Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Društvo Interpol investitora

Objavljeno prije

na

Evropska ideja je sloboda, a ne progon investitora, rekao je Milo Đukanović zabrinut nad sudbinom domovine. Jer, bila bi katastrofa kad bi MANS i drugi neprijatelji rastjerali njegove partnere. Evo samo nekih zvučnih imena, koje vođa kao magnet privlači: Jezdimir Vasiljević – gazda Jezda, šarlatan, završio na srpskoj optužnici, Đukanović mu je svojevremeno ustupio Sveti Stefan, simbol crnogorskog turizma;

Franko de la Tore, Paolo Savino, Đerardo Kuomo, mafijaška skupina osuđena i na optužnicama zbog šverca. Imali su ekskluzivna prava tranzita cigareta preko Crne Gore, koja im je dao Đukanović;

Stanko Subotić Cane, na više optužnica, osuđen na šest godina u Srbiji. Kupovao avione za našu vladu, radio na više projekata – od duvana do ostrva Sveti Nikola;

Mark Rič, milijarder, bivši vlasnik Glenkora, firme u poslovima sa Kombinatom aluminijuma. Rič je bio osuđen na 300 godina zatvora u Americi zbog najveće utaje poreza u istoriji te zemlje – u Moskvi ga zovu „djed ruske mafije”;

Nenad Đorđević, osnivač JUL-a, osuđen na četiri godine u Srbiji zbog privrednog kriminala. Investirao na više prestižnih lokacija u Crnoj Gori;

Bogoljub Karić i braća – protiv Bogoljuba i drugih članova porodice vodi se više sudskih procesa u Srbiji zbog privrednog kriminala i sumnji da su oštetili zemlju za više od milijardu eura. U Crnoj Gori su investirali u nekretnine na primorju;

Tomislav Kovač, pomoćnik ministra policije u vladi Radovana Karadžića, optuženog za genocid i zločine u BiH. Ovdje je Kovačeva postrojenja svečano otvarao Filip Vujanović;

Jurij Luškov, bivši gradonačelnik Moskve, preko porodične firme koju je vodila supruga Jelena, došao je do desetina hiljada kvadratnih metara na Luštici i Žanjicama, po mizernoj cijeni. Bračnom par Luškov se sudi u Moskvi zbog korupcije;

Sergej Polonski, ruski biznismen koji je preko Miraks grupe započeo gradnju naselja na rtu Zavala, obećavajući najluksuzniji kompleks na Jadranu. Miraks je bankrotirao, Zavala je uništena, a u sudskom sporu među optuženima su i nekadašnji prvi ljudi Budve;

Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda, osuđen na zatvorsku kaznu zbog korupcije u toj zemlji. Ovdje je dobio pasoš, uz obrazloženje vlasti da će Tajlanđanin da investira desetine miliona;

Oleg Deripaska, ruski oligarh, kome se sudi u više zemalja Zapada, zbog multimilionskih prevara. Đukanović je, uz veliku pompu, tom licu dao Kombinat aluminijuma, Rudnike boksita i ogromne garancije, a nama i našim potomcima na leđa navukao dugove od više stotina miliona;

Veselin Barović, lice koje se nalazi na optužnici za šverc cigareta u Bariju. Preuzeo je cijelu lepezu crnogorskih preduzeća od Bijelog Polja do Ulcinja. I sve uništio, ali sam dobro stoji;

Dragan Brković, automehaničar prije tranzicije, sada vlasnik višeškolske diplome. Prvo je trgovao aluminijumom, a potom je preuzeo vrijedne komplekse od Pljevalja do Herceg Novog. I sve upropastio, ali je znatno uvećao lično bogatstvo;

Safet Kalić, osoba kojoj se sudi u odsustvu zbog pranja novca, smatra se jačim regionalnim trgovcem narkoticima. Investirao po Rožajama, privatizovao tamošnji hotel Turjak, koji je nakon renoviranja ushićeno otvorio jedan od Đukanovićevih ministara;

Darko Šarić, sudi mu se u odsustvu u Beogradu zbog šverca više tona kokina. Jedan od najvećih investitora u Pljevljima. Širio poslove i na Kotor, sa ubijenim Draganom Dudićem. Vlada je promovisala gradnju cementare, koju je Šarić planirao sa njemačkim partnerom Ali Mehmed Fardom, koji je pod istragom u Hanoveru;

Branislav Mićunović, čovjek koji se nalazi na italijanskoj optužnici zbog šverca cigareta. On investira po Budvi, kontroliše Lutriju Crne Gore i gotovo sva veća kazina u zemlji. Strah i trepet;

Silvio Berluskoni, bivši italijanski premijer protiv koga se u Italiji vodi rekordan broj sudskih postupaka, uz čiji blagoslov je vlada Đukanovića prodala EPCG, za sto milion eura nižu cijenu od moguće;

Aco Đukanović, brat oca nacije, u prošlom životu organizator kulturnih aktivnosti. Sada bankar, vlasnik zgrada, rudnika, zemljoposjednik… Sumnja se da se stariji Đukanović skriva iza braca, ali i drugih likova – Deripaske, Brkovića, Barovića…

A vi, ne sumnjajte, samo zažmurite i pomislite – kakva bi bila Crna Gora bez ovakvih investitora i njihovog mentora. Stvarno, vrijeme je – ili mi ili oni.

Milka TADIĆ – MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Na lomači

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se kunu u IBAR i Evropu, predstavnici vlasti novinare prijavljuju policiji, optužuju za urote, otimaju im telefone. Evropski nema šta

 

Gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević opet  je na “medijskoj lomači”  jer je “Srbin i pravoslavac”.  Šta će,  policiji je prijavio više novinara, političara i jednog civilnog aktivistu kao inspiratore prijetnji “kojima se ugrožava bezbjednost njega i njegove porodice zato što im nije po volji njegovo političko opredjeljenje”.

Novinari su Kovačeviću krivi jer su izvještavali o tome kako je, recimo, držao srednji prst dok je svirala crnogorska himna. Trebalo je valjda da zažmure,  ili makar Markovu istinu predstave kao neupitnu  po kojoj je on u stvari samo namještao sat. Tako rade mediji koji nijesu „antisrpski i anticrkveni“.

Zato su moguće trebali da ga pohvale kao Srbina i pravoslavca i ovo sad kad je postavio uvredljivi komentar na Fejzbuku. “Nekako lijepo stoji predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da Švabama to smeta”, napisao je Kovačević nakon nedavne  sjednice parlamenta na Cetinju, aludirajući na porijeklo poslanika Oskara Hutera i zgradu administracije koja je upravljala teritorijom Crne Gore u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić je Kovačevićev partijski lider, za koga je Huter na sjednici rekao “da njegova titula četničkog vojvode ne ide sa mjestom koje pokriva”.

Kako Kovačević vidi medijske slobode jasno je i iz njegovog pojašnjenja je da nakon što je prijavio policiji novinare jer rade svoj posao, izbjegavao  o tome da priča u medijima „i na taj način vršim bilo kakav pritisak na njihov rad”. Pošteno.

Medijsku urotu ne vidi, međutim, samo Kovačević. Ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj optužio je nedavno predstavnike pravosuđa i novinara TV Vijesti Danila Ajkovića da su se urotili protiv njega „jer mrze ili su korumpirani“.   Ajković je „kriv“ zato što je izvještavao o slučaju koji protiv Đeljošaja vodi tužilaštvo jer je 2021. godine kao predsjednik Opštine Tuzi, pozivao na otpor  mjerama protiv koronavirusa. Tužilaštvo je nedavno tražilo skidanje imuniteta Đeljošaju.

Organizacija za medije Jugoistočne Evrope (SEEMO), između ostalih, osudila je postupanje ministra.  “SEEMO ističe potrebu da političari izbjegavaju miješanje u rad novinara i stvaraju okruženje koje je pogodno za slobodne i nezavisne medije. SEEMO poziva na trenutni prestanak svih oblika zastrašivanja i uznemiravanja Ajkovića. SEEMO poziva crnogorske vlasti da poštuju slobodu štampe i zaštite sigurnost medijskih profesionalaca”, ističe se u saopštenju.

Ministar pravde Andrej Milović valjda nije stigao da pročitao saopštenje, pa je, dok se sprema za istorijsko dobijanje IBRA, odnosno ispunjavanje privremenih mjerila za poglavlje 23, u kom je i sloboda medija, oteo telefon novinarki portala Libertas u holu Skupštine.

Uprava policije podnijela je prekršajnu prijavu protiv  Milovića, zbog sumnje da je 9. februara, u holu Skupštine, oteo telefon iz ruke novinarki portala Libertas press, Radmili Grbić. Milović se sumnjiči da je to učinio nakon što mu se novinarka predstavila i pokušala da postavi pitanje.

Dok se kunu u IBAR i Evropu, predstavnici vlasti novinare prijavljuju policiji, optužuju za urote, otimaju im telefone.  Evropski, nema šta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dozva li ga vojvodo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Eskobar je već bio tu i ponašao se onako kako se moćni ponašaju u dalekim  provincijama.  Kao da je htio da nas podsjeti da živimo ona davna upozorenja, šta nas čeka nakon krvavog raspada Jugoslavije. Andrija Mandić, u svojstvu  državnika i reformatora, je  ogledalo dokle smo nakon svega stigli

 

Specijalni izaslanik SAD Gabrijel Eskobar narednih dana će pohoditi Crnu Goru (i Kosovo). Najavljujući posjetu Podgorici, američki zvaničnik jasno je stavio do znanja da je njegov dolazak direktno povezan sa planiranom rekonstrukcijom 44. Vlade i očekivanim ulaskom predstavnika koalicije Za budućnost Crne Gore (doskorašnji DF).

“Odluka o koaliciji i dovođenju te partije u koaliciju nije odluka za SAD. Ono što smo rekli, a rekli smo i privatno i javno, jeste da brinemo što ova partija nije pravi partner u svemu onome čemu se nadamo za Crnu Goru”, rekao je Eskobar u Briselu. Precizirajući: “U mnogim postupcima predsjednika Skupštine nijesmo vidjeli privrženost evroatlantskim vrijednostima. Zato smo zabrinuti zbog mogućnosti da u Vladu uđe partner koji ne dijeli iste vrijednosti kao ostatak koalicije.”

Ovo upozorenje stiglo je dan nakon što je parlamentarna većina odbila prijedlog opozicije o smjeni predsjednika Skupštine. Andrija Mandić, potvrdilo se, nije imao razloga da strijepi za svoju funkciju, a iskazanu podršku poslanika iskoristio je za repliku američkom izaslaniku.

“Ovo što priča Eskobar su priče o prošlosti koje smo juče slušali u Parlamentu. V sve što saopštava, ali Crna Gora ne želi da postane jedna od saveznih država SAD-a, nego članica EU”, poručio je  Mandić iz Skupštine. “Mi smo parlamentarna većina i različite stranke i odredili smo kuda će se kretati ova zemlja. Naš put ka EU je put koji podržava 80 odsto građana Crne Gore”.

Onda su ga opozicioni poslanici podsjetili da on, baš kao ni niko drugi iz vladajuće većine, nije komentarisao intervju ruskog ambasadora u Podgorici kojim je jasno stavljeno do znanja da Rusija ne gleda blagonaklono na dalje EU integracije ovog dijela Evrope. Naprotiv.

“Nismo se protivili prethodnim talasima proširenja. Sada je situacija drugačija, EU je drugačija, mutirala je u prilog NATO-u… Shodno tome, širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom”, obrazložio je stav zvanične Moskve ambasador Vladislav Maslenikov.

Onda je Mandić demonstrirao kako u koaliciji ZBCG pokušavaju balansirati između istoka i zapada.

“Stav Maslenikova se odnosio na čitavi region, dok stav Eskobara targetira pojedince i političke strukture koje su birali građani Crne Gore”, analizirao je predsjednik parlamenta. Ali i  predsjednik Nove srpske demokratije čiji funkcioneri, svako malo, demonstriraju krajnje neobičnu privrženost proklamovanom evropejstvu i pomirenju. Što  podsjeća  na verbalno “jugoslovenstvo” nekadašnjih promotera ratova vođenih u cilju realizacije nauma “svi Srbi u jednoj državi”.

Bilo je mučno slušati i ton i pristup Gabrijela Eskobara. Nije mu ni prvi put i ne čini to samo on. I ne dešava se to samo Crnoj Gori, već i ostalim  bivšim jugoslovenskim republikama nakon raspada zajedničke domovine.   Stvari su postavljene tako da se lako  naljutiti – ko na Moskvu, ko na Brisel i Vašington. Ali srž naših problema je u Podgorici. Ovdašnji politički predvodnici,  stari i novi, doveli su nas u ponižavajuću situaciju  da nam drugi rješavaju probleme i nameću rješenja. Po mjeri svojih interesa, ne mareći uvijek koliko je  to nama prihvatljivo i korisno.   A naši  – neko skokne do Beograda ili mu dođe Dodik da prenese, a neko ide kod ambasadora Kvinte po svoju pamet.

Težak i dug će biti proces odrastanja države i njene elite. Visoka je cijena krvavog raspada zemlje, koja je po mnogo čemu bila naš model EU. Na vrijeme smo upozoravani. Ante Marković, posljednji premijer SFR Jugoslavije, proročki je govorio  davne 1989: “Zablude nacionalizma ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Evrope.” Decenijama ranije, osnivač avnojevske Jugoslavije  Josip Broz Tito koristio je svaku priliku da opomene.  “Naše republike bile bi u svijetu niko i ništa da nismo zajedno”

Onda su došli popovi, topovi i lopovi.  Potom Šefovi, eksperti i, da laj lame.  Andrija Mandić, u svojstvu  državnika i reformatora, kao ogledalo dokle smo nakon svega stigli. Eskobar je bio tu i ponašao se onako kako se moćni ponašaju u dalekim  provincijama.  Kao da je htio da nas podsjeti da živimo ona davna upozorenja.  Red je da postavimo i to prosto pitanje: dozva li ga ponovo, svojim ponašanjem, vojvodo?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Moć neznanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od trojice crnogorskih državnih čelnika samo se Predsjednik države sjetio svoje ljudske i profesionalne obaveze da se oglasi na dan pomena žrtvama zločina u Štrpcima

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore kaže kako nije znao da je njegov sastanak sa prvim čovjekom Republike Srpske upriličen na 31. godišnjicu zločina u Štrpcima. Šta bi bilo da je znao?

Možda bi minutom ćutanja odali počast dvadesetorici civila starih između 16 i 59 godina koji su oteti iz voza na liniji Beograd – Bar, pa potom ubijeni i bačeni u Drinu. Ili bi gosta i prijatelja iz Banjaluke zamolio da se u jezeru Perućac pronađu posmrtni ostaci šesnaestorice ubijenih koje njihove porodice još uvijek čekaju?

Malo je, ipak, vjerovatno da bi sjećanje na sramotan zločin Osvetnika iz Vojske RS,  spriječio dvojicu državnih zvaničnika da prozbore o „fantastičnostima“ srpskog svijeta, potrebi uspostavljanja specijalnih veza Crne Gore i Republike Srpske, ili poslovnim prilikama vezanim za Bilećko jezero i izgradnju sistema hidroelektrana na Drini. Naravno, nakon što Dodik Mandića informiše o najnovijim vijestima iz Moskve.

Komentari poput onih da takve teme nijesu u njihovoj nadležnosti nedostojan su odgovor na činjenicu da je, nakon tridesetak godina, u Skupštini Crne Gore vođen zvaničan, međudržavni razgovor o formiranju Velike Srbije na teritoriji tri suverene, međunarodno priznate države. Uz jasnu najavu oživljavanja podjele „koja život znači“ na srpske i nesrpske. Onomad žrtva. A koliko sjutra, građane/stanovnike.

Predsjednici države i vlade, tako makar tvrde iz njihovih kabineta, nijesu bili zvanično obaviješteni o posjeti gosta iz Banjaluke koji je, nakon prijateljskih susreta sa čelnicima Rusije i Bjelorusije, pohodio i Podgoricu. A šta bi bilo da jesu?

Da li bi Spajić banuo pred Dodika da mu u brk skreše ono što je nedavno izjavio u Briselu, kako je „naša nepokolebljiva posvećenost teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine od najveće važnosti za Crnu Goru“. Milatović bi se, može biti, propitao o tome kako je to i čime Igor Dodik pomagao da se podigne stranačka infrastruktura  partije/pokreta koji je osnovao prije nepune dvije godine, a napustio krajem prošle nedjelje. Kada već isto pitanje ne može da postavi Do Kwonu.

Od trojice crnogorskih državnih čelnika samo se Predsjednik države sjetio svoje ljudske i profesionalne obaveze da se oglasi na dan pomena žrtvama zločina u Štrpcima. “Kao Predsjednik Crne Gore, izražavam dubok pijetet prema žrtvama tog zločina i saosjećam se sa bolom njihovih porodica. Ujedno, apelujem na nadležne državne organe da ne odustanu od utvrđivanja potpune istine o ovom tragičnom događaju”, napisao je Milatović na mreži X. Premijer ni toliko. Imao je, valjda, preča posla.

Trebalo je, na primjer, izabrati novi odbor direktora Elektroprivrede.   Prepiska unutar WhatsApp grupe KlubPES, koju su objavili mediji, svjedoči o kvalitetu tog postupka. Zapravo, o brutalalnosti i banalnosti s kojom se sve u Crnoj Gori podređuje usko partijskom i ličnom interesu.

Prvoizabrani kandidat povukao se nakon osporavanja javnosti i naznaka da bi njegov izbor mogao biti osporen po pitanju stručnosti i iskustva. Drugoizabranu kandidatkinju osporile su partijske kolege iz Nikšića. „Smatram da nije korektno da pored nas u Nikšiću predstavnik PES-a bude iz Podgorice“, prenijele su Vijesti stav jednog poslanika Spajićevih Evropljana. Onda je izabran treći, nikšićki, kndidat. Dok je u PES-u trajala ta ekspertiza meritornosti, akcionari EPCG su strpljivo čekali, duže od 10 sati, da konačno počne Skupština akcionara preduzeća. Vanredno zakazana na zahtjev države, odnosno, Vlade.

Od sedam članova novog borda EPCG četvoricu su imenovale partije članice vladajuće koalicije, u skladu sa dogovorom o međusobnoj podjeli funkcija u izvršnoj vlasti, diplomatiji, državnim preduzećima i tzv. nezavisnim agencijama. Potom  je ministar pomorstva i saobraćaja pojasnio da ne treba vjerovati sopstvenim očima: PES je ispunio obećanje da će izvršni direktor i 50 odsto članova odbora direktora državnih preduzeća biti profesionalci.

Sad znamo da je 3:4 isto što i pola – pola. Resorni ministar energetike i rudarstva nije se oglašavao. Makar da pojasni ono što se čulo na Skupštini akcionara, da su sva tri eksperta u novom bordu EPCG njegovi poznanici i saradnici, a jedan i mentor sa postdiplomskih studija. Nije se sjetio?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo