vlasti, koje su, u velikim i  za državu bitnim slučajevima, ciljano pisane sa greškama kako bi se na osnovu toga donijele oslobađajuće presude.  Predstavnici vlasti često pominju  svjedočenje Branke Prpa, da nije prepoznala optužene kao ubice,  zato što je ono odudaralo od verzije događaja koja je bila napisana u optužnici.

Tužilaštvo je navelo da su neposredni izvršioci ubistva bili Ratko Romić, inspektor DB-a i njegov kum Miroslav Kurak. Prpa je bila izričita da Romić i Kurak nisu među osobama koje je taj dan vidjela i to  stalno ponavljala na suđenjima. U izjavi nakon finalne presude istakla je da je pravo pitanje za tužilaštvo zašto su nastavili sa njihovom verzijom ubistva kada su znali za njen iskaz kao očevica.

„Oni duže od dvadeset godina znaju za tu moju izjavu, ja sam to govorila u brojnim istragama…. Ležala sam na zemlji i gledala u ubicu. Ja nisam mogla da kažem nešto što nisam videla“.  Ona navodi da su svi policajci i tužioci koji su se smjenjivali nastavljali sa igrama detalja, iako su 20 godina imali da nađu to N.N. lice.

Cijeli slučaj možda najbolje sumira izjava sudije beogradskog apelacionog vijeća Dragana Ćesarovića data par godina ranije KRIK-u. Ona glasi: „ Godinama se pričaju priče o nezavisnosti sudstva, ali ja tvrdim da od moderne Srbije do danas nikad nismo imali nezavisno sudstvo.“

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo